REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-646/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja PIN-HIDRAULIKA d.o.o. Zagreb, Sjeverna ulica 41, OIB: 91377881964, kojeg zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Ferde Livadića 38 protiv tuženika Mihatrans Plus d.o.o. Jaškovo, Jaškovo 51C, OIB: 58531872648, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Sevšek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Sevšek & Partneri d.o.o. Varaždin, Kratka 4/I, radi isplate , nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz objavu 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Tranfić iz Karlovca, poslovni broj Ovrv-9247/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 1837/2023, od 23. siječnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 719,53 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 581,25 EUR od 25. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 138,28 EUR od 6. studenoga 2023. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 997,50 EUR sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Željka Tranfić iz Karlovca donijela je dana 23. siječnja 2024., povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je podnio tužitelj (tada ovrhovoditelj), rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-9247/2023. Rješenje o ovrsi prileži listu 26 spisa.

2. Tuženik (tada ovršenik) je u prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi naveo da je utužena tražbina podmirena u cijelosti te da prema njegovom saznanju nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.

3. Tužitelj se očitovao na prigovor tuženika od 15. veljače 2024. navodeći da je prigovor neosnovan i proturječan. Ističe da tuženik, tvrdnjom da je predmetno dugovanje podmirio, zapravo priznaje osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno primitak računa tužitelja broj 1077/01/01 od 25. rujna 2023. na iznos od 581,25 eura i računa broj 1284/01/01 od 6. studenoga 2023. na iznos od 138,28 eura, kao i činjenicu da su mu usluge izvršene i roba odnosno materijal isporučeni. Stoga smatra proturječnim da tuženik osporava rješenje o ovrsi u cijelosti.

4. Tužitelj nadalje navodi da tuženik svoju tvrdnju o podmirenju duga nije potkrijepio nikakvim dokazom, primjerice potvrdom o uplati, slijedom čega smatra da dug nije plaćen. Tužitelj ističe da ne može dokazivati negativnu činjenicu, odnosno da tuženik dug nije podmirio, već je na tuženiku teret dokazivanja činjenice plaćanja.

5. Prema navodima tužitelja, predmetno potraživanje odnosi se na ukupan iznos od 719,53 eura, i to na iznos od 581,25 eura po računu od 25. rujna 2023. te iznos od 138,28 eura po računu od 6. studenoga 2023. Računi su, prema tvrdnji tužitelja, ispostavljeni temeljem zahtjeva tuženika za popravkom servoupravljača i pumpe volana na kamionu.

6. Tužitelj navodi da ga je tijekom rujna 2023. kontaktirao predstavnik tuženika, DM, koji je zatražio popravak servoupravljača i pumpe volana. Tuženik je sam dostavio navedene dijelove u radionicu tužitelja. Nakon rastavljanja i pregleda utvrđeno je da je servoupravljač ispravan, ali da je bilo potrebno promijeniti komplet brtvila jer se postojeća rabljena brtvila nisu mogla ponovno montirati. Na pumpi volana također su promijenjena brtvila. Nakon obavljenih radova, servoupravljač i pumpa volana vraćeni su tuženiku, koji ih je sam ugradio na kamion. Tužitelj se poziva na otpremnicu broj 1050/01 od 25. rujna 2023., kojom je tuženik preuzeo navedene dijelove.

7. Tužitelj nadalje navodi da je nakon dospijeća računa više puta telefonski pozivao tuženika radi plaćanja, no tuženik se na pozive oglušio. Krajem listopada 2023. tuženik je prijavio da kamion i dalje ima poteškoće s upravljanjem, ali je unatoč tome nastavio koristiti vozilo u poslovanju. Tužitelj tvrdi da je tuženiku dao dva termina za pregled kamiona, na koje se tuženik nije odazvao niti je opravdao izostanak. Kamion je naposljetku dovezen u radionicu tužitelja tek 6. studenoga 2023., odnosno gotovo mjesec i pol dana nakon prethodne isporuke dijelova.

8. Za radove 6. studenoga 2023. tužitelj je, prije njihova početka, izdao tuženiku ponudu broj 1251/01 na iznos od 138,28 eura, koju je tuženik prihvatio, ali je nije platio. Nakon pregleda vozila, radnici tužitelja skinuli su servoupravljač i pumpu volana te utvrdili da servoupravljač nije bio pravilno montiran od strane tuženikovih zaposlenika, jer nije bio postavljen u tzv. „nultom položaju“, zbog čega je upravljanje bilo otežano. Također je utvrđeno da je u sustavu nedostajalo ATF ulja, koje je tužitelj nadolio. Tužitelj tvrdi da su upravo pogrešna montaža i nedostatak ulja bili uzrok nepravilnog rada servoupravljača.

9. U odnosu na pumpu volana, tužitelj navodi da je tuženiku pojasnio kako su na pumpi promijenjena brtvila te da se na postojećoj pumpi više nema što dodatno popravljati, osim pratiti njezino ponašanje u vožnji, budući da postoji mogućnost da je pumpa istrošena, što nije vidljivo golim okom. Tužitelj ističe da je pokušao smanjiti trošak tuženiku, jer nova pumpa stoji oko 750,00 eura, dok je za popravak zaračunao 40,00 eura. Prema navodima tužitelja, vozač tuženika je prilikom preuzimanja kamiona izjavio da je sada „sve puno bolje i to je to“, nakon čega je odvezao kamion bez plaćanja računa.

10. Tužitelj predlaže izvođenje dokaza saslušanjem VM, direktora i zakonskog zastupnika tužitelja, te uvidom u otpremnicu broj 1050/01 od 25. rujna 2023., ponudu broj 1251/01 od 6. studenoga 2023. i otpremnicu broj 1247/01 od 6. studenoga 2023.

11. Zaključno, tužitelj tvrdi da je tuženiku izvršio ugovorene usluge i isporučio odnosno ugradio potreban materijal, uključujući brtvila i ulje, a da tuženik za navedeno nije izvršio plaćanje. Posebno ističe da tuženik u prigovoru nije osporio da su mu usluge izvršene i materijal utrošen, već je samo tvrdio da je dugovanje podmirio, bez prilaganja dokaza o plaćanju. Stoga tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Tranfić, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 1837/2023 od 23. siječnja 2024., za glavnicu, pripadajuće zatezne kamate i trošak ovršnog postupka, te da tuženiku naloži naknadu parničnog troška.

12. Tuženik u podnesku od 21. kolovoza 2024. osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da su tvrdnje tužitelja paušalne i da ne odgovaraju stvarnom stanju. Smatra da tužitelj nije postupio u skladu s preuzetim obvezama jer popravak hidrauličkog sustava upravljača nije bio uspješno izvršen, odnosno kvar na vozilu nije bio otklonjen.

13. Tuženik tvrdi da račun broj 1077/01/01 od 25. rujna 2023. nije podmiren zato što usluga nije bila uredno izvršena. Navodi da je navedeni račun vraćen 29. studenoga 2023. jer kvar nakon prvog pokušaja popravka nije bio otklonjen, o čemu je tuženik odmah obavijestio tužitelja. Prema tvrdnji tuženika, vozilo je zatim ponovno vraćeno tužitelju na servisiranje, ali kvar ni nakon drugog pokušaja nije bio otklonjen.

14. Tuženik ističe da iz navedenoga proizlazi da tužitelj nije ispunio svoju obvezu, pa od tuženika nije osnovano tražiti plaćanje usluge koja nije izvršena na ugovoreni način. Budući da kvar nije uklonjen, tuženik navodi da je bio prisiljen angažirati ovlašteni servis Volvo Group Croatia d.o.o., gdje je kvar naposljetku uspješno otklonjen. Kao dokaz za te tvrdnje predlaže povrat računa od strane tuženika, račun R1 0968/75/1 društva Volvo Group Croatia d.o.o., po potrebi saslušanje predstavnika tog servisa te saslušanje parničnih stranaka.

15. Tuženik također osporava tvrdnju tužitelja da se nije pojavio na dogovorenim terminima za pregled vozila. Navodi da je u više navrata surađivao s tužiteljem radi otklanjanja kvara, da je bio spreman dati potrebne informacije i omogućiti pristup vozilu, ali da tužitelj unatoč tome nije uspio pružiti kvalitetnu uslugu niti otkloniti kvar.

16. Zaključno, tuženik smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije pružio uslugu koju želi naplatiti na odgovarajući način. Tvrdi da usluge navedene u računima nisu izvršene kako je dogovoreno, što proizlazi iz činjenice da je kvar na vozilu ostao neotklonjen unatoč dvama pokušajima popravka, zbog čega je tuženik imao dodatne troškove angažiranja drugog servisa. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelju naloži naknadu troškova postupka.

17. Tužitelj je uz podnesak od 23. siječnja 2025. dostavio pisani iskaz svojeg zakonskog zastupnika, direktora VM. U odnosu na podnesak tuženika od 21. kolovoza 2024., tužitelj u cijelosti osporava njegove navode kao neistinite i usmjerene na izbjegavanje plaćanja duga. Ističe da nije sporno da je tuženik račun broj 1077/01/01 od 25. rujna 2023. vratio tek 29. studenoga 2023., dakle dva mjeseca nakon izvršenog posla. Prema stajalištu tužitelja, činjenica da je tuženik u međuvremenu koristio kamion upućuje na to da je popravak bio uredno obavljen.

18. Tužitelj nadalje smatra nelogičnim i proturječnim navode tuženika da posao nije bio obavljen prema pravilima struke, jer se tuženik početkom studenoga 2023. ponovno obratio upravo tužitelju radi obavljanja drugog posla. Po mišljenju tužitelja, da raniji posao doista nije bio dobro obavljen, tuženik se ne bi ponovno obratio tužitelju.

19. U odnosu na račun društva Volvo Group Croatia d.o.o., na koji se poziva tuženik, tužitelj ističe da iz tog računa proizlazi da je servis naručilo društvo Mihatrans d.o.o., a ne tuženik Mihatrans Plus d.o.o. Također navodi da je servis kod Volvo Group Croatia d.o.o. obavljen 27. studenoga 2023., odnosno dva mjeseca nakon tužiteljeva zahvata.

20. Tužitelj posebno naglašava da su se u razdoblju od 25. rujna 2023., kada je tužitelj obavio popravak servoupravljača, do 27. studenoga 2023., kada je Volvo Group Croatia d.o.o. obavio radove na pumpi volana, na vozilu mogli pojaviti drugi kvarovi koji se ne mogu pripisati tužitelju. Osim toga, tvrdi da iz računa Volvo Group Croatia d.o.o. proizlazi da se radi o različitim poslovima: tužitelj je, prema svojim tvrdnjama, popravljao servoupravljač, dok je Volvo Group Croatia d.o.o. zamijenio pumpu volana.

21. Tužitelj osporava i navod tuženika da je surađivao radi otklanjanja kvara. Kao dokaz protivno tome prilaže WhatsApp prepisku između direktora tužitelja VM i zaposlenika tuženika DM. Prema tvrdnji tužitelja, iz te prepiske proizlazi da DM priznaje postojanje duga i najavljuje plaćanje riječima da će „sutra platit“, dok za nedolazak kamiona navodi da nije kriv on, nego disponent koji je „poslao kamion van“.

22. Na ročištu održanom 21. svibnja 2025. saslušani su zakonski zastupnik tužitelja VM i zakonski zastupnik tuženika PM.

23. Zakonski zastupnik tužitelja VM iskazao je da je zaposlen kod tužitelja PIN-HIDRAULIKA d.o.o. kao direktor te da, između ostalog, kontaktira sa strankama. Naveo je da ga je u rujnu 2023. kontaktirao DM, zaposlenik tuženika, s kojim je tužitelj i ranije poslovno surađivao. DM mu je rekao da tuženik ima problem sa servoupravljačem na kamionu te pitao mogu li servoupravljač dovesti na popravak. Prema iskazu VM, kvar su prethodno detektirali sami djelatnici tuženika.

24. VM je naveo da je nekoliko dana nakon telefonskog razgovora tuženik dostavio tužitelju servoupravljač. Tužitelj ga je rastavio, pregledao, zamijenio garnituru brtvila, obavio sitna podešavanja i ponovno sastavio. Prema opisu kvara koji je dao tuženik, tužitelj je zaključio da uzrok ne može biti samo u servoupravljaču, nego vjerojatno i u pumpi volana. Zbog toga je tuženik, dan ili dva kasnije, dostavio i pumpu volana. Tužitelj je i pumpu rastavio, zamijenio brtvila te ju ispitao ručno, pri čemu je davala traženi pritisak. Popravak je, prema njegovu iskazu, trajao dva do tri dana.

25. Iskazao je da je tuženiku ispostavljen zajednički račun za popravak servoupravljača i pumpe volana. Veći dio računa odnosio se na popravak servoupravljača, dok je popravak pumpe volana naplaćen 40,00 eura. Naveo je da je riječ o niskoj cijeni te da je tuženiku usmeno rečeno da je na pumpi učinjeno sve što se moglo, a ako ona i dalje ne bude u funkciji, bit će ju potrebno zamijeniti. Cijena popravka servoupravljača formirana je prema uobičajenoj satnici, uz cijenu seta brtvila. Prema iskazu VM, račun je dostavljen putem e-računa, na njega nije bilo prigovora, a rok plaćanja bio je, koliko se sjeća, 15 dana.

26. VM je nadalje iskazao da su dijelove nakon prvog popravka u vozilo ugradili djelatnici tuženika te da je, prema njegovim saznanjima, vozilo potom bilo u uporabi. Otprilike tri tjedna nakon izdavanja računa ponovno ga je kontaktirao DM i rekao da „nije nešto do kraja kako bi moralo biti“, odnosno pitao mogu li doći s kompletnim kamionom da se pregleda cijeli sustav. VM je naveo da su dogovorena dva termina na koja se tuženik nije pojavio, dok je vozilo dovezeno tek u trećem terminu, otprilike mjesec i pol dana nakon izdavanja prvog računa. Kod drugog dolaska vozila tužiteljevi su radnici skinuli servoupravljač i pumpu volana, pregledali ih te utvrdili da neke stvari nisu bile pravilno spojene i da je nedostajalo ulja u sustavu. Nakon toga su sve ponovno montirali, nadolili ulje i obavili sitne popravke. Za te radove izdan je drugi račun na iznos od oko stotinjak eura, što je VM opisao kao simboličan iznos u odnosu na redovnu cijenu takvog zahvata. Naveo je da je vozač kamiona nakon obavljenih radova komentirao da je sada „sve puno bolje“.

27. VM je iskazao da je, dok je vozač još bio u radionici, razgovarao s DM, poslao mu predračun za drugi zahvat i zamolio ga da podmiri i prethodni račun. Prema njegovim riječima, DM mu je rekao da je račun predao na plaćanje i da će uplata sigurno biti izvršena. Tužitelj je, na povjerenje, pustio kamion i vozača iz servisa bez čekanja potvrde o uplati, no uplata nije izvršena. VM je naveo da je prvi račun vraćen tek nakon što je podnesen prijedlog za ovrhu.

28. U odnosu na tvrdnju tuženika da račun nije plaćen jer popravak nije bio uspješan, VM je iskazao da je tužitelj napravio sve što je mogao. Posebno je naglasio da popravak servoupravljača nije sporan, nego se problem odnosi na pumpu volana, čiji je zahvat kod tužitelja naplaćen samo 40,00 eura, dok je kasnije u ovlaštenom Volvo servisu pumpa zamijenjena za znatno veći iznos. Na izričit upit suda naveo je da usluga popravka servoupravljača, naplaćena 425,00 eura, nije bila sporna i da joj tuženik nije prigovarao, ali da do danas nije plaćena.

29. Na pitanja punomoćnika tuženika VM je pojasnio da su konkretne radnje na servoupravljaču uključivale otvaranje, defektažu, pregled unutrašnjosti i svih komponenti, zamjenu garniture brtvila, sitna podešavanja i ponovno sastavljanje. Naveo je da je na taj posao utrošeno najmanje pet sati rada, uz cijenu sata od 40,00 eura. Potvrdio je da je tuženik ranije uredno plaćao račune, no da se kod ranijih poslova plaćalo avansno po ponudi, dok je kod ova dva računa tužitelju odobrena odgoda plaćanja radi nastavka poslovne suradnje.

30. Zakonski zastupnik tuženika PM iskazao je da je društvo MIHATRANS PLUS d.o.o. osnovano za prijevoz, niskogradnju i visokogradnju. Naveo je da je tužitelja prvotno i završno kontaktirao on, dok je ostalu komunikaciju, prema njegovim uputama i zapažanjima vozača, vodio voditelj njihove radionice DM.

31. PM je iskazao da tuženik ima velik broj vozila i vlastitu radionicu, ali da se ne bavi servisiranjem određenih dijelova kamiona. Naveo je da je vozač primijetio problem na upravljaču, osobito pri kretanju vozila unatrag, kada vozilo ostaje bez servo upravljača odnosno otežano se kreće. Tuženik je potom pristupio rastavljanju vozila radi otklanjanja kvara te se, s obzirom na raniju korektnu poslovnu suradnju, obratio tužitelju.

32. Prema iskazu PM, tuženik je tužitelju najprije odnio pumpu volana, a nakon što je tužitelj obavio radove i dijelovi su ponovno ugrađeni u vozilo, stanje je bilo isto kao i prije. Nakon toga je, prema njegovu iskazu, u dogovoru s tužiteljem naknadno skinuta i dostavljena glava servo volana radi ispitivanja. Naveo je da su i pumpa i servoupravljač servisirani, ali da je kamion i treći put dopremljen tužitelju jer je problem i dalje ostao isti. PM je iskazao da se, prema njegovu mišljenju, najprije trebao otkloniti kvar da bi se usluga mogla naplatiti. Naveo je da nakon svih zahvata tužitelja vozilo i dalje nije bilo ispravno pri kretanju unatrag. Smatra da nije bilo primjereno pitati vozača je li stanje bolje, jer se to, prema njegovu mišljenju, ne procjenjuje na taj način.

33. Nadalje je iskazao da je u kasnijem servisu utvrđeno da ne valja pumpa volana, a ne servoupravljač. Na upit suda što je sporno u računu broj 1077/01/01, s obzirom na to da se u njemu navodi popravak servoupravljača u iznosu od 425,00 eura te pregled i ispitivanje pumpe volana u iznosu od 40,00 eura, PM je naveo da je popravak servoupravljača bio bespotreban jer je pumpa volana bila dio koji je trebalo zamijeniti.

34. Na pitanje punomoćnika tužitelja zašto je tuženik dostavio servoupravljač na popravak ako sada tvrdi da je njegov popravak bio bespotreban, PM je odgovorio da je razgovor bio takav da se servoupravljač najprije dostavi radi kontrole, ali da je kvar zapravo bio u pumpi. Naveo je da je nakon zamjene pumpe u drugom servisu vozilo do danas ispravno. Dodao je da ne može dva puta plaćati pumpu jer novu pumpu ne bi kupio da je prethodna bila ispravna.

35. Na pitanje zašto je vozilo poslano u vožnju ako nije bilo ispravno, PM je iskazao da je vozilo vozilo samo povremeno i na kratko. U odnosu na činjenicu da se račun Volvo servisa odnosi na društvo Mihatrans d.o.o., a ne na tuženika Mihatrans Plus d.o.o., naveo je da se radi o povezanim društvima te da je bitan broj šasije vozila. Punomoćnik tužitelja prigovorio je istinitosti iskaza zakonskog zastupnika tuženika u dijelu koji se odnosi na dinamiku prijave kvara i izvršenih popravaka. Punomoćnik tuženika prigovorio je istinitosti iskaza zakonskog zastupnika tužitelja u dijelu u kojem nije sukladan navodima tuženika, posebno ističući da je račun vraćen 29. studenoga 2023., a da je isti dan potpisana punomoć i podnesen prijedlog za ovrhu.

36. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje o ovrsi javnog bilježnika Željke Tranfić iz Karlovca poslovni broj Ovrv-9247/2023, UPP/OS-Ovrv-1837/2023 od 23. siječnja 2024., prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi, račune tužitelja broj 1077/01/01 od 25. rujna 2023. i broj 1284/01/01 od 6. studenoga 2023., otpremnicu broj 1050/01 od 25. rujna 2023., ponudu broj 1251/01 od 6. studenoga 2023., otpremnicu broj 1247/01 od 6. studenoga 2023., povrat računa od strane tuženika, račun društva Volvo Group Croatia d.o.o. broj R1 0968/75/1, priloženu WhatsApp komunikaciju, pisani iskaz zakonskog zastupnika tužitelja te je saslušao zakonske zastupnike parničnih stranaka.

37. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

38. Među strankama nije sporno da je između stranaka postojala ranija poslovna suradnja, kao ni da se tuženik obratio tužitelju u vezi s poteškoćama na sustavu upravljanja predmetnog kamiona. Također nije sporno da su tužitelju dostavljeni određeni dijelovi vozila radi pregleda odnosno popravka, da je tužitelj na tim dijelovima poduzimao radnje pregleda, rastavljanja, zamjene brtvila i ponovnog sastavljanja te da su dijelovi nakon toga vraćeni tuženiku.

39. Sporno je, međutim, je li tuženik dužan platiti iznose po računima tužitelja, odnosno oslobađa li ga obveze plaćanja tvrdnja da kvar na vozilu nije bio konačno otklonjen i da je kasnije zamijenjena pumpa volana u ovlaštenom servisu Volvo Group Croatia d.o.o.

40. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za plaćanje naknade za izvršene servisne radove i utrošeni materijal, odnosno o tražbini iz ugovora o djelu, u smislu članka 590. ZOO-a, prema kojem se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, a naručitelj se obvezuje za to platiti naknadu. Stoga je za odluku bilo odlučno je li tužitelj obavio radove za koje traži plaćanje te je li tuženik dokazao činjenice koje bi ga oslobađale obveze plaćanja.

41. Sud najprije ističe da tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije tvrdio da usluga nije izvršena ili da je izvršena neuredno, već je naveo da je predmetno dugovanje podmireno u cijelosti. Međutim, tuženik tijekom postupka nije dostavio nikakav dokaz o plaćanju utuženih računa. Budući da je upravo tuženik tvrdio da je dug podmirio, na njemu je bio teret dokazivanja te činjenice. Kako tuženik navedenu tvrdnju nije dokazao, sud ju nije mogao prihvatiti.

42. Kasniji navodi tuženika da račun nije plaćen zato što usluga nije uredno izvršena predstavljaju obranu koja nije potvrđena izvedenim dokazima u mjeri potrebnoj za odbijanje tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik nije dokazao da radovi navedeni u računima nisu obavljeni, niti da su izvedeni protivno pravilima struke.

43. Iz računa broj 1077/01/01 proizlazi da se glavnina potraživanja odnosi na popravak servoupravljača, dok se manji dio odnosi na pregled i ispitivanje pumpe volana. Zakonski zastupnik tužitelja uvjerljivo je iskazao da je servoupravljač rastavljen, pregledan, da su zamijenjena brtvila, obavljena potrebna podešavanja te da je servoupravljač ponovno sastavljen i vraćen tuženiku. Takav iskaz potkrijepljen je i otpremnicom o preuzimanju dijelova.

44. Tuženik, s druge strane, u bitnome ne osporava da su određeni radovi obavljeni, nego smatra da je popravak servoupravljača bio bespotreban jer je kvar zapravo bio na pumpi volana. Međutim, činjenica da je naknadno utvrđeno ili se tvrdi da je problem bio u pumpi volana ne znači sama po sebi da tužitelj nema pravo na naknadu za radove koje je izvršio na servoupravljaču, osobito kada je upravo tuženik tužitelju dostavio dijelove radi pregleda odnosno popravka.

45. Sud pritom ocjenjuje važnim da tužitelj prilikom prvog zahvata nije imao na raspolaganju cijelo vozilo, nego dijelove koje mu je dostavio tuženik. Tuženik je sam prethodno pristupio rastavljanju vozila i dostavi dijelova tužitelju. Stoga se tužitelju ne može bez daljnjega staviti na teret činjenica da krajnji simptom na vozilu nije bio konačno otklonjen, ako nije dokazano da su upravo radovi koje je tužitelj obavio bili neuredni ili nestručni.

46. Nadalje, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je tuženiku usmeno rečeno da je na pumpi volana učinjeno ono što se moglo učiniti uz minimalan trošak, a da će u slučaju daljnjih poteškoća pumpu biti potrebno zamijeniti. Takav iskaz sud prihvaća kao životan i logičan, osobito imajući u vidu da je zahvat na pumpi volana kod tužitelja naplaćen u iznosu od 40,00 eura, dok je prema navodima stranaka kasnija zamjena pumpe u ovlaštenom servisu bila višestruko skuplja.

47. Račun Volvo Group Croatia d.o.o. ne dovodi u pitanje osnovanost tužiteljeva potraživanja. Iz njega proizlazi da je naknadno, gotovo dva mjeseca nakon prvog zahvata tužitelja, izvršena intervencija u ovlaštenom servisu, i to prema navodima samog tuženika radi zamjene pumpe volana. Time nije dokazano da tužitelj nije izvršio radove na servoupravljaču, niti da su ti radovi bili nestručni. Naprotiv, navedeni račun prije upućuje na to da je kasniji problem bio vezan uz pumpu volana, dok se glavni dio utuženog računa odnosi na servoupravljač.

48. Sud nije mogao prihvatiti ni tvrdnju tuženika da sama činjenica kasnijeg odlaska u ovlašteni servis isključuje pravo tužitelja na plaćanje. Predmet ovog postupka nije zahtjev tuženika za naknadu štete niti zahtjev za sniženje cijene zbog nedostataka. Tuženik tijekom postupka nije dokazao pretpostavke koje bi ga u cijelosti oslobađale obveze plaćanja, niti je dokazao osnovu za umanjenje cijene u odnosu na utužene račune.

49. Sud je pritom cijenio i okolnost da je račun broj 1077/01/01 vraćen tek 29. studenoga 2023., dakle znatno nakon njegova izdavanja, nakon dospijeća i nakon što je tuženik ponovno komunicirao s tužiteljem radi pregleda cijelog vozila. Da je tuženik odmah smatrao da usluga nije izvršena ili da račun nije osnovan, bilo bi očekivano da takav prigovor jasno i bez odgode istakne, osobito imajući u vidu da su obje stranke trgovačka društva.

50. U odnosu na drugi račun, broj 1284/01/01 od 6. studenoga 2023., sud utvrđuje da je tuženik ponovno dovezao vozilo tužitelju, da je tužitelj obavio pregled sustava, skidanje i ponovnu montažu servoupravljača i pumpe volana, sitne popravke te nadolijevanje ulja u sustav. Tuženik nije dokazao da ti radovi nisu obavljeni. Činjenica da tuženik ni nakon toga nije bio zadovoljan radom vozila ne znači da tužitelj nema pravo na naknadu za stvarno obavljene radove po tom računu.

51. Sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja u dijelu u kojem navodi da je drugi račun izdan za dodatni pregled i radove na vozilu nakon što je tuženik ponovno dovezao kamion u radionicu tužitelja. Iskaz je u tom dijelu sukladan sadržaju ponude broj 1251/01 i otpremnice broj 1247/01 od 6. studenoga 2023., a tuženik nije ponudio uvjerljiv dokaz da ti radovi nisu izvršeni.

52. U odnosu na iskaz zakonskog zastupnika tuženika, sud ga prihvaća u dijelu u kojem opisuje da je vozilo i nakon zahvata tužitelja imalo poteškoće te da je kasnije u Volvo servisu zamijenjena pumpa volana. Međutim, sud taj iskaz ne prihvaća kao dokaz da tužitelj nema pravo na plaćanje, jer iz njega ne proizlazi da radovi navedeni u utuženim računima nisu obavljeni, niti da su obavljeni nestručno. Njegov zaključak da je popravak servoupravljača bio bespotreban predstavlja naknadnu ocjenu tuženika, a ne dokaz da taj rad nije bio naručen, izvršen ili koristan.

53. Osim toga, zakonski zastupnik tuženika iskazao je da je tuženik sam detektirao kvar i pristupio rastavljanju vozila, a da se ne bavi servisiranjem određenih dijelova kamiona. Upravo ta okolnost potvrđuje da je tužitelj postupao prema informacijama i dijelovima koje mu je dostavio tuženik, pa rizik eventualne pogrešne početne detekcije kvara ne može biti prebačen na tužitelja bez dokaza da je tužitelj postupio protivno pravilima struke.

54. Sud je cijenio i WhatsApp komunikaciju na koju se poziva tužitelj. Iz iste proizlazi da je između predstavnika stranaka postojala komunikacija o plaćanju i dolasku kamiona te da je s tuženikove strane najavljivano plaćanje. Takva komunikacija nije sukladna tvrdnji tuženika da od početka nije postojala obveza plaćanja jer usluga uopće nije izvršena.

55. Slijedom svega navedenoga, sud zaključuje da je tužitelj dokazao postojanje tražbine po računima broj 1077/01/01 od 25. rujna 2023. i broj 1284/01/01 od 6. studenoga 2023., dok tuženik nije dokazao da je tražbinu podmirio, niti je dokazao postojanje takvih nedostataka u ispunjenju koji bi ga oslobađali obveze plaćanja.

56. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Tranfić iz Karlovca poslovni broj Ovrv-9247/2023, UPP/OS-Ovrv- 1837/2023 od 23. siječnja 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 719,53 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

57. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. ZOO- a. Budući da tuženik nije platio račune po njihovom dospijeću, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate, i to na iznos od 581,25 EUR od 25. rujna 2023. do isplate te na iznos od 138,28 EUR od 6. studenoga 2023. do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kako je to određeno izrekom presude.

58. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na činjenici da je tužitelj uspio sa zahtjevom radi kojeg je pokrenut postupak na temelju vjerodostojne isprave. Budući da je platni nalog održan na snazi, tuženik je dužan tužitelju naknaditi i trošak ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR, određen rješenjem o ovrsi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

59. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

60. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), i to za sastav podneska od 2. travnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR, za sastav podneska od 23. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR, za zastupanje na ročištima održanima 6. veljače 2025., 21. svibnja 2025. i 2. lipnja 2026. u iznosu od 150,00 EUR za svako. Ukupan priznati trošak odvjetničkog zastupanja iznosi 750,00 EUR, što uvećano za PDV od 187,50 EUR iznosi 937,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 60,00 EUR kao potreban izdatak nastao radi vođenja postupka. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 997,50 EUR.

Zagreb, 3. srpnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda.

DNA:

1. Odvj. Zdeslav Tadić, Zagreb, Ulica Ferde Livadića 38

2. Odvj. Vlado Sevšek, OD Sevšek & Partneri d.o.o. Varaždin, Kratka 4/I