REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2641/2024-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Gjurašić, Fak i partneri, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Singar d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6, OIB: 88081849998, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Kovar Ričko, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 25. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SINGAR d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, OIB: 88081849998, da tužitelju BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati daljnji iznos od 2.400,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem traži da tuženik o svom trošku u cijelosti i bez komentara objaviti ovu presudu po njenoj pravomoćnosti u elektroničkoj publikaciji na portalu 7dnevno.hr.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška. Svaka stranka će sama snositi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 26. rujna 2024. na internetskom portalu 7dnevno.hr pod naslovom „Snimatelj brutalno pretučen u [adresa], pijani muškarac mu prijetio smrći: ‘Bagro novinarska’“ objavljene netočne tvrdnje da je tužitelj prije 15 godina u jednom zagrebačkom klubu iz pištolja slučajno ubio svog prijatelja. Dalje navodi da je dana 24. listopada 2024. podnio zahtjev za ispravak neistinite informacije, da je tuženik taj zahtjev primio dana 28. listopada 2024. te da je isti objavljen dana 30. studenog 2024. Tužitelj ističe da je pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz čl. 271. st. 2. u vezi s čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08), dakle, za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, a ne za kazneno djelo ubojstva, odnosno za kazneno djelo protiv života i tijela kako se to netočno navodi u članku. Nadalje, tužitelj navodi da je kazneno djelo za koje je osuđen bilo počinjeno dok je bio mlađi punoljetnik te da temeljem čl. 19. st. 4. t. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143/12, 105/15, 32/17, 53/22) pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novoga kaznenog djela, rehabilitacija nastupa po sili zakona kad protekne rok od pet godina od dana izdržane kazne maloljetničkog zatvora, a sukladno čl. 19. st. 7. istog zakona počinitelj kaznenog djela smatra se neosuđivanim i svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela zabranjena je, a uporaba tih podataka nema pravni učinak. Rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice. Tužitelj tvrdi da je objava sporne informacije direktno utjecala na njegov život i uzrokovala mu financijsku štetu, napominje se da mu je kao osobi mlađe životne dobi neophodno zaposlenje i stjecanje prihoda radi vlastitog uzdržavanja, ističe da je bio suočen s težim psihičkim posljedicama u vidu anksioznosti, straha, depresije i nesanice zbog čega je potražio pomoć liječnika specijalista psihijatrije, navodi da je i dalje suočen s brojnim psihološkim problemima koji su posljedica objavljivanja netočnih i uvredljivih informacija koje su bile dostupne svakom građaninu te da je zbog toga prekinuo društvene aktivnosti i prestao izlaziti izvan kuće. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 21. Zakona o medijima kojom je regulirana odgovornost nakladnika za štetu te na odredbu čl.19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) kojom je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti koji podrazumijevaju ugled, čast i dostojanstvo, a osobito pravo na ugled i dobar glas. Tužitelj tvrdi da su mu objavom netočnih informacija povrijeđeni ugled i čast te da se zbog toga nije mogao zaposliti. Navodi da je u vrijeme objave članka obavljao poslove postavljanja klima uređaja s FZ koji je zbog primjedbi klijenata koje su uslijedile nakon objave ovog članka bio primoran prekinuti suradnju s tužiteljem. Slijedom svega navedenog, tužitelj traži da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 4.900,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate te da tuženik o svom trošku u cijelosti i bez komentara objaviti ovu presudu po njenoj pravomoćnosti u elektroničkoj publikaciji na portalu 7dnevno.hr. Također, traži naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine. Navodi da je objavio ispravak sukladno Zakonu o medijima te ističe da se šteta u pravilu naknađuje objavom ispravka. Nadalje, navodi kako je iz samog članka vidljivo da se isti uopće ne odnosi na raniju kažnjavanost tuženika, već sasvim drugi događaj koji sa spornom informacijom nije povezan. Ističe da se u članku ne navodi da bi tužitelj bio osuđivan za kazneno djelo ubojstva, već samo da je „slučajno ubio svog prijatelja“, a ta je ova informacija prenesena iz Zadarski.hr. Tuženik smatra da u konkretnom slučaju postoje ekskulpacijski razlozi propisani odredbom čl. 21. st. 4. Zakona o medijima budući da je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije prilikom čega je postupano u dobroj vjeri, odnosno proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu a informacija je dana u dobroj vjeri. Nadalje, tuženik se poziva na mjerodavne odredbe Ustava Republike Hrvatske i Zakona o medijima kojima se štiti sloboda medija i slobode izražavanja mišljenja u tisku i drugim sredstvima priopćavanja. Smatra da tužitelj nije dokazao štetne posljedice koje bi bile u uzročno-posljedičnoj vezi s objavom predmetnog članka. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, pročitan je sporni članak te je saslušan tužitelj i svjedoci LZ, GZ, FZ i VZ. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se kao stranka sasluša njegov zakonski zastupnik. Budući da su sve bitne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene na temelju navedenih dokaza, sud je ocijenio da izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem nije potrebno, odnosno da bi isto bilo neekonomično.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik nakladnik internetskog portala 7dnevno.hr i da je na istom dana 26. rujna 2024. objavljen članak u kojem se među ostalim navodi i sljedeće: „Napao ga je BZ (34) koji je prije 15 godina u jednom zagrebačkom klubu iz pištolja slučajno ubio svog prijatelja.“. Nadalje, nije sporno da je tužitelj rehabilitiran za kazneno djelo na koje se odnosi spomenuta informacija. Također, nije sporno da je tužitelj u zakonom propisanom roku od tuženika zatražio ispravak neistinite informacije te da je tuženik objavio navedeni zahtjev. Sporan je nastanak štete, uzročna veza između objave citirane informacije i eventualnih štetnih posljedica, kao i postojanje zakonom propisanih razloga za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu.

6. Sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 i 27/26, dalje ZM) nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi, izuzev u slučajevima propisanim istim zakonom, a na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima. Odredbom čl. 21. st. 2. ZM propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

7. Odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravnoj osobi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će među ostalim voditi računa o cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

9. Odredbom čl. 18. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/2012, 105/2015, 32/2017 i 53/2022) propisano je da počinitelj kaznenog djela koji je pravomoćno osuđen ili je oslobođen kazne ima pravo nakon proteka zakonom određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni ovim Zakonom, smatrati se osobom koja nije počinila kazneno djelo, a njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo.

10. Sukladno odredbi čl. 19. st. 7. istog zakona, protekom rokova određenih u tom članku počinitelj kaznenog djela smatra se neosuđivanim i svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela zabranjena je, a uporaba tih podataka nema pravni učinak. Rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice.

11. Objava informacije da je tužitelj počinio kazneno djelo za koje je u međuvremenu nastupila rehabilitacija, nije zakonita i predstavlja valjanu osnovu zahtjeva za naknadu štete prema Zakonu o medijima. Treba istaknuti da rehabilitacija nastupa po sili zakona protekom propisanih rokova te stvara apsolutnu zabranu svake daljnje uporabe podataka o osuđivanosti, što znači da takva objava ne može biti opravdana eskulpacijskim razlozima predviđenim odredbom čl. 21. st. 4. ZM. Odredbom čl. 21. st. 5. ZM propisano je da se eskulpacijski razlozi ne odnose na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, a to vrijedi i za podatke o rehabilitiranoj osobi jer je zabrana objave tih podataka propisana zakonom. Dakle, nakon nastupa rehabilitacije, informacija da je osoba počinila kazneno djelo nije samo netočna u pravnom smislu (bez obzira na to što je osuda faktično postojala), već je ista zabranjena. Među strankama nije sporno da je u vrijeme objave predmetnog članka tužitelj bio rehabilitiran za kazneno djelo koje je počinio petnaestak godina ranije.

12. Svjedokinja LZ iskazala je da je u vrijeme objave predmetnog članka bila glavna urednica internetskog portala 7dnevno.hr, da je povod za objavu članka bio napad na kolegu snimatelja i da je upravo taj događaj tema članka, a informacija o tome da je tužitelj prije više godina slučajno ubio svog prijatelja prenesena je iz zadarskog lista, s time da ta informacija nije dodatno provjerena. Svjedokinja je potvrdila da je objavljen tužiteljev zahtjev za ispravak informacije te je iskazala kako je postojao interes javnosti za napad tužitelja na novinara.

13. Svjedok GZ u svom je iskazu potvrdio da je autor predmetnog članka, iskazao je da je tema članka napad tužitelja na novinara te da je informacija prenesena iz zadarskog lista koji je u svom tekstu spomenuo i informaciju da je tužitelj prije petnaestak godina slučajno ubio svog prijatelja. Iskazao je da navedenu informaciju nije dodatno provjeravao te da je kasnije objavljen ispravak sporne informacije. Svjedok je iskazao kako nije kontaktirao tužitelja radi provjere sporne informacije.

14. Svjedok FZ iskazao je da je u vrijeme objave predmetnog članka tužitelj kod njega bio na probnom radu i da ga je planirao zaposliti ali je na kraju od toga odustao jer njegovi klijenti nakon objave članka negodovali zbog toga što tužitelj radi kod njega.

15. Svjedok VZ, tužiteljev otac, iskazao je da su brojni mediji pisali o napadu njegovog sina na novinara, da dio medija nije spominjao slučaj koji se dogodio prije petnaestak godina, odnosno nije navodio puno ime i prezime njegovog sina, već samo inicijale. Nadalje, iskazao je da je nakon objave sporne informacije njegov sin pao u depresiju, nije izlazio iz kuće, izbjegavao je kontakt s prijateljima i roditeljima, da je bio razdražljiv te da je nakon nekog vremena otišao kod psihijatra, da je jedva komunicirao s roditeljima i da mu oni nisu mogli pomoći, iako su mu cijelo vrijeme bili podrška.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je priznao djelo koje je počinio prije petnaest godina, da je za isto odslužio kaznu i da je rehabilitiran, da se neposredno prije objave predmetnog članka zaposlio kao pomoćni radnik u servisu klima uređaja i da je trebao tamo nastaviti raditi, ali zbog pritužbi klijenata vlasnik servisa ga nije zaposlio, da ga je spominjanje događaja za koji je osuđen vratilo u vrijeme prije petnaest godina, da ga je zbog spominjanja tog događaja bilo strah da bi mu se netko mogao osvetiti, da je zbog toga ostao bez posla, da je imao probleme u svojoj okolini, da su zbog ovog članka za taj događaj saznali i mlađi ljudi koji ga poznaju i koji se tog slučaja ne sjećaju od ranije, da je sve to utjecalo na njegovo psihičko zdravlje i društveni život, da su za slučaj od prije petnaest godina sada saznala i djeca njegovih prijatelja, da je u predmetnom članku spomenuto njegovo puno ime i prezime. Iskazao je kako nije istina da je bio osuđen za kazneno djelo ubojstva i da se nije radilo o njegovom prijatelju, već da je bio osuđen za kazneno djelo opće opasne radnje sa smrtnom posljedicom, da je u vrijeme počinjenja tog djela imao 19 godina, da ga nitko u ime tuženika nije kontaktirao radi provjere sporne informacije, da nakon objave ovog članka mjesec dana nije izlazio iz kuće niti je s kime komunicirao, da se osjećao loše, da je bio bijesan, da nije mogao spavati, da je povećao konzumaciju alkohola te da je zbog svega zatražio medicinsku pomoć.

17. Informacija da je tužitelj nekoga ubio bez sumnje predstavlja informaciju koja je objektivno podobna nanijeti štetu u vidu povrede prava osobnosti i koja izrazito negativno utječe na njegov ugled i čast. Sud je stoga prihvatio kao uvjerljiv i životno logičan iskaz tužitelja, isto kao i iskaze svjedoka FZ i NZ, te je na temelju istih utvrđeno da je nakon objave predmetnog članka tužitelj naišao na osudu i negativne reakcije okoline zbog čega se izolirao od obitelji i prijatelja, a što se u konačnici negativno odrazilo na njegovo opće psihofizičko stanje.

18. Pri tome treba istaknuti da sporna informacija o kaznenom djelu koje je tužitelj počinio prije petnaest godina uopće nije povezana s temom predmetnog članka u kojem se izvještava o napadu tužitelja na UZ koji se dogodio u rujnu 2024. S obzirom na navedeno sud je ocijenio da u konkretnom slučaju autor nije poduzeo sve mjere za provjeru točnosti sporne informacije te da nije postupao u dobroj vjeri. Okolnost da je navedena informacija prenesena iz drugog medija ne oslobađa tuženika od odgovornosti za štetu koja je tužitelju time prouzročena. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, prije svega samog tužitelja i njegovog oca, utvrđeno je da je neimovinska šteta koja je tužitelju nastala u uzročnoj vezi s objavom sporne informacije u predmetnom članku.

19. Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO sud se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade imao u vidu sve okolnosti slučaja, a osobito činjenicu da objava ove informacije izazvala velik zazor i nepovjerenje okoline prema tužitelju što se negativno odrazilo na njegovo duševno zdravlje, kao i na njegov ugled i čast. Nadalje, sud je uzeo u obzir to da je objavom zahtjeva za ispravkom informacije šteta djelomično nadoknađena, međutim, budući da time nisu u cijelosti otklonjene štetne posljedice tužitelj ima pravo i na pravičnu novčanu naknadu.

20. Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 21. st. 1. ZM, u vezi sa čl. 19., čl. 1046. i čl. 1100. ZOO, vodeći pri tome računa da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 EUR. Zatezne kamate dosuđene su temeljem čl. 29. st. 1. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1103. ZOO. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO. Zahtjev za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog iznosa odbijen je kao neosnovan.

21. Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Budući da je Zakon o medijima kao poseban zakon ne predviđa objavu presude kao oblik reparacije nematerijalne štete, u konkretnom slučaju ne može se neposredno primijeniti opća odredba čl. 1099. ZOO jer se ista primjenjuje u slučajevima kada povreda prava osobnosti nije učinjena u medijima. Čim je povreda učinjena putem medija, valja primijeniti ZM kao lex specialis. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev- 798/2016-2.

22. S obzirom na prethodno navedeno sud je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da tuženik o svom trošku u cijelosti i bez komentara objaviti ovu presudu po njenoj pravomoćnosti u svojoj elektroničkoj publikaciji.

23. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP. Tužitelj je u cijelosti uspio sa osnovom zahtjeva za naknadu neimovinske štete jer je dokazao da je objavom sporne informacije došlo do povrede prava osobnosti koja opravdava dosudu pravične novčane naknade i da je tuženik temeljem ZM odgovoran za nastalu štetu, dok je u pogledu visine tužitelj je uspio s približno polovicom tog zahtjeva. Budući da je zahtjev tužitelja za objavu presude odbijen kao neosnovan, sud je ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnici