Poslovni broj: 6 Gž Ovr-366/2023-2

 

 

Poslovni broj: 6 Gž Ovr-366/2023-2

 

 

U  I ME  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari predlagatelja osiguranja C. o. d.d., Z., OIB …, protiv protivnice osiguranja B. L. iz S., OIB …, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, rješavajući žalbu predlagatelja osiguranja podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ovr-301/2022-15 od 27. veljače 2023., 19. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba predlagatelja osiguranja, kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ovr-301/2022-15 od 27. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za osiguranje kao neosnovan.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja, sadržajno iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st.1. toč.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ), s prijedlogom da se žalba usvoji i pobijano rješenje ukine.

 

3. Odgovorna žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a na bitne povrede odredaba postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 11., 13. i 14.  ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

6. Predmet postupka je prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje novčane tražbine u iznosu od 5.040,03 EUR/37.974,09 kn sa pripadajućim zateznim kamatama prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja i to na suvlasničkom dijelu od 2/3 dijela kčbr. 1209/15 kuća i dvorište … od 300 m2 povezano sa posebnim dijelom nekretnine, E-4, četverosobnim stanom na 2. katu oznake S.3 ukupne površine 120,90 m2 kojem pripada i parkirno mjesto na parceli oznake PM2 od 12,50 m2.

 

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je protivnica osiguranja tijekom postupka istaknula da je notorno vrijednost predmetnog stana s obzirom na njegovu površinu i tržišnu vrijednost nekretnina daleko veća od tražbine predlagatelja osiguranja, da radi samo sa skraćenim radnim vremenom od četiri sata dnevno te da su joj primanja već zahvaćena ovrho i da je voljna predmetni dug otplaćivati u ratama, kao i da je predmetni stan njezino jedino mjesto stanovanja, dakle da se poziva na pravo na dom.

 

8. Nadalje, utvrđuje da je predlagatelj osiguranja zaključkom suda pozvan da dostavi dokaze na temelju kojih bi se sukladno čl. 80.b.st.2. i 3. u vezi s čl. 290. OZ-a utvrdilo da li bi prihvaćanjem prijedloga za osiguranje bila narušena pravična ravnoteža između interesa protivnice osiguranja i interesa predlagatelja osiguranja, te je radi raspravljanja odlučnih činjenica zakazano ročište, ali predlagatelj osiguranja nije postupio po zaključku suda niti je pristupio na zakazano ročište.

 

9. Na temelju uvida u priložene isprave prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetna nekretnina stan u kojem stanuje protivnica osiguranja, da je riječ o stanu površine 120,90 m2, pa cijeneći trenutnu tržišnu cijenu 1 m2 stana od  preko 2.000,00 EUR-a zaključuje da glavnica tražbine predlagatelja osiguranja odgovara otprilike vrijednosti svega 2-3 m2 stana, pa da je očito vrijednost tražbine čije se osiguranje zahtijeva nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine.

 

10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi predmetnu tražbinu pokušao namiriti drugim predmetima i sredstvima ovrhe, posebice putem administrativne zabrane koju je ugovorio sa protivnicom osiguranja ovršnom ispravom - Ugovorom o gotovinskom nenamjenskom kreditu sklopljenom 15. ožujka 2016. ( u prvostupanjskom rješenju očito omaškom navedeno 2006.), s time da predmet osiguranja nije bila i predmetna nekretnina na kojoj se podnesenim prijedlogom traži osiguranja tražbine. Također, utvrđuje da se predlagatelj osiguranja nije očitovao na ponudu protivnice osiguranja obročnom otplatom duga, a niti je dokazao osobito opravdani interes za hitnim namirenjem tražbine, jer nije pružio dokaza da je uopće pokrenuo ovršni postupak radi namirenja te tražbine.

 

11. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći da bi prihvaćanjem prijedloga za zasnivanje prisilnog založnog prava predlagatelj osiguranja mogao pokrenuti ovršni postupak protiv protivnice osiguranja prodajom predmetne nekretnine radi namirenja osigurane tražbine čime bi protivnica osiguranja mogla biti dovedena u situaciju da ostane bez jedinog doma, pozivom na čl. 80.b st.1 i 2. u vezi s čl. 290. OZ-a odbija prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a kada je odbio prijedloga za prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja.

 

13. Prije svega valja reći da je pogrešan je stav predlagatelja osiguranja da u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu čl. 80.b. u vezi s čl. 290. OZ-a jer da se ta odredba odnosi isključivo na postupak ovrhe, a ne i na postupak osiguranja.

 

14. Naime, u konkretnom slučaju postupak je pokrenut prijedlogom za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. ožujka 2020.. Postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini uređen je odredbama čl. 295. do 298. OZ-a, s time da je općom odredbom čl. 290. OZ-a koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka bilo propisano: „Na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.“

 

15. Dakle, iz citirane odredbe čl. 290. OZ-a koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, proizlazi da se u postupku radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnoga prava, između ostalih primjenjuju i odredbe o provedbi ovrhe na nekretninama. Zato u ovom postupku u primjenu dolazi odredba čl. 80.b OZ-a kojom su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini, a koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje 11. ožujka 2020. s obzirom da je  Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakon („Narodne novine“ broj 73/17, dalje:ZIDOZ/17) kojim je odredbom čl. 15. dodana odredba čl. 80.b OZ-a stupio na snagu 3. kolovoza 2017. (osim odredbi članka 25., članka 26., članka 27., članka 29., članka 30., članka 31. i članka 34. stavka 2. ZIDOZ/17, koji stupaju na snagu 1. rujna 2017.).

 

16. Pri tome, neosnovano predlagatelj osiguranja pozivom na čl. 44. st.3. u vezi s čl. 12. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakon („Narodne novine“ broj 73/17, dalje:ZIDOZ/17) otklanja primjenu odredbe čl.80.b OZ-a u konkretnom slučaju. Naime, prijelaznim i završnim odredbama ZIDOZ/17 u čl. 44. st.3. propisano je da se čl. 12. st. 1. ovoga Zakona primjenjuje na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona. Međutim, odredbom čl.12. st.1. ZIDOZ/17 nije dodan čl. 80.b OZ-a već je izmijenjen čl. 75. OZ-a, dok je odredba čl. 80. b OZ-a dodana odredbom čl. 15. ZIDOZ/17 pa se prijelazna i završna odredba čl. 44. st. 3. ZIDOZ/17 ne odnosi na posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini propisane odredbom čl. 80. b OZ-a.

 

17. Odredbom čl. 80.b OZ-a propisano je da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja (st.2.). Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

 

– je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

 

– je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

 

– služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

 

– ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

 

– je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine (st.3.).

 

18. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno cijenio utvrđene odlučne činjenice sukladno odredbi čl. 80.b st.3. OZ-a kada je zaključio da bi predloženo zasnivanje prisilnog založnog prava narušilo pravičnu ravnotežu između interesa predlagatelja osiguranja i interesa protivnice osiguranja, a što predlagatelj osiguranja žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, te posljedično tome zaključio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 80.b st.2. u vezi s čl. 290. OZ-a za odbijanje prijedloga za prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja.

 

19. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kao u izreci.

 

U Rijeci, 19. siječnja 2024.

 

   Sutkinja

 

                         Ingrid Bučković, v.r.