Poslovni broj: P-423/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĆB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Ulica 2 br. 2, 2. FB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], i 3. AB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Rade Jurković i Aldo Mirošević, odvjetnici u Veloj Luci, protiv tuženika: 1. Općina Vela Luka (OIB: 00935002462), Obala 3 br. 19, Vela Luka, koju zastupa općinska načelnica DB, bacc.oec., a nju po punomoći zaposlenica ĐB, mag. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja ad. 3 NB, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Sud ovlašćuje tužitelja AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da, nakon što ishodi parcelaciju kojom će se dio čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak Kale površine 778 m2 ZU 8439 KO [katastarska općina], označen crvenom šrafurom i točkama A-B- C-D-A, površine 23 m2, na Geodetskom snimku ovlaštenog geodeta Gauss d.o.o. iz ožujka 2025.g., pod brojem 53/2025, koji predstavlja sastavni dio ove presude, otcijepiti i formirati kao novonastala katastarska čestica, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva cjeline tako novoformirane katastarske čestice na svoje ime uz prethodno brisanje istog prava sa imena OPĆE NARODNA IMOVINA sa organom upravljanja u korist MJESNOG NARODNOG ODBORA VELA LUKA.

II. Sud ovlašćuje tužiteljice ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da, nakon što ishode parcelaciju kojom će se dio čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak Kale površine 778 m2 ZU 8439 KO [katastarska općina], označen ružičastom šrafurom i točkama E- F-B-A-E, površine 28 m2, na Geodetskom snimku ovlaštenog geodeta Gauss d.o.o. iz ožujka 2025.g., pod brojem 53/2025, koji predstavlja sastavni dio ove presude, otcijepiti i formirati kao novonastala katastarska čestica, zatraže i postignu uknjižbu prava suvlasništva u jednakim udjelima od 1/2 tako novoformirane katastarske čestice na svoja imena uz prethodno brisanje istog prava sa imena OPĆE NARODNA IMOVINA sa organom upravljanja u korist MJESNOG NARODNOG ODBORA VELA LUKA.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 25. travnja 2025. navodi se da su tužiteljice pod. 1. i 2., inače sestre, s stvarne i isključive zk suvlasnice katastarske čestice čest. zem. [katastarska čestica] kuća, Vranac površine 76 m2 ZU 3667 KO [katastarska općina], dok je tužitelj ad. 3. stvarni i isključivi ZK vlasnik katastarske čestice čest. zem. [katastarska čestica] površine 126 m2 ZU 4573 KO [katastarska općina], u naravi dvojna stojna kuća u predjelu [adresa] u [adresa]. Predmetnu nekretninu da su tužiteljice stekle po rješenju o nasljeđivanju O.44/09 Općinskog suda u Korčuli, po smrti njihova oca ČB pok. Ć“, dana 16. ožujka 2009.g. (točka 2. Rješenja o nasljeđivanju). Tužitelj je pak predmetnu nekretninu, točnije staru obiteljsku kuću, jasno odijeljenu od stojne kuće tužiteljica, stekao također nasljeđivanjem od svojih roditelja, najprije Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli O. 169/2019 iz pok. oca GB“, dana 26. ožujka 2019.g., potom i Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, O. 401/2020 iz pok. majke GB F. A, dana 28. svibnja 2020. Obje nekretnine da su tužitelji stekli od zajedničkog prednika, njihova pok. djeda ĆBD pok. ĆBD. Pok. djed tužitelja FBD. ĆBD, 50-tih godina prošlog stoljeća da je zajedno sa svojim sinovima ČB pok. Ć“ i ČB GB pok. Ć“ gradio stojnu obiteljsku kuću, na zemljištu kupljenom od obitelji TB (tadašnje katastarske čestice [katastarska čestica]). Tužitelji su u posjedu diobene nagodbe obitelji D iz 1943.g., gdje je na str.6. spomenuto predmetno zemljište kao: „zemljište u mjestu [adresa] zvato Vranac pod vrtlom uz morsku obalu, bilježeno sa čest. zemlje [katastarska čestica] biće Z. U. [broj ZK uloška].“). Prednici tužitelja su izgradnjom stojne kuće, ogradili dio vrta na istočnoj strani prema (danas) javnoj prometnici i morskoj obali ogradnim zidovima u visini od cca. 1 m, te ga koriste i obrađuju (stablo limuna i naranče) sve od trenutka izgradnje stambenog objekta. Kao dokaz da je kuća izgrađena, i vrt ograđen, tužitelji prilažu i Uvjerenje Područnog ureda za katastar Blato, 19.02.2024., snimku iz zraka koja prikazuje stanje u 1958.g., te fotografiju iz obiteljske arhive tužitelja iz koje se jasno vidi da se ispred ulaznih vrata nalazi i ograđeni vrt u istim dimenzijama i funkciji kao danas. Međutim, da su tužitelji nedavno utvrdili da vrtovi koji se nalaze ograđeni ispred njihovih stojnih kuća, i koji su neupitno u samostalnom i kvalificiranom posjedu tužitelja već više od 80 godina, odnosno od izgradnje samih stojnih kuća, katastarski pripadaju čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj po kulturi kao pašnjak Kale površine 778 m2 ZU 8439 KO [katastarska općina], na kojoj čestici je u zemljišnoj knjizi još uvijek uknjižena Opće narodna imovina Vela Luka, a u naravi predstavlja dio dionice javne lokalne prometnice Vranac

– [adresa]. Kako bi uskladili stvarno, vlasničko i katastarsko stanje, tužitelji su ishodili Geodetski snimak, ovlaštenog geodetskog ureda Gauss d.o.o., broj 53/2025 iz ožujka 2025.g., u kojem je prikazana situacija i odvojen dio katastarske čestice [katastarska čestica] KO [katastarska općina], kojeg tužitelji smatraju da pripada u njihovo vlasništvo. Shodno svemu izneseno, da su tužitelji, što samostalno što posredstvom prednika, od 1950-tih god. pa sve do danas, u neprekinutom, nesmetanom, samostalnom i kvalificiranom posjedu dijela predmetne nekretnine točno označenom na geodetskom snimku. Nitko tužiteljima do sada, nije osporavao vlasništvo i posjed dijelova predmetne nekretnine pa su stekli vlasništvo i temeljem dosjelosti. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 3. listopada 2025. tuženica nije osporila činjenične navode tužbe, ali ističe da je teret dokaza na tužitelju. Tuženica ukazuje kako uz tužbu nije priložena isprava (agrarna presuda ili barem agrarna skica) iz koje bi bilo vidljivo da je tužitelj ili neki od njegovih prednika vlasništvo predmetne nekretnine stekao od tuženica ili prednika tuženica niti dokument kojim se dokazuje povijest posjeda.

3. Tijekom prethodnog postupka stranke su ustrajale u svojim navodima pa je sud na ročištu održanom 24. ožujka 2026. zaključio prethodni postupak i odredio provođenje glavne rasprave.

4. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to e zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 25. travnja 2025., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 25. travnja 2025., izvoda iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] za čest. zem. [katastarska čestica], pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić u Blatu, kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-44/09, UPP/OS-20/09 od 16. ožujka 2009. iza smrti EB pok. Ć "Grizun", pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-169/68 od 7. listopada 1968. iza smrti IB. Ć, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Marinović u Blatu, kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-169/2019, UPP/OS-23/2019 od 26. ožujka 2019. iza smrti PB pok. Ć, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Marinović u Blatu, kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-401/2020, UPP/OS-38/2020 od 28. svibnja 2020. iza smrti LB pok. A, rođ. ŠB, diobene nagodbe od 31. siječnja 1943., uvjerenja DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato KLASA: 938-08/24-02/39, URBROJ: 541-30-05/5-24-2 od 19. veljače 2024., kopije snimke zraka Broj snimka 2825 iz 1958., e zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 25. travnja 2025. te saslušanjem svjedoka UB i ŠB.

5. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Predmetom postupka jest utvrđenje prava vlasništva točno određenih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su vlasništvo tako utuženih dijelova stekli temeljem nasljedstva i diobe u obitelji po očevoj lozi u sklopu zemljišta na kojima su izgrađene njihove stojne kuće. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 25. travnja 2025. proizlazi da su tužiteljice ĆB i FB " Đ" ž. N uknjižene kao suvlasnice po 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao kuća, Vranac površine 76m2. Nekretnina pak oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana po kulturi kao dvorište, kuća i dvorišna zgrada, Vranac ukupne površine 126m2, kako to proizlazi iz e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 25. travnja 2025.,uknjižena je kao isključivo vlasništvo tužitelja ad. 3 NB. Označene nekretnine u vlasništvu stranaka međusobno graniče pa se tako nekretnina u vlasništvu tužitelja proteže južno od nekretnine u vlasništvu tužiteljica. Netom izneseno jasno proizlazi iz prikaza na spisu priloženom Izvodu iz katastarskog plana. Istočno pak od označenih nekretnina, prema morskoj obali proteže se kčbr. [katastarska čestica] koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao pašnjak, Kale ukupne površine 778m2, a prema utvrđenjima u postupku predstavlja dio dionice javne lokalne prometnice [adresa] uz samu morsku obali. Na temelju daljnjih utvrđenja u postupku sud je dalje utvrdio kako dio čest. zem. [katastarska čestica] u dijelu gdje graniči prema zapadu s označenim nekretninama u vlasništvu parničnih stranaka predstavlja u naravi ograđene vrtove ispred njihovih kuća koji vrtovi su kao takvi ograđeni zidom na istočnoj strani prema javnoj prometnici.

7. Dovodeći u vezu sadržaj ostale spisu priložene materijalne dokumentacije sud je utvrdio kako je utuženo zemljište u sklopu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripadalo obitelji D " TB" koje utvrđenje proizlazi iz Diobene nagodbe 1943. U postupku je nedvojbeno da je potom djed tužitelja ABD zajedno sa svojim sinovima EB i PB na tako označenom zemljištu koje je stekao kupnjom od obitelji D " TB" sredinom prošlog stoljeća izgradio kuću u sklopu koje se nalazi i utuženo zemljište kao okućnica- vrtovi. Da utuženi dijelovi zemljišta predstavljaju ograđene vrtove proizlazi i iz iskaza svjedoka UB i ŠB. Tako je UB u svom iskaz navela da se sjeća vrtova još od vremena kad je bila dijete, riječ je o dva mala vrta koji se nalaze jedan u sklopu kuće tužiteljica ĆB i SB, a drugi u sklopu kuće tužitelja NB. Da su se utuženi dijelovi zemljišta još od druge polovine dvadesetog stoljeća koristili od strane prednika tužitelja u sklopu njihovih izgrađenih kuća proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠB. Na temelju suglasnih kazivanja svjedoka sud je dalje utvrdio i kako su utuženi dijelovi u odnosu na javnu asfaltiranu prometnicu uz morsku obalu izdignuti što opet ide u prilog činjenici da predstavljaju dio okućnice kuće tužitelja pa se ni u kojem slučaju ne mogu smatrati sastavnim dijelom javne površine. Kraj nedvojbene činjenice da su tužiteljice FB i ĆB temeljem nasljedstva u obitelji iza smrti oca EB i djeda IB vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u sklopu koje se onda nalazi utuženi dio opisan u toč. I/ izreke sud nalazi da su po istom pravnom osnovu stekle i tako utuženo zemljište. Identično se može navesti i za tužitelja ad. 3 NB koji je vlasništvo i posjed čest. zem. [katastarska čestica] stekao temeljem nasljedstva i diobe u obitelji po očevoj lozi (nasljeđivanje i diobom iza smrti oca pok. PB pok. Ć po susljednoj smrti majke LB, rođ. ŠB)

8. Člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je propisivao da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) u članku 388. stavku 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.). U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba izjasnio se Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomiljac i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, a iz predmetnih odluka proizlazi da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Članak 28. stavak 4. ZOVO-a propisuje da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina, a članak 159. stavak 3. ZV-a propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok prema stavku 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz stavka 3. toga članka. Vrhovni sud Republike Hrvatske u postupku izvanredne revizije, poslovni broj: Rev-x 974/2018-2 od 7. svibnja 2019., u svrhu ujednačavanja sudske prakse i osiguranja ravnopravnosti svih u primjeni zakona, zauzeo je stav da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZPP-a, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, odnosno ako ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. U konkretnom slučaju stjecanjem prava vlasništva tužitelja ne vrijeđaju se vlasnička prava tuženice koja nije pravo vlasništva stekla na temelju drugih odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, niti je tuženica navedene okolnosti isticala i dokazivala tijekom prvostupanjskog postupka.

9. Uzimajući u obzir da su tužitelji zakoniti, istiniti i pošteni posjednici utuženih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] putem svojih prednika najkasnije od sredine prošlog stoljeća, to je do 17. studenog 1999. kada je objavljena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-I-58/1997, U-I-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 - "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV proteklo vrijeme od 20 godina samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja, pa ovaj sud cijeni da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva slijedom čega je na temelju čl. 159. st. 4. ZV utvrđeno da su tužitelji vlasnici utuženih dijelova nekretnine koji se nalazi u sklopu kuće i okućnice tužitelja, a posve očito formalno u sklopu nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa]

10. Prema odredbi čl. 130. st. 1 ZV-a, tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kako se pravo vlasništva stečeno na orginarni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva i trpljenja upisa, to je sud usvojio takav tužbeni zahtjev i ovlastio tužitelja na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] pa je i presuđeno kao pod toč. III/ izreke.

11. Stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak pa je odluka o istom izostala.

U Korčuli, 3. srpnja 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).