REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-5178/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Josipu Ćorluki, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Renate Josimović, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljenika Getworker d.o.o. i II. okrivljenika SJ, zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2 uz primjenu st. 5. Zakona o strancima (Narodne Novine 133/20, 114/22, 151/22) povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja Klasa: 116-01/25- 01/1473 Urbroj: 443-02-05-08-25-7 od 1. prosinca 2025., 3. srpnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članaka 182. t. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
I-Okrivljenik: Getworker d.o.o., sjedište: Zagreb, Utinjska ulica 39, OIB: 16949577438, ime i prezime predstavnika KJ, pravni savjetnik, predmet poslovanja agencija za posredovanje i zastupanje, ostvarena dobit ne zna, broj zaposlenih: 67, prekršajno osuđivan, kaznena neosuđivan
II-Okrivljenik SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ime roditelja S, rođen **.**.1991. u [adresa], s adresom stanovanja BJ, [adresa], državljanin Ukrajine, prekršajno osuđivan
O S L O B A Đ A J U S E O D O P T U Ž B E
da bi inspekcijskim nadzorom povodom prijave, obavljenim dana 6. i 12. studenoga 2025. godine u službenim prostorijama Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, u Zagrebu, Šubićeva ulica 29, uvidom u dozvolu za boravak i rad za radnika JJ, stranca, državljanina Azerbajdžana, rješenje o produljenju dozvole za boravak i rad, ugovore o radu sklopljene s imenovanim radnikom, ugovore o ustupanju radnika na privremeno obavljanje poslova sklopljene između trgovačkih društava GETWORKER d.o.o. i TELECTRA d.o.o., između GETWORKER d.o.o. i ENERGOS d.o.o. i između GETWORKER d.o.o. i MLC ELECTRONIC d.o.o. i uputnice uručene imenovanom radniku kojim ga se ustupa na privremeno obavljanje poslova kod trgovačkih društava TELECTRA d.o.o., ENERGOS d.o.o. i MLC ELECTRONIC d.o.o. utvrđeno da je kod okrivljenih radio stranac, državljanin Azerbajdžana DJ, rod. 22. travnja 1990. godine, OIB [osobni identifikacijski broj], s izdanom dozvolom za boravak i rad kod GETWORKER d.o.o., za poslove ektromontera kod korisnika Get- market d.o.o., koji se na radu kod okrivljenih nalazio od 24. travnja 2023. godine do 5. lipnja 2025. godine, na temelju sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme, radi ustupanja radnika za privremeno obavljanje poslova drugom poslodavcu (korisniku):
- za kojeg radnika okrivljeni ne bi ishodili prije početka rada kod korisnika TELEKTRA d.o.o. dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. Zakona o strancima, odnosno, nisu podnijeli zahtjev za promjenu korisnika u istom zanimanju, jer je izdana za rad kod korisnika GETWORKER d.o.o. a ne kod korisnika TELEKTRA d.o.o., a imenovanog radnika su na temelju sklopljenog ugovora o ustupanju radnika na privremeno obavljanje poslova sklopljenog s korisnikom TELEKTRA d.o.o. i uputnice, od dana 8. svibnja 2023. godine do 7. lipnja 2023. godine ustupili na rad kod korisnika TELEKTRA d.o.o. u istom zanimanju, čime su dana 8. svibnja 2023. godine, počinili u Zagreb opisani prekršaj;
- za kojeg radnika okrivljeni ne bi ishodili prije početka rada kod korisnika ENERGOS d.o.o. dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. Zakona o strancima, odnosno, nisu podnijeli zahtjev za promjenu korisnika u istom zanimanju, jer je izdana za rad kod korisnika Get-market d.o.o., a ne kod korisnika ENERGOS d.o.o., a imenovanog radnika su na temelju sklopljenog ugovora o ustupanju radnika na privremeno obavljanje poslova s korisnikom ENERGOS d.o.o. i uputnice, od dana 19. lipnja 2023. do 28. svibnja 2024. godine ustupili na rad kod korisnika ENERGOS d.o.o. u istom zanimanju, čime su dana 19. lipnja 2023. godine, počinili u Zagrebu opisani prekršaj;
- za kojeg radnika okrivljeni ne bi ishodili prije početka rada kod korisnika MLC ELECRTONIC d.o.o. dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. Zakona o strancima, odnosno, nisu podnijeli zahtjev za promjenu korisnika u istom zanimanju, jer je izdana za rad kod korisnika Get-market d.o.o., a ne kod korisnika MLC ELECTRONIC d.o.o., a imenovanog radnika su na temelju sklopljenog ugovora o ustupanju radnika na privremeno obavljanje poslova s korisnikom MLC ELECTRONIC d o.o. i uputnice, od dana 8. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine ustupili na rad kod korisnika MLC ELECTRONIC d.o.o. u istom zanimanju, čime su dana 8. srpnja 2024. godine počinili u Zagrebu opisani prekršaj
čime bi I. okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 88. st. 1., kažnjiv po čl. 247. st. 2. Zakona o strancima, a II. okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 88. st. 1., kažnjiv po čl. 247. st. 2. uz primjenu st. 5. istog Zakona
II. Temeljem članka 140 stavak 2 Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2., t.3. padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja podnio je optužni prijedlog protiv I. i II. okrivljenika 1. prosinca 2025. zbog djela prekršaja pravno i činjenično opisanog u izreci presude te je proveden redovni prekršajni postupak.
2. Pročitanim izvatkom iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za pravnu osobu Getworker d.o.o. utvrđeno je da su SJ, FJ i IJ direktori i da zastupaju društvo samostalno i pojedinačno.
3. U svojoj pisanoj obrani okrivljenici su naveli da ne osporavaju pravilnost činjeničnog utvrđenja iz Optužnog prijedloga u kojem ih se tereti da su obavljali poslove privremenog ustupanja radnika drugom poslodavcu (u daljnjem tekstu: „Korisniku“) i to na način da je u optužnom prijedlogu imenovanog radnika temeljem ugovora o ustupanju radnika i uputnice ustupio korisnicima: Telektra d.o.o. od dana 08.05.2023. do 07.06.2023. godine; ENERGOS d.o.o. od dana 19.06.2023. do 28.05.2024. godine i MLC Electronic od dana 08.07.2024. do 31.12.2024. godine. Međutim osporavaju da su imenovanog radnika zaposlili bez dozvole za boravak i rad te ističu kako u vrijeme „počinjenja djela“ promjena Korisnika bez suglasnosti policije i HZZ nije bilo niti protupravno niti kažnjivo, već je protupravnost i prekršajnopravna sankcija opisanog djela uvedena naknadnim izmjenama relevantnog zakona, a koje im se optužnim prijedlogom retroaktivno pokušavaju staviti na teret. Istaknuli su kako je vidljivo iz optužnog prijedloga da se Državni inspektorat poziva na povredu odredbe čl. 100. st. 6. Zakona o strancima, a predmetni stavak uveden je tek posljednjim izmjenama Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 133/20., 114/22., 151/22, 40/25) koji je stupio na snagu dana 15.03.2025. godine, tj. nakon što je djelo koje im se stavlja na teret počinjeno. Isto tako se u optužnom prijedlogu poziva na povredu odredbe čl. 91. st. 2. Zakona o strancima, očito misleći pri tome na odredbu kojom je propisano (cit): „Dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka izdaje se kao dozvola boravka iz članka 3. stavka 1. točke 9. ovoga Zakona, a podaci o poslodavcu, zanimanju i poslovima na kojima državljanin treće zemlje može raditi navode se u potvrdi iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.“, a koji tekst odredbe je također uveden zadnjim izmjenama Zakona o strancima koje vrijede od 15.03.2025. godine. Iako se točno navode datumi navodno počinjenog prekršaja na način da je imenovani radnik bio ustupljen navedenim korisnicima te da je došlo do promijene korisnika i to na dane: 08.05.2023., 19.06.2023. te 08.07.2024. godine, isto postupanje temeljem Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 133/20., 114/22., 151/22) koji je bio na snazi u trenutku počinjenja, nije bilo propisano kao prekršaj niti je za predmetno postupanje bila predviđena sankcija. Imenovani radnik je imao važeću dozvolu boravka i rada, a točno je kako policija nije bila obavještena o promjenama korisnika. Međutim, u vrijeme počinjenja dijela koje im se stavlja na teret, navedeno postupanje oko promjene Korisnika kao i prethodnog obveznog ishođenja potvrde od strane policije te pozitivnog mišljenja HZZ, nije bilo propisano, a osobito ne odredbama koje se navode u optužnom prijedlogu. Isto je tek naknadno propisano kao obavezno i to izmjenama i dopunama Zakona o strancima odredbom čl. 100. st. 6. u svezi s čl. 100. st. 5. Tužitelj u optužnom prijedlogu pred kraj zaključuje kako je došlo do počinjenja prekršaja iz čl. 88. st. 1. Zakona o strancima (pri tome navodeći stari broj narodnih novina), a koji je kažnjiv po čl. 247. st. 2. i st. 5. istog Zakona. Iako su i čl. 88. st. 1. kao i prekršajne odredbe u vidu čl. 247. st. 2. i st. 5. Zakona o strancima doživjele znatne izmjene, iz teksta optužnog prijedloga proizlazi kako je isti usmjeren na inkriminaciju u vidu promjene korisnika, a ne na ishođenje dozvole za boravak i rad obzirom na to kako je radnik imao urednu dozvolu boravka i rada, a koju je tužitelj i sam priložio uz optužni prijedlog te tekstom pojašnjava da se „povrede“ sastoje u promjeni korisnika. Istaknuli su da je člankom 88. stavkom 1. Zakona o strancima koje je vrijedio u trenutku „počinjenja djela“ propisano da: „Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano“. Nadalje, člankom 247. stavak 2. točka 1. tada važećeg Zakona o strancima propisano je: „Novčanom kaznom u iznosu od 6630,00 do 13.270,00 EUR za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili korist njegov rad: ako zapošljava ili koristi rad državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (članak 88. stavak 1.)“. Dakle, konstitutivno obilježje koje im se optužnim prijedlogom stavlja na teret predmetnim prekršajem opisanog člankom 88. stavkom 1., a kažnjivog prema članku 247. stavku 2. točka 1. Zakona, jest da poslodavac (u ovom slučaju I- Okrivljenik) zaposli (zasnuje radni odnos) sa državljaninom treće zemlje koji nema izdanu dozvolu za boravak i rad. Slijedom navedenog, ukazuje se da je radnik specificiran u optužnom prijedlogu u trenutku inspekcijskog nadzora imao važeće dozvole za boravak i rad kod I-Okrivljenika kao poslodavca, a slijedom nisu ostvarena obilježja prekršaja iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima, pa se u odnosu na isti ne osjećaju krivima. Dodatno iz pravne kvalifikacije proizlazi da ih se tereti po starijoj verziji Zakon o strancima ("Narodne novine" br. 133/20., 114/22., 151/22.), međutim isto je kontradiktorno, obzirom da u prethodnoj verziji zakona, a koja je bila na snazi u trenutku počinjenja prekršaja nije bilo čl.100. st. 6., već samo 4 stavka te da samim time nije niti moglo doći do povrede koja im se stavlja na teret. Nadalje obzirom na navedene promjene zakona ne postoji pravni kontinuitet prekršaja na način da udovoljava činjeničnom opisu i pravnoj kvalifikaciji iz trenutno važećeg propisa. Stoga nedostaje konstitutivni element prekršaja tj. potreba prethodnog zahtjeva policiji i HZZ na način na koji je opisan, već samo i eventualno obavijest. U tom smislu ukazuje se naslovnom sudu da je ovlašteni podnositelj optužnog prijedloga pogrešno pravno kvalificirao djelo koje im se stavlja na teret, sve s obzirom da isto, ako uopće ima pravnog kontinuiteta, odgovara opisu prekršaja kažnjivog po čl. 251. st. 4. t. 3. Zakona o strancima. Ujedno, predmetno postupanje promjene korisnika osim što nije predstavljalo povredu spram važećeg Zakona o strancima, nije niti bilo kažnjivo i to ne samo po čl. 247. st. 2. kako se to navodi optužnim prijedlogom, već niti po bilo kojem drugom članku Zakona o strancima koje je vrijedio do 14.03.2025. godine, kao niti drugog zakona na snazi u Republici Hrvatskoj. Isto se lako može utvrditi, obzirom na to da se u prekršajnim odredbama nalaze i točni članci i stavci na koje se odnosi prekršajna odredba, a vidljivo je da odredba čl. 100. st. 6. kao niti st. 5. pa čak niti druge stavke unutar odredbe članka 100. (a kojih su dio od st. 1 pa do st. 4. tada i vrijedile) nisu bile predviđene kao prekršajnopravne sankcije po Zakonu o strancima prije izmjena i dopuna koje su stupile na snagu 15.03.2025. godine. U konačnici, pojašnjava se kako je čl. 251. st. 4. t. 3. Zakona o strancima, a koji je stupio na snagu tek 15.03.2025.godine, predviđena odredba kojom se određuje kažnjavanje poslodavca za promjenu Korisnika na način na koji je to opisano optužnim prijedlogom, i to (cit): „Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac - pravna osoba koja: 3. nije u propisanom roku od sklapanja ugovora o ustupanju s drugim korisnikom podnijela zahtjev za promjenu korisnika policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji (članak 100. stavak 4.) Stoga bi kažnjavanje po optužnom prijedlogu, predstavljalo retroaktivnu primjenu propisa koji nije vrijedio u trenutku „počinjenja djela“ kojim bi ih se eventualno sankcionirao protivno odredbi čl. 2. st. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., dalje u tekstu: PZ) i to za djelo koje je prije nego li je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti. Istaknuli su kako optužni prijedlog, osim što predstavlja sam po sebi izravnu povredu jednog od temeljnih načela prekršajnog prava sadržanog u čl. 3. st. 1. PZ koja propisuje (cit): „Prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen“ ujedno predstavlja i tzv. analognu primjenu propisa na štetu okrivljenika u kombinaciji s proširenim tumačenjem. Obzirom na sve ranije opisano, a kojom tužitelj definira jedno ponašanje (promjenu korisnika) koje u tom trenutku nije kažnjivo te ga podvodi pod sankciju koja se odnosi na sasvim drugo kažnjivo ponašanje (ne postojanje dozvole za boravak i rad), što se najviše ogleda u pravnoj kvalifikaciji djela od strane tužiteljstva kojom se pokušava promjena korisnika prikazati u smislu „počinjenja prekršaja“ iz čl. 88. st. 1. Zakona o strancima (pri tome navodeći stari broj narodnih novina), a koji je kažnjiv po „čl. 247. st. 2. i st. 5. „ istog Zakona. Podredno, ukoliko naslovni sud nađe da je unatoč svemu navedenom, ipak bilo prekršaja, mole za prekvalifikaciju na članak 251. st. 4. t.3. i st. 5. Zakona o strancima kao i uvažavanje olakotnih okolnosti. Ne samo da nije moglo doći do počinjenja prekršaja koji se u suštini sastoji od zapošljavanja radnika bez radnih dozvola u situaciji (čl. 88. st. 1. Zakona o strancima) iako se inkriminacija odnosi na promjenu korisnika (čl. 100. st. 6. Zakona o strancima), a u kojoj je radnik imao važeće dozvole za boravak i rad, već je evidentno i da nije postojala namjera zapošljavanja radnika bez radnih dozvola. Ako sud ipak nađe da je bilo kontinuiteta, isti se sastoji samo od obveze obavijesti policiji sukladno čl. 100. st. 3. tada važećeg zakona. Pri tome se sigurnosti radi upire i na čl. 3. st. 3. PZ: Ako se u slučajevima iz stavka 2. ovog članka izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja. Nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.“ U spisu predmeta priložena je od strane samog inspektorata materijalna dokumentaciju iz koje je razvidno da je navedeni radnik imao dozvole za boravak i rad, kao i pravila iz kojih je razvidno da su sada uveli stroža pravila za strane radnike te mole da sud to uzme u obzir prilikom donošenja odluke. Nadalje mole naslov da uvaži kao olakotnu okolnost činjenicu nisu imali namjeru počiniti bilo kakav prekršaj, a posebno se naglašava da prava radnika koji je obuhvaćen spornim propustom nije niti u kojem trenutku bilo povrijeđeno jer je isti u skladu sa zakonom bio upoznat sa time kod kojeg krajnjeg korisnika će raditi te na kojim poslovima i sa istim su bili suglasni i zadovoljni. U tom smislu nisu oštećeni niti radnici niti državni proračun, pa nisu imali sa kim pomiriti/otkloniti štetu jer radnja koja im se stavlja na teret nije rezultirala štetom što snažno govori u prilog izricanja blaže sankcije ili primjene opomene, ako naslovni sud uopće nađe da postoji odgovornost. Predlažu sudu da odbaci optužni prijedlog, odnosno da pozivajući se na odredbu članka 182. točke 1. PZ donese oslobađajuću presudu. Podredno predlažu izmijeniti pravnu kvalifikaciju djela koje im se stavlja na teret u skladu sa čl. 179. st. 4. PZ.
4. Tijekom postupka ispitana je svjedokinja OJ koja je iskazala da je ona postupala u ovom predmetu po prijavi radnika koji je doživio ozljedu na radu kod jednog od korisnika gdje je bio ustupljen na rad od strane svojeg poslodavca odnosno od strane I. okrivljenika. Pozvala je poslodavca da joj dostavi dokumentaciju za predmetnog radnika i na temelju dokumentacije je utvrdila prekršaje koje je i prijavila odnosno za koje je podnijela optužni prijedlog nakon što je poslodavcu uručila obavijest o pravima i izvijestila ga da će biti procesuiran zbog počinjenog prekršaja iz čl. 88. st. 1. Zakona o strancima. U nadzoru je utvrdila da je radnik bio kod I. okrivljenika zaposlen nešto više od dvije godine neprekidno i da je isti bio od strane poslodavca u tom periodu ustupljen na rad kod tri različita krajnja korisnika. Radnik je imao dozvolu za rad kod I. okrivljenika gdje je u dozvoli bilo navedeno da je krajnji korisnik I. okrivljenik a ubiti u tom periodu radnik je radio kod tri različita pravna subjekta gdje nigdje u dozvoli nije pisalo da su oni krajnji korisnici i da nisu ishodili prije početka rada kod njih za te poslodavce i pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. I. okrivljenik se isključivo smije baviti ustupanjem radnika a oni su u konkretnom slučaju sklopili ugovor s radnikom koji je elektromonter i istoga su ustupali a da nisu ishodili potrebnu dozvolu. Iskazala je da je predmetni radnik imao radnu dozvolu kod poslodavca odnosno I. okrivljenika. Na upit da li se prekršajem koji je stavila da je počinjen kažnjava stranka zbog neprijavljivanja krajnjeg korisnika iskazala je da doista ne zna odgovor na to pitanje. Iskazala je da su na snagu stupile izmjene Zakona o strancima kojim je propisano kažnjavanje neprijavljivanja krajnjeg korisnika u 2025. misli nakon počinjenja prekršaja koji je okrivljenicima stavila na teret. Iskazala je da se doista ne može sjetiti da li je obrazac prijave promjene krajnjeg korisnika na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje uopće imao tu mogućnost. Iskazala je da sada ne može reći da li postoji pravni kontinuitet odnosno da li činjenični opis je podvediv pod novi Zakon o strancima.
5. Opunomoćeni predstavnik je na ročištu 1. srpnja 2026. iskazao da obrazac nije uopće imao tu mogućnost, tek nakon stupanja na snagu izmjena je uvedena ta mogućnost i sada uredno prijavljuju promjenu korisnika od 15.03.2025. kada je na snagu stupio novi zakon odnosno kada je postojeći izmijenjen odnosno kada je tehnički to izmijenjeno da se to može napraviti.
6. I. okrivljenik je u završnom prijedlogu izjavio kako se predmetnim prekršajem koji se okrivljenom stavlja na djelo u slučaju prihvaćanja optužnog prijedloga bi se donijela presuda kojom bi se okrivljenik kaznio a da u vrijeme počinjenja prekršaja uopće nije bila propisana kažnjiva odredba za prekršaj prijave promjene krajnjeg korisnika. Naime u konkretnom slučaju radnik je imao urednu dozvolu za rad kod I. okrivljenika i u to vrijeme okrivljenici po Zakonu o strancima nisu niti imali obvezu ishoditi dozvolu o promjeni korisnika pa samim time djelo prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret po propisu nije prekršaj te predlaže da sud na temelju čl. 182. st. 1. Prekršajnog zakona donese oslobađajuću presudu u odnosu na okrivljenika.
7. Pročitanim ugovorima o ustupanju radnika (list 23-63 spisa) utvrđeno je da je predmetni radnik ustupljen korisnicima u vremenskom razdoblju kako je to navedeno u izreci presude.
8. Pročitanom prijavom na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje te dozvole za boravak i rad za radnika JJ utvrđeno je da je predmetni radnik kod I. okrivljenika bio zaposlen na poslovima elektromontera od 24.04.2023. do 05.06.2025. te da su I. okrivljenici za predmetnog ishodili valjanu dozvolu za boravak i rad.
9. Na temelju ovako provedenog postupka, te pisane obrane I. i II. okrivljenika sudac nije mogao isključiti obranu I. i II. da djelo prekršaja koji se stavlja okrivljenicima na teret na način kako je koncipiran u optužnom aktu po propisu nije prekršaj.
10. Na temelju čl. 88. st. 1. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22 i 151/22) propisano je:
Opće odredbe o dozvoli za boravak i rad
(1) Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(2) Radom se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva ili obrta.
(3) Državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(4) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(5) Poslodavac ne smije zapošljavati državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] niti se koristiti njegovim radom.
(6) Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac mora od državljanina treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona zatražiti na uvid valjano odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj.
(7) Ako je državljanin treće zemlje predočio nevaljanu dozvolu iz stavka 6. ovoga članka, poslodavac se neće smatrati odgovornim za zapošljavanje državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa], osim ako je poslodavac znao da je dokument koji je predočen kao dozvola iz stavka 6. ovoga članka bio krivotvoren. (8) Odredbe ovoga članka koje se odnose na poslodavca na odgovarajući način primjenjuju se i na podizvođača.
Na temelju čl. 247. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22 i 151/22) propisano je
XVII. Prekršajne odredbe
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 70.000,00 do 150.000,00 kuna za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – pravna osoba koja zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] (članak 88. stavak 5.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad:
1. ako zapošljava ili koristi rad državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (članak 88. stavak 1.)
2. ako zaposli državljanina treće zemlje na poslovima za koje mu nije izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada (članak 88. stavak 4.). (3) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se poslodavac – pravna osoba ako ne pruži sve podatke ili ne omogući pristup u zatvorene ili ograđene prostorije i poslovne prostore (članak 242.).
(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi. (5) Za prekršaje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi. (6) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – fizička osoba koja zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] (članak 88. stavak 5.).
(7) Za prekršaje iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za svakog državljanina treće zemlje poslodavac – fizička osoba.
(8) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se poslodavac – fizička osoba ako ne pruži sve podatke ili ne omogući pristup u zatvorene ili ograđene prostorije i poslovne prostore (članak 242.).
11. Na temelju odredbe čl. 88. st. 1. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) propisano je
12. (1) Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje:
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka
– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona
– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana
– na temelju potvrde o prijavi rada ili
– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
13. U čl. 247. st. 2. Zakona o strancima je navedeno: Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili se koristi njegovim radom: 1. ako državljanin treće zemlje:
– nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka (članak 88. stavak 1. podstavak 1.)
– nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona (članak 88. stavak 1. podstavak 2.)
– nema potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana (članak 88. stavak 1. podstavak
– nema potvrdu o prijavi rada (članak 88. stavak 1. podstavak 4.)
2. ako državljanina treće zemlje zapošljava ili se koristi njegovim radom: – na onim poslovima koji nisu navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 6. podstavak 1.)
– na onim poslovima za koje nije dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 6. podstavak 2.) – na onim poslovima koji nisu navedeni u potvrdi o prijavi rada (članak 88. stavak 6. podstavak 3.)
3. ako poslodavac:
– nije naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 6. podstavak 1.)
– nema pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno nije naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 6. podstavak 2.)
– nije naveden u potvrdi o prijavi rada (članak 88. stavak 6. podstavak 3.)
– zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje na području onih policijskih uprava u kojima zanimanje za koje je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona nije deficitarno (članak 88. stavak 11.)
– zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje na poslovima odnosno na području onih policijskih uprava koje nisu navedene u članku 110. točki 32. (članak 88. stavak 14.)
– zapošljava ili se koristi radom državljanina treće zemlje na području onih policijskih uprava u kojima nije proveden test tržišta rada za zanimanje za koje je poslodavcu izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koje je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona (članak 88. stavak 16.), i u st. 5. istog Zakona navedeno je: Za prekršaje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 6000,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Komparacijom članaka 88. stavak 1. i 247. st. 2. i 5. Zakona o strancima koji je vrijedio u vrijeme počinjenja prekršaja sa istim člancima novog Zakona o strancima koji je stupio na snagu 15. ožujka 2025. proizlazi da u vrijeme počinjenja prekršaja je bilo samo sankcionirano zapošljavanje državljanina treće zemlje koji nisu imali dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada odnosno da nije bilo sankcioniranja ustupanja radnika krajnjem korisniku bez prethodno ishođenja dozvole boravka i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
14. Iz provedenog postupka i iskaza same svjedokinje OJ proizlazi da je u vrijeme počinjenja prekršaja predmetni radnik imao urednu dozvolu za rad kod I. okrivljenika gdje je bio zaposlen na poslovima elektromontera.
15. Da bi se radilo o inkriminiranom prekršaju moraju kumulativno biti ostvarena njegova bitna obilježja, a činjenice i okolnosti koje čine obilježje prekršaja i iz kojih proistječe zakonsko obilježje prekršaja moraju biti jasno navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja, a u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.
16. Naime, s obzirom da djelo na način kako je činjenično opisano u prekršajnom nalogu - optužnom aktu nije prekršaj odnosno isto nije podvedivo pod prekršaj iz čl. 88. st. 1., kažnjivo po čl. 247. st. 2. i st, 5. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22 i 151/22) valjalo je donijeti presudu kojom se I. i II. okrivljenike oslobađa od optužbe.
17. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 3. srpnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Renata Josimović
Josip Ćorluka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okr. i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana po primitku ovjerovljenog prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno, u dva primjerka, putem ovog suda, bez naplate pristojbe.
DNA:
1. I. okrivljenik Getworker d.o.o.
2. II. okrivljenik SJ
3. Tužitelj Državni inspektorat
