REPUBLIKA HRVATSKA
Povrv-1048/2025
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženika PAPAS PLACE d.o.o., OIB 98821613073, Zagreb, Međugorska ulica 45, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 3. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Filipa Milaka iz Zagreba, Petrinjska 14, poslovni broj Ovrv-96038/2022 od 24. lipnja 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.527,31 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 1.135,84 eura od 9. lipnja 2022. do isplate,
- 1.102,00 eura od 9. lipnja 2022. do isplate,
- 1.187,47 eura od 9. lipnja 2022. do isplate,
- 1.102,00 eura od 9. lipnja 2022. do isplate,
i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2024. do isplate i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.091,73 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16. kolovoza 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik Filip Milak donio je rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 4.527,31 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je da ne priznaje postojanje duga i da sva dugovanja opovrgava.
3. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je na temelju ugovora o cesiji sklopljenog 27. listopada 2017. s Hrvatskim Telekomom d.d. postao imatelj potraživanja koje se odnosi na nepodmireni dug za dva mobilna uređaja marke iPhone 12 pro 256 Gb i dva mobilna uređaja marke iPhone 12 Pro 128 Gb. Tuženik je za predmetne uređaje ugovorio obročno plaćanje u 24 rate, i to za svaki od uređaja iPhone 12 pro 256 Gb u iznosu od 389,00 kn mjesečno i za svaki od uređaje iPhone 12 Pro 128 Gb 361,00 kn mjesečno. Tuženik nije platio potraživanje u iznosu od 8.947,00 kn za 23 rate po računu broj 7055-0001-0001, 8.303,00 kn za svaki uređaj za 23 rate po računu broj 8873-1001-0001 i 8.558,00 kn za 23 rate po računu broj 10330-1001-0001.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod otvorenih stavki (list 10 spisa), specifikaciju prodanih i ustupljenih potraživanja (list 60-61 spisa), zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma (list 62-65, 76-78, 85-89 spisa), potvrdu o sklapanju ugovora (list 66-69, 75, 79-80, 84, 90-99, 105 spisa), ugovor o kupnju uređaja i otplatni plan (list 70-73, 81-83, 100-101 spisa), osnovne troškove ugovorenih usluga (list 74, 102-104 spisa), račune (list 106-108 spisa)
5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 29/13, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za mobilne uređaje.
7. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj cesijom stekao utuženu tražbinu od Hrvatskog Telekoma d.d. Tužitelj nije dostavio u spis ugovor o cesiji, a na temelju svih ostalih dokaza ne može se sa sigurnošću utvrditi da su tužitelj i Hrvatski Telekom d.d. sklopili ugovor o cesiji kojem bi predmet bio prijenos upravo utužene tražbine na tužitelja. Iz specifikacije prodanih i ustupljenih potraživanja (list 60-61 spisa) proizlazi da je ugovor o cesiji sklopljen jer su ovu specifikaciju potpisali i tužitelj i Hrvatski Telekom d.d. Iznad potpisa navedeno je da cedent (Hrvatski Telekom d.d.) i cesionar (tužitelj) suglasno utvrđuju da je za sva potraživanja navedena u tom dodatku izvršen otkup potraživanja od strane tužitelja te izvršen prijenos ovih potraživanja na tužitelja s danom potpisa ovog dodatka. Međutim, iz toga ne proizlazi da je predmet te cesije upravo utužena tražbina. U toj specifikaciji navedeno je da tužitelju ustupljena tražbina Hrvatskog Telekoma d.d. prema tuženiku po računima broj 1986113266855 u iznosu od 8.558,00 kn, 1986113904011 u iznosu od 8.303,00 kn, 1986113904011 u iznosu od 8.303,00 kn i 1986114347142 u iznosu od 8.947,00 kn. Ali, iz računa Hrvatskog Telekoma d.d. koje je tužitelj dostavio u spis i za koju tražbinu zahtijeva ispunjenje u ovom postupku proizlazi da je Hrvatski Telekom d.d. ispostavio tuženiku sljedeće račune:
- račun broj 7055-1001-0001 od 24. veljače 2021. u iznosu od 9.336,00 kn za mobilni uređaj iPhone 12 Pro 256 Gb,
- račun broj 10330-1001-0001 od 25. ožujka 2021. u iznosu od 9.336,00 kn za mobilni uređaj iPhone 12 Pro 256 Gb,
- račun broj 8873-1001-0001 od 11. ožujka 2021. u iznosu od 17.328,00 kn za dva mobilna uređaja iPhone 12 Pro 128 Gb.
8. Prema tome, u specifikaciji prodanih i ustupljenih potraživanja navode se računi broj 1986113266855, 1986113904011 (koji se navodi dva puta) i 1986114347142, dok su ispostavljeni računi Hrvatskog Telekoma d.d. broj 7055-1001- 0001, 10330-1001-0001 i 8873-1001-0001. Dakle, brojevi tih računa su različiti. U svim računima Hrvatskog Telekoma d.d. navedena je i rubrika interni broj, ali niti naznaka internog broja računa (85971448, 85974649 i 85973226) ne odgovara brojevima računa navedenim u specifikaciji prodanih i ustupljenih potraživanja. Tužitelj nije dostavio nikakve isprave iz kojih bi se moglo sa sigurnošću utvrditi da je tražbina po računima navedenim u specifikaciji prodanih i ustupljenih potraživanja (računi broj 1986113266855, 1986113904011 i 1986114347142) ista tražbina kao i tražbina po računima koje je ispostavio Hrvatski Telekom d.d. (računi broj 7055-1001-0001, 10330-1001-0001 i 8873-1001-0001).
9. Stoga, kako tužitelj u ovom postupku nije dostavio ugovor o cesiji, a iz isprava koje jest dostavio ne može se zaključiti da postoji identitet tražbina navedenih u specifikaciji prodanih i ustupljenih potraživanja (računi broj 1986113266855, 1986113904011 i 1986114347142) i ispostavljenih računa Hrvatskog Telekoma d.d. (računi broj 7055-1001-0001, 10330-1001-0001 i 8873-1001-0001), to tužitelj nije dokazao da je upravo utužena tražbina prešla na njega, odnosno da je on nositelj te tražbine u smislu odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Zbog toga je tužbeni zahtjev neosnovan.
Zagreb, 3. srpnja 2026.
Sudac
Goran Iskra
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
tužitelju po punomoćniku
tuženiku
