Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-408/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužiteljice ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika IMPULS- LEASING d.o.o., [adresa], OIB:65918029671, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Arko, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 24. lipnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka sljedeće odredbe Ugovora o kreditu broj 00747, zaključenog dana 04.07.2008. godine između tužiteljice ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., a koje je 04.12.2017. godine pripojeno tuženiku, trgovačkom društvu IMPULS-LEASING d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65918029671, kao davatelja kredita, solemniziranog dana 04.07.2008. godine, pod poslovnim brojem OV-512/08, od Javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i otplata kredita, i to:

„A. IZNOS KREDITA:

Iznos kredita: 20.374,92 CHF...“

„D. MJESEČNI OBROK KREDITA/UKUPNI IZNOS SVIH MJESEČNIH OBROKA KREDITA:

Iznos neto mjesečnog obroka kredita: 304,04 CHF

Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita: 26.675,54 CHF...“

„E. TROŠKOVI ZAKLJUČENJA UGOVORA O KREDITU – 3,50 %, 689,01 CHF...“

„F. UKUPNI TROŠKOVI UGOVORA O KREDITU 26.675,54 CHF...“ “H. PRVO PLAĆANJE (= troškovi zaključenja Ugovora): 689,01 CHF...” “.... UGOVORNI UVJETI (CHF)... “

II. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o. isplatiti tužiteljici SK iznos od 4.749,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

-na iznos od 6,94 EUR sa kamatom od 01.11.2008. do isplate,

-na iznos od 16,68 EUR sa kamatom od 06.12.2008. do isplate,

-na iznos od 7,07 EUR sa kamatom od 09.01.2009. do isplate,

-na iznos od 24,96 EUR sa kamatom od 05.02.2009. do isplate,

-na iznos od 24,81 EUR sa kamatom od 05.03.2009. do isplate,

-na iznos od 27,45 EUR sa kamatom od 08.04.2009. do isplate,

-na iznos od 21,14 EUR sa kamatom od 07.05.2009. do isplate,

-na iznos od 21,27 EUR sa kamatom od 05.06.2009. do isplate,

-na iznos od 19,03 EUR sa kamatom od 07.07.2009. do isplate,

-na iznos od 19,81 EUR sa kamatom od 05.08.2009. do isplate,

-na iznos od 16,07 EUR sa kamatom od 04.09.2009. do isplate,

-na iznos od 0,29 EUR sa kamatom od 16.09.2009. do isplate,

-na iznos od 18,87 EUR sa kamatom od 07.10.2009. do isplate,

-na iznos od 16,49 EUR sa kamatom od 10.11.2009. do isplate,

-na iznos od 0,29 EUR sa kamatom od 14.11.2009. do isplate,

-na iznos od 18,94 EUR sa kamatom od 03.12.2009. do isplate,

-na iznos od 0,28 EUR sa kamatom od 01.01.2010. do isplate,

-na iznos od 18,19 EUR sa kamatom od 08.01.2010. do isplate,

-na iznos od 0,35 EUR sa kamatom od 19.01.2010. do isplate,

-na iznos od 21,54 EUR sa kamatom od 05.02.2010. do isplate,

-na iznos od 24,61 EUR sa kamatom od 09.03.2010. do isplate,

-na iznos od 22,98 EUR sa kamatom od 03.04.2010. do isplate,

-na iznos od 0,49 EUR sa kamatom od 01.05.2010. do isplate,

-na iznos od 26,23 EUR sa kamatom od 12.05.2010. do isplate,

-na iznos od 31,56 EUR sa kamatom od 08.06.2010. do isplate,

-na iznos od 0,51 EUR sa kamatom od 16.06.2010. do isplate,

-na iznos od 33,13 EUR sa kamatom od 10.07.2010. do isplate,

-na iznos od 38,85 EUR sa kamatom od 10.08.2010. do isplate,

-na iznos od 0,58 EUR sa kamatom od 26.08.2010. do isplate,

-na iznos od 38,28 EUR sa kamatom od 10.09.2010. do isplate,

-na iznos od 0,72 EUR sa kamatom od 01.10.2010. do isplate,

-na iznos od 50,74 EUR sa kamatom od 13.10.2010. do isplate,

-na iznos od 0,63 EUR sa kamatom od 30.10.2010. do isplate,

-na iznos od 42,93 EUR sa kamatom od 09.11.2010. do isplate,

-na iznos od 0,65 EUR sa kamatom od 30.11.2010. do isplate,

-na iznos od 44,65 EUR sa kamatom od 14.12.2010. do isplate,

-na iznos od 0,76 EUR sa kamatom od 30.12.2010. do isplate,

-na iznos od 55,67 EUR sa kamatom od 13.01.2011.do isplate,

-na iznos od 0,76 EUR sa kamatom od 01.02.2011. do isplate,

-na iznos od 55,03 EUR sa kamatom od 12.02.2011. do isplate,

-na iznos od 0,70 EUR sa kamatom od 16.02.2011. do isplate,

-na iznos od 49,90 EUR sa kamatom od 12.03.2011. do isplate,

-na iznos od 0,75 EUR sa kamatom od 01.04.2011. do isplate,

-na iznos od 54,30 EUR sa kamatom od 14.04.2011. do isplate,

-na iznos od 0,73 EUR sa kamatom od 01.05.2011. do isplate,

-na iznos od 52,85 EUR sa kamatom od 11.05.2011. do isplate,

-na iznos od 0,79 EUR sa kamatom od 01.06.2011. do isplate,

-na iznos od 58,33 EUR sa kamatom od 14.06.2011. do isplate,

-na iznos od 0,84 EUR sa kamatom od 01.07.2011. do isplate,

-na iznos od 63,88 EUR sa kamatom od 08.07.2011. do isplate,

-na iznos od 1,00 EUR sa kamatom od 29.07.2011. do isplate,

-na iznos od 81,00 EUR sa kamatom od 12.08.2011. do isplate,

-na iznos od 1,12 EUR sa kamatom od 30.08.2011. do isplate,

-na iznos od 95,89 EUR sa kamatom od 17.09.2011. do isplate,

-na iznos od 74,38 EUR sa kamatom od 14.10.2011. do isplate,

-na iznos od 0,57 EUR sa kamatom od 29.10.2011. do isplate,

-na iznos od 67,20 EUR sa kamatom od 17.11.2011. do isplate,

-na iznos od 68,49 EUR sa kamatom od 13.12.2011. do isplate,

-na iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 01.01.2012. do isplate,

-na iznos od 70,45 EUR sa kamatom od 12.01.2012. do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 01.02.2012. do isplate,

-na iznos od 77,43 EUR sa kamatom od 11.02.2012. do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 01.03.2012. do isplate,

-na iznos od 77,54 EUR sa kamatom od 09.03.2012. do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 01.04.2012. do isplate,

-na iznos od 74,91 EUR sa kamatom od 12.04.2012. do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 01.05.2012. do isplate,

-na iznos od 74,78 EUR sa kamatom od 12.05.2012. do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 30.05.2012. do isplate,

-na iznos od 76,29 EUR sa kamatom od 13.06.2012. do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 01.07.2012. do isplate,

-na iznos od 75,98 EUR sa kamatom od 07.07.2012. do isplate,

-na iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 27.07.2012. do isplate,

-na iznos od 74,21 EUR sa kamatom od 04.08.2012. do isplate,

-na iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 29.08.2012. do isplate,

-na iznos od 73,86 EUR sa kamatom od 07.09.2012. do isplate,

-na iznos od 0,32 EUR sa kamatom od 28.09.2012. do isplate,

-na iznos od 69,68 EUR sa kamatom od 10.10.2012. do isplate,

-na iznos od 0,34 EUR sa kamatom od 30.10.2012. do isplate,

-na iznos od 73,28 EUR sa kamatom od 13.11.2012. do isplate,

-na iznos od 0,34 EUR sa kamatom od 30.11.2012. do isplate,

-na iznos od 76,19 EUR sa kamatom od 14.12.2012. do isplate,

-na iznos od 0,34 EUR sa kamatom od 28.12.2012. do isplate,

-na iznos od 74,99 EUR sa kamatom od 15.01.2013. do isplate,

-na iznos od 73,95 EUR sa kamatom od 16.02.2013. do isplate,

-na iznos od 71,56 EUR sa kamatom od 14.03.2013. do isplate,

-na iznos od 71,70 EUR sa kamatom od 10.04.2013. do isplate,

-na iznos od 76,70 EUR sa kamatom od 11.05.2013. do isplate,

-na iznos od 70,52 EUR sa kamatom od 07.06.2013. do isplate,

-na iznos od 68,88 EUR sa kamatom od 13.07.2013. do isplate,

-na iznos od 69,22 EUR sa kamatom od 15.08.2013. do isplate,

-na iznos od 68,80 EUR sa kamatom od 11.09.2013. do isplate,

-na iznos od 71,85 EUR sa kamatom od 11.10.2013. do isplate,

-na iznos od 72,56 EUR sa kamatom od 09.11.2013. do isplate,

-na iznos od 73,81 EUR sa kamatom od 06.12.2013. do isplate,

-na iznos od 75,04 EUR sa kamatom od 09.01.2014. do isplate,

-na iznos od 74,20 EUR sa kamatom od 08.02.2014. do isplate,

-na iznos od 77,04 EUR sa kamatom od 07.03.2014. do isplate,

-na iznos od 76,95 EUR sa kamatom od 08.04.2014. do isplate,

-na iznos od 76,82 EUR sa kamatom od 09.05.2014. do isplate,

-na iznos od 75,68 EUR sa kamatom od 06.06.2014. do isplate,

-na iznos od 75,87 EUR sa kamatom od 09.07.2014. do isplate,

-na iznos od 77,67 EUR sa kamatom od 08.08.2014. do isplate,

-na iznos od 78,20 EUR sa kamatom od 10.09.2014. do isplate,

-na iznos od 78,04 EUR sa kamatom od 07.10.2014. do isplate,

-na iznos od 79,98 EUR sa kamatom od 06.11.2014. do isplate,

-na iznos od 81,55 EUR sa kamatom od 09.12.2014. do isplate,

-na iznos od 82,45 EUR sa kamatom od 10.01.2015. do isplate,

-na iznos od 81,76 EUR sa kamatom od 06.02.2015. do isplate,

-na iznos od 75,42 EUR sa kamatom od 11.03.2015. do isplate,

-na iznos od 75,42 EUR sa kamatom od 11.04.2015. do isplate,

-na iznos od 75,42 EUR sa kamatom od 08.05.2015. do isplate,

-na iznos od 75,33 EUR sa kamatom od 11.06.2015. do isplate,

-na iznos od 75,33 EUR sa kamatom od 10.07.2015. do isplate,

-na iznos od 75,33 EUR sa kamatom od 12.08.2015. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o. naknaditi tužiteljici NK troškove parničnog postupka u iznosu od 2.393,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništenosti i isplate. U tužbi je u bitnom navela da su ona kao korisnik kredita i trgovačko društvo Impuls-Delta d.o.o., koje je 4. prosinca 2017. pripojeno tuženiku trgovačkom društvu Impuls-Leasing d.o.o., dana 4. lipnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 00747, a koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika. Trgovačko društvo Impuls-Delta d.o.o. je osnovano izjavom o osnivanju od 19. rujna 2007. godine za djelatnosti kreditiranja, uključujući potrošačke kredite. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.374,92 CHF po prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. važećem na dan odobrenja kredita. Navedeni iznos kredita isplaćen je trgovačkom društvu AUTOWILL d.o.o. Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovoreno je da kredit isplaćuje u 84 mjesečnih obroka, a iznos mjesečnog obroka kredita iznosi 304,04 CHF te je ugovorena realna kamatna stopa u iznosu od 8,42 % Tužiteljica je navela da je u cijelosti podmirila obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu. Navela je da je podnijela predmetnu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to ugovornu odredbu kojom je otplata vezana uz valutu švicarski franak. Iako se ista ne odnosi direktno na tuženika tužiteljica upućuje da su povrede pojedinih ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-14101/2012 od 04. srpnja 2013. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a navedeno iz razloga što je postupanje ovdje tuženika prilikom zaključivanja predmetnog ugovora bilo istovjetno postupanju tuženih banaka. Smatra da je odredba u predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula protivna prisilnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu i u vrijeme izvršavanja dijela obveza tužitelja po ugovoru o kreditu. Tužiteljica je navela da od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije bio obaviještena o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a što je rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama parničnih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Budući da tuženik nije ispunio svoje obveze koje su pretpostavke da bi se ugovorna odredba o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu mogla smatrati jasnom i razumljivom, slijedom čega odredba o valutnoj klauzuli nije bila transparentna. Sukladno zahtjevu transparentnosti i njegovom tumačenju u duhu prakse suda Europske unije, pri ocjeni je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo, uzima se u obzir jesu li potrošaču bili priopćeni svi elementi koji mogu imati utjecaj na opseg njegove obveze i na temelju kojih on može ocijeniti ukupnu cijenu kredita. O navedenoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista predstavljala sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj te odredbe. Tuženik je sastavio ugovor o kreditu na unaprijed formiranom standardiziranom obrascu uz ugovaranje otplate kredita vezane uz valutu CHF. Tužiteljica smatra da je ovakvo sklapanje ugovora o kreditu protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka te navodi da je dovedena do financijskog sloma. Pozvala se na odredbu članka 107. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Tužbenim zahtjevom zahtjeva utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i otplata kredita, dok temeljem stečenog bez osnove potražuje isplatu iznosa od 4.749,14 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2410/2024 ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i svim tužbenim zahtjevima tužiteljice kao neosnovanima. Priznao je da je između prednika tuženika – IMPULS DELTA d.o.o. i tužiteljice sklopljen predmetni ugovor o kreditu, a koji je sastavni dio Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, zaključenog sukladno odredbama članka 274. i sl. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04.i 88/05.) dana 3. srpnja 2008. između trg. društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao predlagatelja osiguranja s jedne strane, te tužiteljice, kao protivnika osiguranja s druge strane. Naveo je da je predmetni ugovor o kreditu prestao istekom i otplatom ugovora u kolovozu 2015. te da je trgovačko društvo IMPULS-DELTA d.o.o. pripojeno tuženiku, čime je tuženik u smislu odredbe čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15., 40/19. i 34/22., 114/22. i 18/23.) postao sveopći je pravni sljednik navedenoga pripojenog društva. Tuženik smatra da predmetni ugovor o kreditu, kao niti sporazum radi osiguranja novčane tražbine nisu sadržavali odredbe koje bi se smatrale nepoštenima u smislu Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme njegovog sklapanja, kao niti odredbe koje bi bile ništetne u smislu odredbi čl. 296., odnosno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Istaknuo je da odredbe o visini odobrenog kredita i načinu njegova vraćanja predstavljaju glavne odredbe ugovora o kreditu te da u smislu odredbe članka 99. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Naveo je da su se o visini odobrenog kredita, valuti ugovora, te načinu njegova vraćanja između prednika tuženika trg. društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao davatelja kredita s jedne strane, i tužiteljice kao korisnika kredita s druge strane vodili pregovori te da je prednik tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, nudio i zaključivao također i ugovore o kreditu s valutnom klauzulom i valutom ugovora u euru (EUR), a odabir valute ugovora bila je isključivo stvar osobnog izbora tužiteljice, kao i svakog drugog potencijalnog korisnika kredita, za koju od rečenih vrsta ugovora o kreditu će se odlučiti. Činjenicu pojedinačnog pregovaranja o bitnim odredbama ugovora o kreditu potvrđuje i informativna ponuda broj 5.313 od 1. srpnja 2008. koja je tužiteljici dostavljena prije sklapanja predmetnog ugovora. Odnosna informativna ponuda prikazuje vrijednost predmeta čija nabava će biti financirana iz kredita od 19.685,91 CHF, troškove zaključenja i osiguranja kredita od 689,01 CHF, brojem mjesečnih obroka otplate kredita – 84, visinom mjesečne rate od 328,88 CHF, te minimalnim neopterećenim mjesečnim primanjima korisnika kredita izraženoj u valuti ugovora od 986,64 CHF. Smatra da se tužiteljica neosnovano poziva na stajališta iznesena u odlukama donesenima u gore navedenom parničnom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tuženik je naveo da ugovaranje valutne klauzule uopće, pa tako i denominiranje potrošačkih ugovora u CHF ili njihovo zaključivanje s valutnom klauzulom u CHF nije bilo nepošteno u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ili u suprotnosti s bilo kojim drugim propisom te da je sklapanje predmetnog, kao i drugih ugovora o kreditu s valutom ugovora u CHF rezultat je ponajprije činjenice, što je za takvim ugovorima bila velika potražnja na tržištu od strane korisnika kredita. Istaknuo je i prigovor zastare. Predložio je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u postupku izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 11-19 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (str. 20-22 spisa), Ugovor o kreditu br.:00747 od 4. srpnja 2008. (str. 23-31 spisa), pregled uplata (str. 32-38 spisa), amortizacijski plan uz ugovor o kreditu br. 00747 (str. 39-40 spisa), obavijesti prednika tuženika i amortizacijske planove (str. 41-57 spisa), potvrdu o otplati kredita (str. 58 spisa), elektronički zapis iz matice vjenčanih (str. 59 spisa), preliminarni izračun (str. 112-114 spisa), Ugovore i Sporazume (str. 147-258 spisa), informativnu ponudu (str. 260 spisa), plan amortizacije (str. 261-262 spisa), Godišnje izvješće za 2006. i 2007. godinu (str. 282- 287spisa), izjavu i potvrde o plaći (str. 338-344 spisa), isplatne liste (str- 345-347 spisa), račun broj 002207-00 od 2. lipnja 2008. (str. 322 spisa), popis polica uz račun (str. 323-330 spisa), prijedlog za glavni upis i upis brisanja (str. 370-376 spisa), rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. (str. 395-412 spisa) te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Jurković (str. 440-445 spisa) kao i dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ČK i KK.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 00747 od 4. srpnja 2008. te zahtjev za isplatom iznosa od 4.749,07 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica sklopila sa prednikom tuženika IMPULS-DELTA d.o.o. Ugovor o kreditu broj 00747 od 4. srpnja 2008. i to tužiteljica kao korisnik kredita, a prednik tuženika kao kreditor (davatelj kredita). Nije sporno da je iznos tog kredita isplaćen autokući AUTOWILL d.o.o. iz Zagreba te da je tužiteljica u cijelosti otplatila predmetni kredit u kolovozu 2015. Sporno je da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na vezanost za valutu CHF, ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora o kreditu primio njegov pravni prednik, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužiteljice.

8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07). Odredbom članka 96. stavak 1. – 4. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredbom članka 100. ZZP/07 propisano je da ako ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive. Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

9. Prije svega valja istaknuti da se na konkretan odnos ne mogu primijeniti pravna shvaćanja iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 iz kolektivnog spora potrošača protiv banaka u odnosu na ugovore o kreditu vezanih uz CHF. Naime, upravo u odnosu na pravno pitanje primjene odluka iz kolektivnog spora u kojem je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u CHF, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revd 2379/2021 od 1. lipnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da se na trgovačko društvo koje nije bilo stranka kolektivnog spora (a to je u konkretnom slučaju tuženik) ne mogu primjenjivati odluke iz tog spora, bez obzira je li suprotna stranka (tužitelj) trgovac ili potrošač.

10. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je namjena kredita bila financiranje troškova kupnje vozila OPEL CORSA 1,2, da je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 20.374,92 CHF prema prodajnom tečaju za devize za devize ZAGREBAČKE BANKE d.d. na dan odobrenja kredita, da se navedeni iznos kredita isplaćuje trgovcu AUTOWILL d.o.o., da je ugovorena obročna otplata kredita u 84 mjesečnih obroka po 304,04 CHF, da ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita iznosi 26.675,54 CHF, da troškovi zaključenja ugovora o kreditu iznosi 3,50 %, odnosno 689,01 CHF, da ukupni troškovi ugovora o kreditu iznose 26.675,54 CHF, kao i da prvo plaćanje čine troškovi zaključenja ugovora u iznosu od 689,01 CHF. Ugovorena je i realna godišnja kamata od 8,42 %.

11. Sud je na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku proveo saslušanje tužiteljice koja je u iskazu navela da je ugovor o kreditu sklopila sa leasing kućom Impuls-Delta d.o.o. 2008. godine, da je te godine kupila automobil u autokući Autowill u Zagrebu i to za osobne potrebe te da nije bila vlasnica obrta niti poduzeća. Kredit je podigla radi kupnje automobila. U autokući su joj rekli da ako želi kupiti automobil na kredit da može sklopiti ugovor koji su joj oni nudili. Ne sjeća se da li su joj nudili ugovor i sa nekom drugom leasing kućom. Kredit je bio u švicarskim francima jer nije bila kreditno sposobna za kredit u eurima. U autokući joj ništa posebno nisu govorili o ugovoru. Nisu joj rekli da bi joj se rata mogla promijeniti, u to vrijeme radila je kao administrator i nije razumjela što znači valutna klauzula. Ne sjeća se da li je prije potpisivanja ugovora bila u leasing kući Impuls-Delta, sjeća se da je bila tamo kada je dolazila po knjižicu vozila. Nije sigurna, ali misli da je ugovor o kreditu dobila u autokući Autowill i u tom ugovoru nije mogla ništa mijenjati. Ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika, ne sjeća se da li joj je rekao što o ugovoru. Kredit je podigla u ljeto 2008. godine, a već krajem 2008. joj je rata porasla koja je s vremenom bila 400,00 do 500,00 kuna veća od početne rate. Kredit je otplatila u cijelosti. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika tuženika, tužiteljica je navela da je ugovor o kreditu pročitala prije potpisivanja i da ga je razumjela u mjeri u kojoj je tada bila obrazovana, zato ga je i potpisala. Ne sjeća se da je uočila odredbu ugovora koja govori o variranju rate kredita kao posljedica promjene tečaja. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnice tužiteljice, tužiteljica je navela da je nitko nije upozorio prije potpisivanja kredita na tu odredbu o variranju rate kredita i da ona nikada ne bih potpisala takav ugovor da je znala da joj se kvaliteta života može drastično promijeniti zbog toga.

12. U postupku su u svojstvu svjedoka saslušani i zaposlenici tuženika ČK i KK koji su nisu sudjelovali pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu te o tome nisu imali neposredna saznanja pa su isti svjedočili o uobičajnom postupanju tuženika i prednika tuženika pri sklapanju ugovora o kreditu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

13. Svjedok ČK u svom iskazu je naveo da je 2008. bio zaposlen u društvu IMPULS LEASING d.o.o., da je društvo IMPULS DELATA d.o.o. bilo u vlasništvu istog vlasnika i na istoj lokaciji s time što je IMPULS DELATA radila kredite, a IMPULS LEASING financiranje leasinga. Nije sudjelovao pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, ali mu je poznat način poslovanja tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. 2008. godine radio je kao referent prodaje i na tom radnom mjestu radi i dana. U to vrijeme tuženik je nudio kredite i leasing u dvije valute, švicarskom franku i eurima, uvjeti su bili isti s time da su kod kredita u eurima kamate bile cca 2% više nego kod kredita u švicarskim francima i to je bio uglavnom razlog zašto su se klijenti odlučivali za kredit u CHF. Nisu imali potrebe stranke upozoravati na rizike kredita u CHF jer u to vrijeme nisu imali spoznaje da bi se moglo dogoditi to što se dogodilo. On je osobno imao kredit u CHF u to vrijeme. Ugovor je bio tipski i u njemu se u pogledu glavnog dijela ništa nije moglo mijenjati, on je bio takav kakav je. Nisu se pregovarali uvjeti kreditiranja sa strankama. U ponudi za financiranje bili su navedeni i troškovi obrade kredita i iznos samih troškova. Oni su obuhvaćali troškove reosiguranja kredita te rad samih službi tuženika koje su radile na procjeni vrijednosti vozila, izrade ugovorne dokumentacije i dr. Kada je klijent došao sa ponudom za kupnju vozila moglo se s njime ispregovarati period otplate kredita i iznos učešća, a što je i ovisilo o njegovoj kreditnoj sposobnosti. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnice tužitelja svjedok je iskazao da klijenti nisu mogli utjecati na visinu troškova obrade kredita. Tuženik je imao potpisane ugovore sa svim ovlaštenim auto kućama u [adresa], a što je značilo da je tuženik plaćao vozila i prije same isporuke kupcima. Generalne ponude rađene su od strane tuženika, moguće je da su neke auto kuće kalkulatore informativnog karaktera radi utvrđenja okvirnog iznosa kredita, ali su klijenti morali doći u poslovnicu tuženika donijeti traženu dokumentaciju i svakako prije potpisivanja ugovora. Nema neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljicom.

14. Svjedok KK u svom je iskazu naveo da je 2008. godine zaposlen na radnom mjestu referent u ugovornom odjelu IMPULS LEASING d.o.o. Nije sudjelovao pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, ali je radio na poslovima prikupljanja dokumentacije i potpisivanja ugovora kod kredita i poznat mu je način poslovanja IMPULS DELTA d.o.o. jer je on bio isti kao i kod IMPULS LEASING d.o.o. samo je forma ugovora bila drugačija. Naveo je da je on dobivao gotove predmete od kolege ČK i da su tada sastavljali ugovor o kreditu koji je bio tipski ugovor, a mijenjali su se samo podaci o objektu kredita, korisniku kredita, valuti, radilo se o špranci ugovora. Prilikom izrade ponude sa strankom se moglo dogovarati koji auto želi kupiti, iznos kredita, iznos financiranja, valuta te kamata. Klijent je dolazio kod njega potpisati ugovor i ako ga je što zanimalo on bi mu to objasnio, ali u toj fazi ugovor je već bio gotov. S klijentom se pregovaralo o duljini trajanja kredita. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnice tužitelja svjedok je iskazao da nije sudjelovao u procesu izrade ponude, da je to radio kolega ČK. Ako ga je klijent to pitao, on mu je objasnio da mu se rada kredita može mijenjati ovisno o promjeni kamate, ako je ugovorena varijabilna - 10

-

kamata vezana uz LIBOR ili EURIBOR. Nema neposrednih saznanja o sklapanju ugovora sa tužiteljicom.

15. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, pregledom uplata), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je prije svega utvrdio da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/07 jer je ugovor o kreditu sklopila radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik, odnosno njegov pravni prednik IMPULS-DELTA d.o.o. trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/07 budući je kao davatelj kredita nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

16. Sud je utvrdio da prije zaključenja predmetnog ugovora tužiteljica nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, s obzirom da su joj u autokući u kojoj je kupila automobil dali već pripremljeni ugovor o kreditu. Naime, i iz predmetnih odredbi ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora (tzv. tipski ugovor), sastavljenoj unaprijed od strane prednika tuženika, bez mogućnosti bilo kakvog pregovaranja. Navedeno je potvrdio i svjedok ČK koji je naveo da se nisu pregovarali uvjeti kreditiranja sa strankama kao i svjedok KK koji je iskazao da je ugovor o kreditu bio tipski ugovor te da su se mijenjali samo podaci o objektu kredita, korisniku kredita, valuti, odnosno da se radilo o špranci ugovora.

17. Iz navoda tužiteljice da joj u autokući nisu spominjali rizike ugovora u CHF niti su je upozorili da bi joj se rata mogla promijeniti, sud je zaključio da prednik tuženika nije prije zaključenja predmetnog ugovora neposredno obavijestio tužiteljicu o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi joj mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka.

18. Valja navesti da zahtjev transparentnosti iz članka 100. ZZP/07 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može, ne samo znati za mogućnost promjene visine mjesečnih obroka kredita i kamatne stope već da razumije konkretno funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze tijekom cijelog trajanja tog ugovora. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisala tužiteljica u svom iskazu, ovaj sud je zaključio da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen u pogledu spornih odredbi ugovora o kreditu. Tužiteljica kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik, odnosno njegov pravni prednik, nije mogla predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bila u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

19. Neosnovano se tuženik poziva na okolnost da je prednik tuženika nudio kredite i u valuti EUR, a što dokazuju ugovori koje je sklopio i dostavio s drugim korisnicima kredita. Naime, tužiteljica je prihvatila ponudu prednika tuženika za kredit vezan za valutu CHF i to jeste njezina osobna odluka, kao što je odluka drugih klijenata bila da uzmu zajam vezan za EUR, ali tuženik nije dokazao da je tužiteljica bila u potpunosti i jasno informirana o rizicima ugovaranja takve vrste valute.

20. Slijedom navedenog, a polazeći od činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je njegov pravni prednik IMPULS-DELTA d.o.o. prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim - 11

-

rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i od činjenice da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu i to u dijelu kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i otplata kredita.

21. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužiteljica isplatila predniku tuženika na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

22. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Lidiji Jurković koja je u svom nalazu i mišljenju od 11. travnja 2024. navela da je ukupno je za kredit zajedno sa uračunatom kamatom i porezom na dodanu vrijednost plaćeno 25.931,86 CHF ili 152.966,21 kn. Da su obroci plaćani po tečaju kada je kredit odobren bilo bi potrebno platiti 117.221,61 kn ili 35.744,60 kn manje. Preračunato u valutu EUR pod pretpostavkom ništetne odredbe o promjeni tečaja pri otplati kredita bilo bi potrebno platiti 4.744,12 EUR-a manje. Negativna tečajna razlika bila je na samo prva tri obroka i iznosi ukupno 4,95 EUR-a, a pozitivna tečajna razlika iznosi 4.749,07 EUR-a.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao stručan i obrazložen, a na koji stranke nisu istaknule prigovore.

24. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare s obzirom da se radi o restitucijskom zahtjevu, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. S obzirom da je ništetnost spornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli utvrđena tek u ovom postupku, nije nastupila zastara tužiteljevog zahtjeva za isplatu.

25. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužiteljici je pod točkom II. izreke dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužiteljica stvarno plaćala i iznosa koje bi plaćala da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno od 4.749,07 EUR, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda prednik tuženika je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

26. Temeljem odredbe članka 154. stavak 4. i članka 155. ZPP sud je dosudio tužiteljici trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" - 12

-

broj 138/2023, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 10. listopada 2024., 4. veljače 2025., 22. svibnja 2025. i 13. ožujka 2026. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 10. veljače 2025., 15. svibnja 2026. i 24. lipnja 2026.100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 800 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 1.600,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 2.000,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 EUR, trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 46,97 EUR i pristojbe na presudu u traženom iznosu od 46,97 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 2.393,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije priznao tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupila. Tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak preliminarnog izračuna za tužbu. Naime, u situaciji kad je tužiteljici priznat trošak provedenog sudskog vještačenja (kao što je u konkretnom slučaju) radi izračuna visine potraživanja, tužiteljici ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je sačinjen po zahtjevu tužiteljice prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP- a (navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1111/2024-2 od 23. listopada 2024.).

U Kutini 3. srpnja 2026.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku