REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Broj: Pp-10021/2025-8
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Ombreti Bareza, uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OK, zastupanog po branitelju Filipu Šimencu, iz Odvjetničkog društva Šimenc i Partneri u Splitu, zbog prekršaja iz čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17,70/19,42/20,114/22, 145/24) po prigovoru na prekršajni nalog Policijske postaje Sinj, Klasa: 211-07/25-1/10181, ur. broj : 511-12-31-25-1, od 27. lipnja 2025. temeljem čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/11, 57/13, 110/15, 118/18,114/22), na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 3. srpnja 2026. u odsutnosti okrivljenika i branitelja,
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: OK O i BK rođene B, iz [adresa], rođen **.**.2005. u [adresa], autoelektričar, srednjeg imovnog stanja, nezaposlen, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH,
oslobađa se od optužbe
da bi 27. lipnja 2025. u 21:04 sati na cesti LC 67002 Vrlika-Garjak, dionica Vrlika, upravljao osobnim vozilom marke Audi reg. oznake [registarska oznaka] te se odbio podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja ( test na droge) radi utvrđivanja prisustva u organizmu droga koje utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnost upravljanja vozilima,
pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 282. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17,70/19,42/20, 114/22, 145/24) a kažnjiv po čl. 282. st. 9. istog Zakona.
Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Sinj podnijela je 14. srpnja 2025. optužni prijedlog po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2.Prekršajni nalog po prigovoru okrivljenika stavljen je izvan snage te je nastavljen redovni prekršajni postupak.
3. Okrivljenik ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, da te prigode nije upravljao vozilom on već njegov susjed MK koji je vozio iz razloga što da on nije smio upravljati vozilom. U jednom trenutku da mu se učinilo da su za nešto zapeli vozilom i da su stali te izišli provjeriti , a onda da je došla policija, da su pitali tko je vozio , a kad je rekao da je vozio MK na to su se oglušili i prišli njemu te uzeli njegove podatke. Na početku da je bio jedan policajac i to NK, a onda da su došla još dvojica i da mu nitko od policajaca nije ponudio test na droge. Na upit ističe da su bili na festivalu , a pored ceste da su makadam i ledina pa da su na nešto zapeli i izišli nasred ceste provjeriti što se dogodilo , a do tada da nisu niti znali da je policija u blizini i tada da je vidio na udaljenosti od 300 do 500 metara policajca koji je zaustavio drugo vozilo, a potom je prišao njima i tražio isprave od njega premda da je rekao da nije vozio, a sa udaljenosti na kojoj je bio policajac da nije mogao vidjeti tko je vozio te prigode. Na upit ističe da je policajcu trebalo dvije do tri minute da došeta do njih, a njih dvojica da su obadva bili sa suvozačeve strane vozila. Da je policajac tražio pomoć kolega jer da je kroz evidenciju vidio da je on kažnjavan za posjedovanje droge i kad da je rekao da nema ništa da je tražio ispred vozila tvrdeći da je nešto odbacio, a što da nije točno i tada da je zvao kolege, a njemu da je rekao da će doći s psom što da je prihvatio. Da nisu došli krimovci već dvojica iz prometne ali bez pasa, a policajac da je i dalje bio uporan da mu pokaže što je odbacio ili će mu pisati odbijanje testa na droge što da je i učinio. Posebno ističe da su pridošli policajci tražili oko vozila i da ništa nisu pronašli.
4. U dokaznom postupku svjedok MK iskazuje da je sporne prigode on upravljao vozilom marke Audi reg. oznake [registarska oznaka], a OK da je bio suvozač premda da je on vlasnik vozila. Da OK nije imao valjanu vozačku pa da je stoga on upravljao vozilom , a tog dana da su bili zajedno jer su popravljali vozilo. U jednom trenutku dok su se ispred njih nalazila dva vozila, da je vozio malo brže i prešao preko ležećeg policajca kada da je nešto zaklapalo pa da su se zaustavili kako bi vidjeli o čemu se radi. Da nisu vidjeli policiju i da se nisu zaustavili zbog toga već kad da su već bili zaustavljeni da je on otišao sa strane suvozača pored vozila obaviti nuždu , a OK da se podvukao ispod vozila vidjeli što je klapnulo da je došao policajac koji da je bio zaustavljen više od 400 metara dalje i dok da je on ostavio svoj mobitel da je vidio da se policajac približava, a koji je hodao sredinom njihove trake prema njima , a druga vozila koja su se kretala iza njih da su ih zaobilazila. Da je policajac prišao bahato, da se odmah obratio OK i tražio vozačku odnosno da je pitao što je to bacio ispod vozila. Da je on sam rekao da je vozio kad mu je policajac zatražio osobnu iskaznicu ali da mu je policajac rekao da njega ništa nije pitao. Tada preko privatnog mobitela poziva točno određene policajce i kad da su došli da je BK pokušao objasniti situaciju, a ona da mu je rekla da je tu došla samo kako bi potvrdila priču kolege. Na upit ističe da niti njemu niti okrivljeniku u nijednom trenutku nije ponuđen test na droge. Ističe da ne zna što je policajac sumnjao ali da je zvao krimovce i da je čak rekao da će doći psi na što da su dobrovoljno pristali ali na kraju da se to nije dogodilo. Da ne zna zašto se policajac ovako ponašao prema OK premda da je on rekao da je vozio , a da s njim i dalje nije razgovarao. Naknadno da su došli drugi policajci, da su posvijetlili oko vozila ali da ga nisu pretresli i na kraju da policajac nije rekao da će OK pisati prekršaj, a pogotovo ne ovaj jer da mu test na droge nije ponuđen.
5.U dokaznom postupku svjedokinja policijska službenica BK iskazuje da navedene prigode nije bila prisutna od samog početka kad da je kolega NK zaustavio vozilo i kad da su oni došli da su i okrivljenik i njegov prijatelj bili izvan vozila , a kolega da je već postupao. Na upit o kakvom postupanju se radi ističe da je kolega vidio da je iz auta nešto izbačeno i da je to tražio, a da su i oni pogledali ali da ništa nisu našli. Da je kolega ponudio okrivljeniku testiranje na droge , a ovaj da je to odbio. Da je kolega odveo okrivljenika do svog motora koji je bio nešto dalje i da nije čula što su razgovarali, a ona sama da nije razgovarala niti sa okrivljenikom niti sa njegovim prijateljem. Na upit branitelja gdje se nalazi test na droge ističe da je to vjerojatno kod kolege u motoru, a na upit da li je vidjela da kolega drži test na droge ističe da se ne može sjetiti da bi to vidjela. Na upit koliko daleko je bio motor i koliko dalje ističe da nije bio daleko ali da ne može točno procijeniti udaljenost. Ističe da je sigurna da je kolega imao test na droge kad ga je ponudio i da je čula kad je ponudio testiranje , a okrivljenik da je to odbio i nakon toga da oni nisu ostali na mjestu događaja već da su otišli dalje i da ne znaju što se dalje događalo. Na upit ističe da nakon što su nešto tražili i nisu pronašli da je kolega ponudio okrivljeniku test na droge što da je isti odbio, a sve da se događalo pored motora , a na izričitu da li su tada otišli ili ostali ističe da se ne može sjetiti . Upitana da li može sa sigurnošću reći da je čula što su okrivljenik i njen kolega razgovarali kod motora i je li moguće da je okrivljenik i pristao na test na droge ako ona to nije čula, ističe da je sve moguće jer da više nije slušala razgovor kolege i okrivljenika i da ne zna što su dalje govorili. Na izričit upit zna li gdje se tog dana nalazio njen kolega i je li negdje u blizini zaustavljao i kako je došao do tog mjesta ističe da ne zna i da o tome ne može ništa konkretnije reći. Na upit ističe da nije čula da se spominje interventna policija, da ne znam što je bilo prije njenog dolaska , a što da se tiče boravka na tom mjestu i na izričit upit da li se radilo o 5 minuta ili 2 sata ili nešto između iskazuje da ne može odgovoriti jer da se ne sjeća.
6.U dokaznom postupku svjedok policajac NK iskazuje da je sporne prigode zaustavljao vozilom marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka] i da je vozač prošao pored njega te se zaustavio nekih 100-njak metara iza njegovih leđa, a na upit koliko mu je trebalo vremena da dođe do vozila ističe da je to bilo vrlo brzo jer da radi na motoru. Ističe da se ne sjeća sa koje strane ceste je zaustavljao vozilo i kad je došao do vozila da je vidio da sa mjesta vozača izlazi okrivljenik, a do tada da ga nije poznavao. Da je najprije tražio nešto što mu se činilo da je izbačeno iz vozila , a kako da se radilo o gustom raslinju da to nije mogao tražiti sam pa da je pozvao kolege . Što da se tiče testa na droge da nije siguran da li je ga ponudio dok je bio sam ili naknadno kad su došle kolege jer da uobičajeno radi sam pa da o tome nije vodio računa, a na upit da li je uopće izvadio test na droge iskazuje da se ne može sjetiti. Da uvijek ima test i da ga je i te prigode imao u motoru. Na pitanja branitelja koliko dugo su bile prisutne njegove kolege koji su došli po njegovom pozivu, koliko je bilo udaljeno vozilo koje je zaustavio od njegovog motora i da li se sjeća da li je bio dan ili noć, na upit da li cesta ima javnu rasvjetu i li je on koristio svjetiljku te na upit da li je razgovarao sa svjedokom M i da li je zvao krim policiju, dakle na sva ova pitanja odgovara "ne sjećam se". Dakle, na sva podpitanja branitelja okrivljenika odgovara da se ne sjeća.
7.U završnoj riječi branitelj ističe kako ustraje u cijelosti u prigovoru protiv prekršajnog naloga i kako su iskazi svjedoka M te okrivljenika u cijelosti suglasni, životno logični i uvjerljivi. Ističe da se posebno osvrće na iskaz saslušanih svjedoka policijskih službenika BK i NK koji iskazi da su u tolikoj mjeri neuvjerljivi da ih je teško u cijelosti komentirati. Da bi se ostvarilo biće prekršaja da je potrebno pod 1. da je okrivljenik sporne prigode upravljao vozilom kao vozač i kumulativno da je odbio izravno ponuđeni test na droge. Nakon saslušanja policijskog službenika da nije moguće bez ikakve sumnje zaključiti niti o postojanju jednog od oba potrebna elementa. Da je nevjerojatno da se policijski službenik u službenom svojstvu ne sjeća gdje je zaustavljeno vozilo, s koje strane ceste, u koje doba dana, je li bila dan ili noć, ima li ulica javnu rasvjetu ili nema niti tko je i u kojem trenutku ili u kojem vremenu od njegovih kolega uopće bio prisutan. Da je još više nevjerojatno da jednaku rupu u sjećanju ima i saslušana policijska službenica BK koja se ne sjeća gotovo nikakvih elemenata navedenog događaja, da ne može procijeniti je li na tom mjestu bila bliže periodu od 5 minuta ili 2 sata vremena, da se ne može sjetiti gotovo nikakvih popratnih detalja osim jedinog detalja koji inkriminira okrivljenika, a to je da je isti navodno odbio test za droge. Bilo navedeno sjećanje ili ne sjećanje svega navedenog istina ili ne da bi predstavljalo ozbiljan apsurd da se na temelju ovakvih iskaza saslušanih policijskih službenika osudi okrivljenika, posebno uvažavajući činjenicu da je jedini dokaz koji inkriminira okrivljenika upravo sjećanje navedenog službenika koji tvrdi da je okrivljenik upravljao vozilom i odbio test na droge . Takvoj kvaliteti pamćenja da ne može biti povjeren zadatak da se donese osuđujuća presuda jer da bi to predstavljalo ozbiljnu ugrozu za vladavinu prava. Iz svega saslušanog u ovom postupku da proizlazi da su policijski službenici vjerovali da je okrivljenik ili svjedok M posjedovao nekakve nedozvoljene tvari koje nisu uspjeli pronaći te time potvrditi svoju sumnju i da su okrivljenika neosnovano teretili za jedino što je bilo dostupno i što je moguće tvrditi samo na temelju navodnog odbijanja okrivljenika pa da predlaže sudu donijeti zakonitu i pravilnu odluku.
8. U dokaznom postupku pročitani su zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, naredba o određivanju mjere opreza i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
9. Na temelju ovako provedenog postupka nakon obrane okrivljenika i iskaza svjedoka MK i svjedoka policijskih službenika BK i NK zaključiti je kako nema dovoljno dokaza koji bi bez sumnje ustanovili odgovornost i krivnju okrivljenika. Naime, okrivljenik negira da bi sporne prigode upravljao vozilom ističući da je vozilom upravljao njegov susjed MK i da njemu nije ponuđen test na droge već da ih je policajac pitao što su to odbacili iz vozila i kad ništa nije pronašao da je njemu stavio na teret ovaj prekršaj unatoč tome što je MK rekao da je on vozio. U prilog ovakvoj obrani okrivljenika ide iskaz svjedoka MK koji ističe da je on upravljao vozilom, da su prešli preko ležećeg policajca i da je nešto zaklapalo i da su zato stali, a da nisu zaustavljeni već da je policajac došao naknadno sa udaljenosti od nekih 400 metara i kad je tom policajcu rekao da je on upravljao vozilom da mu je isti odgovorio da ga ništa nije pitao, a kad da su došli novi policajci naknadno da je policijskoj službenici BK pokušao objasniti situaciju i da je ona rekla da su došli samo kako bi potvrdili priču kolege. Policijski službenik NK ističe da je zaustavljao vozilo i da vozilo nije odmah stalo već da je produžilo nekih 100-njak metara iza njegovih leđa, a kako da radi na motoru da je vrlo brzo došao do vozila i da je vidio da sa mjesta vozača izlazi okrivljenik kojega da do tada nije poznavao. Zbog gustog raslinja da nije mogao tražiti sam "to nešto", pa da je pozvao kolege , a što da se tiče testa na droge da se ne sjeća da li ga je ponudio dok je bio sam ili naknadno kad su došle kolege. Na pitanja branitelja koliko dugo su bile prisutne njegove kolege koji su došli po njegovom pozivu, koliko je bilo udaljeno vozilo koje je zaustavio od njegovog motora i da li se sjeća da li je bio dan ili noć, na upit da li cesta ima javnu rasvjetu i li je on koristio svjetiljku te na upit da li je razgovarao sa svjedokom M i da li je zvao krim policiju, dakle na sva ova pitanja odgovara "ne sjećam se". Dakle, na sva podpitanja branitelja okrivljenika odgovara da se ne sjeća. Dakle i svjedokinja policijska službenica BK i svjedok policajac NK ne sjećaju se detalja samog događaja, dakle upravo kao što ističe branitelj okrivljenika imaju doslovno "rupu" u sjećanju , a samo se sjećaju jednog detalja dobro , a to je da je okrivljenik odbio testiranje na droge. Uz to što svjedokinja BK iskazuje da se dobro sjeća da bi čula da je njen kolega ponudio okrivljeniku test na droge i da je to isti odbio, ona nije bila prisutna od početka postupanja i ne zna da li bi okrivljenik bio na mjestu vozača ili na mjestu suvozača jer to nije niti vidjela. Ne sjeća se koliko su se zadržali na mjestu događaja, ne može procijeniti koliko su bili udaljeni vozilo okrivljenika i motor njenog kolege, kad da su otišli do motora da nije čula što su razgovarali i da se ne može sjetiti da li su nakon odbijanja testa na droge otišli ili ostali na mjestu događaja. Upravo je zaključiti ono što ističe branitelj okrivljenika da bi vjera iskazima svjedoka policijskih službenika i na temelju njihovih iskaza donošenje osuđujuće presude bio ozbiljan apsurd. Dakle, svjedoci policijski službenici od svih upita branitelja okrivljenika uglavnom se ne sjećaju što se događalo te se svjedok policajac NK ne sjeća koliko je dugo trajalo postupanje prema okrivljeniku, ne sjeća se koliko dugo su bile prisutne njegove kolege, ne sjeća se koliko je bilo udaljeno vozilo koje je zaustavio od njegova motora, ne sjeća se da li je bio noć ili dan ali da to piše u nalogu, ne sjeća se da li cesta ima javnu rasvjetu, a na upit da li je on koristio svjetiljku ističe da kako se ne sjeća da li je bio dan ili noć da na to ne može odgovoriti, da se ne sjeća da li je razgovarao sa svjedokom M i da se ne sjeća da li je zvao krim policiju. Dakle, na sva podpitanja branitelja kao što je već naznačeno ističe da se ne sjeća ali njegovo pamćenje samo u pogledu počinjenog prekršaja je sigurno odnosno ističe da je okrivljenika vidio da upravlja vozilom, da mu je ponudio test na droge i da je okrivljenik to odbio. Dakle, zaključiti je da su sjećanja i pamćenje svjedoka policijskih službenika selektivna jer pamte ono što stavljaju na teret okrivljeniku, a drugih detalja se "navodno" ne sjećaju. Upravo zaključak branitelja okrivljenika o tome da li su sjećanja ili ne sjećanja istinita ili ne da se na temelju ovakvih iskaza ne može pokloniti vjera tim iskazima jer sve izneseno dovodi u sumnju, postupanje i iskaze svjedoka policajaca pa u sumnji za stvar temeljem načela "in dubio pro reo" zaključiti da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret i donesena je presuda kao u izreci.
10. Temeljem čl. 140.st.2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
U Sinju 3. srpnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Emilja Plazibat v.r.
Ombreta Bareza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
DN-a:
-okrivljeniku
- branitelju
-tužitelju
-ovdje
