Poslovni broj: Pp-2695/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika MČ, kojeg zastupa Bojan Lujak, odvjetnik iz [adresa], po Obveznim prekršajnim nalozima Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo, Klasa: 363-04/24-03/113, Urbroj: 2117-1-03-04/16-24-01 od 11. svibnja 2024. godine, Klasa: 363-04/24-03/176, Urbroj: 2117-1-03-04/6-24-01 od 24. svibnja 2024. godine, Klasa: 363-04/24-03/204, Urbroj: 2117-1-03-04/23-24-01, Klasa: 363-04/24-03/192, Urbroj: 2117-1-03-04/23-24-01 od 27. svibnja 2024. godine, Klasa: 363-04/24-03/232, Urbroj: 2117-1-03-04/23-24-01 od 6. lipnja 2024. godine, zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 13/18, 15/19, 4/20, 5/21, 8/21, 11/23), na temelju čl.244. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

oslobađa se od optužbe

I. da bi,

dana 20. svibnja 2024.godine u 10,29 sati, dana 24. svibnja 2024.godine u 10,49 sati, dana 29. svibnja 2024.godine u 11,04 sati i dana 3. lipnja 2024.godine u 12,49 sati, na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe bez odobrenja Grada Dubrovnika te dana 8. svibnja 2024.godine u 11,23 sati, na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije, bez odobrenja Grada Dubrovnika,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po obaveznim prekršajnim nalozima Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na obvezne prekršajne naloge, okrivljenik je po branitelju, pravodobno podnio prigovor, pa su navedeni Obvezni prekršajni nalozi stavljeni izvan snage. Temeljem odredbe čl. 99. Prekršajnog zakona vođen je jedinstveni postupak pod gornjim posl.brojem, a kako je okrivljenik počinio više istih prekršaja koji s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuje čine jedinstvenu cjelinu, to je Sud utvrdio da je okrivljenik kritičnih zgoda počinio produljeni prekršaj.

3. Okrivljenik MČ, po branitelju, u pisanoj obrani navodi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje prostječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s čl. 2. st. 1. toč. 2. Odluke informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge ili djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamiralo proizvod, uslugu ili djelatnost potencijalnim kupcima - i ako da -koju. Optužuje ga se da bi "usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika". Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što mu se točno stavlja na teret, s obzirom da se inkriminacija sastoji od 1) usmenog reklamiranja, 2) dijeljenje prospekta i 3) prodavanje aranžmana i usluga-iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje i pod 1) i 2), a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj (!), inkriminira se da je to sve radio "za potrebe turističke agencije", ali nije jasno koje agencije i za kakve potrebe, a ako bi se nešto radilo za potrebe turističke agencije onda se OPN morao izdati protiv pravne i odgovorene osobe, a ne okrivljenika kao fizičke osobe, nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao, odnosno koje prospekte je navodno dijelio itd. te odobrenje Grada Dubrovnika uoće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke. Odnosno, činjenični se opis OPN-a sastoje od prepisivanja teksta Odluke, i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenik. Nadalje, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnome postupku i suočiti ih s okrivljenikom. U svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao /dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to – javne i dostupne svima – te njemu niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime jer to nije prekršaj.

Branitelj ističe da se u dijelu prekršajnih naloga navodi da bi okrivljenik prodavao usluge i aranžmane za svoje potrebe, a ne konkretizira se koje bi to potrebe bile dok se u drugima navodi da bi to činio za potrebe turističke agencije, a pak ni to nije navedeno konkretno o čemu bi se radilo. U svakom slučaju ovakav činjenični opis je nerazumljiv.

4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci komunalni redari RČ, IČ i TČ, te je izvršen je uvid u fotodokumentaciju.

5. Svjedok RČ je izjavio da se sjeća događaja od dana 29. svibnja 2024.g. u 11:00 sati kada je na predjelu Pile tj. Brsalje u Dubrovniku vidio ĐČ kojeg poznaje od ranije da je reklamirao za tuđi prijevoz cabrio bus, izleti po gradu i na taj način prodavao usluge za prijevoz. To je isto utvrdio i za dane 3. lipnja 2024.godine i 24. svibnja 2024.godine.

6. Na pitanje branitelja da li postoji odobrenje Grada Dubrovnika za reklamiranje, svjedok odgovara da ne zna. Na pitanje branitelja da li je uzimao novac, svjedok odgovara da u nekim slučajevima da, ali za konkretne slučajeve ne zna. Na pitanje branitelja kojim riječima je to reklamiranje vršio, svjedok odgovara da je bio blizu, ali ne zna koje su to riječi bile. Na pitanje branitelja da je rekao da je prodavao ture za nekoga drugog, tko je taj drugi, svjedok odgovara da zna da je prošle godine radio za ZČ.

7. Branitelj nije imao daljnjih pitanja ali želi istaknuti da obrana smatra da iz današnjeg iskaza svjedoka proizlazi prvenstveno da je neosnovana inkriminacija iz OPN da bi okrivljenik vršio booking "za svoje potrebe" s obzirom da i sam svjedok navodi da se bukirao za potrebe vlasnika cabrio busa dok u svakom slučaju nije dokazano da bi se reklamiranje vršilo za bilo koga jer se svjedok ne sjeća bitnih okolnosti, a koje nisu niti činjenično opisane u OPN.

8. Svjedok IČ je izjavio da se sjeća događaja od svibnja prošle godine, ne sjeća se točnog vremena, ali standardno je na Pilama da je veći broj bukera a među njima i ĐČ prodavao aranžmane i usluge za agenciju Adratic Sunsets, vlasnik ČČ.

9. Na pitanje branitelja da li postoji li odobrenje Grada Dubrovnika za reklamiranje, svjedok odgovara da koliko zna postoji, ali ne znam kojom odlukom se regulira. Na pitanje branitelja kojim riječima je to reklamiranje vršio, svjedok odgovara da tko se sjeća, to je bilo prije godinu dana. Na pitanje branitelja da li je vidio da bi uzimao novac, svjedok odgovara da to nikada nije vidio. Na pitanje branitelja da je rekao da je prodavao ture za agenciju, jeste li prekršajno obuhvatili i tu agenciju, svjedok odgovara da ne. Na pitanje branitelja da je kolega RČ izjavio da je okrivljenik radio tada za ZČ, a ne za OČ, svjedok odgovara da ne zna za koga je točno radio u drugim predmetima. Na pitanje branitelja u čiju korist se vrši to reklamiranje, za vlastitu ili korist agencije, svjedok odgovara da ne zna u čiju je to korist. Na pitanje branitelja što je reklamirao, svjedok odgovara izlete i panorama grada.

10. Branitelj nije imao daljnjih pitanja ali ističe da obrana smatra da iz današnjeg iskaza svjedoka proizlazi prvenstveno da je neosnovana inkriminacija iz OPN-a jer se uopće ne opisuje za koju agenciju bi se vršilo reklamiranje, a čak kada bi i bilo ustanovljeno da bi se to vršilo za agenciju Adventure vlasnika OČ, onda bi se OPN morali izdati protiv te agencije, a ne okrivljenika fizičke osobe. Obrana svakako smatra da nije dokazano da bi okrivljenik vršio reklamiranje s obzirom da se svjedok, a što je logično i životno, ne sjeća bitnih okolnosti koje nisu niti činjenično opisane u OPN. Također se ukazuje na kontradiktornost sa svjedokom RČ u odnosu na agenciju i naplaćivanje.

11. Svjedok TČ je iskazao da se sjeća događaja od prošle godine, ne sjeća se točnog vremena, reklamiranje se obično obavlja na Brsaljama - Pilama, ima veći broj bukera, a među njima i ĐČ koji je nudio usluge, razgledanje grada otvorenim autobusima, a kako on to naplaćuje, ne zna, ali zna da to čini na način da nudi obilazak grada prijevoznim sredstvom, ali ne zna za koga radi, ne zna da li radi za sebe.

12. Na pitanje branitelja na kojem jeziku nudi te usluge, svjedok odgovara na engleskom jeziku. Na pitanje branitelja da li postoji odobrenje Grada Dubrovnika za reklamiranje, svjedok odgovara da koliko zna ne postoji, postoji samo zabrana. Na pitanje branitelja kojim riječima je to reklamiranje vršio, svjedok odgovara "Cabrio bus, city tour". Na pitanje branitelja da li je video da bi uzimao novac, svjedok odgovara da to nikada nije video. Na pitanje branitelja da je rekao da je prodavao ture za agenciju, jesu li prekršajno obuhvatili i tu agenciju, svjedok odgovara da ne, samo njega. Na pitanje branitelja u čiju korist se vrši to reklamiranje, za vlastitu ili korist agencije, svjedok odgovara da ne zna, njega nije nikada vidio da bi naplatio. Na pitanje branitelja koliko otprilike godišnje se izda prekršajnih naloga okrivljeniku ili drugim bukerima, svjedok odgovara da ne zna točan broj, više od par, manje od 10. Na pitanje branitelja da li mjenjaju činjenični opis ili je isti za sve bukere, svjedok odgovara da ne, mijenja se uglavnom samo vrijeme i datum.

13. Branitelj nije imao daljnjih pitanja ali ističe da obrana smatra da iz današnjeg iskaza svjedoka proizlazi prvenstveno da je neosnovana inkriminacija iz OPN da bi okrivljenik vršio booking "za svoje potrebe" s obzirom da I sam svjedok navodi da se bukirao za potrebe vlasnika cabrio busa dok u svakom slučaju nije dokazano da bi se reklamiranje vršilo za bilo koga jer se svjedok ne sjeća bitnih okolnosti a koje nisu niti činjenično opisane u OPN- u, dapače potvrđuje da su svi OPN-ovi u bitnom isti iako je riječ o različitim događajima.

14. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificirano kao u izreci ove presude.

15. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznim prekršajnim nalozima na javnoj površini, u [adresa] u [adresa] kao tzv. booker, usmeno reklamirao, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije odnosno za svoje potrebe, bez odobrenja Grada Dubrovnika.

16. Takav činjenični opis u obveznim prekršajnim nalozima je potpuno nerazumljiv. Odredbom čl. 41. Odluke reklamiranju na području Grada Dubrovnika propisano je da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala, pa je ostalo prijeporno na koji način je utvrđeno da je kritične zgode kao booker usmeno reklamirao, prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe odnosno turističke agencije, bez odobrenja Grada Dubrovnika, kao i što je to reklamirao, koje aranžmane je prodavao te kao fizička osoba za koje to potrebe.

17. Nadalje, u pravu je okrivljenik kada u obrani ističe da komunalni redar nije provjerio odlučne okolnosti za utvrđivanje prekršajne odgovornosti tj. radi li se uopće o reklamiranju, odnosno ako da u koju svrhu i za koji proizvod, niti to radi li se o osobnim potrebama odnosno za koju agenciju.

18. Naime, iz iskaza svjedoka komunalnih redara, saznaje se da su kao komunalni redari obavljajući poslove iz svog radnog djelokruga, neposrednim zapažanjem utvrdili da u [adresa], u [adresa], MČ, usmeno reklamira kao tzv. booker i to sve na javnoj površini Grada Dubrovnika, međutim, nije dokazano koje aranžmane je okrivljenik prodavao i za koje potrebe, dok je iskaz svjedoka sud cijenio paušalno datim.

19. Na osnovu svega naprijed navedenog okrivljenik se oslobađa od optužbe zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, kako je to odlučeno u izreci.

20. Obzirom da je okrivljenik oslobođen optužbe, troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

U Dubrovniku, 3. srpnja 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž,v.r.

Olga Šuman Pavlović,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- branitelju,

- ovlaštenom tužitelju,

- spis