Pr-820/2024-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ML, [adresa], zastupana po punomoćniku Bepu Marušiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika Papillon Trade d.o.o. zastupan po punomoćniku BL, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti punomoćniku tužitelja Bepu Marušiću i zamjeniku punomoćnika tuženika TL, po objavi dana 03. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je raskid Ugovora o radu tuženika od 27.11.2024. godine nezakonit, te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke glede tužiteljice.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na isto radno mjesto – trgovački putnik na kojem je bila zaposlena prije otkaza o radu.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 27. prosinca 2024. god. u bitno se navodi da je tužiteljica od dana 27. studenoga 2024. odjavljena iz tvrtke Papillone Trade d.o.o i to HZMO-a i HZZO-a iz razloga jer da je sama zatražila raskid ugovora o radu, na svoju inicijativu da je zatražila otkaz ugovora te istog sama i potpisala u vrijeme dok se nalazila na bolovanju. Međutim, tužiteljica ističe kako je dana 27. studenoga 2024., bila na bolovanju, s tim u svezi tuženiku dostavila Izviješće o privremenoj nesposobnosti za rad pa da nije bilo razloga za donošenje sporne odluke. Nadalje, kako nisu istiniti navodi da bi tužiteljica potpisala raskid ugovora o radu, te da je to učinila nepoznata osoba. S tim u svezi, da je protiv nepoznate osobe tužiteljica podnijela kaznenu prijavu, kao i prijavu nadležnom Državnom inspektoratu, Inspekciji rada. Tužiteljica da nije predložila raskid ugovora o radu, osobito ne za vrijeme bolovanja, te da je o počinjenom kaznenom djelu, krivotvorenja isprave izvijestila nadležno tijelo. Nadalje, da je tužiteljica dana 06. prosinca 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava na koju tuženik nije odgovorio.

Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je raskid Ugovora o radu tuženika od 27. studenoga 2024. nezakonit, te da ne proizvodi pravne učinke. Predložila je naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto trgovačkog putnika na kojem je radila prije donošenja sporne odluke.

1.1 Očitujući se na navode odgovora na tužbu, glede prigovora mjesnu nenadležnosti Općinskog suda u Splitu , sklopljenim ugovorom o radu da je bila ugovorena mjesna nadležnost Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, tužiteljica je navela kako ugovorena mjesna nenadležnost nema jaču zakonsku osnovu u odnosu na opću mjestu nadležnost ,jer da se radi o radnom sporu u kojem se mjesna nadležnost utvrđuje prema prebivalištu tužitelja, te da je tužiteljica radeći za tuženika poslove obavljala samo na području Dalmacije, pa da se svrsihodno radi saslušanja svjedoka postupak voditi pred Općinskim sudom u Splitu.

1.2. Glede navoda tuženika kako je tužiteljica prekludirana za podnošenje tužbe tužiteljica istiće da je u roku propisanom čl. 133. Zakona o radu, podnijela Zahtjev za zaštitu prava, ali da tuženik kao poslodavac nije podigao pismeno na pošti, pa da je tužiteljica u daljnjem zakonskom roku podnijela tužbu, prigovor se ukazuje neosnovanim.

1.3. Tužiteljica je osporila i druge navode odgovora na tužbu u bitnome ističući kako je tužiteljica dana 28. listopada 2024., bila na bolovanju stoga da tuženika nije mogla usmeno izvijestiti kako otkazuje ugovor o radu iz razloga što je tužiteljica bila u Splitu, tuženik u Kastvu. Navodi tuženika da bi tužiteljica u Viber grupi navela da nije dobila otkaz već da ga je dala, da nisu relevantni zato jer je tužiteljica komunicirala samo s trećim osobama kojima je mogla napisati bilo što. Da tužiteljica nije komunicirala s nadležnim kod poslodavca.

2. U odgovoru na tužbu od dana 31. siječnja 2025. god. tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, jer da bi u smislu odredbe čl. 8. Zakona o radu nadležan bio Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama. Tuženik je istakao prigovor prekluzije za podnošenje predmetne tužbe.

Nadalje, kako je tužiteljica bila na radnom mjestu dana 28. listopada 2024., kada je tuženiku otkazala ugovor o radu, da je radni odnos između tužiteljice i tuženika prestao istekom ugovorenog otkaznog roka od 30 dana baš dana 27. studenoga 2024. Naime, kako je tužiteljica dana 28. listopada 2024. usmeni otkaz javno i pisano objavila radnicima poslodavca u internoj Viber grupi za Dalmaciju ,koja broji 14 sudionika – radnika i člana Uprave tuženika.

Istog dana da je tuženik tužiteljici dostavio Obavijest o pravima i obvezama povodom njenog otkazivanja ugovora o radu. Tuženik ističe kako tužiteljica ne razlikuje elementarne pravne pojmove "prestanak ugovora o radu" u odnosu na "sporazumni raskid ugovora o radu" kao i otkaz ugovora o radu. Naime, da se u činjeničnom supstratu tužbe navodi otkaz ugovora o radu, dok tužbenim zahtjevom traži utvrđenje raskida ugovora o radu od

dana 27.studenog 2024.nezakonitim Na koncu, kako u prekluzivnom roku tužiteljica nije podnijela jedini moguće deklatorni tužbeni zahtjev kojom traži utvrđenje kako radni odnos nije prestao.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva radi zaštite prava radnika; pregled izvatka iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje; pregled Ugovora o radu na neodređeno vrijeme; pregled izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad; pregled opusnog pisma tužiteljice sa jednodnevne kirurgije; uvid u poruku iz viber grupe poslodavca; uvid u evidenciju rada; uvid u obračun plaće; uvid u odjavu s HZMO-a i HZZO-a; uvid u dopis poslodavca radnicima od 28.10.2024. god.; Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 883/07-2; Obavijest Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Služba za nadzor radnih odnosa Klasa: 116- 02/24-01/5781; uvid u aplikaciju poslodavca; uvid u e-mail tuženika; uvid u ispis poziva sa službenog broja tuženika; uvid u ispis poziva s službenog broja tužiteljice; saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; saslušanjem ZZ tuženika; saslušanjem svjedokinje ŠL; izveden je pregled cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. travnja 2023. na radnom mjestu trgovačkog putnika

- nije bilo sporno da je tužiteljica od dana 28. listopada 2024. bila na bolovanju

- nije bilo sporno da je dana 28. listopada 2024. tužiteljica Viber porukama komunicirala s grupom zaposlenika tuženika

- nije bilo sporno da je dana 29. listopada 2024. tuženik uputio tužiteljici

Obavijest obvezama iz radnog odnosa

- nije bilo sporno da je dana 27. studenoga 2024. tuženik odjavio tužiteljicu s HZMO-a i HZZO-a

7. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli tužiteljica prekuldirana u podnošenju predmetne tužbe, jeli Općinski sud u Splitu nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli tužiteljica otkazala ugovor o radu od 13. travnja 2023. tuženiku kao poslodavcu, i to Viber porukom od 28. listopada 2024. S tim u svezi jeli raskid ugovora o radu od dana 27. studenoga 2024. nezakonit, te jeli tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena prije otkaza ugovora o radu.

8. Odredbom članka 133. Zakona o radu ( Narodne novine br. 93/14 127/17 i 98/19) propisano je kako radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa u roku 15 dana ( od dana dostave odluke i saznanja za povredu) podnijeti pisani zahtjev poslodavcu radi ostvarenja tog prava. Poslodavac ima rok od 15 dana od primitka zahtjeva da udovolji traženju radnika. Ako poslodavac u tom roku ne odgovori ili odbije Zahtjev, radnik može u daljnjem roku od 15 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu. Na koncu, radnik ne može podnijeti tužbu sudu ako prethodno nije podnio Zahtjev poslodavcu, osim u slučaju kada radnik traži naknadu štete ili isplatu drugog novčanog potraživanja.

9. Iz dokaza proizlazi kako je tuženik dana 02. prosinca 2024. izvijestio tužiteljicu da je odjavljena sa HZMO-a i HZZO-a s danom 27. studenoga 2024. što je u stranačkom iskazu potvrdio i ZZ tuženika, tužiteljica je dana 06. prosinca 2024. putem punomoćnika tuženiku na adresu Papilone trade d.o.o. Tometići 1a, 51215 Kastav uputila Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. Navedeno proizlazi iz dokaza na str. 3/4 te str. 80/82 spisa. Pismeno upućeno tuženiku nije uredno iskazano, s tim u svezi tužiteljica je dana 27. prosinca 2024. podnijela predmetnu tužbu pa se prigovor prekluzije ukazuje neosnovanim u smisli odredbe čl. 133. Zakona o radu.

10. Prigovor nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za postupanje u ovom postupku je neosnovan.

Naime, tužiteljica kao radnica pored suda utvrđenog čl. 7. st. 1. Ugovora o radu od 13. travnja 2023.(Općinski sud u Bujama), tužbu je mogla podnijeti i Općinskom sud u Splitu kao mjesno i stvarno nadležnom sudu za postupanje u ovom postupku, jer je tužiteljica kao radnica tuženika rad za tuženika obavljala na području Dalmacija tj. nadležnosti ovog suda, pa je prigovor nenadležnosti trebalo odbiti u smislu odredbe čl. 65. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14).

11. Odredbom čl. 135. st. 3. Zakona o radu( Narodne novine br. 93/14 127/17 i 98/19) propisano je kako u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

12. Odredbom čl. 112. st. 5. Zakona o radu( Narodne novine br. 93/14 127/17 i 98/19) propisano je kako ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca. Stavkom 7. istog članka propisano je kako ugovor o radu prestaje otkazom.

13.U stranačkom iskazu tužiteljica je u bitnome iskazala da je radila kod tuženika na radnom mjestu trgovačkog putnika, u spornom razdoblju voditelja. Centrala tuženika da je bila u Kastvu, da je tuženik preko aplikacije mogao u svakom trenutku utvrditi njenu nazočnost na radnom mjestu, vrijeme dolaska i vrijeme odlaska. Radno vrijeme da je bilo od 7-15 sati, glede bolovanja da je bilo uobičajeno bilo direktora izvijestiti o bolovanju ili u trenutku kada se nešto dogodi ili dan ranije. Dana 28. listopada 2024. da je od 7-10 sati bila na poslu, (što da je bilo vidljivo iz aplikacije), zbog jakog krvarenja da je oko 10 sati napustila radno mjesto, o istome izvijestila liječnicu, koja je uputila na pregled, te otvorila bolovanje. Izričito je iskazala da je direktora odmah po odlasku s posla izvijestila o bolovanju, doznake poslala sljedećeg dana. Direktor da joj je rekao da ne može ponovno otići na bolovanje i da će zbog toga dobiti otkaz. Te prilike da direktoru nije kazala da daje otkaz, s direktorom da nikada nije komunicirala ni na koji način osim putem e – maila, nikada da nije komunicirala Viber porukama. Istog dana da je uputila Viber poruku zaposlenicima tuženika kojima je bila nadređena izvijestivši ih da je na bolovanju, tada sa direktorom da nije komunicirala putem Vibera, niti putem e – maila. Izričito je iskazala da nikada nije direktoru rekla da će dati otkaz, tako ni dana 28. listopada 2024. oko 10 sati kada ga je izvijestila da hitno odlazi liječnika. Na ročištu održanom 21. listopada 2025. očitujući se na predočenu e – mail korespondenciju (str 22/23 spisa) izričito je iskazala kako se radi o korespondenciji između direktora i nje na dan 29. listopada 2024., kada mu je dostavila doznake o bolovanju za listopad. Iskazala je da joj je tog istog dana direktor putem e-maila dostavio papir na kojem je pisalo da ona tuženiku otkazuje ugovor o radu, navedeni papir da nije potpisala, baš tada rekavši direktoru da je na bolovanju o čemu da ga je već obavijestila. Iskazala da ni direktoru ni dana 29. listopada 2024. u jutarnjim satima nije kazala da daje otkaz niti da je otkaz tražila. Na koncu kako je doznakama o bolovanju bilo pokriveno razdoblje do kraja studenog (par dana listopad 2024. i studeni 2024.). Doznaku za listopad da je dostavila odmah, na kraju studenog da je e –mailom poslala doznaku za studeni, tada da joj je direktor kazao da ju je prije nekoliko dana odjavio sa HZMO-a i HZZO-a, jer da je ugovor o radu otkazan dok je bila na bolovanju.

14. ZZ tuženika u bitno je istakao kako je tužiteljica radila kod tuženika nešto više od godinu dana, u spornom razdoblju na radnom mjestu koordinatora, (radno mjesto sa više ovlaštenja). Dana 28. listopada 2024. da ju je nazvao oko 8 sati da ju je nazvao kako bi čuo je li se tijekom vikenda smirila, nakon konflikta kojeg je prethodnog tjedna imala sa kolegicom ŠL. Tada da je tužiteljica kazala da je razočarana, da joj se povraća od firme, obraćajući mu se nekorektnim riječima, da ju je upozoravao te ne želeći nastaviti razgovor u takvom tonu, rekavši joj da će se naknadno čuti. Oko 11 sati kada ju je nazvao da je kazala da ne može razgovarati, na njegov poziv upućen oko 13 sati da nije odgovorila, nedugo nakon toga da je uzvratila poziv rekavši da ne želi raditi u toj firmi, da je razočarana. Direktor tuženika je izričito rekla da u tom razgovoru nije kazala da ima zdravstvenih problema, da odlazi k liječniku, niti da otvara bolovanje. Isključio je mogućnost da ga je tužiteljica toga dana oko 10 sati izvijestila da je bolesna i da odlazi kod liječnika. Obzirom da je znao što je pravi razlog tužiteljičinog revolta (konflikt s kolegicom ŠL) da ju je upitao je li sigurna, na što da je tužiteljica jasno iskazala da napušta radno mjesto, da odlazi kući službenim vozilom, da se pobrine kako će doći po službeno vozilo, toga dana da se više nisu čuli niti da je tužiteljica dostavila doznake. Međutim, istog dana da je u Viber grupu radnicima uputio poruku kako tužiteljica više nije dio njihove ekipe, potom da je tužiteljica u istu Viber grupu (ukupno 11 radnika, nekima je tužiteljica bila nadređena, neki članovi grupe regionalni voditelji, i drugi zaposlenici) napisala cit. "…nije dobila otkaz, nego da ga je dala…". Istog dana da je tužiteljica razgovarala sa regionalnom voditeljicom ŠL, koju je izvijestila da je dala otkaz te da se organiziraju kada će i gdje doći po službeno vozilo. Nadalje, kako je sljedećeg dana 29. listopada 2024., konzultirao pravnika rekavši da je tužiteljica usmeno otkazala ugovor o radu, potom isto napisala u poruci u Viber grupu, te isto potvrdila i regionalnoj voditeljici. Po uputi pravnika da je tužiteljici putem e – maila dostavio pismeno s pravima i obvezama iz radnog odnosa. Naime, da ju je izvijestio o otkaznom roku (u trajanju od 30 dana od dana 28. listopada 2024), o neiskorištenom godišnjem odmoru, te da će otkazni rok od 30 dana biti evidentiran kao godišnji odmor, te da je oslobođena dolaska na posao tijekom otkaznog roka. Po zaprimanju e – maila da je tužiteljica odgovorila rekavši da godišnji odmor ne može koristiti jer je na bolovanju, do tog trenutka doznake o bolovanju da nije dostavila niti je u tekstu e – maila porekla činjenicu da je dala otkaz. Drugim e – mailom da joj se obratio isključivo vezano za njenu primjedbu glede korištenja godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka. Nadalje, glede navoda tužiteljice da je na bolovanju, da joj je objasnio kako ta činjenica ništa ne mijenja, obzirom da je oslobođena dolaska na posao, ni u toj korespondenciji da tužiteljica nije poricala činjenicu da je otkazala ugovor o radu. Nakon drugog e – maila da više nije razgovarao s tužiteljicom, da mu je doznake dostavila u večernjim satima. Zaprimivši doznako o bolovanju da je tužiteljičinu obiteljsku liječnicu upozorio da se radi o tužiteljičinoj malverzaciji na što se ova nije očitovala. Na koncu iz Obavijesti o pravima i obvezama iz radnog odnosa koje je uputio tužiteljici, da je bio utvrđen otkazni rok od 30 dana, zaključno s danom 27. studenog 2024., toga dana da je tužiteljicu odjavio sa HZMO-a i HZZO-a. Dana 2. prosinca 2024. da je tužiteljica dostavila doznake za studeni 2024. kada ju je obavijestio da je odjavljena. Kategorički je isključio mogućnost da bi dobio Obavijest od pošte radi preuzimanja pismena, iako je pošta redovito dolazi na adresu sjedišta tuženika, baš adresu na koju je zaprimio predmetnu tužbu.

15. Svjedokinja ŠL u bitnom je iskazala kako je od 2021. godine regionalna voditeljica za kontinentalnu Hrvatsku u listopadu 2024. da je tužiteljica radila kao voditeljica za Dalmaciju, pa da je s tužiteljicom u procesu rada bila u učestaloj komunikaciji. Glede bolovanja kako su zaposlenici tuženika dužni o privremenoj nesposobnosti za rad izvijestiti direktora. Dana 28. listopada 2024. u poslijepodnevnim satima (tužiteljica je odradila taj radni dan) u Viber grupu da su dobili tužiteljičinu poruku u kojoj navodi da je dala otkaz. Potom da je s tužiteljicom telefonski razgovarala, kada je ova ponovno jasno iskazala da daje otkaz, rekavši ne može izdržati rad pod takvim uvjetima, (njeno osobno "petljanje" kao regionalne voditeljice koja da ona nije nadležna za rad tužiteljičine regije). U tom razgovoru da tužiteljica nije spomenula bolovanje niti da je toga dana napustila radno mjesto iz zdravstvenih razloga, da su razgovarale jedino o povratku službenog vozila. Nadalje, kako Viber grupa služi radi praćenja rezultata rada i motivacije radnika. Na koncu, nije imala saznanja da bi neki drugi radnik otkazao ugovor o radu putem poruke u Viber grupi., te da se radnici ne zapošljavaju putem Viber grupe.

16. Tuženik kao poslodavac na kojem je bio teret dokaza, nije na nedvojben način dokazao da je tužiteljica kao radnica dana 28. listopada 2024. od tuženika kao poslodavca Viber porukom zatražila raskid ugovora o radu tj. da otkazuje ugovor o radu. Iako pisana korespondencija putem e-mail ili Viber poruka u suvremenom svijetu može bit valjan način otkazivanja ugovora o radu, u konkretnom slučaju to nije bio. Naime, dio konteksta opsežne poruke cit: " ……nisam dobila otkaz nego dala, jer nesposobna sam...." tužiteljica je uputila u Viber grupu od 14 radnih kolega, radnika s područja Dalmacije. Radi se o poruci u nizu kada tužiteljica odgovora na poruku u kojoj se navodi cit.."ekipa, ML više nije dio ekipe, situacija od petka je kumulirala, više ne možemo nastaviti raditi…."

Sadržaj tužiteljičine poruke nije jasno određen, niti je razvidna jasna namjera tužiteljice da otkazuje ugovor o radu. Nije razvidno ni kome je poruka upućena, jeli upućena ovlaštenoj osobi, ili grupi radnih kolega područja Dalmacija, (koji uobičajeno komuniciraju putem Viber poruka). Tuženik nije mogao na nedvojben način utvrditi volju tužiteljice za otkazavanja ugovor o radu, i to samo iz dijela opsežne poruke. Iz konteksta poruke, proizlazi kako tužiteljica obavještava 14oricu radnih kolega između ostalog, da nije dobila otkaz, da ga je dala, da je od jednom nesposobna od kada mora na operaciju, da je duže vrijeme neće biti, što da predstavlja problem.

Tuženik kao poslodavac je iz opsežne poruke tužiteljice (kojom se nadovezuje na poruku tuženika, kojom se tužiteljica referira na uvjete i način rada na području Dalmacije, obolu radnika ovog područja, o zalaganju tužiteljice, kao i odlasku na bolovanje), iz konteksta izvukao samo dio poruke cit"… nisam dobila otkaz nego ga dala."

Iz iskaza regionalne voditeljice ŠL proizlazi kako je Viber komunikacija uobičajeni način komuniciranja, radnih kolega, radi praćenja realizacije s ciljem dodatne motivacije radnika tuženika. Radi se poruci operativnog sadržaja, koja je dio uobičajen višestruke, dnevne komunikacije radnih kolega, što po mišljenju ovog suda predstavlja logičan i opće prihvatljiv način komuniciranja u suvremenom poslovnom svijetu. Regionalna voditeljica ŠL je iskazala kako nikada nijedan radnik nije otkazao ugovor o radu putem Viber poruke, niti da se radnici zapošljavaju putem Viber poruke. Međutim, kako Viber porukama tuženik kao poslodavac radnicima izražava dobrodošlica prilikom zapošljavanja, poruke u Viber grupi da predstavljaju svakodnevni alat kojem se uobičajeno koriste.

Tuženik osim paušalnog dijela iskaza ZZ tuženika M, kako je tužiteljica u telefonskom razgovoru kazala da ne želi raditi u firmi, da joj se povraća od firme, da je razočarana, i sl. nije na nedvojben način dokazao kako je tužiteljica jasno iskazala da raskida ugovor o radu, niti da je tužiteljica iskazala jasnu nedvojbenu namjeru prestanak radnog odnosa kod tuženika. Navedeno osobito kod činjenice da se korespondencija nadovezuje na nesuglasice između tužiteljice i regionalne voditeljice ŠL od prethodnog tjedna, pa je jasno kako je komunikacija dodatno opterećena afektom i sa jedne i sa druge strane.

Slijedom navedenog, ovaj sud smatra kako tuženik samo iz dijela Viber poruke tužiteljice nije mogao donijeti nedvojben zaključak kako tužiteljica iskazuje jasno namjeru za prestankom radnog odnosa kod tuženika. Tužiteljica Viber porukom od 28. listopada 2024. nije zatražila raskid ugovora o radu pa otkazni rok od 30 dana nije tekao do dana 27. studenoga 2024., pa tuženik toga dana nije mogao tužiteljicu odjaviti s HZMO-a i HZZO-a. Dakle, tuženik je dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto trgovačkog putnika, zato je odlučeno kao u izreci presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 93/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u i svezi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa se punomoćniku tužitelja obistinjuje jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eura, te iznos od 100,00 eura za sastav podnesak od 03.02.2026., te po 100,00 eura za pristup na ročišta održana 20.05.2025.,26.06.2025.,21.10.2025.,14.01.2026.,23.02.2026.

Punomoćniku

tužiteljice obisitinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.100,00 eura kao što je odlučeno pod toč. 3. izreke presude.

U Splitu, 03. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis