Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-770/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2026. godine, kojoj je bila nazočna punomoćnica tužiteljice Andreja Fosin i z. punom. tuženika Martin Cibilić, odvj. vježbenik u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, te sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, objave presude dana 3. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužiteljici ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.923,93 EUR (slovima: dvije tisuće devet sto dvadeset trie era i devedeset tri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do 30.12.2023.g. isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 31.12.2023. pa do isplate uvećanje referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznos od:
na iznos od 67,24 EUR s kamatom od 03.11.09. do plaćanja
na iznos od 82,79 EUR s kamatom od 02.12.09. do plaćanja
na iznos od 82,26 EUR s kamatom od 07.01.10. do plaćanja
na iznos od 82,85 EUR s kamatom od 02.02.10. do plaćanja
na iznos od 82,93 EUR s kamatom od 01.03.10. do plaćanja
na iznos od 82,91 EUR s kamatom od 02.04.10. do plaćanja
na iznos od 82,93 EUR s kamatom od 03.05.10. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 01.06.10. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 02.07.10. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 02.08.10. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 01.09.10. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 04.10.10. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 02.11.10. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 01.12.10. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 04.01.11. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 02.02.11. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 02.03.11. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 05.04.11. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 03.05.11. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 02.06.11. do plaćanja
na iznos od 32,72 EUR s kamatom od 01.07.11. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 01.08.11. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 01.09.11. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 03.10.11. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 02.11.11. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 01.12.11. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 02.01.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 01.02.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 02.03.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 02.04.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 02.05.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 01.06.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 02.07.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 02.08.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 03.09.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 02.10.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 05.11.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 04.12.12. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 10.01.13. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 08.02.13. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 07.03.13. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 10.04.13. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 03.05.13. do plaćanja
na iznos od 29,05 EUR s kamatom od 10.06.13. do plaćanja
na iznos od 29,45 EUR s kamatom od 05.07.13. do plaćanja
na iznos od 29,45 EUR s kamatom od 02.08.13. do plaćanja
na iznos od 29,45 EUR s kamatom od 05.09.13. do plaćanja
na iznos od 29,45 EUR s kamatom od 02.10.13. do plaćanja
na iznos od 29,45 EUR s kamatom od 06.11.13. do plaćanja
na iznos od 29,45 EUR s kamatom od 05.12.13. do plaćanja
na iznos od 29,45 EUR s kamatom od 08.01.14. do plaćanja
na iznos od 27,39 EUR s kamatom od 06.02.14. do plaćanja
na iznos od 27,39 EUR s kamatom od 05.03.14. do plaćanja
na iznos od 27,39 EUR s kamatom od 01.04.14. do plaćanja
na iznos od 27,39 EUR s kamatom od 05.05.14. do plaćanja
na iznos od 27,39 EUR s kamatom od 04.06.14. do plaćanja
na iznos od 27,39 EUR s kamatom od 04.07.14. do plaćanja
na iznos od 25,37 EUR s kamatom od 06.08.14. do plaćanja
na iznos od 25,37 EUR s kamatom od 03.09.14. do plaćanja
na iznos od 25,37 EUR s kamatom od 10.10.14. do plaćanja
na iznos od 25,37 EUR s kamatom od 06.11.14. do plaćanja
na iznos od 25,37 EUR s kamatom od 12.12.14. do plaćanja
na iznos od 25,37 EUR s kamatom od 08.01.15. do plaćanja
na iznos od 24,32 EUR s kamatom od 03.02.15. do plaćanja
na iznos od 24,32 EUR s kamatom od 10.03.15. do plaćanja
na iznos od 24,32 EUR s kamatom od 09.04.15. do plaćanja
na iznos od 24,32 EUR s kamatom od 06.05.15. do plaćanja
na iznos od 24,32 EUR s kamatom od 01.06.15. do plaćanja
na iznos od 24,32 EUR s kamatom od 08.07.15. do plaćanja
na iznos od 23,51 EUR s kamatom od 10.08.15. do plaćanja
na iznos od 23,51 EUR s kamatom od 03.09.15. do plaćanja
na iznos od 23,51 EUR s kamatom od 01.10.15. do plaćanja
na iznos od 23,51 EUR s kamatom od 02.11.15. do plaćanja
na iznos od 23,51 EUR s kamatom od 02.12.15. do plaćanja
na iznos od 23,51 EUR s kamatom od 07.01.16. do plaćanja
na iznos od 22,68 EUR s kamatom od 04.02.16. do plaćanja
na iznos od 22,68 EUR s kamatom od 02.03.16. do plaćanja
na iznos od 22,68 EUR s kamatom od 01.04.16. do plaćanja
na iznos od 22,68 EUR s kamatom od 04.05.16. do plaćanja
na iznos od 22,68 EUR s kamatom od 01.06.16. do plaćanja
na iznos od 22,68 EUR s kamatom od 01.07.16. do plaćanja
na iznos od 22,39 EUR s kamatom od 01.08.16. do plaćanja
na iznos od 22,39 EUR s kamatom od 01.09.16. do plaćanja
na iznos od 22,39 EUR s kamatom od 03.10.16. do plaćanja
na iznos od 22,39 EUR s kamatom od 03.11.16. do plaćanja
na iznos od 22,39 EUR s kamatom od 01.12.16. do plaćanja
na iznos od 22,03 EUR s kamatom od 12.01.17. do plaćanja
na iznos od 22,03 EUR s kamatom od 01.02.17. do plaćanja
na iznos od 22,03 EUR s kamatom od 02.03.17. do plaćanja
na iznos od 22,03 EUR s kamatom od 03.04.17. do plaćanja
na iznos od 22,03 EUR s kamatom od 02.05.17. do plaćanja
na iznos od 22,03 EUR s kamatom od 05.06.17. do plaćanja
na iznos od 21,95 EUR s kamatom od 03.07.17. do plaćanja
na iznos od 0,04 EUR s kamatom od 16.07.17. do plaćanja
na iznos od 21,90 EUR s kamatom od 02.08.17. do plaćanja
pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 3210834368 sklopljen između ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg J. Jelačića 10, OIB: 2963223473 dana 14.09.2007. g. godine, a solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina, dana 20.09.2007. g. pod brojem OUV-7784/2007, u čl. 2., a koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti sve troškove i naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge korisnika"
te u čl.23. koji glasi:
" C) korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknade kreditora odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate."
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužiteljici ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 530,89 EUR (slovima: pet sto trideset eura i osamdeset devet centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od 03.11.2009. pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. pa do 30.12.2023. godine isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 31.12.2023. godine pa do isplate uvećanje referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.453,25 EUR (slovima: tri tisuće četiri sto pedeset tri eura i dvadeset pet centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja , tj. od dana 3. srpnja 2026. godine pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika navodeći da je kao korisnica kredita s tuženikom, kao kreditorom, dana 14.9.2007. godine sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210834368, da je Ugovorom o kreditu tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kreidit u kunama u visini od 513.000,00 kn, a tužiteljica da se obvezala isti vratiti tuženiku s pripadajućom redovnom kamatom koja se izračunava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, da je u odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3210834368 bilo ugovorenon u unaprijed formuliranom tipskom obrascu Ugovora o kreditu, da je redovna kamata promjenjiva tijekom postojanja obveze, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., da je u prve dvije godine otplate kredita kamata bila ugovorena kao fiksna po stopi na dan sklapanja ugovora o kreditu 4,89 % godišnje, a za period nakon isteka prve dvije godine od stavljanja kredita u otplatu, da je ugovorena kao promjenjiva u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama tuženika, da je odredba čl. 2. Ugovora kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva ali u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, ovdje tuženika, je temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) ništetna, da navedena ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, dakle isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, da ništetnost ugovornih odredaba proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i to odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), da je odredbom čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelo savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, da ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope kojom se promjena kamatne stope veže uz jedini siguran element, a to je Odluka banke, dok precizan način promjene ni referentna stopa nisu navedeni, čini takvu ugovornu odredbu nerazumljivom, da kamata u Ugovoru o potrošačkom kreditu predstavlja cijenu, a cijena je bitan elemenat Ugovora o kreditu slijedom čega i temeljem odredbe čl. 270. ZOO-a mora biti određena odnosno odrediva,da je odredbom čl. 269. ZOO propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, da je odredbom čl. 270. ZOO propisano kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan, da je tuženik ugovorio promjenjivost kamatne stope, a potpuno protivno odredbi čl. 270. ZOO promjenjivost je vezao za Odluku tuženika i na taj način sklopio ugovor protivno odredbi čl. 247. ZOO kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora,da je odredbom čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača, propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora o kreditu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive, lako uočljive, da u konkretnom slučaju se ne može govoriti o lakoj razumljivosti kad se radi o potpuno neodređenim odredbama, da je činjenica promjenjivosti obveze tužiteljice kao potrošača u odnosu na kamatu, a koju banka kao tuženik određuje jednostrano, protivna i načelu savjesnosti i poštenja, na način kako je to propisano odredbom čl. 4. ZOO, da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, da je tuženik jednostranom odlukom mijenjao visinu kamatne stope o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da od tužiteljice nije tražio nikakvu suglasnost za promjenu kamatne stope, već je samo dostavio pisanu obavijest o promjeni, da postupanjem tuženika u skladu s ništetnom ugovornom odredbom o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope, je tužiteljica tuženiku platila više, koji iznos je tuženik stekao bez osnove, da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine u odnosu na tuženika, a temeljem tužbe tužitelja potrošača Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, presudio odredbe ugovora koje su na identičan način sadržane i u ugovoru o kreditu broj 3210834368 od 14.09.2007. godine između tužiteljice i tuženika, u odnosu na jednostranu promjenu kamatnih stopa na štetu potrošača u ugovorima s valutnom kaluzulom u CHF, ništetnim, da se tužiteljica u konkretnom predmetu ne poziva na neposrednu primjenu pravnih utvrđenja iz Presude i rješenja Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. g, već se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH, Su-IV-47/2020-2, zauzeto na sjednici dana 30. siječnja 2020. g. koje je pravno obvezujuće u primjeni za sve građanske odjele sudova u RH, da temeljem pravnog shvaćanja VSRH zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, da stoga tužiteljica ovim tužbenim zahtjevom pod toč. I i II traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba kojima se promjena kamatne stope veže uz Odluku o kamatnim stopama tuženika i isplatu iznosa koji je tužiteljica platila tuženiku zbog primjene ništetne ugovorne odredbe, da je tuženik je nadalje u Ugovoru o kreditu broj 3210834368 od 14.9.2007. godine ugovorio ništetnu ugovornu odredbu u čl. 23. toč. C kojom je obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknadama tuženika odnosno prema općim uvjetima poslovanja tuženika važećim u trenutku prijevremene otplate, da je je prijevremeno otplatila kredit 02.11.2009. g., a tuženik da joj je temeljem odredbe čl. 23. Ugovora o kreditu obračunao naknadu za uvećanu uplatu kredita u iznosu od 4.000,00 kn, da odredbom čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku i u tom slučaju dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio,da je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, da je člankom 23. tipskog Ugovora o kreditu tuženik tužiteljici nametnuo obvezu plaćanja naknade u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita koju je obračunao sukladno odluci o tarifi naknada tuženika, da tuženik navedenu naknadu iz čl. 23. Ugovora o kreditu ne smatra štetom sukladno odredbi čl. 1024. st. 3. ZOO, a niti je prilikom sastava Ugovora o kreditu ni prilikom dostave potvrde o obavljenim transkacijama na bilo koji način tužiteljicu obavijestio da bi pretrpio bilo kakvu štetu zbog prijevremenog zatvaranja kredita, te da bi iznos naknade za prijevremeni povrat predstavljao upravo nastalu štetu,da je čl. 322. ZOO propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, da je čl. 324. ZOO propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, da je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremeno zatvaranje u iznosu koji nije određen već se veže za Odluku tuženika o tarifi naknada ili Opće uvjete koji će biti na snazi na dan prijevremenog zatvaranja kredita je odredba koja temeljem čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, o istoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik je sebi ostavio slobodu jednostranog određivanja visine naknade, te je zbog toga ništetna , da slijedom svega navedenog, predlaže sudu da primjenom odredba čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača i odredbe čl. 322. ZOO-a donese odluku kojom će utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu i naložiti tuženiku da tužiteljici isplati utužene iznose, te da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka.
1.1. Tužiteljica je u podnesku od 17.2.2021. godine (list 78-379 spisa) dala očitovanje na prigovor zastare dan od tuženika i na traženje povrata iznosa od 4.000,00 kn.
1.2. Tužiteljica je u podnesku od 7.3.2022. godine (list 141 spisa) dala očitovanje na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije, Jadranke Dejanović, dipl. oec., navodeći da je nalaz izrađen u skladu sa pravilima struke i zadazkom suda, a radi utvrđenja iznosa koji je tužiteljica više platila uslijed promjene kamatne stope.
1.3. Tužiteljica je u podnesku od 14.11.2023. godine (list 250-251 spisa) dala očitovanje na odluku Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-1651/2022-6 od 28. rujna 2023. godine.
1.4. Tužiteljica je u podnesku od 28.5.4025. godine (list 280-285 spisa) navela da prihvaća u cijelosti Očitovanje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije, Jadranke Dejanović, dipl. oec. i postavlja tužbeni zahtjev u valuti EUR.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je iz tužbe da tužitelj postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da utvrdi ništetnim odredbu iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 14. rujna 2007. g. u dijelu koji tužitelj pobliže specificira u tužbi, kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži banci platiti iznos od 22.029,78 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da utvrdi ništetnim odredbu iz čl. 2. i čl. 23. Ugovora o namjenskom kreditu od 14. rujna 2007. g. u dijelu koji tužitelj pobliže specificira u tužbi i kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži banci platiti iznos od 4.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, da u cijelosti osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, ukupno i pojedinačno određenu visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu, ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 10. ožujka 2015. g., da se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja koji glasi "od tuženika zatražiti dostavu pisanih obavijesti upućenih tužiteljici o promjeni kamatne stope", da je ovakav dokazni prijedlog neodređen, da tužitelj time prevaljuje teret dokaza na tuženika, što predstavlja zloporabu procesnih ovlaštenja koja ne smije uživati zaštitu suda, da je tuženik tužitelju tijekom trajanja njihovog ugovornog odnosa kontinuirano dostavljao sve isprave koje se odnose na tužiteljeve obveze iz ugovora o kreditu, od prvog preko narednih otplatnih planova, prometa po kreditu do svih odluka o promjeni kamatnih stopa, da je riječ o kreditu u kunama, da u revizijskoj odluci u kolektivnom sporu broj: Revt 249/14-2 na stranici 29 VSRH je istaknuo: Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, pa i u tom smislu nema govora o nejasnoći i nerazumljivosti pobijane presude“, da smatra da se utvrđenja, pravni argumenti i shvaćanja o pitanjima ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu uz CHF valutnu klauzulu ne primjenjuju na ugovore o kreditu u kunama u pitanjima promjenjive kamatne stope (što jest osnova tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju), da je VSRH u odluci: Rev-2245/17-2 zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe." , da prema shvaćanju VSRH iz odluke Rev-2245/17-2, ne postoji ta kolektivna tužba koja je prekinula zastaru za tužiteljev tužbeni zahtjev koji proizlazi iz Ugovora o kreditu u kunama, da je VSRH zauzeo stav kako se na ovaj predmet ne mogu primijeniti utvrđenja iz konkretnog kolektivnog spora, a samim time nije došlo ni do prekida zastare za tužitelja, jer je jasno kako je VSRH u konkretnom kolektivnom sporu, izričito naveo da se izreka presude ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, da samim time, u svjetlu presude Rev-2245/17-2 evidentno je kako ne postoji ta kolektivna tužba koja je prekinula zastaru za tužiteljevu tražbinu i od čije pravomoćnosti zastara ponovno teče, te kako, u slučaju da je i zahtjev osnovan, zbog zastare potrebno odbiti sve iznose dospjele prije 10. ožujka 2015. godine, da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (VSRH Rev-421/92 od 26.6.1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6.2.2013.), a da ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate, da Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. godine ("Narodne novine", br. 112/12 – u daljnjem tekstu ZID ZPK/12) dodana odredba čl. 11.a, koja je u stavku 1. i 2. propisala da "(1) ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja), a da (2) Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.", da je Uprava banke na svojoj 688. sjednici, održanoj dana 11. prosinca 2012. godine donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu "OUP/2013"), da Opći uvjeti, zajedno sa svim izmjenama i dopunama, čine sastavni dio Ugovora o kreditu, da je tužitelj, kao i svi drugi korisnici kredita, ima pravo otkloniti od sebe primjenu izmijenjenih općih uvjeta sukladno članku 4.a) OUP/2013., da tužitelj to nije učinio, da u odredbama poglavlja 3. OUP/2013, naslovljenog "Krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, navedeno je da "Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.", da je u završnim odredbama bilo predviđeno između ostaloga i „U usklađenju Zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu s valutnom klauzulom izraženoj u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u EUR, primijenit će se 6M NRS 1 za EUR. ", da od 1.1.2013. g. redovna kamata je i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara, sukladno čl. 5. i 14. ZID ZPK/12, odnosno kamatna stopa je vezana uz definirani fiksni i varijabilni element (6M NRS 1 za EUR), da je tužitelj o tome obaviješten obaviješću od 8.1.2013. g., da postoje stotine pravomoćnih oslobađajućih presuda Visokog prekršajnog suda protiv tužene banke koje potvrđuju kako je banka postupila po čl.11.a. st. 5. ZID ZPK/12. godine i definirala fiksni i varijabilni dio kamatne stope u potrošačkim ugovorima sa promjenjivom kamatnom stopom, zbog čega je zahtjev za razdoblje nakon 1.1.2013. zasigurno neosnovan, da je Ugovorom o kreditu navedeno kako će kamatna stopa biti obračunavana sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama Kreditora i Opći uvjeti čine sastavni dio Ugovora o kreditu, da u vrijeme sklapanja ugovora, na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. godine, a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. (u daljnjem tekstu "OUP/1999"), da je u odredbi čl. 5.1. OUP/1999 bilo je navedeno da "Izmjene (akata kojima se utvrđuje kamatna stopa – op. punomoćnika) temelje se na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta, koju Banka obavlja kontinuirano, s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora, rukovodeći se pritom zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa , da se banka obvezala kako će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu, mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, da je takva odredba bila je u skladu sa tada važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine ("Narodne novine" br. 96/03 – u daljnjem tekstu ZZP/03), a koja je u istovjetnom tekstu zadržana i u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2007. godine u čl. 97. alineji 11. ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – ZZP/07), te potom i u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2014. godine u čl. 50. alineji 11. ("Narodne novine" br. 41/14), koja vrijedi i danas (ali ne više na području potrošačkog kreditiranja, uslijed izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju) i da glasi: "Ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice: … - odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga.", da OUP/1999 (čl. 5.1. Općih uvjeta poslovanja iz 1999.) govori o tome da je "redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima", a takav se modus promjenjivosti temelji na materijalnom pravu kakvo je važilo u vrijeme sklapanja Ugovora, i on nije istovjetan modusu jednostrane izmjene redovne kamate od strane banke, po pukom nahođenju banke, da "Jednostrana promjenjivost kamatne stope", na koju upire tužitelj, nema materijalnopravno isti tretman, kao i "promjenjivost kamatne stope zbog valjanog razloga predviđenog u ugovoru" – i to upravo proizlazi iz propisa namijenjenih zaštiti potrošača, da su OUP/1999 nadopunjeni stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1.1.2011. g. u kojima je, između ostaloga, bilo navedeno u odredbi 2. Osnovna načela promjene kamatne stope da "Visina i promjene kamatnih stopa ovise prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara koji određuju uvjete pod kojima se Banka može zadužiti na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala, a koji se odnosi na referentne kamatne stope za pojedinu valutu i kreditni rizik Republike Hrvatske, da pored utjecaja kretanja tržišnih parametara…, na visinu i promjene kamatnih stopa utječe i regulatorni trošak poslovanja Banke, odnosno financijski efekti promjena zakonske i podzakonske regulative… itd. ", da tužitelj nema pravo na trošak konferencije sa strankom kako ga je zatražio u tužbi obzirom da naknada takvog troška nigdje nije propisana i predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta, te odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.
2.1. Tuženik se u podnesku od 6.5.2022. godine (list 142-160 spisa) očitao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 3.3.2022. godine, o ništetnosti promjenljive kamatne stope, o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, o ugovornim odredbama premetnog ugovora, te zateznim kamatama.
2.2. Tuženik se u podnesku od 21.2.2025. godine (list 264-266 spisa) očitao na vođenje postupka, na nalaz i mišljenje vještaka, naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te onedostatku aktivne legitimacije tužiteljice.
3. Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, donio je presudu poslovni broj: 22 P-177/20-20 dana 1.7.2022. godine.
3.1. Tuženik je pravodobno podnio žalbu na presudu.
4. Županijski sud u Osijeku odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj: 22 P-177/20-20 od dana 1.7.2022. godine donio je presudu i rješenje poslovni broj: Gž-1651/2022-6 dana 28.3.2023. godine kojom je djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu, a djelomično prihvatio kao osnovanu, te je potvrdio točku I. izreke, a ukinu utočkama II.,III.,IV. I V. izreke i vratio predmet na ponovni postupak.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210834368 kreditna partija 7103812123 od dana 14.9.2007. godine (list 11-17 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (list 18-19 spisa), potvrdu o solemizaciji (list 22 spisa), promet po kreditnoj partiji 7103812123 ŠJ (list 23-33 spisa), efektivnu kamatnu stopu/realna godišnja kamatna stopa – postotna godišnja stopa (list 34-39 spisa), potvrda o obavljenoj transakciji (list 44 i 272 spisa), Opće uvjete o promjeni kamatne stope Zagrebačke banke u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 61- -66 i 73-74 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od dana 8.1.2013., 7.10.2009., 8.4.2010., 3.12.2013. i 2.12.2016. godine (list 67 i 112-115 spisa), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke (list 68-72 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Jadranke Dejanović, dipl.oec. od 2.3.2022. godine (list 122-138 spisa), Oočitovanja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Jadranke Dejanović, dipl.oec. od 1.4.2025. i 29.5.2025. godine (list 275-277 spisa), te je saslušao tužiteljicu ŠJ (list 109-110 spisa).
6. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje - ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, te navedenom tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio u cijelosti.
7. Iz iskaza tužiteljice ŠJ (list 109-110 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica 2007. godine sa suprug kupila POS stan u [adresa] i da im je to bila prva nekretnina, da su između banka koje su se nudile kao kreditori odabrali Zagrebačku banku iz razlog što su bili dugogodišnji komitenti tuženika, da je iznos kredita bio 513.000,00 kn, da je kredit bio u kunama jer je sugerirano da je to najsigurnije, da su na to pristali iako je kamata na kunski kredit bila tada najveća, da kako se radilo o Posovom stanu da je bila dogovorena fiksna kamata dvije godine, da je u ugovoru pisalo da je kamata promjenjiva, da kako su znali da se radi o kunskom kreditu da su očekivali da će biti neke minimalne promjene na više odnosno na manje, da su nakon proteka dvije godine dobili obavijest da se kamata promijenila na 7,10 %, dok je ranija kamata bila 4,89 %, da ih nitko nije zvao na razgovor glede promjene kamatne stope, da je rata prije povećanja bila 3.200,00 kn a nakon promjene kamate je bila 3.800,00 kn, da su otplatni plan kredita dobili na kamatu od 4,89 % i da je to je bilo u početku prilikom sklapanja ugovora, da su koristili i subvencije od države na kamatnu štednju i da su i ta sredstva pokušavali uvrstiti u kredit da se smanji rata, da im je bilo rečeno u banci da ratu kredita ne mogu smanjiti ali da mogu smanjiti rok otplate i da je za transakciju sredstava s njenog računa na račun banke, banka naplatila 4.000,00 kn, da je obrazloženje bilo da su takvi propisi i takva pravila, da se kamata od 7,10 % kasnije smanjivala za kojih 0,25 % i to kao razlog što su dugogodišnji štediše da kada su počeli procesi glede ništetnosti kamate da se obratila tuženiku dopisom gdje je opisala cijeli tijek događanja i tražila određenu dokumentaciju koja joj je bila potrebna da pokrene postupak protiv banke zbog promjenjive kamate, da joj je poznato da su se neke banke nagodile sa svojim klijentima i da je očekivala da će do toga doći i kod nje, da od banke nije dobila tražene podatke, a da je dobila samo odgovor u kojem je navedeno da je sve bilo u redu, da prilikom sklapanja kredita nije posebno ništa obrazložila glede kamate osim što je sugerirano da uzmem kunski kredit koji nije vezan uz valutnu klauzulu da je obavijest o promjeni kamate dobia nakon što je kamata već bila promijenjena, da nema nikakav obrt u vlasništvu niti pak neku drugu nekretninu osim ovog stana.
8. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210834368 dana 14.9.2007. godine (list 11-17 spisa), da je Ugovorom tuženik, Kreditor, odobrio tužitelju, Korisnik kredita, u iznosu od 513.000,00 kn na rok otplate od 240 mjeseca, da je člankom 2. Ugovora o kreditu kamatna stopa određena u visini od 4,89 % godišnje u razdoblju od dvije godine, da je Korisnik kredita dužan platiti redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama, da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjena tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., da su ugovrone strane suglasne da se po isteku razdoblja od dvije godine pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, da se Korisnik kredita obvezuje platiti sve troškove i naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge korisnika, da je člankom 7. utvrđeno da Korisnik kredita otplačuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunama u iznosu od 3.324,59 kn, te da u slučaju izmjene promjenljive redovne kamatne stope se povisi ili snizi iznos anuiteta u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, te da je u članku 23. navedeno da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknade Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.
8.1. Između stranaka nije sporno, da je tijekom trajanja ugovora tuženik izvršio izmjenu ugovorene kamatne stope u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora, te nije sporno da je tuženik u odnosu na prvotno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,89 % za razdoblje od 14.09.2007. do 1.10.2009. godine, svojim Odlukama kamatu mijenjao tako da je kamata u razdolju od 1.10.2009. do 1.05.2010. g. bila 7,10 %, u razdolju od 1.5.2010. do 1.7.2011. godine 6,85 %, u razdolju od 1.7.2011. do 1.7.2013. godine 6,60 %, u razdolju od 1.7.2013. do 1.1.2014. godine 6,64 %, u razdolju od 1.1. do 1.7.2014. godine 6,41%, u razdolju od 1.7.2014. do 1.1.2015. godine 6,15 %, u razdolju od 1.1. do 1.7.2015. godine 5,99 %, u razdolju od 1.7.2015. do 1.1.2016. godine 5,84 %, u razdolju od 1.1. do 1.7.2016. godine 5,64 %, u razdolju od 1.7.2016. do 1.1.2017. godine 5,54 % i u razdolju od 1.1. do 1.8.2017. godine 5,32 %.
8.2. O izvršenim promjenama kamatne stope, tuženik je obavještavao tužitelja kako to proizlazi iz obavijesti o promjeni kamatne stope od dana 08.01.2013., 07.10.2009., 08.4.2010., 03.12.2013. i 02.12.2016. g. (list 67 i 112-115 spisa), ali isto tako nije tužitelja obavijestio koji su kriteriji i uvjeti doveli do promjene kamatne stope, odnosno sud zaključuje da se radi o jednostranoj odluci tuženika.
9. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je dana 14.9.2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/0 9,78/12, 56/13; dalje - ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
9.1. Odredbom članka 96. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralosmatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 96. stavak 2. ZZP/07). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (članak 96. stavak 4. ZZP/07). Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (članak 98. ZZP/07). Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 99. ZZP/07). Nadalje odredbom članak 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (članak 102. stavak 2. ZZP/07).
10. Iz navoda tužitelja iznijetih tijekom postupka proizlazi da se prije sklapanja Ugovora o kreditu od 14.9.2007. godine o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 2. i 23. predmetnog ugovora nije pregovaralo, time da je iz sadržaja, u spisu priležećeg, ugovora razvidno da se radi o standardnom Ugovoru o kreditu.
11. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 96. stavak 4. ZZP/07 nije dokazao da se je o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 2. i 23. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, a teret dokaza koje činjenice leži na strani tuženika.
12. Sud je iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Jadranke Dejanović, dipl.oec. od dana 2.3.2022. g. (list 122-138 spisa) utvrdio da je vještačenje obavljeno temeljem dokumentacije u spisu (promet partije kredita 7103812123 za razdoblje od 14.9.2007. - 2.8.2017. godine, obavijesti o promjenama kamatne stope, početni otplatni plan kredita).Nadalje, vještak je naveo da su Zagrebačka banka d.d. Zagreb kao kreditor i ŠJ kao korisnik kredita, te DJ kao sudužnik, sklopili dana dana 14.9.2007. godine Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana i garaže, broj ugovora 3210834368, kreditne partije 7103812123, da je k redit ugovoren na iznos od 513.000,00 kuna, uz redovnu kamatu koja je u momentu sklapanja ugovora iznosila 4,89 % godišnje, a koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je rok otplate kredita iznosio 240 mjeseci, a mjesečni anuitet iznosi 3.324,59 kuna, da je početni Otplatni plan kredita priložen na listovima 34 - 39 spisa i prikazan u Prilogu 1. Nalaza, da je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa, prema obavijestima kreditora u spisu promijenjena 11 puta (list 123 spisa), da je u Tabeli (list 124-125 spisa) prikazan otplatni plan sa svim izmjenama kamatnih stopa redovne kamate i visine anuiteta, uzimajući u obzir djelomičnu prijevremenu otplatu kredita izvršenu 2.11.2009. godine i uzimajući u obzir skraćenje roka otplate kredita na 118 rata, da je Kredit isplaćen korisniku dana 24.9.2007. godine u iznosu od 513.000,00 kuna, a kako to proizlazi iz kartice prometa po kreditu i specifikacije plaćanja po kreditu, da mjesečni anuitet po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,89 % godišnje iznosi 3.324,59 kuna, da su po kreditu u razdoblju otplate kredita izvršena plaćanja u ukupnom iznosu od 641.761,53 kuna, da je Korisnik kredita dana 2.11.2009. godine izvršio djelomičnu prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 200.000,00 kn (kamata 39,43 kn, smanjenje glavnice 199.960,56 kn), uz skraćenje roka otplate kredita i isti anuitet u iznosu 3.949,42 kn do 1.6.2010. godine kad se skraćuje rok otplate na sveukupno 118 anuiteta, da nedospjela glavnica na dan 1.11.2009. godine iznosi 479.736,37 kn, a nakon djelomične prijevremene otplate iznosi 279.775,81 kn (prikazano u otplatnom planu), da rukovodeći se tim načinom obračuna u ovom obračunu nedospjela glavnica na dan 1.11.2009. godine iznosi 479.433,07 kn, od djelomične prijevremene otplate 2.11.2009. godine 200.000,00 kn naplaćena je kamata 27,16 kn, a za 199.972,84 kn je smanjena glavnica, koja iznosi 279.460,23 kn, da anuitet iznosi 3.324,59 kn, do 1.6.2010. g. kad se skraćuje rok na sveukupno 118 anuiteta i anuitet iznosi 3.638,44 kn, počevši od 1.6.2010. do 1.8.2017. godine, da je u Tabeli (list 130-131 spisa) iskazano i zaduženje s osnova obračunate zakonske zatezne kamate za dane zakašnjenja u plaćanju dospjelih obveza po kreditu i manje plaćenih mjesečnih obveza u razdoblju od 1.11.2007. do 2.4.2010. g. u ukupnom iznosu od 125,07 kuna, te da na osnovu svega naprijed navedenog dajem mišljenje, da ukoliko se obračun duga po kreditu izvrši uz primjenu kamatne stope koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,89 % godišnje, korisnik kredita je više platio po kreditu 22.029,78 kuna (specificirani mjesečni iznosi (list 131-132 spisa), te navodi da je tužiteljica tuženiku na ime glavnice, kamata i zateznih kamata ukupno platila iznos od 641,761,53 kn čime je za 22.029,78 kn preplatila iznos prema ugovorenoj kamati i ugovorenom anuitetu.
12.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Jadranke Dejanović, dipl.oec. dala je Očitovanje dana 1.4.2025. godine (list 275-277 spisa), na podnesak tuženika od 6.5.2022. godine u kojem navodi da su u nalazu iskazan plaćanja po Ugovoru o kreditu s osnova otplate glavnice, ugovorne kamate i zakonske zatezne kamate, da je u obračunu po zadatku iz rješenja o vještačenju, to jest obračun više plaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope, nije uključena uplata od 530,89 €/4.000,00 kuna izvršena 2.11.2009. godine, a što je razvidno iz obračuna na stranicama 5 do 9 nalaza, da se uplata odnosi na trošak ugovorene naknade za prijevremenu otplatu kredita (čl. 23.), a prema tarifi tuženika u visini od 2 % iznosa prijevremene otplate koja je iznosila 200.000,00 kuna / 26.544,56 € , da je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN broj 101/2017) od 12.10.2017. godine, nakon čega više banke nemaju pravo naplaćivati naknadu za prijevremenu djelomičnu ili u cijelosti otplatu kredita, mte je dala specifikaciju preplate kredita u kunama i eurima.
12.2. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Jadranke Dejanović, dipl.oec. dala je Očitovanje dana 29.5.2025. godine (list 296 spisa), na podnesak tuženika od 7.5.2025. godine u kojem navodi da je u spis priložen promet partije kredita 7103812123 po Ugovoru o namjenskom kreditu od 14.9.2007. godine u kojem su iskazana plaćanja tužiteljice s osnova glavnice, redovne kamate i zatezne kamate, da nije priložen promet partije kredita po svim knjigovodstvenim kontima iz kojeg bi onda bilo razvidno zaduženje i naplata troškova po kreditu, to jest naknada, da je nesporno da je kredit dana 2.11.2009. godine djelomično prijevremeno otplaćen i da je rok otplate skraćen sa prvobitnih 240 na 118 rata , da je istovremena naplata naknade u visini 2 % od otplaćene glavnice uobičajena naplata prema aktima banke i ugovorena je sa korisnicom kredita, da su banke naplatu navedene naknade pravdale povećanim troškovima financiranja i administrativnim troškovima koji su nastali uslijed prijevremene otplate kredita.
12.1. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaza i mišljenje od 2.3.2022. g. (list 122-138 spisa), Očitovanje od dana 1.4.2025. godine (list 275-277 spisa) i Očitovanje od dana 29.5.2025. godine (list 296 spisa) stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Jadranke Dejanović, dipl.oec., jer je prema ocjeni i utvrđenju suda Nalaza i mišljenje, Očitovanje od dana 1.4.2025. i Očitovanje od dana 29.5.2025. godine vještaka dano opširno, uvjerljivo, objektivno, stručno, savjesno i prema pravilima struke, time da je vještak, po utvrđenju suda, odgovorio na sva potrebita pitanja vezana uz ovaj predmet.
13. Dakle, sud je utvrdio da se u razdoblju od 14.9.2007. do 2.8.2017. godine kamatna stopa mijenjala, da je prvotno, prilikom sklapanja Ugovora, ista iznosila 4,89 % za razdoblje od 14.09.2007. do 01.10.2009. g., kasnije da je u razdolju od 01.10.2009. do 01.5.2010. g. bila 7,10 %, u razdolju od 01.5.2010. do 01.7.2011. g. 6,85 %, u razdolju od 01.7.2011. do 01.7.2013. g. 6,60 %, u razdolju od 01.07.2013. do 01.01.2014. g. 6,64 %, u razdolju od 01.01. do 01.7.2014. g. 6,41%, u razdolju od 01.7.2014. do 01.01.2015. g. 6,15%, u razdolju od 01.01. do 01.7.2015. g. 5,99 %, u razdolju od 01.7.2015. do 01.01.2016. g. 5,84 %, u razdolju od 01.01. do 01.7.2016. g. 5,64 %, u razdolju od 01.7.2016. do 01.01.2017. g. 5,54 % i u razdolju od 01.01. do 01.8.2017. g. 5,32 %, a što je u Nalazu vještaka iskzano u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a koje razdoblje je tužitelj obuhvatio tužbenim zahtjevom, odnosno ukupan iznos potraživanja tužitelja prema tuženiku iznosi bi za 22.029,78 kn, upravo onoliko koliko tužitelj i potražuje ovom tužbom, odnosno koliko je više platio tuženiku.
14. Odredbom članak 26. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) je propisano da ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.
15. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede ugovorene promjenjive kamatne stope (Ugovor je zaključen dana 14.9.2007. godine), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje - ZZP).
16. Prema odredbi članka 59. stavak 1. ZZP Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Temeljem iskaza tužitelja koji je naveo da ga nitko ništa nije posebno upozoravao na promjenu kamatne stope i obavijestio o parametrima promjene, kao i priložene dokumentacije u spisu odnosno samog Ugovora o krediti nesporno je utvrđeno da odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti nije bila ugovorena na jasan i razumljiv način za potrošača već je samo navedeno da je ugovorena kamata promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika.
17. Prema Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje - Direktiva 93/13, članak 3. stavak 2.) smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga primijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određeno. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. ZOO, propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
18. Nadalje, prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO proizlazi da je Ugovor, koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
19. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
20. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
21. Prema odredbi članka 295. stavak 2. ZOO proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.
22. Prema odredbi članka 272. stavak 1. ZOO proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.
23. Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
24. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
25. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
26. Zakon o zaštiti potrošača, a niti Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo sadržano je u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
27. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.
28. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž -7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine a koja je djelomično u prijepornom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2, pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (i tuženika iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača s tim da je zaključak te sudske odluke da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tužena postupila suprotno tada važećim ZZP.
28.1. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to bilo propisano odredbom članka 138.a ZZP ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09,133/09,, 78/12) te sada odredbom članka 118. ZZP 41 /14 koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe i zaključenja glavne rasprave.
28.2. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi članka 140. ZZP/07 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretna i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
29. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene , te stoga ništetne, a kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-21 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 4,89 % koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.
30. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 4,89%, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci, te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.
31. Sud nije usvojio prigovor zastre od strane tuženika, jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20), održane 30. siječnja 2020., objavljenom na mrežnim stranicama VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-2., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članka 104. stavka 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojima je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako su restitucijski zahtjevi tužitelja posljedica ništetnosti navedenih ugovornih odredbi koje su tek ovom presudom, nepravomoćno, utvrđene ništetnima, zastarni rok za njih nije niti počeo teći, pa zastara očito nije nastupla.
32. Sud nije usvojio prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je na plaći imala administrativnu zabranu. Točan je navod tuženika da je tužiteljica navela da joj je svekrva pomagala, ali sud iz navedenog ne zaključuje da bi svekrva tužiteljice otplaćivala kredit tužiteljice, jer to tužiteljica nije navela.
33. Glede dosude tužiteljici iznosa od 530,89 EUR/4.000,00 HRK, sud je prije svega imao u vidu navode u Nalazu i mišljenju od 2.3.2022. g. (list 122-138 spisa), Očitovanju od dana 1.4.2025. godine (list 275-277 spisa) i Očitovanju od dana 29.5.2025. godine (list 296 spisa) stalne sudske vještakinje za financije Jadranke Dejanović, kojim je potvrđeno da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 530,89 EUR/ /4.000,00 HRK dana 2.11.2009. godine, a navedena uplata se odnosi na trošak naplaćen po članku 23. Ugovora o kreditu, o čemu također tužiteljica nije pregovarla sa tuženikom.
34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. i članka 155. ZPP, te je sud priznao i dosudio tužiteljici troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.453,25 EUR, a koji se sastoje od troška sastava tužbe po punomoćniku u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punomoćniku od dana 12.2.2021. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja po punomoćniku na ročištu dana 15.4.2021. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja po punomoćniku na ročištu dana 20.5.2021. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punomoćniku od dana 7.3.2022. iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja po punomoćniku na ročištu dana 19.5.2022. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punomoćniku od dana 9.5.2024. iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu dana 3.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punomoćniku od dana 28.4.2025. iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punomoćniku od dana 26.5.2025. iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punomoćniku od dana 31.7.2025. iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja po punomoćniku na ročištu dana 21.5.2026. u iznosu od 200,00 EUR, troška PDV-a od 25% u iznosu od 600,00 EUR (na iznos od 2.400,00 EUR), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,48 EUR, troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 80,96 EUR i troška predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR, za koje troškove sud smatra da su bili nužni za vođenje ovoga postupka i koji su odmjereni prema važećoj odvjetničkoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).
35. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00,173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
Ivanec, 3. srpnja 2026,
Sudac
Draženko Jakopović
Pouka o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ove stalne službe u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostaviti:
1. Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu
2. Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, odvjetnici iz Zagreba
