REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Pn-11/2026-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Dom za psihički bolesne odrasle osobe Biser d.o.o. OIB: 60794557616, Ivanić – Grad, Graničarska ulica 2, zastupanog po punomoćniku Petru Petroviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika RD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi naknade štete, dana 03. srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se RD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da isplati tužitelju Domu za psihički bolesne odrasle osobe Biser d.o.o. OIB: 60794557616, Ivanić – Grad, Graničarska ulica 2, na ime naknade štete iznos od 2.937,50 Eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 03. srpnja 2026. godine, pa do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 779,10 Eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 03. srpnja 2026. godine, pa do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnih troškova, preko dosuđenog iznosa od 779,10 Eura, do zatraženog iznosa od 1.803,69 Eura, odnosno u iznosu od 1.024,59 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos počevši od 03. srpnja 2026. godine, pa sve do isplate.
r i je š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu u vezi isplate iznosa od 162,50 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, računajući od dana donošenja ove odluke, pa sve do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika, podneskom od 26. siječnja 2026. godine, podnio tužbu radi naknade štete, isplatom iznosa od 3.100,00 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos, počevši od dana donošenja odluke u ovome predmetu.
2. Obrazlažući tužbu je naveo da je dana 12. siječnja 2026. godine, sa nekretnine tuženika, došlo do urušavanja dijela tuženikovog objekta na adresi [adresa], na nekretninu tužitelja, obzirom da je taj tuženikov objekt, dugotrajno zapušten, derutan i neodržavan, zbog čega se urušio dio zida i krovišta na nekretninu tužitelja.
3. Prilikom opisanog urušavanja, veća količina opeke i drugog građevinskog materijala je pala na južnu ogradu i dvorište tužitelja, pri čemu je došlo do znatnog oštećenja metalne ograde i potpornog zida, kao i do stvaranja neposredne opasnosti za sigurnost korisnika i zaposlenika tužitelja. Tužitelj tvrdi da je izrađen Elaborat osiguranja dokaza od strane sudskog vještaka za graditeljstvo, dipl. ing. građ. JD, koji je na licu mjesta utvrdio uzrok urušavanja, opseg oštećenja, a obzirom na hitnost situacije i potrebu da se spriječi daljnja šteta, te ugrožavanje ljudskih života, tužitelj je bio prisiljen bez odgode izvršiti sanaciju, te ukloniti urušeni građevinski materijal i popraviti oštećenu ogradu.
4. Kako je tužitelj financirao izvršenu sanaciju od strane tvrtke Euro građenje d.o.o., sa iznosom od 2.500,00 Eura, te je izradu navedenog Elaborata, platio sa iznosom od 600,00 Eura, predložio je da se tuženika obveže da mu isplati na ime naknade štete, iznos od 3.100,00 Eura, sa zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke.
5. Međutim, obzirom da je na prvom održanom ročištu, dana 25. lipnja 2026. godine, tužitelj posredstvom pravne zastupnice, obavijestio sud da je zapravo trošak izrade navedenog Elaborata, iznosio 437,50 Eura (dostavivši materijalni dokaz u spis o plaćanju tog troška), a ne 600,00 Eura, kako je to bilo navedeno u tužbi, na tom ročištu je tužitelj umanjio visinu svog novčanog potraživanja na isplatu iznosa od 2.937,50 Eura, ukupno, a čime je podnesena tužba, bila djelomično povučena u vezi isplate iznosa od 162,50 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.
6. Obzirom da se tuženik nije protivio navedenom povlačenju tužbe, valjalo je predmetnim rješenjem, navedenim u izreci ove odluke, utvrditi da je tužba tužitelja, djelomično povučena u vezi isplate iznosa od 162,50 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.
7. Kako je tuženik na navedenom ročištu, priznao tužbeni zahtjev, koji je bio istaknut na isplatu iznosa od 2.937,50 Eura, ukupno, sa zateznom kamatom, na taj iznos, valjalo je udovoljiti tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja, kao osnovanom i donijeti presudu na temelju priznanja u smislu čl. čl. 331. Zakona o parničnom postupku, vezano za taj glavni zahtjev u iznosu od 2.937,50 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos, od dana donošenja ove odluke u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.
8. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku jer je tuženik izgubio ovu parnicu, pa je dužan tužitelju nadoknaditi i sve opravdane parnične troškove.
9. Opravdan parnični trošak tužitelja je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora, na temelju troškovnika odvjetnika tužitelja od 25. lipnja 2026. godine (list 78-79 spisa) koji je znatno korigiran, a sukladno odredbama važeće Odvjetničke tarife.
10. Tužitelju je za sastav tužbe priznat iznos od 200,00 Eura , za sastav obrazloženog podneska od 06. svibnja 2026. godine, iznos od 200,00 Eura, a za zastupanje na pripremnom ročištu, na kojem je tuženik, odmah priznao tužbeni zahtjev je priznat iznos od 100,00 Eura u smislu Tbr. 9.t.2. Odvjetničke tarife.
11. Na ove opravdane parnične troškove u iznosu od 500,00 Eura je tužitelju priznat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 125,00 Eura, zatraženi iznos u vezi plaćene svote, na ime polovice sudske pristojbe na tužbu od 38,73 Eura, iznos od 37,91 Eura u vezi sudske pristojbe za presudu na temelju priznanja (koja ne iznosi 38,73 Eura, kako je to tužitelj tražio jer vrijednost predmeta spora nije bila više 3.100,00 Eura u vezi utvrđivanja osnovice za naplatu sudske pristojbe za presudu na temelju priznanja, nego je bila 2.937,50 Eura), ali i iznos od 38,73 Eura u vezi prijedloga za osiguranje novčane tražbine tužitelja iz podneska od 10. travnja 2026. godine, te isti iznos od 38,73 Eura u vezi sudske pristojbe za rješenje kojim je određena predložena po tužitelju, privremena mjera.
12. Matematičkim putem je utvrđen ukupan opravdan parnični trošak u iznosu od 779,10 Eura, te je taj iznos tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju na ime opravdanog parničnog troška, sa zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, dok je preko tog iznosa, do zatraženog odbijen, kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška.
13. Naime, kod predmetnog suca ne prolazi fabriciranje parničnih troškova, a što relativno često pokušavaju, za svoju osobnu korist, ishoditi odvjetnici koji zastupaju tužitelje u pojedinim predmetima svojim nerealnim troškovnicima, kako što je to očito pokušao učiniti i odvjetnik tuženika u ovom slučaju, po principu „možda prođe“.
14. U tom smislu, nisu tužitelju priznati kao potrebni za ovu parnicu, sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku, troškovi u vezi sastavljanja dvaju podnesaka tužitelja od 27. siječnja 2026. godine, te podnesaka od 10. i 13. travnja 2026. godine jer je tužitelj prijedlog za donošenje privremene mjere mogao istaći i u podnesku kojim je podnio tužbu, a kada to nije učinio posredstvom svog odvjetnika, nego se ovaj očito sjetio „da nabije tuženiku, dodatne troškove“, nakon podnošenja tužbe, posebnim podneskom predložiti donošenje rješenja o privremenoj mjeri zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina tuženika, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja, tužitelj će sam podmiriti svom odvjetniku taj trošak, a nije mu ga dužan podmiriti tuženi. Također, plaćanje sudske pristojbe na tužbu, nakon podnošenja tužbe, ali i dostavljanje punomoći za zastupanje nakon podnošenja tužbe, a potom uz svaki posebni podnesak kojim tužitelj posredstvom odvjetnika dostavlja punomoć ili dokaz o plaćanju pristojbe na tužbu, te potražuje novčanu naknadu za sastavljanje tih podnesaka od jedne rečenice, iako je tužitelj posredstvom svog odvjetnika, mogao punomoć dostaviti uz tužbu ili platiti sudsku pristojbu prije podnošenja tužbe, predstavlja besramni pokušaj odvjetnika tužitelja, da u ovom slučaju uprihodi dodatnu naknadu na teret tuženika, čovjeka koji ima mjesečne prihode u visini od samo mizernih 40,00 Eura mjesečno. Na isti način valja tretirati i trošak u vezi podneska od 13. travnja 2026. godine, kojim punomoćnik tužitelja samo u jednoj rečenici dostavlja sudu obavijest da je tužitelj platio iznos od 38,73 Eura u vezi sudske pristojbe (očito u pogledu prijedloga za donošenje privremene mjere), premda je punomoćnik tužitelja, samo mogao sudu dostaviti dokaz o plaćenoj pristojbi ili ga barem predati u spis na prvom pripremnom ročištu, bez sastavljanja posebnog podneska i potraživanja naknade za sastavljanje jedne rečenice u iznosu od 312,50 Eura, za sastav tog podneska sa porezom na dodanu vrijednost, od tuženika, koji ima samo 40,00 Eura, mjesečne prihode i živi na rubu egzistencije, samo i jedinu uz pomoć drugih osoba.
15. Shodno tome, zbog navedenog je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Bjelovaru, 03. srpnja 2026. godine.
Sudac
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, putem ovoga suda.
U Bjelovaru, dana 06. srpnja 2026. godine.
S U D A C:
Sanjin Milošević
