REPUBLIKA HRVATSKA

P-1479/2019-25

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Marko Petković, odvj. u Šibeniku protiv tuženika: OTP banka d.d. Zadar, OIB: 52508873833 Ulica domovinskog rata 3, 23000 Zadar, zastupana po pun iz OD Anić i Anić u Splitu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice zajedno s pun. Markom Petkovićem, odvj. u Šibeniku, na ročištu za objavu presude održanom 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Zadar, OIB: 52508873833 Ulica domovinskog rata 3, 23000 Zadar da u roku od 15 dana isplati tužitelju ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od ukupno 3.600,36 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svake pojedine tražbine pa do isplate, koja teče od 1. srpnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016 do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017 do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, i to

od dana 15.9.2006 na iznos 2,16 eura

od dana 16.4.2007 na iznos 3,76 eura

od dana 16.11.2007 na iznos 1,90 eura

od dana 16.1.2008 na iznos 8,28 eura

od dana 15.2.2008 na iznos 3,28 eura

od dana 14.3.2008 na iznos 8,47 eura

od dana 16.4.2008 na iznos 7,08 eura

od dana 16.5.2008 na iznos 0,89 eura

od dana 16.6.2008 na iznos 3,01 eura

od dana 16.7.2008 na iznos 3,08 eura

od dana 14.8.2008 na iznos 0,87 eura

od dana 16.9.2008 na iznos 2,55 eura

od dana 16.10.2008 na iznos 9,68 eura

od dana 14.11.2008 na iznos 18,66 eura

od dana 16.12.2008 na iznos 7,91 eura

od dana 16.1.2009 na iznos 26,70 eura

od dana 16.2.2009 na iznos 26,94 eura

od dana 16.3.2009 na iznos 22,50 eura

od dana 16.4.2009 na iznos 22,03 eura

od dana 15.5.2009 na iznos 21,13 eura

od dana 16.6.2009 na iznos 22,67 eura

od dana 20.7.2009 na iznos 20,12 eura

od dana 14.8.2009 na iznos 17,80 eura

od dana 16.9.2009 na iznos 19,38 eura

od dana 19.10.2009 na iznos 22,70 eura

od dana 16.11.2009 na iznos 26,20 eura

od dana 16.12.2009 na iznos 25,06 eura

od dana 19.1.2010 na iznos 29,92 eura

od dana 17.2.2010 na iznos 32,21 eura

od dana 16.3.2010 na iznos 33,72 eura

od dana 16.4.2010 na iznos 36,97 eura

od dana 14.5.2010 na iznos 42,80 eura

od dana 16.6.2010 na iznos 40,83 eura

od dana 16.7.2010 na iznos 51,08 eura

od dana 16.8.2010 na iznos 51,45 eura

od dana 22.9.2010 na iznos 59,13 eura

od dana 21.10.2010 na iznos 55,91 eura

od dana 19.11.2010 na iznos 57,12 eura

od dana 16.12.2010 na iznos 69,08 eura

od dana 17.1.2011 na iznos 68,36 eura

od dana 16.2.2011 na iznos 64,00 eura

od dana 16.3.2011 na iznos 70,30 eura

od dana 20.4.2011 na iznos 65,67 eura

od dana 16.5.2011 na iznos 73,54 eura

od dana 16.6.2011 na iznos 85,05 eura

od dana 22.7.2011 na iznos 98,34 eura

od dana 16.8.2011 na iznos 117,51 eura

od dana 21.9.2011 na iznos 88,45 eura

od dana 20.10.2011 na iznos 81,23 eura

od dana 18.11.2011 na iznos 82,05 eura

od dana 19.12.2011 na iznos 86,61 eura

od dana 24.1.2012 na iznos 90,32 eura

od dana 21.2.2012 na iznos 93,28 eura

od dana 22.3.2012 na iznos 91,76 eura

od dana 12.6.2012 na iznos 90,61 eura

od dana 18.6.2012 na iznos 94,06 eura

od dana 16.7.2012 na iznos 91,76 eura

od dana 3.9.2012 na iznos 88,51 eura

od dana 11.10.2012 na iznos 82,25 eura

od dana 4.12.2012 na iznos 182,80 eura

od dana 17.12.2012 na iznos 87,83 eura

od dana 22.1.2013 na iznos 84,86 eura

od dana 26.2.2013 na iznos 86,97 eura

od dana 25.3.2013 na iznos 87,55 eura

od dana 16.4.2013 na iznos 92,63 eura

od dana 24.5.2013 na iznos 83,03 eura

od dana 26.6.2013 na iznos 82,33 eura

od dana 12.8.2013 na iznos 104,20 eura.

II.

Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prijeboja.

III.

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.504,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana presuđenja (3. srpnja 2026.) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom iznosu od 484,54 eura kao neosnovan.

i  r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 16. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u svojoj tužbi od 10. lipnja 2019. tvrdi da je kao korisnik kredita 21. lipnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 45456/06 s HVB SPLITSKA BANKA d.d., a koja banka da je pripojena tuženiku, sada sveopćem pravnom sljedniku, slijedom čega i pasivno legitimiranom u ovom postupku. Tužitelju da je odobren i isplaćen kredit u iznosu 22.525,00 CHF, kunske protuvrijednosti obračunato po prodajnom tečaju Kreditora na dan korištenja. Navedeni ugovor da je sklopljen uz rok otplate 84 mjeseca (84 rate/anuiteta), sa iznosom 321,55 CHF za 83 anuiteta, te jednim iznosom 321, 25 CHF. U daljnjem izlaganju tužiteljica je u bitnom navela da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. i 10. Ugovora te o valutnoj klauzuli iz čl. 8.b. Ugovora ništetna, pozivajući se pritom na recentnu sudsku praksu te praksu viših sudova, predložila je donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev usvaja te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćene iznose po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (promjenjivog tečaja CHF), kao i prouzročeni joj parnični trošak, s tim da je pozivajući se na čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) o stupnjevitoj tužbi, postavila i zahtjev da se naloži tuženiku dostava sve relevantne dokumentacije za predmetni kredit (a koju da je prethodno zatražila i sama, ali bez uspjeha).

1.2. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 16. travnja 2026., na način da je istog uskladila s rezultatima provedenog financijskog vještačenja u ovom parničnom postupku.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare, također navodeći da ne postoje zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe jer da tužiteljica raspolaže svom relevantnom dokumentacijom. Zaključno, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli valjane te je predložio da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i da se istom naloži da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

2.1. Tuženik je na pripremnom ročištu 18. svibnja 2023. istaknuo prigovor prijeboja, odnosno postavio je zahtjev da se prilikom vršenja izračuna iskažu i negativne razlike anuiteta, odnosno iznosi uplata u vrijeme kada su kamatna stopa i tečaj CHF bili niži od početno ugovorenog te da se oni prebiju prilikom izračuna.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu broj 45456/06 od 21. lipnja 2006 između tužiteljice i pravnog prednika tuženika HVB SPLITSKA BANKA d.d., početni otplatni plan, zahtjev za dostavom ugovorne dokumentacije od 6. svibnja 2019., reklamacija od 17. svibnja 2019., potvrda o urednoj dostavi tuženiku (''narančasta povratnica''), interni izračun tužiteljice, ispis prometa po računu tužiteljice, rješenje trgovačkog suda u Splitu od 3. listopada 2018., Tt-18/6212- 7, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke Gorana Miljasa iz lipnja 2024., saslušanjem tužiteljice kao stranke; dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika, sud je meritorno odlučio rješenjem od 5. veljače 2021.

6. U svezi odluke o glavnoj stvari, valja navesti da je predmet postupka u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja za isplatom razlike iznosa anuiteta plaćanih po Ugovoru, a koji su posljedica ništetnosti dijela ugovora o kreditu i to odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, s tim da je stajalište ovog suda da je tužitelj u rečenom ugovornom odnosu imao status potrošača (što proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja – da je predmetni kredit uzet u svrhu kupnje osobnog automobila, korištenog isključivo za osobne potrebe, a tuženik status trgovca tj. pružatelja usluge, nastavno na što se u konkretnom slučaju imaju primijeniti i odredbe mjerodavnog potrošačkog prava i Direktive 93/13 (dalje Direktiva) o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

7. Bitne činjenice relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene su analizom i ocjenom dokazne građe dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu (citirane u točki 3. ovog obrazloženja), te je ujedno provedeno financijsko vještačenje radi utvrđivanja utemeljenosti tužbenog zahtjeva u istaknutoj visini koju je tuženik također osporavao pored osporavanja samog osnova postavljenog zahtjeva tužitelja.

8. Cijeneći provedene dokaze u skladu s člankom 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor, a koji je tužitelju stavljen na raspolaganje u visini od 22.525,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca i uz redovnu kamatnu stopu od 5,15% godišnje. Redovna kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva (članak 4. Ugovora) i ista se imala utvrđivati odlukom kreditora, te je predmetni kredit odobren, s tim da je prva rata kredita dospjela 23. lipnja 2006., dok je zadnja rata dospijevala 10. srpnja 2013. te je predmetni kredit otplaćen 12. kolovoza 2013.

10. Među parničnim strankama je sporno postojanje obveze tuženika na povrat preplaćenih iznosa uplatama vršenima tijekom trajanja predmetnog kreditnog odnosa na ime ugovorenih anuiteta koji su do otplate kredita uredno podmirivani, sve uslijed primjene odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.96/03., dalje: ZZP/07.), a time i ništetne, sve polazeći od početno ugovorene kamatne stope (5,15%) i početnog tečaja CHF, pri čemu je nesporno da se visina kamatne stope tijekom razdoblja otplate predmetnog kredita mijenjala, kao i tečaj švicarskog franka.

11. Utemeljeno se tužitelj tijekom postupka poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presude drugostupanjskog suda (Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), a u kojem postupku je na pasivnoj strani sudjelovao i ovdje tuženik, te u kojima je ugovaranje valutne klauzule (na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak) i promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tuženih banaka ocijenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, pri čemu je stajalište revizijskog suda (izraženo u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., a budući da su rečene drugostupanjske odluke od strane tuženika pobijane izvanrednim pravnim lijekovima - revizijama) da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim, da nisu bile razumljive potrošačima jer da su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope i time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj; da su odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanima s potrošačima u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, utvrđene nepoštenima, slijedom čega su na temelju članka 87. ZZP/03. i članka 102. ZZP/07. te odredbe utvrđene ništetnima; da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem valutne klauzule u CHF uz koju je vezana glavnica, a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo, a što je uostalom utvrđeno i u konkretnom slučaju prihvaćanjem iskaza tužitelja kao logičnog i uvjerljivog, te koji iskaz ničim nije doveden u sumnju od strane tuženika, a iz kojeg proizlazi da je sredstvima iz ostvarenog kredita kupila osobni automobil za vlastite potrebe.

12. Posljedica ništetnosti spornih nepoštenih ugovornih odredbi je povrat preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 1115. ZOO od dana njihovog stjecanja do isplate, pri čemu je shvaćanje ovog suda da su učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku kojeg potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu u skladu s odredbama članka 502.c ZPP.

13. Stoga, budući da je po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka ugovorio nepoštene i ništetne odredbe jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutnu klauzulu u valuti CHF, pa tako i u konkretnom slučaju (polazeći i od gornjih utvrđenja utemeljenih na iskazu tužitelja) i time povrijedio prava tužitelja kao potrošača tj. korisnika kredita, sve to u smislu da ga u vrijeme zaključenja Ugovora kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to je tuženik postupao suprotno naprijed u ovom obrazloženju citiranim odredbama odredbama ZZP/07., odnosno načelu savjesnosti i poštenja u smislu odredbi ZOO, zbog čega je tuženik ujedno u obvezi vratiti odnosno nadoknaditi tužitelju vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno članku 1111. ZOO (kao stečeno bez osnove), i to upravo u visini utvrđenoj u postupku provedenim financijskim vještačenjem na kojeg stranke nisu imale primjedbi, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate u smislu odredbi članka 1115. i članka 29. stavka 2. ZOO, pa je slijedom navedenog zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti u cijelosti.

14.1. Također, u skladu s člankom 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona stavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.).

14.2. Osim toga, iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).

14.3. Nastavno na potonje navedeno, ocjena je ovog suda kako stranke Ugovora o odredbi članka 4. istog, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, nisu posebno pregovarale, to tužitelj nije mogao utjecati na njezinu egzistenciju u Ugovoru i sadržaj iste, kao i da ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te suprotno stajalištu tuženika, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

14.4. Slijedom svega naprijed navedenog proizlazi da su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene u smislu ZZP/07.- a, te da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju preplaćene iznose uplata izvršene tijekom trajanja predmetnog kreditnog odnosa do kojih je došlo zbog primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva od 16. travnja 2026., kojom je tužbeni zahtjev usklađen s nalazom i mišljenjem izrađenim od strane stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa, ista je preinaka u skladu sa Zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, 26. studenoga 2021., Su IV – 162/2021 dopuštena, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

15.1. U svezi s prihvaćajućim dijelom ove presude valja navesti i da je sud otklonio prigovor zastare tražbine istaknut po tuženiku, a to stoga jer je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (4. srpnja 2012.) došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO te je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa kako je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 donesena 13. lipnja 2014., od tog dana je počeo teći u konkretnom slučaju relevantni opći zastarni rok u trajanju od pet godina propisan člankom 225. ZOO (u pogledu potraživanja na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), dok u je u svezi potraživanja na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastarni rok počeo iznova teći 14. lipnja 2018. tj. dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10, pa stoga, a jer je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., proizlazi da zastara predmetne tražbine, suprotno stajalištu tuženika, nije nastupila. .

15.2. Prigovor prijeboja tuženika, odnosno prijedlog da se uračunaju i negativne razlike za vrijeme kad su promjenjiva kamatna stopa i tečaj CHF bili niži od početnog također je ocijenjen kao neosnovan, budući da je isti u zastari (opći zastarni rok od 5 godina na ime potraživanja po osnovi ništetne ugovorne odredbe), i to stoga jer se na tuženika kao trgovca ne bi odnosili učinci kolektivnih presuda navedeni u t. 5.1. ovog obrazloženja, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

16.1. Tužitelj je postavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav tužbe od 10. lipnja 2019., za sastav obrazloženog podnesaka od 11. veljače 2020. i 16. travnja 2024. te za zastupanje na ročištima održanima 12. veljače 2020., 18. svibnja 2023. i 20. svibnja 2026., te ročište objave 3. srpnja 2026. u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak, 107/15. i 37/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV po stopi od 25%, te sve uvećano za trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu (u visini od 84,54 x2 EUR), odnosno za trošak financijskog vještačenja u visini od 520,00 EUR.

16.2. Sud je kao opravdane troškove tužitelja prouzročene mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u visini od 3.811,12 eura (po preinaci 3.600,36 eura), i dostavljenog troškovnika, cijenio:

- za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 12. veljače 2020. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 18. svibnja 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 20. svibnja 2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te

- zastupanje na ročištu objave 3. srpnja 2026. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. točka 3. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

odnosno ukupno 450 bodova, što u skladu s vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 900,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak financijskog vještačenja predujmljenog po tužitelju i likvidiranog po sudu u visini od 520,00 EUR te trošak sudske pristojbi za tužbu u potraživanoj visini od 84,54 EUR (Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 53/19., 92/21. i 37/23.).

16.3. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška prouzročenog mu sastavom podneska od 11. veljače 2020. budući da isti nije bio nužan i potreban za vođenje ovog postupka te je istog mogao iznijeti usmeno na ročištu na kojem je i predan u spis predmeta 2. veljače 2020., kao i za sastav podneska od 16. travnja 2026. kojim je tužbeni zahtjev usklađen s rezultatima u postupku provedenog financijskog vještačenja, a to stoga jer je tužitelj bio dužan još u tužbi staviti određeni zahtjev, što je uostalom i učinio, pa kada je istog usklađivao tijekom postupka, to mu nije ni mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak. Također, neosnovan je i zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na presudu jer je tužitelj, kao potrošač, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) čl. 11. t. 20. oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne odluke o zaštiti kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega mu navedeni trošak nije niti će nastati. Slijedom naprijed navedenog, zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, u visini od 484,54 EUR, kao neosnovan.

16.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku naložiti da tužiteljima koji su u ovoj parnici uspjeli u cijelosti nadoknadi opravdane troškove prouzročene im ovom parnicom u ukupnom iznosu od 1.504,54 EUR, dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 484,54 EUR) valjalo odbiti i o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom IlI. izreke presude.

16.5. Tužiteljima je na njihov zahtjev dosuđena zatezna kamata na parnični trošak u skladu s čl. 151. st. 3., slijedom čega je presuđeno kao pod točkom IlI. izreke ove presude.

Šibenik, 3. srpnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- u skladu sa zapisnikom sa ročišta o objavi