REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1400/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić u pravnoj stvari tužiteljice VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Danijela Papka, odvjetnika i u odsutnosti tuženika, 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici VI iznos od 8.352,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice VI za isplatu iznosa od 850,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici VI parnični trošak u iznosu od 3.203,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 8. srpnja 2024. navodi kako je 28. kolovoza 2023. u Zagrebu – Susedgrad, na križanju ulica Gajnice – Sigetje, stradala kao pješakinja na zebri, uslijed naleta vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Navodi kako je u nezgodi zadobila tjelesne ozljede, zbog kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda trpjela je fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja opće životne i radne sposobnosti, zbog čega trpi duševne boli, zaostalo joj je naruženje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Potražuje od tuženika naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, potražuje pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha, zaostalom naruženju te smanjenju životne aktivnosti. Navodi kako joj je tuženik tijekom mirnog postupka izvršio isplatu nespornog dijela naknade štete u iznosu od 4.000,00 EUR. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22. svibnja 2025. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.202,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2024. do isplate te troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju te odgovornost za nastanak štetnog događaja. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer da je tužiteljici u izvansudskom postupku 13. lipnja 2024. isplatio cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu proizašlu od zadobivenih ozljeda u predmetnoj nezgodi od 28. kolovoza 2023. u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura, čime je u potpunosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici. Smatra da je daljnji utuženi iznos štete u potpunosti neutemeljen, jer nije primjeren težini zadobivenih ozljeda, medicinskoj dokumentaciji te konačnom zdravstvenom stanju tužiteljice. Protivi se tijeku zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 22. svibnja 2025. tužiteljica je preinačila tužbu jer je povećala tužbeni zahtjev u odnosu na onaj postavljen u tužbi. Sud je preinaku dopustio rješenjem na ročištu održanom 22. svibnja 2026., a sve sukladno odredbama čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Naime, tužiteljica je tužbu preinačila nakon provedenog medicinskog vještačenja, odnosno uslijed okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe i koje su nastale bez krivnje tužiteljice.

4. Tužiteljica je podneskom od 16. veljače 2026. smanjila tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev iz podneska od 22. svibnja 2025. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe pa je, sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a za isto potreban pristanak tuženika. Kako tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, to je sud odlučivao o zahtjevu tužiteljice kako je bio postavljen u podnesku od 22. svibnja 2025.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu PU Zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb od 2. svibnja 2024. (list 5-6), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 7-26), odštetni zahtjev (list 27-30), nalog za doznaku o šteti od 12. lipnja 2024. (list 36), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Gordanu Makariću i dr. Jošku Filipušiću (list 51-53) i po vještakinji dr. Davorki Paladino (list 61- 63), izveden je dokaz čitanjem potvrde dr. med. KI od 14. travnja 2025. (list 71), dopunskim vještačenjem po vještacima dr. Jošku Filipušiću, dr. Davorki Paladino i dr. Gordanu Makariću (list 74), saslušanjem vještaka (list 100-102).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP- a, sud je našao tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju koji se dogodio 28. kolovoza 2023. i za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika. Sporna je osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. S obzirom na navedeno, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Jošku Filipušiću, kirurgu, dr. Gordanu Makariću, psihijatru i dr. Davorki Paladino, neorologinji.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Joška Filipušića i dr. Gordana Makarića proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila sljedeće ozljede: krvarenje u mozgu, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, udarno-krvni podljev čela, prijelom maleola desne lisne kosti i oguljotine kože desnog skočnog zgloba. Tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana. Srednje jaki bolovi trajali su 10 dana, dok su manji bili prisutni 60 dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Tužiteljica pri štetnom događaju nije trpjela primarni strah. Trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje, sveukupno do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabi oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. S kirurške strane došlo je do smanjenja životne aktivnosti za 15% trajno. Od ovog postotka se oko 10% odnosi na zaostalo ograničenje pokretljivosti skočnog zgloba u srednjem stupnju i oko 5% zbog kraniocerebralne ozljede sa posljedičnim krvarenjem u mozgu uz rane objektivne znakove komocije (amnezija za štetni događaj). Čitava lokomotorna sposobnost tužiteljice bitno je narušena što je u velikoj mjeri posljedica ozbiljnih i opsežnih degenerativnih promjena na kukovima i koljenima što ovim postotkom nije obuhvaćeno. S psihijatrijske strane smanjenje životnih aktivnosti iznosi 8% trajno. Tužiteljica je kao nastavnu posljedicu ozljede glave razvila simptomatiku organskog anksioznog poremećaja. Sveukupno objedinjeno smanjenje životnih aktivnosti s kirurško-psihijatrijske strane iznosi 21%. Tužiteljici je bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 4 sata dnevno od 12. rujna 2023. do 6. studenoga 2023., jer se nije smjela oslanjati na nogu i opterećivati je. Nakon toga do 18. prosinca 2023. po 2 sata dnevno zbog doziranog opterećenja i hoda na štakama. Nakon 18. prosinca 2023. još 30 dana po 1 sat dnevno koliko se služila štakama, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova, kretanja i oblačenja kao i svih ostalih težih svakodnevnih aktivnosti. Zaostalo je naruženje u obliku otoka skočnog zgloba i svijetlog ožiljka na vanjskoj strani lijevog skočnog zgloba promjera oko 4 cm, a koje je manjeg stupnja i povremeno uočljivo trećima.

11. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Davorke Paladino proizlazi kako tužiteljica nakon krvarenja pod tvrdu moždanu opnu te pod mekanu moždanu opnu ima učestale glavobolje te psihičke tegobe koje se manifestiraju smetnjama pamćenja i koncentracije te pojačanom svakodnevnom nervozom i labilnim raspoloženjem. Trajne posljedice s neurološkog aspekta smanjuju opću životnu aktivnost tužiteljice za 10%. Strah, bol, tuđa pomoć i naruženje kao u nalazu i mišljenju vještaka dr. Filipušića i dr. Makarića.

12. Sud je rješenjem od 13. svibnja 2025. naložio vještacima da se dopunski očituju u pogledu objedinjene ocjene trajnih posljedica, odnosno smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice. Podneskom od 13. svibnja 2025. vještaci su dali objedinjenu i realnu ocjenu smanjenja životne aktivnosti od 28% u kojem omjeru će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svom životu.

13. Tuženik je prigovorio nalazima i mišljenjima vještaka pa su isti saslušani na ročištu održanom 26. siječnja 2026. U svom usmenom očitovanju dr. Filipušić navodi kako je procjena smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10% donesena uslijed zaostalog funkcionalnog statusa skočnog zgloba i stopala koji je utvrđen neposrednim pregledom od strane vještaka, a manifestira se u usporenom i otežanom hodu uz pomoć pomagala kao i oštećenju kliničkog i funkcionalnog statusa skočnog zgloba, kako je to u nalazu i mišljenju precizno iskazano u stupnjevima. Kod tužiteljice su pregledom utvrđeni i znakovi artroze. Sve navedeno rezultira oštećenju funkcionalnog statusa gležnja u srednjem stupnju što je cijenjeno adekvatnim postotkom smanjenja životne aktivnosti. Nadalje navodi da se vidi nesrazmjer između nalaza kirurga od 18. prosinca 2023. i nalaza fizijatra od 14. prosinca 2023., jer u nalazu fizijatra stoji da tužiteljica i dalje pati od boli u nogama i koljenima te je preporučena daljnja kontrola za mjesec dana. Nadalje, navodi kako je nalaz i mišljenje učinjen 25. veljače 2025., nešto manje od dvije godine od nalaza kirurga na koji se tuženik poziva. U nalazu kirurga od 18. prosinca 2023. nigdje nisu navedene precizne mjere pokretljivosti kako je to učinjeno u vještačkom nalazu i mišljenju tako da se ta dva nalaza ne mogu uspoređivati, jer ne sadrže iste parametre.

14. Na navedenom ročištu, a upitani u pogledu preklapanja simptoma i ocjene smanjenja životne aktivnosti, vještaci su izmijenili svoju objedinjenu i realnu ocjenu smanjenja životne aktivnosti te su isto cijenili u omjeru od 25% iz razloga djelomičnog preklapanja trajnih posljedica s neurološkog i psihijatrijskog stajališta. Vještak dr. Makarić navodi kako 8% trajnih posljedica s psihijatrijskog stajališta obuhvaća simptomatiku s naslova organskog anksioznog poremećaja kao posljedica ozljede mozga i navedeno nije obuhvaćeno ocjenom neuroloških posljedica. Navodi kako su dali objedinjenu i realnu ocjenu koja ne predstavlja aritmetički zbroj. Simptomatika temeljem koje su cijenjene trajne posljedice s psihijatrijskog stajališta opisana je u nalazu i mišljenju. Navedenih 8% očituje se u potrebi tužiteljice, odnosno njenoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju.

15. Vještak dr. Filipušić na ročištu je izvršio pregled tužiteljice, a radi ocjene postojanja trajnih posljedica u vidu naruženja na glavi tužiteljice. Neposrednim uvidom utvrdio je da je kod tužiteljice s desne strane čela gore na prijelazu u vlasište nađena udubina kosti veličine oko 2 cm. Ističe kako se navedeno uklapa u procjenu naruženja manjeg stupnja koja je već dana u nalazu i mišljenju s tim da je ovo naruženje na glavi uvijek uočljivo trećima.

16. Na istom ročištu i sud je izvršio neposredno opažanje u naruženje tužiteljice. Tako je sud utvrdio da se na čelu tužiteljice s desne strane uz rub vlasišta nalaze dva udubljenja na kosti, koji tvore formu slova T. Jedno je udubljenje dužine cca 2 cm, širine 0,5 cm i drugo udubljenje koje ide prema uhu dužine 2-3 cm i širine 0,5 cm.

17. Tuženik je ustrajao na prigovorima na nalaze i mišljenja, no nije predložio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem. Neovisno o prigovorima tuženika sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka dr. Filipušića, dr. Makarića i dr. Paladino, jer su isti jasni, neproturječni kako sami sebi tako i drugim izvedenim dokazima. Sud smatra da su vještaci svojim usmenim očitovanjem otklonili sve prigovore tuženika.

18. U odnosu na prijedlog tuženika da se pribavi zdravstveni karton tužiteljice, navodi se kako je tužiteljica dostavila potvrdu liječnice obiteljske medicine dr. med. KI od 14. travnja 2025. iz koje proizlazi kako, a temeljem uvida u dostupnu medicinsku dokumentaciju od 2002. do dana izdavanja potvrde, tužiteljica prije prometne nezgode koja se dogodila 28. kolovoza 2023. nije imala evidentirane dijagnoze S06.6, S06.5, S00.8, S82.6. Na ročištu na kojem je usmeno saslušan vještak dr. Filipušić iskazao je da iz navedene liječničke potvrde proizlazi da prije ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljica nije imala slične ozljede. Navedena liječnička potvrda je javna isprava i uživa dokaznu snagu javne isprave iz čl. 230. ZPP- a. Tuženik nije dokazivao da su u istoj potvrdi neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljena, slijedom čega nije bilo razloga posumnjati u navedenu javnu ispravu niti potrebe pribavljati zdravstveni karton tužiteljice.

19. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

20. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli, vrstu i lokalitet ozljeda, utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha, utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti te utvrđeno zaostalo naruženje kod tužiteljice te je sud našao da sve činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 11.000,00 EUR kao pravične novčane naknade. Pri tom je sud osobito uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica stradala kao pješakinja na zebri, kao i da je tužiteljica, kao osoba starije životne dobi svakako teže pokretna, a uslijed posljedica ove nezgode joj je kretanje u daljnjoj mjeri usporeno i otežano to se kreće uz pomoć pomagala, o čemu se očitovao vještak dr. Filipušić, ali što je utvrdio i sud kad je tužiteljica pristupila na ročište, kojom prilikom se kretala uz pomoć štaka.

21. Prilikom donošenja odluke, osim što je sud uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), uzeta je u obzir i stopa inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja ove odluke, a iznosila je preko 30% prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016.).

22. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužiteljici za 338 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, sud smatra primjerenom cijenu sata u iznosu 4,00 EUR (čl. 223. ZPP-a), a kako je to zahtijevala tužiteljica. Stranke su učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani. Stoga tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 1.352,00 EUR.

23. Slijedom svega navedenog sud je našao da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 EUR i na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.352,00 EUR, odnosno ukupno 12.352,00 EUR, koju joj je štetu dužan naknaditi tuženik. Kako je tuženik, postupajući po odštetnom zahtjevu, tužiteljici isplatio iznos od 4.000,00 EUR, tužiteljici je dosuđen daljnji iznos od 8.352,00 EUR. Tužbeni zahtjev u preostalom dijelu i to za iznos od 850,00 EUR, valjalo je odbiti kao neosnovan.

24. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 28. svibnja 2024., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09; tako i VSRH u Rev-1770/15 od 11. travnja 2018.). Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. O parničnom trošku odlučeno je prema odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 - dalje: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova, sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podnesaka od 12. rujna 2024., 7. svibnja 2025., 22. svibnja 2025. i 16. veljače 2026. u visini 100 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podnesaka od 21. ožujka 2025. i 16. ožujka 2026. u visini od 25 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištima održanim 18. veljače 2025., 26. siječnja 2026. i 22. svibnja 2026. u visini 100 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1, trošak zastupanja na ročištu radi objave presude u visini 50 bodova, odnosno 1000 bodova. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužiteljici pripada iznos od 2.000,00 EUR uz PDV od 25 % (500,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 43,23 EUR (Tbr. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 37/23) i na presudu u iznosu od 160,00 EUR (Tbr. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 50/26), odnosno ukupno 2.703,23 EUR.

26. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela sa 90,76% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, uspjeh tužiteljice je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužiteljica u ovom postupku uspjela u omjeru od 95,38%, dok je tuženik uspio u preostalom dijelu od 4,62%. Kad se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, tada se utvrđuje da je preostali postotak 90,76%. U vezi s navedenim treba reći da je tuženik u postupku osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, smatrajući da je tužiteljici namirio cjelokupnu štete isplatom koju je izvršio prije podnošenja tužbe pa je izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem tužiteljica dokazivala osnovu i visinu potraživanja. Stoga je tužiteljici trošak priznat sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, kako je već navedeno, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 736/2023-2 od 21. veljače 2024.).

27. Sukladno uspjehu tužiteljice u sporu pripada joj pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 2.453,45 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 750,00 EUR, koji je tužiteljici dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan za predmetni postupak pa ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 3.203,45 EUR.

28. Stoga je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.203,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. srpnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku