Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Ulica Ivana Gundulića 29

21000 Split

Poslovni broj: Gž Ovr-214/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Jelene Krajina, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Osijeka protiv ovršenice IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate troškova postupka ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod posl. br. Ovr-166/2025-3 od 17. ožujka 2025., dana 3. srpnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod posl. br. Ovr-166/2025-3 od 17. ožujka 2025. u dijelu kojim je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR sa pripadajućim kamatama.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 28,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2025. do isplate, dok se zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 81,25 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, odbija kao neosnovan.

2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o trošku i to za iznos od 62,50 EUR, žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22,155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), a koji propis se primjenjuje temeljem čl. 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje OZ), predlažući da sud u pobijanom dijelu preinači odluku dosudom tih troškova ovrhovoditelju, podredno da se u tom dijelu prvostupanjska odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati ujedno je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku je odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem je ovrhovoditelj odbijen s daljnjim troškom u iznosu od 62,50 eura, kako je popisom troška ovrhovoditelj zahtijevao.

7. U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi da prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23, dalje: Tarifa) ima pravo na trošak za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga od 25 bodova pa da mu je sud neosnovano odbio priznati zatraženi trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, nadalje, naglašava da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti.

8. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj podnio 29. siječnja 2025. godine, zahtjev za naknadu troškova koji su mu nastali u postupku izvansudske ovrhe pokrenute 22. siječnja 2025. pred FINOM. Slijedom navedenog prvostupanjski sud temeljem čl. 14. st. 4. OZ-a i Tarife dosuđuje u nepobijanom dijelu ovrhovoditelju trošak za sastav zahtjeva za naplatu FINA-i 5 bodova odnosno iznos od 10,00 eura temeljem Tbr. 11.6. Tarife i za sastav predmetnog zahtjeva za naknadom troška 6,25 bodova odnosno iznos od 12,50 eura temeljem Tbr. 11.10. Tarife. Vrijednost boda je 2,00 eura.) Dakle, ovrhovoditelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 22,50 eura. Ovom iznosu je dodan zatraženi iznos PDV-a od 5,63 eura, temeljem Tbr. 46. Tarife, što čini ukupan iznos od 28,13 eura.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio žalitelja za iznos od 18,75 eura budući da vrijednost glavne tražbine (troškovi postupka se ne pribrajaju) koju ovrhovoditelj potražuje u predmetnom postupku izvansudske ovrhe iznosi 40,43 eura odnosno od 40,01 do 100,00 eura, ovrhovoditelja na ime troškova za sastav prijedloga za izravnu naplatu pripada nagrada iz Tbr.11.6. odnosno Tbr. 11.2. Tarife. Ovaj dio odluke nije predmet žalbenog postupka.

10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR jer je u konkretnom slučaju ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik u ovršnom postupku pokrenutog nakon 28. studenog 2020., a prema odredbama čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a javni bilježnik je dužan, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

11. Ovaj sud je ocijenio kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

12. Naime, odredbom čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju, prema toj zakonskoj odredbi obveza je javnog bilježnika da u slučaju ne zaprimanja prigovora, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju. Stoga, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke nepotrebno za vođenje ovršnog postupka.

13. Citirana odredba čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a stupila je na snagu 28.11.2020. Izmjenama i dopunama OZ-a („Narodne novine“ 131/20). U čl. 16. izmijenjena je dotadašnja odredba čl. 283. st. 1. i 4. koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju.

14. Navedenim Izmjenama i dopunama OZ-a u čl. 20. st. 1. propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona, uz određene iznimke, dovršiti primjenom prijašnjih odredbi OZ-a („Narodne novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17).

15. Iz navedenog proizlazi da je do stupanja na snagu citiranih Izmjena i dopuna OZ-a iz 2020. javni bilježnik izdavao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja, u slučaju ne zaprimanja prigovora, pa je takva njegova radnja i bila potrebna za vođenje ovršnog postupka, međutim nakon stupanja na snagu navedenih Izmjena i dopuna (28.11.2020.), javni bilježnici obvezni su u slučaju nepodnošenja prigovora po službenoj dužnosti dostaviti ovrhovoditelju ( bez njegova zahtjeva ), potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti slijedom čega se podnošenje zahtjeva od strane ovrhovoditelja ukazuje nepotrebnim za vođenje ovršnog postupka, posebno na teret ovršenika kao druge strane u postupku.

16. Kako se na ovaj predmetni postupak primjenjuje važeća odredba čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom tog dijela ovršnog troška.

17. Žalbeni navodi u svezi odluke VS RH pod posl. br. Rev- 74/2023-2 od 14.02.2023. u irelevantni su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, odluka se činjenično odnosi na ovršni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu naprijed citiranih Izmjena i dopuna OZ-a iz 2020., stoga se sukladno čl. 20. Izmjena i dopuna OZ-a primjenjuje prijašnja odredba čl. 283. OZ-a.

18. Također niti žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 05.06.2023. nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i to stoga što se postupak izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/18, 02/20, 46/20, 47/20), ne provodi isključivo i jedino na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već i na temelju drugih ovršnih osnova za plaćanje. Stoga, u određenim situacijama, a ovisno o ovršnoj osnovi za plaćanje, radnja ishodovanja pribave potvrde i ovršnosti može predstavljati opravdanu radnju.

19. Upravo na takvu situaciju odnosi se i predmet povodom kojeg je donijeta odluka Vrhovnog suda RH pod posl. br. Revd-2684/2023 jer je isti pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršene sudske odluke, slijedom čega su žalbeni navodi i u svezi te odluke neosnovani.

20. Također, žalitelju je ukazati i na pravni stav zauzet na sastanku predstavnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova Su-IV-100/26-2 od dana 23. travnja 2026. godine, koji glasi: „U postupku izravne naplate, u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje donosi javni bilježnik, koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/18, 2/20, 46/20, 47/20), ovrhovoditelj koje zastupa odvjetnik nema pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti“, a s čime je suglasan i ovaj sud.

21. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 3. srpnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić