Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

R, [adresa]

Poslovni broj: P-90/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, radi utvrđenja i isplate, bez održavanja ročišta, 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10 Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160 / 51404607-5104392049 od 22.09.2009. sklopljenog između tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka i tužitelja BALOG MARIJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi:

„10. NAKNADA:

„Za obradu zahtjeva i odobrenje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dvacijelihpedesetposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =250,00 HRK (dvjestopedeset HRK), obračunate s datumom Ugovora…” .

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka tužitelju RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti iznos od 241,56 EUR (dvjesto četrdeset jedan euro i pedeset šest centa), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 22.09.2009. godine pa do isplate i to po stopi zakonske zatezne kamate koja od dospijeća do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka tužitelju RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi parnične troškove u iznosu od 62,50 eura (šezdeset i dva eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu troškova postupka za iznos od 19,91 eura (devetnaest eura i devedeset i jedan cent) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti/isplate, tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio dana 22.09.2009. godine Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404607-5104392049 (u daljnjem tekstu Ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 10.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama obračunate po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Predmetni kredit tužitelj je u cijelosti otplatio. Radi se o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati. Predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje to točno troškove ista obuhvaća, niti pak naknada ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu. Stoga tužitelj navodi kako da se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj na ime tzv. ulazne naknade platio tuženiku čak 2,500 % od iznosa kredita, što je više od same rate kredita. Tužitelj nadalje ističe kako se radi i o odredbi koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 s izmjenama i dopunama) smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa je shodno tome odredba čl. 10 Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništetna, s obzirom da uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužitelju kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. U prilog tome govori i ustaljena sudska praksa u korist potrošača koji su tužbama tražili utvrđenje ništetnosti naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (vidjeti npr. presudu i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-1085/2024-2 od 21. 5. 2025., presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2789/2024-2 od 7. 1. 2025., kao i presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-893/2023-2 od 28. 2. 2024.), zatim recentne odluke Vrhovnog suda RH kojima su u sličnim revizijskim postupcima odbijene banke sa svojim zahtjevima (Rev-715/2024-2 od 22. 5. 2024., Revd-1601/2024-2 od 30. 4. 2024. te Rev- 673/2023-2 od 13. 2.2024.), a sve u skladu i s odlukama suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO-a, tužitelj ovdje ukazuje na činjenicu kako u Ugovoru nije jasno i određeno navedena svrha ni struktura naknade, niti je tužitelj o spornoj odredbi mogao pregovarati. Ističe se kako je tuženik kao banka jača ugovorna strana koja je prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila tužitelju iznos od 241,56 EUR, pa naznačena odredba sadržana u čl. 10. Ugovora o kreditu, doista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja i slijedom gore naznačenih odredaba ZZP-a ukazuje se nepoštenom i ništetnom. Budući je sporni iznos od 241,56 EUR na ime obrade zahtjeva i odobravanje kredita tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to je kao nepošteni stjecatelj novčanih iznosa koje je primio temeljem nepoš tene odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111 st. 1. ZOO dužan naznačeni iznos vratiti tužitelju i to zajedno sa zateznom kamatom, a sukladno odredbama čl. 1115 ZOO.

2. Tuženiku je tužba tužitelja, s prilozima, dostavljena dopisom ovog suda poslovni broj P-90/2026-2 od 13. travnja 2026. te zajedno s navedenim dopisom uručena 20. travnja 2026., kojim je dopisom tuženik pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, a istim je dopisom upozoren i na pravne posljedice iz čl. 331b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 30 dana.

4. Slijedom navedenog, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj predložio, niti postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je primjenom odredbe čl. 331b. ZPP-a donijeti presudu zbog ogluhe, kojom se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvaća.

5. O naknadi troškova postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

6. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife).

7. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 19,91 eura kao neosnovan, obzirom je tužitelj zatražio troškove na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 19,91 eura, dok su sukladno čl. 11. st. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/2023) od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

8. S obzirom na sve navedeno, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Prelog, 3. srpnja 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnici

2. Tuženik