Poslovni broj: P-1074/2022-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice LPB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Renata Živanović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Lindić, odvjetnica u Samoboru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 19.05.2026., dana 03. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu zahtjeva za utvrđenje da je pok. LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica LPB vlasnica u ½ dijela sljedećih nekretnina:

− kčbr. [katastarska čestica] oranica Domašćica površine 4644 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] oranica Domašćica površine 2144 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] oranica Domašćica površine 2026 m2 i kčbr. [katastarska čestica] šljunčara Domašćica površine 226 m2, koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] oranica Domašćica površine 1935 m2 i kčbr. [katastarska čestica] put IV. reda Domašćica površine 335 m2, koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik LP dužan trpjeti njenu uknjižbu u zemljišnoj knjizi.

II. Nalaže se tuženiku LP da tužiteljici LPB naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.246,02 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 03.07.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 06.12.2022. tužiteljica LPB zatražila je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da je vlasnica ½ dijela nekretnina kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u bitnom navodeći da su ona i tuženik LP zakonski nasljednici svojeg oca pok. LP koji je bio stvarni izvanknjižni vlasnik navedenih nekretnina, iako se tuženik uknjižio kao njihov vlasnik u cijelosti na teme lju pravomoćnih sudskih presuda pozivajući se na dosjelost.

2. Tuženik LP je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da njegov otac pok. LP nije bio vlasnik navedenih nekretnina i da one nisu predstavljale njegovu ostavinsku imovinu, već da je tuženik samostalno posjedovao te nekretnine duže od 10 godina i stekao ih dosjelošću, što su mu priznali svi tuženici u parnicama u kojima je utvrđeno njegovo pravo vlasništva.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to zk izvatci (str. 6-13 spisa), presuda zbog ogluhe posl. br. P-664/2021-4 od 05.10.2021. (str. 14-15 spisa), presuda zbog ogluhe posl. br. P-676/2021-4 od 08.12.2021. (str. 16-18 spisa), presuda na temelju priznanja posl. br. P-667/2021-7 od 05.01.2022. (str. 19-22 spisa), presuda na temelju priznanja posl. br. P-848/2021-7 od 09.02.2022. (str. 23-25 spisa), provedeni su očevid na licu mjesta (str. 50-51 spisa) i geodetsko vještačenje (str. 65- 70 spisa), izvršen je uvid u spise posl. br. P-664/2021, P-667/2021, P-676/2021, P- 848/2021 i O-9620/2016 te su saslušani svjedoci IP (str. 89-90 spisa), ŠP (str. 90-91 spisa), VP (str. 91-92 spisa), OP (str. 110-111 spisa), BP (str. 111-112 spisa), DP (str. 146-147 spisa), SP (str. 147-148 spisa), UP (str. 148 spisa), IPB (str. 148-149 spisa), tužiteljica (str. 144-145 spisa) i tuženik (str. 145-146 spisa).

4. Tužba je djelomično nedopuštena, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu osnovan.

5. Predmet parnice su tužiteljičini zahtjevi:

− za utvrđenje da je njen otac pok. LP vlasništvo nekretnina kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao dosjelošću;

− za utvrđenje da je ona, kao njegova zakonska nasljednica, vlasnica tih nekretnina u ½ dijela.

6. U skladu sa čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj u tužbi može tražiti da sud samo utvrdi postojanje ili nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa, što znači da se ne može zahtijevati utvrđenje nekog prava koje više ne postoji odnosno kao u ovom slučaju utvrđenje prava vlasništva prijašnjeg vlasnika. K tome, po čl. 187. st. 2. ZPP takva tužba na utvrđenje se može podnijeti samo ako tužitelj za to ima pravni interes, a u konkretnom slučaju tužiteljica nema pravni interes zahtijevati utvrđenje da je njen otac pok. LP vlasništvo tih nekretnina stekao dosjelošću (točka I. tužbenog zahtjeva), već ima pravni interes zahtijevati utvrđenje da je ona po toj činjeničnoj osnovi, kao njegova nasljednica, vlasnica predmetnih nekretnina u ½ dijela (točka II. tužbenog zahtjeva), čime ostvaruje punu pravnu zaštitu. Stoga je ovopredmetnu tužbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu u dijelu koji se odnosi na točku I. tužbenog zahtjeva, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Iz ostavinskog spisa posl. br. O-9620/2016 iza pok. LP proizlazi da su njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni kćer LPB (ovopredmetna tužiteljica) i sin LP (ovopredmetni tuženik) na jednake dijelove, s time da rješenjem o nasljeđivanju od 07.10.2011., rješenjem o naknadno pronađenoj imovini od 30.01.2014. i rješenjem o naknadno pronađenoj imovini od 23.03.2017. nisu obuhvaćene ovopredmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica].

8. Uvidom u parnični spis posl. br. P-848/2021 utvrđeno je da su kao vlasnici kčbr. [katastarska čestica] ranije bili uknjiženi ŽP i ĆP, a ovopredmetni tuženik je 14.09.2021. podnio tužbu protiv njihovih nasljednika JP, ZP, MP i RP radi utvrđenja prava vlasništva. U tom predmetu donesena je pravomoćna presuda na temelju priznanja posl. br. P -848/2021-7 od 09.02.2022. kojom je ovopredmetni tuženik utvrđen vlasnikom navedene kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti.

8.1. Uvidom u parnični spis posl. br. P-676/2021 utvrđeno je da je kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] ranije bio uknjižen AP, a ovopredmetni tuženik je 12.07.2021. podnio tužbu protiv njegovih nasljednika FP i NP radi utvrđenja prava vlasništva. U tom predmetu donesena je pravomoćna presuda zbog ogluhe posl. br. P-676/2021-4 od 08.12.2021. kojom je ovopredmetni tuženik utvrđen vlasnikom navedene kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti.

8.2. Uvidom u parnični spis posl. br. P-667/2021 utvrđeno je da je kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ranije bio uknjižen TP, a ovopredmetni tuženik je 09.07.2021. podnio tužbu protiv njegovih nasljednika ČP, GP i PP radi utvrđenja prava vlasništva. U tom predmetu donesena je pravomoćna presuda na temelju priznanja posl. br. P-667/2021-7 od 05.01.2022. kojom je ovopredmetni tuženik utvrđen vlasnikom navedenih kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti.

8.3. Uvidom u parnični spis posl. br. P-664/2021 utvrđeno je da je kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ranije bila uknjižena EP, a ovopredmetni tuženik je 08.07.2021. podnio tužbu protiv njenih nasljednika HP i KP radi utvrđenja prava vlasništva. U tom predmetu donesena je pravomoćna presuda zbog ogluhe posl. br. P-664/2021-4 od 05.10.2021. kojom je ovopredmetni tuženik utvrđen vlasnikom navedenih kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti.

8.4. U svim navedenim tužbama ovopredmetni tuženik je kao tužitelj navodio da utužene nekretnine „računajući i kontinuitet njegovog pravnog prednika nesmetano uživa i gospodarski iskorištava preko 50 godina“.

9. Iz zk izvadaka (str. 6-12 spisa) proizlazi da se ovopredmetni tuženik temeljem navedenih pravomoćnih presuda uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina te je i dalje upisan kao njihov vlasnik.

10. Iz iskaza svjedoka IP (str. 89-90 spisa), ŠP (str. 90- 91 spisa), VP (str. 91-92 spisa), OP (str. 110-111 spisa) i BP (str. 111-112 spisa) proizlazi da je još od 1980-ih godina u posjedu predmetnih nekretnina bio pok. LP, otac stranaka, koji je na jednom dijelu tih nekretnina držao deponij šljunka i pijeska, dok je na drugom dijelu sadio borove. Sud vjeruje iskazima ovih svjedoka jer su iskazivali na uvjerljiv način , njihovi iskazi su u bitnom podudarni, a o relevantnim okolnostima imaju neposredna saznanja jer cijeli život žive u blizini predmetnih nekretnina te nemaju nikakvog motiva lažno iskazivati o tim činjenicama.

10.1. I sam je tuženik u svojem iskazu potvrdio da je njegov otac pok. LP 1992. godine na dijelu predmetnih nekretnina odlučio posaditi borove, dok ne isključuje mogućnost da je prije sadnje borova od tamo uzimao šoder, pa je na taj način i sam tuženik posredno potvrdio istinitost iskaza ovih svjedoka. U preostalom dijelu – koji se odnosi na posjedovno i vlasničko stanje predmetnih nekretnina prije 2011. – sud ne vjeruje tuženikovom iskazu jer je iskazivao na krajnje neuvjerljiv način, njegov iskaz je konfuzan i očigledno usmjeren na prikrivanje stvarnog činjeničnog stanja. Naime tuženik je najprije iskazao da je ovopredmetne nekretnine kupio 2001. da bi onda iskazao da ih je kupio 2021. i to od nasljednika upisanih vlasnika, što sud ne može prihvatiti kao istinito jer je apsolutno nevjerojatno da bi tuženik tako važnu činjenicu – o tome na koji način je stekao predmetne nekretnine – po prvi puta spomenuo tek na kraju ovog postupka, u svojem stranačkom iskazu, odnosno da tu odlučnu činjenicu ne bi istaknuo već u odgovoru na tužbu. Osim toga, tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je on predmetne nekretnine kupio bilo 2001. bilo 2021., nije čak predložio ni saslušanje osoba od kojih ih je navodno kupio, a te navodne kupoprodaje nije spominjao ni u tužbama u predmetima P-664/2021, P-66/2021, P- 676/2021 i P-848/2021 povodom kojih je ishodio pravomoćne presude temeljem kojih se onda uknjižio u zemljišnu knjigu (već se u tim tužbama pozivao isključivo na nesmetani posjed sebe i svojeg prednika). Iz istih razloga sud ne vjeruje ni iskazu svjedokinje IPB (tuženikove supruge – str. 148-149 spisa) o navedenim okolnostima.

10.2. S druge strane sud u cijelosti vjeruje iskazu tužiteljice (str. 144-145 spisa) i svjedoka CP (njenog supruga – str. 146-147 spisa) o tome kako je pok. LP otac posjedovao predmetne nekretnine, jer su iskazivali na uvjerljiv i jasan način te je istinitost njihovog iskaza u bitnom potvrđena prihvaćenim iskazima svjedoka IP, ŠP, ĐP, OP i BP.

10.3. Sud prihvaća kao istinite i iskaze svjedoka LK (str. 147 -148 spisa) i UP (str. 148 spisa), koji su iskazivali o tome kako ih je unazad 10-ak godina tuženik angažirao da očiste predmetne nekretnine, međutim navedeno nije relevantno za odlučivanje u ovoj parnici kako je to obrazloženo pod točkom 16.2.

11. Dovodeći u međusobnu vezu sve navedene dokaze, sud sa sigurnošću utvrđuje da je pok. LP, otac tužiteljice i tuženika, bio u posjedu ovopredmetnih nekretnina još od 1980-ih godina pa sve do svoje smrti 2011. godine, koristeći ih djelomično kao deponij, a djelomično za uzgajanje borova. Iako bi iz provedenih dokaza proizlazilo da je s vremenom predmetne nekretnine koristio manje nego prije, što je i logično s obzirom da je bio stariji i sve manje radio, navedeno ne mijenja prethodni zaključak o tome da je cijelo vrijeme sve do smrti upravo on bio posjednik predmetnih nekretnina, jer sukladno čl. 19. ZVDSP posjed ne prestaje ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno (st. 1.), pri čemu se smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao (st. 2.). U ovom predmetu na temelju provedenih dokaza ne može se utvrditi da su prije smrti pok. LP nastupile okolnosti zbog kojih bi njegov posjed prestao.

12. Stoga kada se ovopredmetni tuženik u tužbama u predmetima P-664/2021, P- 667/2021, P-676/2021 i P-848/2021 pozivao na nesmetani posjed predmetnih nekretnina u proteklih 50 godina „računajući i posjed njegovog pravnog prednika“, time se bez ikakve sumnje pozivao upravo na posjed svojeg oca pok. LP, bez obzira što njegovo ime nije izričito spomenuto u tim tužbama. Pritom se tuženik u tim tužbama nije pozivao na niti jedan drugi činjenični temelj stjecanja vlasništva, nego jedino na nesmetani posjed duži od 50 godina, dakle na dosjelost.

12.1. Apsolutno su neprihvatljivi svi navodi tuženika kojima sada u ovoj parnici pokušava prikazati da njegov otac pok. LP za života nije bio vlasnik predmetnih nekretnina odnosno da nije bio njihov samostalni i pošteni posjednik, kada je sam tuženik u parničnim postupcima P-664/2021, P-667/2021, P-676/2021 i P- 848/2021 ishodio pravomoćne presude o utvrđenju svojeg prava vlasništva, i to upravo uračunavanjem posjeda pok. LP. Tuženika sada obvezuju pravomoćne sudske presude (res iudicata) kojima je on utvrđen vlasnikom predmetnih nekretnina po činjeničnoj osnovi samostalnog i poštenog posjeda svojeg prednika pok. LP.

12.2. U pogledu tuženikovih navoda o tome da je tužiteljica u drugom sudskom postupku koji se vodio u pogledu kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] (koje nisu predmet ovog postupka) kao svjedokinja iskazala da je pok. LP predmetne čestice samo održavao, a ne ih posjedovao u namjeri stjecanja prava vlasništva, valja istaknuti sljedeće. Uvidom u spis posl. br. P-672/2021 utvrđeno je da se radilo o parničnom postupku između ovopredmetnog tuženika kao tužitelja protiv IK i ŠK kao tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], a u tom postupku je ovopredmetna tužiteljica na ročištu od 01.12.2022. saslušana kao svjedokinja. Iz iskaza kojeg je dala u tom postupku proizlazi isto ono što je utvrđeno i u ovom postupku, a to je da je pok. LP dugi niz godina bio posjednik predmetnih nekretnina. Tužiteljica je u tom postupku kao svjedokinja nadalje iskazala da ne zna na koji način je njen otac stekao predmetne nekretnine odnosno je li ih kupio, kao i da nije bio vlasnik parcela između putova kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], što bi se odnosilo na ovopredmetne nekretnine kako to proizlazi iz kopije katastarskog plana (str. 70 spisa). Međutim tužiteljica je u svojem stranačkom iskazu u ovoj parnici pojasnila da je kao svjedokinja u drugoj parnici dala takav iskaz jer od oca nikada nije čula da je predmetne nekretnine kupio, kakvo obrazloženje sud prihvaća kao uvjerljivo, životno i logično. Pritom valja ponoviti da tuženik, bez obzira na tužiteljičin iskaz u parnici P-672/2021, ne može dovoditi u pitanje kvalitetu posjeda pok. LP kada je upravo uračunavanjem njegovog posjeda ishodio pravomoćne presude o utvrđenju prava vlasništva dosjelošću.

13. Po čl. 28. st. 4. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 6/1980; dalje: ZOVO), savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. U skladu sa čl. 388. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96; dalje: ZVDSP) rokovi za stjecanje stvarnih prava, ako su bili počeli teći prije 01.01.1997., nastavljaju teći po ranijem ZOVO, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. I u čl. 159. st. 3. ZVDSP predviđen je jednaki rok za izvanrednu dosjelost kao u ranijem ZOVO, i to 20 godina poštenog posjeda.

14. Budući da se tuženik u parnicama P-664/2021, P-667/2021, P-676/2021 i P- 848/2021 (tužbe podnesene 2021. godine), uz uračunavanje posjeda pok. LP (koji je preminuo 2011. godine), pozivao na nesmetani posjed preko 50 godina, a i na temelju dokaza koji su provedeni u ovoj parnici utvrđeno je da je pok. LP bio u posjedu predmetnih nekretnina još od 1980-ih godina, sud utvrđuje da su na strani pok. LP još za vrijeme njegovog života, svakako prije 2010. godine, bile ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina izvanrednom dosjelošću. Ovo stoga što je njegov posjed trajao i dulje od 20 godina, a tuženik sada ne može dovoditi u pitanje kvalitetu njegovog posjeda jer je sam ishodio pravomoćne sudske presude o utvrđenju prava vlasništva na temelju dosjelosti, i to upravo uračunavanjem posjeda pok. LP. Iz prethodno izloženih razloga sud utvrđuje da je pok. LP u trenutku svoje smrti 20.06.2011. bio stvarni izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, pri čemu je potpuno neodlučno to što nije bio upisan ni u zemljišnu knj igu ni u katastar, odnosno što za života nije ishodio pravomoćnu sudsku presudu o utvrđenju svoje prava vlasništva dosjelošću jer se radi o vlasništvu koje je stečeno na temelju zakona i izvanknjižno.

14.1. Po čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005; dalje: ZN) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Po čl. 128. ZVDSP nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u trenutku smrti ostavitelja (st. 1.), s time da je nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi (st. 2.).

14.2. Budući da su tužiteljica i tuženik jedini zakonski nasljednici pok. LP, i to nasljednici prvog nasljednog reda, onda su u skladu sa čl. 9. st. 2. ZN na temelju nasljeđivanja postali suvlasnicima predmetnih nekretnina svako u ½ dijela. Prethodno bez obzira na utvrđenja iz presuda P-664/2021, P-667/2021, P-676/2021 i P-848/2021 o tome da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti, jer tužiteljica nije bila stranka parničnih postupaka u kojima su te presude donesene, pa ju onda te presude ne obvezuju te je ona u ovoj parnici ovlaštena dokazivati drugačije.

15. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina u ½ dijela, i to na temelju nasljeđivanja stvarnog izvanknjižnog vlasnika pok. LP.

16. U pogledu tuženikovih tvrdnji da se nakon smrti pok. LP, dakle od 2011. godine, isključivo on nalazi u posjedu predmetnih nekretnina, valja istaknuti sljedeće. Po čl. 17. ZVDSP ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (st. 1.), a kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome (st. 2.). U skladu sa citiranim odredbama nakon smrti pok. LP tužiteljica i tuženik su kao njegovi zakonski nasljednici stekli tzv. nasljednički suposjed predmetnih nekretnina.

16.1. Neosnovani su tuženikovi navodi kojima svoj posjed predmetnih nekretnina nakon 20.06.2011. pokušava prikazati neovisnim od posjeda svojeg oca pok. LP. Naime, kada je njegov prednik pok. LP do svoje smrti bio posjednik predmetnih nekretnina, onda je na tuženiku bio teret dokazivanja da je posjed stekao na neki drugi način, a ne nasljeđivanjem, što je tuženik u ovom predmetu propustio dokazati.

16.2. S obzirom da se radilo o posjedu koji je stečen nasljeđivanjem, a postojala su dva zakonska nasljednika koji se u tom dijelu nisu međusobno dogovorili oko posjeda i vlasništva, onda tuženik kao samo jedan od nasljednika nakon smrti pok. LP nije bio ni zakonit ni pošteni posjednik predmetnih nekretnina u cijelosti, nego samo u ½ dijela, pa već iz tog razloga nakon 2011. godine na tužiteljičinom suvlasničkom dijelu nije mogao steći pravo vlasništva ni redovnom ni izvanrednom dosjelošću (za izvanrednu dosjelost mu uostalom nisu protekli ni potrebni rokovi). Stoga su u potpunosti neodlučni svi navodi stranaka o tome tko od njih je nakon 2011. godine posjedovao predmetne nekretnine, odnosno je li ih posjedovao samo tuženik.

17. Budući da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužiteljica stvarna izvanknjižna vlasnica predmetnih nekretnina u ½ dijela, dok svi tuženikovi navodi o suprotnom nisu osnovani, to je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

18. U konkretnom slučaju valja uzeti da tužiteljica nije uspjela u parnici samo sa neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka u cijelosti. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,36 EUR (naznačena u tužbi), a tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa joj je na temelju čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznat trošak:

− za sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

− sastav podneska od 01.02.2023. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

− zastupanje na ročištima od 07.02.2023., 15.06.2023., 14.01.2025., 12.3.2025., 03.06.2025. i 19.05.2026. – po 200,00 EUR (Tbr. 7/2/2);

− plaćeni predujam za očevid i geodetsko vještačenje – 509,48 EUR;

− plaćena pristojba na tužbu 26,54 EUR i pristojba na presudu – 110,00 EUR, što sveukupno iznosi 2.246,02 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 03. srpnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Renata Živanović;

2. odvjetnica Tatjana Lindić.