REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Pn-2/2026-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po zastupnici po zaposlenju Ivani Branković protiv tuženika EUROHERC osiguranja d. d., OIB: 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnici KPŠ iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivane Branković i punomoćnika tuženika Dinka Simonellia, odvjetnika iz Zagreba, dana 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u korist računa Državnog proračuna RH, IBAN: [broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj odobrenja: 5908-19-19- 03362772075, Štetu u iznosu od 10.334,99 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos, i to počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi određenoj prema cl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju, da tuženiku, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. siječnja 2026. godine navodi da je dana 19. listopada 1996. u 11,45 sati u mjestu Murvica Donja, na MC-02, došlo je do prometne nesreće koju je izazvao osiguranik tuženika KP, sin pok. K iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), upravljajući teretnim vozilom marke Hunday reg. oznake [registarska oznaka] osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika (koja je vrijedila do 12. mjeseca 1996.). Ovim teretnim vozilom KP da je pomoću krute veze vukao neispravni osobni automobil marke Mazda bez reg. oznake. KP da je kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama izazvao prometnu nesreću tako što je prednjom desnom stranom svog vozila udario u pješakinju mit. GP PP koja se prije toga iskrcala iz autobusa. MIt. GP da je uslijed udara odbačena izvan kolnika na zelenu površinu te je zadobila u ovoj prometnoj nesreći teške tjelesne ozljede, a koja je osiguranica tužitelja. Protiv SP vodio se pred Općinskim sudom u Zadru kazneni postupak pod brojem: K-743/98, a u odnosu na navedenu prometnu nesreću, te je protiv istog donesena pravomoćna presuda od 19. ožujka 2002. Okrivljenik KP da nije osporio počinjenje kaznenog djela iz čl. 272. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (izazivanje prometne nesreće). O osnovu odgovornosti za štetu po predmetnom štetnom događaju da je pravomoćno odlučeno također i u parnici koju je osiguranica PP (rod. GP) vodila protiv ovdje tuženika pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. brojem: XXXVI Pn-10047/97. Tužitelj da je rješenjima broj: 98060 od 20. 12. 2021. i 03. 03. 2022. osiguranici PP (rod. GP) priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 12. 10. 2021. Prema navedenim rješenjima invalidnost osiguranice (djelomični gubitak radne sposobnosti) je prouzročena ozljedom izvan rada zadobivenom u prometnoj nesreći. Tužitelj da je ovim rješenjima odredio i isplatu mirovine počevši od 12. listopada 2021. Pravo na invalidsku mirovinu osiguranici VP je priznato temeljem provedenog vještačenja radne sposobnosti i donesenih nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenjem, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 13. 10. 2021. i 30. 11. 2021. Isto da je potvrđeno mišljenjem vještaka — revizora Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 03.studenoga 2021. Isplatom invalidske mirovine osiguranici PP u razdoblju od 12. listopada 2021. do 31. listopada 2025. u ukupnom iznosu od 10.334,99 eura, tužitelju da je pričinjena šteta u iznosu od 10.334,99 eura. Tužitelj navodi da je mirnim putem zatražio od tuženika dana 27. studenoga 2025. naknadu štete u iznosu od 10.334,99 eura. Tuženik da je dana 16. prosinca 2025. dostavio obavijest kojom je potvrdio primitak navedenog odštetnog zahtjeva kojeg je potom dana 05. siječnja 2026. ocijenio pravno neosnovanim. Tužitelj navodi da ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, da obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, između ostalih, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Prema odredbi čl. 164. ZOMO tužitelj da ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161.ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za tetu (izvorno pravo na naknadu štete). Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu, činjenične i pravne navode tužbe (osim onih koji su izrijekom priznati u odgovoru na tužbu). Prvenstveno ističe prigovor suodgovornosti same osiguranice tužitelja, neposredno oštećene ŽP koja je prelazila cestu van pješačkog prijelaza iako je mogla vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika i pričekati da prođe. Navodi da su pješaci, baš kao i svi ostali sudionici prometa, dužni u prometu postupati na način da svojim radnjama ne izazivaju opasnost za sebe ili druge, te ne smiju stupiti na kolnik ukoliko time ometaju promet vozila na kolniku. Neopreznim stupanjem na kolnik, te prelaženjem kolničke trake kojom se kretao osiguranik tuženika, iako je mogla vidjeti nailazak osiguranika tuženika, neposredno oštećena doprinijela je nastanku štetnog događaja u omjeru od najmanje 30%. Suodgovornost neposredno oštećene u omjeru od 30% da je utvrđena i u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-10047/97 i potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-255/08, a na koje odluke se poziva i tužitelj u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, da je posve neosnovana teza iz tužbe o postojanju isključive odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i štete. Obzirom da se tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu kaznenu presudu OS Zadar poslovni broj K -743/98, tuženik ističe da kaznena odgovornost osiguranika tuženika ne presumira automatizmom i isključivu građanskopravnu odgovornost te ne oslobađa sud dužnosti da utvrdi i raspravi omjere odgovornosti svakog sudionika prometne nezgode. Slijedom navedenog, a ukoliko se tužitelj ne suglasi sa postojanjem doprinosa svoje osiguranice od 30%, predlaže provesti predložen dokaze. Tuženik ističe prigovor zastare, obzirom je, od dana donošenja rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu pa do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od 3 godine, a koji je primjenjiv u ovoj pravnoj stvari pozivom na čl.160. ZOMO. Tužbeni zahtjev neosnovan je i s obzirom da tužitelj nije dokazao stvarnu štetu, odnosno nije dokazao da mu je nastala šteta predviđena čl. 27. ZOOP-a. Navodi da je tužiteljevoj osiguranici, priznata invalidska mirovina zbog nesposobnosti po osnovi ozljede izvan rada. Sukladno članku 27. ZOOP-a, koji je primjenjiv u navedenoj pravnoj stvari sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda, da nema razlike koja bi postojala kao obaveza osiguravajuće društva na naknadu štete zavodu koji se bavi mirovinskim osiguranjem, a sve obzirom da bi za slučaj priznanja mirovine po osnovi ozljede na radu, tužiteljev osiguranik ostvario pravo na veći iznos mirovine (zbog razlike koeficijenta u obračunu, mirovine po osnovi ozljede na radu je uvijek veća nego mirovina po osnovi ozljede izvan rada). Usporedbe radi, tuženik ukazuje na obrazloženje odluke Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-122/2023 od 11. studenog 2025. godine. Slijedom navedenog, tuženik smatra da bi daljnje parničenje u ovoj pravnoj stvari bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupanja te se predlaže da sud primjenom materijalnog prava, a na temelju nesporne činjenice da je ozljeda osiguraniku tužitelja priznata kao ozljeda izvan rada, a tužitelj u tužbi nije predložio adekvatne dokaze kojima bi se mogla utvrditi visina štete primjenom čl. 27. st.3. ZOOP-a, niti izračun takve visine štete proizlazi iz dokaza koji su priloženi uz tužbu, odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik pri tome ističe da je teret dokaza visine štete koja je predviđena čl. 27. ZOOP-om, na tužitelju. Za slučaj da sud nastavi sa raspravljanjem, tuženik, pored iznesenog, u odgovoru na tužbu ističe slijedeće navode. Osporava točnost i istinitost izračuna koji prilaže tužitelj te osporava da je navedeni izračun javna isprava u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku kao i Zakona o upravnom postupku, Statuta HZMO-a te Zakona o mirovinskom osiguranju. Iznosi koji se navode u obračunu kao iznosi koji su isplaćeni u određenom vremenskom periodu, da nisu iznosi koji su priznati rješenjem o invalidnosti, niti je zbroj istih u vremenskom razdoblju obračuna, odgovarajući. Osporava i točnosti i istinitost sadržaja izračuna obzirom je isto izrađeno primjenom pravila ZOMO-a, a koje pravo ( u odnosu na metodologiju izračuna) nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari. Osporava kao nedokazanu činjenicu plaćanja, a sve obzirom da u spisu ne prileži relevantan knjigovodstveni dokaz o provedenom plaćanju (interna dokumentacija iz baze podataka nije javna isprava, niti iz takve interne dokumentacije proizlaze dokazane relevantne činjenice o datumu plaćanja, načinu plaćanja, broju računa na koji je plaćeno, niti činjenicu plaćanja dokazuje aktuarski izračun itd.). Navodi da tužitelj nije dostavio medicinsku dokumentaciju ozljeda svog osiguranika na temelju koje je provedeno vještačenje u upravnom postupku, odnosno nije dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo moguće utvrditi koje ozljede i sa kojim posljedicama je zadobio osiguranik u prometnoj nezgodi. Slijedom navedenog, osporava uzročno posljedična veza između ozljeda koje je zadobio tužiteljev osiguranik i ozljeda koje su navedene u dokumentaciji koju dostavlja tužitelj kao uzrok umirovljenja. Tuženik nije suglasan da se u ovoj pravnoj stvari, kao dokaz uzročno posljedične veze između štetnog događaja i umirovljenja ili kao dokaz neke druge činjenice ili okolnosti, koristi nalaz i mišljenje tužiteljevih vještaka koje je rađeno za potrebe upravnog postupka. Osporava se da bi i taj dokaz koji je proveden u upravnom postupku imao svojstvo javne isprave. U svakom slučaju, nalaz i mišljenje invalidske komisije ne može se ispitati obzirom da nije dostavljena medicinska dokumentacija na temelju koje je isto izrađeno. Pored svega navedenog, tuženik ističe da je tužba neosnovana jer tužitelj nema pravnu osnovu za potraživanje naknade štete, a tužba je zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava (čl.161. i 164. ZOMO-a koje nisu primjenjive u ovoj pravnoj stvari). Nadalje navodi da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju obzirom su mjerodavne odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kojima je reguliran sadržaj ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti prema trećima, odnosno kojima je reguliran sadržaj obaveze koju se tuženik obvezao svom osiguraniku da će solidarno s njim snositi prema trećima. Tuženik da nije štetnik niti odgovara umjesto njega i na isti način i u istom opsegu kao i on. Nasuprot tome, tuženik je osiguravajuće društvo koje odgovara sukladno obavezi preuzetoj ugovorom o osiguranju. Odgovornost tuženika da je solidarna sa odgovornošću osiguranika i to samo do granice preuzete obaveze (tako npr. tuženik ne odgovara za cijelu štetu već samo za onu koja je unutar limita) dok sve ostale štete koje prelaze granice preuzete obaveze, tužitelj može potraživati neposredno od štetnika. Pravni prijepor oko relevantnih materijalno pravnih odredbi koji određuju prava i opseg obaveze tuženika (a obzirom da se postavilo pitanje u sudskoj praksi da li je mjerodavan ZOMO ili ZOOP), riješen je od strane Vrhovnog suda odlukom Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine na način da je Vrhovni sud zauzeo jasan stav da je mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to temeljem pravila lex posteriori derogat legit priori, no neovisno o navedenom, da je za obavezu tuženika koji je osiguravajuće društvo, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalniji zakon. U nastavku ukazuje na dio obrazloženja odluke Vrhovnog suda Rev 3401/2018 od 20. travnja 2022. Navodi da je ovaj pravni stav potvrđen i odlukom Vrhovnog suda poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. godine koja je donesena u povodu odluke po zahtjevu o dopuštenju revizije poslovni broj Revd 2970/21 od 07. srpnja 2021. godine. U tom postupku dopušteno je podnošenje revizije radi pravnog pitanja te je u odgovoru na isto, zauzet jasan stav da je mjerodavan ZOOP kao zakon koji regulira djelatnost osiguranja. U konačnici, ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 113/2020 od 06. lipnja 2022. godine iz koje da je nedvojbeno da je, osim Vrhovnog suda i Visoki trgovački sud promijenio ranije zauzeti stav u odnosu na primjenu materijalnog prava. Na temelju naprijed navedeno predlažemo da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao pravomoćnu kaznenu presudu Općinskog suda u Zadru posl. broj: K-743/98 od 19. ožujka 2002. (list spisa 5-7), presudu Općinskog suda u Zagrebu pod posl. brojem: XXXVI Pn -10047/97 od 29. studenoga 2006. (list spisa 8-17), presudu Županijskog suda u Zagrebu pod posl. brojem: 35. Gžn-255/08 od 15. lipnja 2010. (list spisa 18-21), rješenje tužitelja broj: 98060 od 20. prosinca 2021. (list spisa 22-23), rješenje tužitelja broj: 98060 od 03. ožujka 2022. (list spisa 24-30), nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. studenoga 2021. (list spisa 31-36), nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 13. listopada 2021. (list spisa 37-41), nalaz i mišljenje vještaka - revizora Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 03. studenoga 2021. (list spisa 42-44), izračun iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 12. 10. 2021. do 31. 10. 2025. izrađen po ovlaštenom aktuaru Središnje službe, Odjela za pravne poslove od 27. studenoga 2025. (list spisa 45), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 27. studenoga 2025. (list spisa 46-67, 91-105), zahtjev za naknadu štete tužitelja od 27. studenoga 2025. (list spisa 68-69), obavijest tuženika od 16. prosinca 2025. (list spisa 70-71), odluka tuženika o otklonu odštetnoga zahtjeva od 05. siječnja 2026. (list spisa 72), druge dokaze sud nije provodio jer nisu potrebni radi utvrđenja odlučnih činjenica te stranke iste nisu predlagale.

4. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Nesporan je nastanak štetnog događaja, te je nesporno da je osiguraniku tužitelja radi tog štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom izvan rada. Također nije sporna pasivna legitimacija tuženika, te činjenica da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom koja se je dogodila izvan rada.

6. Između stranaka ovog postupka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporna je i primjena propisa prema kojem tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete, te da li je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku iznos od 10.334,99 eura.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja.

8. Vezano za primjenu materijalnog prava sud smatra kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

9. Isto proizlazi i iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP - om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

10. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP -om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om.

11. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

12. Prema tome, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

13. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (st.3.) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (st. 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st.5.).

14. Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a uzimajući u obzir činjenicu da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada, sud nalazi da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos invalidske mirovine. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (i to samo u visini tako utvrđene razlike), a ne s osnove štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

15. Valja navesti kako bi tužitelj imao pravo potraživati razmjeran iznos invalidske mirovine samo ukoliko bi njegovom osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a ovdje se radi o ozljedi izvan rada. Stoga tužitelju u ovom slučaju nije nastala šteta jer bi tužitelj imao pravo na naknadu štete kao razliku između mirovine koji plaća po osnovi ozljede na radu (koja je veća) do iznosa mirovine koja bi bila priznata po osnovi ozljede koja nije uzrokovana ozljedom na radu.

18. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura i trošak zastupanja na ročištu od 9. lipnja 2026., u iznosu od 200,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 100,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 500,00 eura, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zadru, 3. srpnja 2026. godine

Sudski savjetnik

Sudac

Matej Zurak

Marko Baraka

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku,

2. tuženiku po punomoćniku.