Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-111/2026-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PRO4SEC d.o.o. iz Zagreba, Južna obala IX. 17, OIB: 42976836456, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici iz Odvjetničkog društvu Vukina & Partneri d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženika IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Vusiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 14. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja KL, odvjetničkog vježbenika, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 3. srpnja 2026. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku IL, kao glavnom uredniku Jutarnjeg lista (Hanza Media d.o.o.) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da istom veličinom slova, naslova i teksta kojim je objavljen tekst pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“, autora SL na internetskim stranicama portala www.jutarnji.hr i koji se nalazi na linku: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/amerikanci-objavili-listu-neprijateljskih-tvrtki-na- popisu-je-i-jedna-hrvatska-15118641, objavi bez izmjena i dopuna sljedeći ispravak informacija:

„U odnosu na navode objavljene u srijedu, 10. studenog 2021. godine u 12:14 sati na web

stranici:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/amerikanci-objavili-listu- neprijateljskih-tvrtki-na-popisu-je-i-jedna-hrvatska-15118641, u članku autora SL pod naslovom „ I objavili listu ‘neprijateljskih tvrtki‘, na popisu je i jedna hrvatska!“ na linku se objavljuje ispravak netočnih navoda navedenih u predmetnom članku:

„Društvo PRO4SEC d.o.o., Južna obala IX. 17, Zagreb, OIB: 42976836456 se ne nalazi na listi „neprijateljskih tvrtki“. Trenutno se ni jedna hrvatska tvrtka ne nalazi na listi „neprijateljskih tvrtki“.

Društvo PRO4SEC ne nudi svoje proizvode (uključivo i proizvode i usluge za presretanje informacija) protivnicima Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO saveza.

Izvještaj Atlantic Councila (https://www.atlanticcouncil.org/in-depth-research- reports/issue-brief/surveillance-technology-at-the-fair/), napisan od strane FL, ČL, and ILJ, objavljen 8. studenog 2021. godine, ne navodi da društvo PRO4SEC nudi svoje proizvode (uključivo i proizvode i usluge za presretanje informacija) protivnicima Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO saveza. Izvještaj Atlantic Councila u svom Prilogu B izričito navodi kako je društvo PRO4SEC jedno od društava za koje ne postoji nikakva sumnja da nudi svoje proizvode (uključivo i proizvode i usluge za presretanje informacija) protivnicima Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO saveza.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju PRO4SEC d.o.o. iz Zagreba, Južna obala IX. 17, OIB: 42976836456, nadoknaditi tuženiku GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.312,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 3. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na web stranici drugotuženika (https://www. jutarnji.hr/vijesti/svijet/amerikanci-objavili-listu-neprijateljskih-tvrtki-na-popisu-je-i- jedna-hrvatska-15118641), u srijedu, 10. studenog 2021. u 13:14 sati objavljen tekst pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“, autora SL, dok je u četvrtak, 11. studenog 2021. u novinama „Jutarnji list“ objavljen članak identičnog sadržaja. U tim objavama iznesen je niz činjenica koje dovode u sumnju poštenost poslovanja tužitelja. Neke od navedenih činjenica su netočne, dok su istinite činjenice prikazane na način koji će prosječnog čitatelja dovesti do zaključka kako tužitelj čini prikrivene i zlonamjerne radnje, i to prodavanjem „hakerskih“ i „digitalnih oružja“ protivnicima Sjedinjenih Američkih Država, dalje u tekstu SAD, i članica NATO saveza, dalje u tekstu NATO, te da je upravo zbog toga došao na listu „neprijatelja“ SAD i članica NATO. Kao osnova za takav senzacionalistički tekst objava korišten je izvještaj sa stranice Atlantic Council-a, napisan od strane FL, ČL, and ILJ, objavljen 8. studenog 2021. na web stranici: https://www.atlanticcouncil.org/in-depth-research-reports/issue-brief/ surveill ance- technology-at-the-fair/ (dalje u tekstu: AC Izvještaj). Ističe da se u AC Izvještaju ni jednom riječju ne dovodi u vezu s društvima koja prodaju „digitalna oružja“ protivnicima SAD i članicama NATO, već upravo suprotno. U članku se tužitelj navodi kao jedno od društava koja oglašavaju zakonite usluge presretanja informacija za vojne, izvršne i obavještajne agencije. AC Izvještaj ima za cilj prikazati kako se pojavom privatnih trgovačkih društava koja nude proizvode za presretanje informacija dovodi do opasnosti da takva trgovačka društva svoje proizvode nude i protivnicima SAD i članica NATO.

1.1. Autori AC Izvještaja, uz korištenje što je više moguće empirijskih podataka, pružaju opravdanje za uvođenje veće kontrole izvoza proizvoda za presretanje informacija putem odgovora na četiri pitanja: Sva navedena pitanja gledaju se kroz prizmu tzv. „razine uvjerenosti“ da određena trgovačka društva na sajmovima naoružanja nude proizvode presretanja/upada u komunikacijske kanale. Navedena trgovačka društva kategoriziraju se sukladno „razini uvjerenosti“ kao visoki/srednji/niski stupanj „razine uvjerenosti“ koji označava vjerojatnost da predmetna trgovačka društva na sajmovima naoružanja nude proizvode za presretanje/upada u komunikacijske kanale. Međutim, kategorizacija na visoki/srednji/niski stupanj „razine uvjerenosti“ ne kategorizira trgovačka društva na način da ona trgovačka društva koja imaju viši stupanj „razine uvjerenosti“ vjerojatnije nude proizvode presretanja/upada u komunikacijske kanale protivnicima SAD i članica NATO. „Razina uvjerenosti“ samo i isključivo služi kao metrika za utvrđenje vjerojatnosti da predmetna trgovačka društva na sajmovima naoružanja nude proizvode za presretanje informacija. Slijedom navedenoga, AC izvještaj izričito pod prvim pitanjem navodi kako: „Autori procjenjuju da će ta trgovačka društva vrlo vjerojatno nuditi proizvode presretanja/upada u komunikacijske kanale na bilo kojem sajmu naoružanja kojem prisustvuju. Neke od trgovačkih društava (kao što su hrvatski PRO4SEC i indijski ClearTrail) oglašavaju zakonite proizvode presretanja na svojim web stranicama za vojne, izvršne i obavještajne agencije.“ Pod četvrtim pitanjem se tužitelj ne navodi kao trgovačko društvo koje nudi proizvode za presretanje informacija protivnicima SAD i članica NATO, već se samo i isključivo kao takva trgovačka društva navode: BTT iz Turske, Cellebrite iz Izraela, Micro Systemation AB (MSAB) iz Švedske, Verint iz Izraela i Vastech iz Južnoafričke Republike. Također, u Prilogu B (eng. Appendix B) AC Izvještaja se navodi puna lista trgovačkih društava koja imaju visoku/srednju „razinu uvjerenosti“ da nudi proizvode za presretanje informacija. Prilog B sadrži i kolonu „Neodgovorni širitelji“ koja oznakom x u odgovarajućoj kućici navodi za koja trgovačka društva postoji sumnja da nude proizvode za presretanje informacija protivnicima SAD i članica NATO. Uvidom u Prilog B jasno se može vidjeti kako u koloni „Neodgovorni širitelji“ ispred društva PRO4SEC ne stoji oznaka x, slijedom čega za PRO4SEC ne postoji ni sumnja da nudi proizvode za presretanje informacija protivnicima SAD i članica NATO.

1.2. Vrlo je vjerojatno kako se autor SL odlučio za ovakav senzacionalistički prikaz objave radi toga što se radi o temi koju će po naslovu većina građana htjeti pročitati, ili je autor SL zamijenio dva trgovačka društva relativno sličnog naziva, i to trgovačko društvo „PRO4TECH“ iz Izraela i trgovačko društvo „PRO4SEC“ iz Hrvatske, jer naime kod trgovačkog društva „PRO4TECH“ iz Izraela stoji oznaka x u koloni „Neodgovornih širitelja“. Pri ulasku u Web objavu iznad prve slike stoji naznaka: +iskom Istoku nude svoja digitalna oružja državama koje SAD i NATO smatraju suparnicima. Njihovo se oružje može koristiti za jačanje stiska autoritarnih režima nad svojim građanima, ali i protiv obavještajnih i drugih interesa država saveznica, kao i protiv same države u kojoj se ta kibernetička oružja i alati proizvode“. Iz prva dva odlomka se aludira kako postoji hrvatsko trgovačko društvo koje radi protivno interesu SAD i članica NATO saveza, kao i same Republike Hrvatske.

1.3. Daljnji odlomci teksta govore o postojanju trgovačkih društava koje su svoje proizvode zaista i nudili protivnicima SAD i članica NATO saveza, kao što su BTT iz Turske, Cellebrite iz Izraela, Micro Systemation AB (MSAB) iz Švedske, Verint iz Izraela i Vastech iz Južnoafričke Republike. Međutim, web objava u svojem odlomku spominje kako tvrtke koje se bave proizvodnjom proizvoda za presretanje informacija to čine upitne zakonitosti, i to na način da se riječ zakonito stavlja pod navodne znakove, koja bi se u hrvatskom jeziku, u ovakvom kontekstu razumjela kao oznaka koja označava suprotnost značenja riječi označene navodnim znacima, odnosno da se radi o nezakonitim proizvodima. Završetak Web objave navodi kako tužitelj nije jedan od „neodgovornih širitelja“, ali autor aludira na sumnjivost istoga na način da navodi kako direktor tužitelja PL nije komentirao zaključke AC Izvještaja i nije dao bilo kakve informacije o svom poslovanju, već da je ubrzano nakon toga uklonjena web stranica tužitelja, i da nije dobivena potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, dalje u tekstu: MUP-a, kako je PL bio šef tehničkog odjela MUP- a. Sama web objava završava riječi kako: „S obzirom na relativno benigni kontekst u kojem se tvrtka spominje, postavlja se pitanje zašto su čelnici PRO4SECA požurili ukloniti svoje prisustvo s Interneta čim su doznali da su se našli na listi Atlantic Councila. Odgovor na to pitanje za sada nemamo.“

1.4. Tužitelj drži da čitajući naslov i cijeli tekst prosječni čitatelj jedino može zaključiti kako je tužitelj zasigurno na „listi neprijatelja“ i kako radi nezakonite radnje i zasigurno nudi proizvode presretanja/upada u komunikacijske kanale protivnicima SAD i članica NATO saveza. Sadržaj web objave i objave u novinama se podudara. Također, se podudara i želja da se tužitelj prikaže kao društvo na „listi neprijatelja“ i kako radi nezakonite radnje i zasigurno nudi proizvode presretanja/upada u komunikacijske kanale protivnicima SAD i članica NATO saveza. Pregledom vanjskog uređenja teksta i sadržaja objave u novinama prosječni čitatelj će zapamtiti podebljano otisnuti tekst koji navodi:„Lista „neprijatelja“ nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“ (gore lijevi vrh stranice, povećana slova bijele boje koja stvara kontrast ostaloj pozadini i ostalom tekstu) „Hakerske alate prodavali i K I otkrili tvrtku iz Zagreba koja nudi digitalna oružja. Misteriozno je nestala.“ (tekst ispod slike hakera napisan najvećim slovima) „Svoje proizvode te tvrtke oglašavaju kao „zakonite“ sustave za presretanje komunikacije. “ (centralni dio stranice) „Ne navode se kao „Neodgovorni širitelji“ Iako se hrvatsku tvrtku ne navodi kao jednog od „neodgovornih širitelja“ te nekoga tko svoje usluge nudi NATO-ovim suparnicima autoritarnim režimima, više im nije moguće pristupiti na Internetu.“ (crvenom bojom označen broj tri, slova bijele boje na crnoj pozadini koja stvaraju kontrast i upečatljivija su od ostatka teksta) „“31- godišnji PL otvorio je tvrtku 2017., nakon što je napustio posao u MUP-u“, uz daljnji navod kako nije dobivena potvrda MUP-a o tome da je PL bio šef tehničkog odjela MUP-a. (naslov posebno uokvirenog dijela teksta o direktoru trgovačkog društva PRO4SEC). Čitajući naslov i gore navedene dijelove teksta, uz vizualno uređenje teksta prosječni čitatelj jedino može zaključiti kako je tužitelj zasigurno na „listi neprijatelja“ i kako radi nezakonite radnje i zasigurno nudi proizvode presretanja/upada u komunikacijske kanale protivnicima SAD i članica NATO saveza.

1.5. Tužitelj je naknadno obavijestio tuženike kako su web stranice koje koristi (pro4sec.com) bile predmetom nekoliko DDOS napada te skeniranja otvorenih portova. Kako je uvidio izvore tih napada, tužitelj je odlučio privremeno ugasiti server, blokirati problematične IP adrese i analizirati sve zahtjeve koji su išli prema njegovom serveru. U prethodno navedenim slučajevima gašenje servera je jedan od mogućih načina za rješavanje opasnosti i minimiziranje daljnje štete. Ističe da direktor tužitelja nije obvezan ni dužan komentirati upite novinara, a novinari zloupotrebljavaju svoj poziv kada smatraju da se činjenica što direktor PL nije dostavio odgovor u roku od dva dana od objave AC Izvještaja ima smatrati kao razlog za blaćenje časti, ugleda i dobrog glasa tužitelja. Naime, AC izvještaj je objavljen 8. studenog 2021., a web objava je izašla 10. studenog 2021., slijedom čega su tuženici dali tužitelju sveukupno jedan dan da se očituje na činjenice iz AC Izvještaja, odnosno novinskih objava.

1.6. Poslovanje tužitelja ne predstavlja javni interes za hrvatske građane, a osobito kada se uzme u obzir kako se radi o trgovačkom društvu koje se ne nalazi na „listi neprijatelja“, odnosno „Neodgovornih širitelja“. Tužitelj nema interes za zauzimanjem javnog medijskog prostora i njegovo poslovanje ne utječe na građane Republike Hrvatske ni u kojem smislu, a osobito ne na navedeni senzacionalistički i zlonamjerni način s intencijom zavaravanja dijela čitatelja radi ostvarivanja nepripadne koristi u vidu umjetnog stvaranja senzacionalističkog sadržaja i blaćenja časti, ugleda i dobrog glasa tužitelja. Budući su tekstovi objava netočni i neistiniti i prikazuju tužitelja u izrazito negativnom kontekstu, to se tužitelj obratio glavnom uredniku novina „Jutarnjeg lista“ te dopisom od 30. studenog 2021. zahtijevao da isti objavi ispravak web objave i objave u novinama na način kao je to navedeno u zahtjevu za ispravak. Tuženici su Zahtjev zaprimili 2. prosinca 2021. i usvojili ga i objavili ispravke i u novinama i na web stranici. Međutim, oba ispravka su objavljenja na nezakonit način, odnosno ista nisu objavljena na isti ili istovrijedni način kao i objave, što je suprotno čl. 41. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22), dalje ZM. Na internetskoj stranici Jutarnjeg lista (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ ispravak-clanka-amerikanci-objavili-listu-neprijateljskih-tvrtki-na-popisu-je-i-jedna- hrvatska-15130053) u utorak, 7. prosinca 2021. u 15:00 sati objavljen je „ispravak teksta“ koji predstavlja ispravak koji nije u skladu sa ZM. Iako pri ulasku u Ispravak Web objave iznad prve slike stoji naznaka: „DEMANTI“ te ista nosi naslov „Ispravak članka „ I objavili listu „neprijateljskih tvrtki“, na popisu je i jedna hrvatska!“ prvi paragraf navodi: „objavljujemo zahtjev za ispravak [op.a – masnim slovima istaknuo punomoćnik tužitelja] informacije tvrtke PRO4SEC d.o.o., zastupane po odvjetniku Mislavu Vukini“ Iz prvog paragrafa ne proizlazi kako tuženici objavljuju ispravak informacije, već samo zahtjev za ispravak informacije poslan po odvjetniku Mislavu Vukini.

1.7. Ističe kako ispravak web objave sadrži sljedeći tekst: „Povodom članka koji je 10. studenog 2021. pod naslovom " I objavili listu ‘neprijateljskih tvrtki‘, na popisu je i jedna hrvatska!" objavljen na portalu Jutarnji.hr, objavljujemo zahtjev za ispravak informacije tvrtke PRO4SEC d.o.o., zastupane po odvjetniku Mislavu Vukini:“, a u nastavku se prilažu dvije fotografije dijelova Zahtjeva kojim je tužitelj naveo tekst koji zahtijeva da drugotuženik objavi. Usporedbom veličine slova jednostavno se može utvrditi kako je veličina slova na web objavi je napisana u dvostruko većem fontu od teksta dijela Zahtjeva objavljenog na webu radi ispravka, slijedom čega web objava automatski privlači više pozornosti, a u sklopu Ispravka web objave se nalazi poveznica na članak čiji ispravak predstavlja, a koji je žarko plave boje, dok je ime punomoćnika tužitelja napisano podebljanim slovima. Također, mjesto objave ispravka kao slike na web stranici nije istovjetna sa samom web objavom jer prosječni čitatelj ne obraća jednaku pažnju tekstu na webu i fotografiji s weba. Tuženici su u ispravku podebljanim slovima označili ime i prezime te svojstvo punomoćnika, čime dodatno odmiču pogled čitatelja od teksta i samog ispravka, odnosno slike Zahtjeva. Stoga prosječni čitatelj neće obraćati jednaku pozornost na tekst Ispravka web objave i tekst web objave koji se nalazi u fotografiji uslijed čega je jasno kako Ispravak web objave nije napravljen sukladno uvjetima iz članka 41. st. 1. ZM-a. Međutim, mjesto objave Ispravka objave u novinama nije i veličina slova nije istovjetna samoj objavi u novinama. Objava u novinama je izvršena u veličini slova 9,5 i serifnom fontu [najpoznatiji serifni fontovi: „Times New Roman, Georgia, Garamond i Didot“], odnosno radi se o dekorativnom fontu učestalo korištenom u novinskim tekstovima, a koji ima blage zavijutke na kraju slova kako bi bili vizualno ugodniji oku. Naprotiv, Ispravak objave u novinama je izvršen u veličini slova 9, i sans serifnom fontu, odnosno fontu bez blagih zavijutaka na kraju slova slijedom čega ovakvi fontovi nisu toliko vidljivi i ne privlače pažnju čitatelja na jednaki način. Osim toga, ispravak objave u novinama nije objavljen preko cjelokupne stranice već se iznad Ispravka objave u novinama nalazi članak o etičnosti bivšeg glavnog državnog odvjetnika, pisan u serifnom fontu veličinom slova 9,5 slijedom čega prosječnom čitatelju prvo upada u oku i plijeni pažnju. S lijeve strane ispravka objave u novinama nalazi se reklamni natpis za prodaju časopisa „Gloria“ koji bode u oči i odvlači pažnju od samog Ispravka objave u novinama, a i mijenja identitet publike koja prati predmetnu novinsku stranicu. Slijedom toga prosječni čitatelj neće obraćati jednaku pozornost na tekst Ispravka objave u novinama i tekst objave u novinama uslijed čega je razvidno kako Ispravak objave u novinama nije napravljen sukladno uvjetima iz članka 41. st. 1. ZM-a.

1.8. Tužitelj je prijepornim objavama, kao i njihovom neodgovarajućem ispravku u novinama i na webu, pretrpio neimovinsku štetu u vidu narušene reputacije, časti i ugleda jer ga se dovodi u vezu s nepoštenjem i nezakonitim radnjama, pa čak i djelovanjem suprotno nacionalnim interesima Republike Hrvatske, SAD, te ostalih članica NATO. Slijedom navedenog, osobe zainteresirane za potencijalnu suradnju, a koje obzirom na narav i vrstu posla ne žele to činiti sa eksponiranim, a naročito negativno eksponiranim osobama kakav je objavom postao tužitelj. Tužitelj je morao svojim poslovnim partnerima i drugim osobama s kojima surađuje, ali i svojim kolegama, te prijateljima i bližnjima, objašnjavati kako su web objava i objava u novinama činjenično netočne, odnosno prikazuju iskrivljenu sliku tužitelja, uslijed čega je isti trpio daljnju štetu. Dnevne novine „Jutarnji list“, te njihovo internetsko izdanje sa portala www.jutarnji.hr prodaju se i dostupne su na području cijele Republike Hrvatske, te da se radi o novinama s visokom nakladom koje uživaju visok stupanj povjerenja građana. Iznošenje neistina, te zavaravajuće prenošenje istinitih informacija stvaraju kod prosječnog čitatelja i velikog broja građana uvjerenje koje šteti časti, ugledu i dobrom glasu tužitelja. Kako su tuženici na neadekvatan način objavili ispravak informacije, tužitelj ustaje s tužbom radi naknade štete zbog povrede njegova prava osobnosti objavom u medijima i uklanjanje izvora buduće povrede njihovog prava osobnosti, odnosno uklanjanje web stranice s neistinitim člankom, te radi pretrpljene neimovinske štete potražuje isplatu 2.654,46 EUR/20.000,00 kn sa zateznim kamatama od 30. studenog 2021.,, objavu ove presude u sredstvima javnog priopćavanja i to u dnevnim novinama i na web stranici Jutarnjeg lista u roku od 15 dana od dana njezine pravomoćnosti, te uklanjanje prijepornog teksta autora SL pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu. Ujedno ističe i eventualni zahtjev za slučaj da sud odbije objavu presude u tiskovini i na webu uz naknadu kojim traži objavu ispravka informacije, sve uz naknadu troška postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici Hanza Media d.o.o. i IL se protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Osporavaju osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, budući je drugotuženik 7. prosinca 2021. na portalu jutarnji.hr, te dana 9. prosinca 2021. u tiskovini Jutarnji list objavio zatraženi ispravak u vezi utuženog članka, čime je tužitelju reparirao sve navodno nastale posljedice objave utuženog članka. Ističu da okolnosti predmetnog slučaja nikako ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, budući se pravična novčana naknada treba dosuđivati samo onda kada restitucija kroz objavu ispravka ili isprike nije dovoljna, odnosno ako nije moguće popraviti štetu na drugi način i/ili postoje osobiti razlozi za dosuđivanje satisfakcije. Drže da je eventualno nastala neimovinska šteta već popravljena, a ta eventualna šteta nije nastala u toj mjeri da bi tužitelju dodatno pripala i pravična novčana naknada. Smatraju da su objavom tužiteljevog zahtjeva sanirali sve moguće posljedice koje je tužitelj navodno pretrpio objavom utuženog članka. Vezano za objavu članka na portalu jutarnji.hr ističu da se radi o članku koji je u svom cjelovitom tekstu dostupan jedino pretplatnicima portala jutarnji.hr, koji je na dan objave članka 10. studeni 2021. imao 1.657 pretplatnika, dok posjetiteljima portala jutarnji.hr koji nisu ujedno i pretplatnici istog, dostupan je isključivo sljedeći sadržaj:

" I objavili listu ‘neprijateljskih tvrtki‘, na popisu je i jedna hrvatska! Ubrzo nakon našeg kontakta s direktorom tvrtke, web stranice tvrtke uklonjene su s interneta i više im nije bilo moguće pristupiti sve veći broj privatnih tvrtki državama nudi kibernetičko oružje i alate - programe i aplikacije za presretanje komunikacija i prisluškivanje građana - što je razvoj događaja koji bi trebao zabrinuti zapadne vlade, a na listi najnovijeg istraživanja kompanija koje vrlo vjerojatno nude takva rješenja na svjetskim sajmovima našla se i jedna tvrtka registrirana u [adresa]. U detaljnoj analizi dostupnih podataka, američki stručnjaci zaključili su kako brojne tvrtke sa sjedištima u [adresa] i na Bliskom istoku nude svoja digitalna oružja državama koje SAD i NATO smatraju suparnicima. Njihovo se oružje može koristiti za jačanje stiska autoritarnih režima nad svojim građanima, ali i protiv obavještajnih i."

2.1. Ističu da se u citiranom tekstu ne spominje tužitelj, niti se spominje direktor tužitelja, kao što se ne spominje niti izvještaj Atlantic Council-a. Stoga niti jedan prosječni čitatelj, osim pretplatnika portala jutarnji.hr, objavljene informacije ne povezuje s ovdje tužiteljem, jer sadržaj ne nudi informacije putem kojih bi se iste dovele u vezu s tužiteljem. U odnosu na sadržaj cjelovitog članka, ističu da se prijeporni članak temelji na izvještaju Atlantic Council-a, te se u istom ne iznose neistinite činjenice, kako to tvrdi tužitelj. U utuženom članku objavljenom u tiskanom izdanju, vezano za "neodgovorne širitelje", iznose se sljedeće informacije:"Najmanje pet neodgovornih proizvođača nudilo je svoje usluge državama koje SAD i NATO smatraju suparnicima. Riječ je o britanskom BTT-u, izraelskom Cellebriteu, švedskom Micro Systemation AB-u, američkom Verintu te južnoafričkom VASTechu, tvrtkama koje su svoje proizvode oglašavale i Rusiji i Kini" Tvrde da nisu objavili informaciju da bi ovdje tužitelj bio jedan od proizvođača koji bi nudio svoje usluge suparnicima SAD-a i članica NATO saveza. Tužitelj se spominje tek u zadnja dva odlomka teksta, a objavljene su sljedeće informacije:

"U glavnim rezultatima istraživanja izrijekom je spomenuta hrvatska tvrtka Pro4Sec, registrirana u [adresa], zajedno s indijskom ClearTrail, kao primjeri tvrtki za koje je vrlo vjerojatno da na sigurnosnim sajmovima nude zakonite usluge presretanja komunikacija, zahvaljujući njihovim službenim web stranicama na kojima oglašavaju upravo takve usluge za vojne, policijske i obavještajne klijente. Iako se hrvatsku tvrtku Pro4Sec ne navodi kao jednog od "neodgovornih širitelja", nekoga tko svoje usluge nudi NATO-ovim suparnicima i autoritarnim režimima, direktor tvrtke PL odbio nam je komentirati zaključke istraživanja ili dati bilo kakve informacije o poslovanju svoje tvrtke. Ubrzo nakon našeg kontakta s PL, kroz sustav za korisničku podršku web stranice Pro4Seca, web stranice tvrtke uklonjene su s Interneta i više im nije bilo moguće pristupiti te su dostupne samo kao stranice spremljene u privremenu memoriju Googlea. Na listi Atlantic Councila nalaze se 224 tvrtke za koje analitičari vjeruju kako je moguće da svojim klijentima nude sustave za presretanje komunikacije i nadgledanje. Od tih tvrtki, 59 ih je vrlo vjerojatno nudilo takve usluge svojim potencijalnim klijentima, a među njima je i zagrebački Pro4Sec. Na užoj listi zagrebačka je tvrtka jedna od tek 16 za koje nema podataka da su "neodgovorni širitelji" takve tehnologije. Slijedom navedenog, tuženici ističu da su neosnovane tvrdnje tužitelja da bi se utuženim člankom "dovodila u sumnju poštenost poslovanja Tužitelja", kao što su neosnovane tvrdnje da će utuženi članak "prosječnog čitatelja dovesti do zaključka kako Tužitelj čini prikrivene i zlonamjerne radnje i to prodavanjem "hakerskih" i "digitalnih oružja" protivnicima SAD i članica NATO saveza."

2.2. Ukazuju kako tužitelj, umjesto da u tužbi naznači navodno neistinite informacije iz utuženog članka, isti iznosi svoj subjektivan dojam o tome kako ga je doživio, a predmetom ovog spora ne može biti subjektivan dojam tužitelja o utuženom članku ili mišljenje tužitelja o tome na koji zaključak će utuženi članak navesti prosječnog čitatelja, već predmetom spora mogu biti isključivo informacije objavljene u utuženom članku. Poriču da bi u prijepornom članku bila objavljena informacija da bi ovdje tužitelj prodavao hakerska i digitalna oružja protivnicima SAD- a i članicama NATO, kao što nije objavljena informacija da bi ovdje tužitelj nepošteno i/ili nezakonito poslovao. U odnosu na istaknute naslove i podnaslove u tisku, koje tužitelj u tužbi izdvaja, a koje se odnose na uklanjanje web stranice, te na "misteriozni nestanak" stranice, ističu kako je činjenica da je web stranica "nestala", što i sam tužitelj potvrđuje u svom zahtjevu za ispravak, navodeći kako je tužitelj privremeno ugasio server. Vezano za izdvojeni tekst u središnjem dijelu stranice "Svoje proizvode te tvrtke oglašavaju kao "zakonite» sustave za presretanje komunikacije", tuženici ističu da se navedeno ne odnosi na tužitelja, već na "najmanje pet neodgovornih proizvođača", a što je jasno svakom čitatelju, koji je pročitao objavljeni članak. Prijepornim člankom se daje sumarni prikaz izvještaja Atlantic Council-a s osvrtom na tužitelja, kao jednog od hrvatskih tvrtki spomenutih u tom izvještaju, međutim, poslovanje tužitelja nije centralna tema utuženog članka. Ono što tužitelj u svojoj tužbi ne navodi jest zaglavlje utuženog članka, u kojem se navodi kako slijedi:

"1 DETALJNA ANALIZA AMERIČKIH STRUČNJAKA Privatne tvrtke državama nude programe i aplikacije za presretanje komunikacija i prisluškivanje građana – što je razvoj događaja koji bi trebao zabrinuti zapadne vlade

2 PONUDA USLUGA NA SIGURNOSNIM SAJMOVIMA Spomenuta je i hrvatska tvrtka Pro4Sec, registrirana u [adresa], kao primjer onih koje vrlo vjerojatno na sigurnosnim sajmovima nude zakonite usluge presretanja komunikacija 3 NE NAVODE SE KAO "NEODGOVORNI ŠIRITELJI" Iako se hrvatsku tvrtku ne navodi kao jednog od "neodgovornih širitelja" te nekoga tko svoje usluge nudi NATO- ovim suparnicima i autoritarnim režimima, više im nije moguće pristupiti na Internetu. Stoga, prosječni čitatelj koji i nije pročitao cjelokupni članak, već samo istaknute informacije, sasvim sigurno nije došao do zaključka da bi tužitelj bio "neodgovorni širitelj" i/ili nudio nezakonite usluge. Vezano za uredničku opremu utuženog članka, ističu da tužitelj u tužbi izdvaja pojedine dijelove otisnute debljim slovima, koje prosječni čitatelj bez da pročita čitav članak ne može povezati niti dovesti u vezu s tužiteljem, obzirom da se, osim gore citiranog pod točkom 3, tužitelj spominje još jedino u podebljanom tekstu kako slijedi: "TVRTKA PRO4SEC Direktor je odbio komentirati zaključke istraživanja ili nam dati bilo kakve informacije o poslovanju svoje tvrtke.» U odnosu na uredničku opremu, tuženici ističu da ista proizlazi iz sadržaja utuženog članka i da se ne radi o informacijama kojima bi mogla biti povrijeđena prava osobnosti tužitelja, te ukazuje da su promašeni navodi tužitelja da "prosječni čitatelj jedino može zaključiti kako je tužitelj zasigurno na "listi neprijatelja i kako radi nezakonite radnje."

2.3. Ističu da je odredbom članka 21. stavka 4. alineje 3. ZM propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Naglašavaju kako je članak utemeljen na točnim činjenicama, prvenstveno na izvještaju Atlantic Council-a, tuženici navode kako je autor utuženog članka, u svrhu izrade istog, osim javno objavljenog i svima dostupnog izvještaja Atlantic Council-a, koristio i sljedeće javno dostupne podatke:

LinkedIn profil PL, podatke sa službene web stranice tužitelja pro4sec.com (na kojima se predstavlja tužitelj i među ostalim, direktor PL), listu osoba MUP-a o osobama koje su upisale 2009. program za obrazovanje odraslih za zanimanje policajac, te Registar godišnjih financijskih izvještaja FINA-e. Također, autor članka se obratio autorima izvještaja Atlantic Council-a 8. studeni 2021. kako bi od istih uzeo izjavu, međutim nije dobio povratnu informaciju. Autor je poduzeo mjere za provjeru točnosti informacija; kontaktirao je samog tužitelja 9. studenog 2021. putem chat aplikacije ugrađene na web stranici tužitelja pro4sec.com. Autor članka je PL obavijestio što je tema članka, istom poslao poveznicu na izvještaj Atlantic Council-a te zamolio istoga da se povratno javi po pregledu dokumenta. Iznose prikaz spomenute komunikacije putem chat-a: Autor: "To je sasvim legitimno stajalište i poštujem ga ako ćete ustrajati pri njemu, no iskreno vam savjetujem da mi se javite, možda zajedno možemo dovesti u pitanje i samo istraživanje - kako se meni čini, oni su samo skupili podatke koje firme koje se bave prodajom usluga za cyber nadziranje se pojavljuju na sajmovima poput ISSWorlda, ne znam kako se vaša tvrtka našla na listi, a od vas bih rado čuo što vi radite i kako izgleda vaš nastup na tim sajmovima. Iskreno - urednici su već zaključali temu, ide u medije sigurno, a iz iskustva vam govorim (ne znam imate li PR savjetnika) da je uvijek puno bolje reći nešto nego ništa. Čak i da kažete "nemam pojma otkud ja na toj listi" puno je bolje od "nemam komentara". Ali, jasno, na vama je što želite ili ne želite reći." PL: "Hvala na savjetu. Nemam komentara.", nakon čega je PL napustio chat.

2.4. Ističu kako je 9. studenog 2021. u 12:48 sati PL napustio chat, a da je niti 10 minuta kasnije web stranica tužitelja pro4sec.com "nestala". Web stranica pro4sec.com je "nestala" na način da je prosljeđivala adresu na Google, te nije bilo nikakve poruke o greški. Također, ubrzo je zatvoren i LinkedIn profil PL, razlog čemu ne mogu biti tehničke poteškoće. Ističu da tužitelj utužuje i navod "31- godišnji PL otvorio je tvrtku 2017., nakon što je napustio posao u MUP-u", uz daljnji navod kako nije dobivena potvrda MUP-a o tome da je PL bio šef tehničkog odjela MUP-a". Naime, PL na svom LinkedIn profilu predstavljajući svoje radno iskustvo navodi: "Head of TSU, Ministry of interior, Mar 2011. - Sep 2017." Autor članka je 9. studenog 2021. poslao upit MUP-u kako bi provjerio točnost te informacije, te nije dobio potvrdu te informacije, kako je u članku i navedeno. Ističu da je autor utuženog članka u svrhu pisanja istog koristio više javno dostupnih izvora, te da je autor članka pokušao kontaktirati autore izvještaja Atlantic Coincil-a, kao što je kontaktirao PL, direktora ovdje tužitelja, a sve radi istinitog izvještavanja, slijedom čega je autor članka poduzeo sve potrebne radnje za provjeru točnosti informacija. Ističu da je već iz same korespondencije autora članka s PL razvidno kako je isti postupao u dobroj vjeri. Poduzeo je radnju koju nalažu pravila novinarske struke, a to je kontaktirati sve strane nužne za istinito izvješćivanje. Ovdje valja istaknuti da su promašeni navodi tužitelja da su "tuženici dali tužitelju sveukupno jedan dan da se očituje na činjenice iz AC Izvještaja." Iz korespondencije autora članka s direktorom tužitelja, PL, razvidno je da je isti jasno poručio autoru članka da nema namjeru davati ikakve izjave. U odnosu na informacije o "misterioznom" nestanku web stranice tužitelja, tuženici ističu da je ostvaren ekskulpacijski razlog iz članka 41. stavka 4. alineje 6. ZM jer se radi o informacijama koje su proizašle iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu, te koje su dane u dobroj vjeri. U tom smislu, tuženici ukazuju na rečenice kojima završava utuženi članak objavljen na portalu jutarnji.hr:

"S obzirom na relativno benigni kontekst u kojem se tvrtka spominje, postavlja se pitanje zašto su čelnici Pro4Seca požurili ukloniti svoje prisustvo s interneta čim su doznali da su se našli na listi Atlantic Councila. Odgovor na to pitanje za sada nemamo."

2.5. Drže da je suvišno obrazlagati da razvoj i korištenje kibernetičkog oružja i alata, koji se među ostalim koriste i za prisluškivanje građana te hakiranje mobilnih uređaja, jest tema od javnog interesa. O tome da se ovdje radi o temi od javnog interesa govori činjenica da je Atlantic Council, koji se bavi područjem međunarodne sigurnosti, objavio izvještaj na temu, kojom se bavi i prijeporni članak.

2.6. Vezano za navode tužitelja o objavi ispravka na portalu jutarnji.hr, ističu da se poveznica na objavljeni ispravak nalazi na istoj web stranici na kojoj je objavljen utuženi članak pod nazivom "DEMANTI", te da se putem poveznice dolazi na objavu naslova "DEMANTI Ispravak članka ..", te podnaslova"Ispravak objavljujemo sukladno ZM, iz čega je razvidno da se radi o objavi ispravka sukladnoj ZM, koji propisuje da se ispravak mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Navode kako ZM propisuje da se u elektroničkim publikacijama ispravak i informacija na koju se odnosi označavaju i povezuju linkom, što je u konkretnom slučaju učinjeno, te je svakom čitatelju je putem poveznice dostupan ispravak informacija, kao i tekst zahtjeva za ispravak kako ga je zatražio tužitelj. Vezano za ispravak objavljen u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista, ističu kako su utuženi članak, kao i ispravak, objavljeni na 8. stranici tiskovine u rubrici "vijesti." U odnosu na navode tužitelja da "ispravak objave u novinama nije objavljen preko cjelokupne stranice 8", ističu da ZM ne propisuje da objava ispravka u tisku mora zauzimati veličinom identičan prostor onom prostoru koji zauzima tekst članka koji se ispravlja. Obzirom da tužitelj problematizira veličinu fonta navodeći da je utuženi članak pisan u fontu veličine 9,5, dok je ispravak izvršen u veličini fonta 9, ističu da niti tekst zahtjeva za ispravak tiskan u veličini 9,5 ne bi zauzeo cjelokupnu stranicu Jutarnjeg lista. Vezano za navode tužitelja da se na stranici na kojoj je objavljen ispravak, nalazi i oglas za časopis Gloria, tuženici navode da ZM ne propisuje restrikcije u tom pogledu jer zakonom nije propisana zabrana nakladnicima da stranicu na kojoj se objavljuje ispravak informacija koriste i u komercijalne svrhe, pa tako i za oglašavanje. U odnosu na navode tužitelja da spomenuti oglas "mijenja identitet publike koja prati predmetnu novinsku stranicu", navode kako Jutarnji list nije tiskovina specijalizirana za oglašavanje, iz čega proizlazi da će prosječni čitatelj koji prati rubriku "vijesti" istu pratiti neovisno o eventualnom oglasu tiskanom u toj rubrici.

2.7. Ističu da, osim što tužitelj ničime ne dokazuje da je zaista pretrpio neimovinsku štetu, on ni na koji način ne obrazlaže svoj zahtjev, kojim pored objave presude, traži i isplatu pravične novčane naknade. Ne dostavlja nikakve dokaze na okolnost da objava presude ne bi u potpunosti reparirala navodno nastalu štetu, pa da iz tog razloga povrh toga zahtijeva i pravičnu novčanu naknadu. Navodi da je, u slučaju prihvaćanja tužiteljevog zahtjeva za objavu presude, isti dužan presudu objaviti o svom trošku. Objava koju traži tužitelj za prvotuženika nije besplatna, već ima svoju novčanu vrijednost. Naime, digitalne platforme, kao što je platforma na kojoj je objavljen prijeporni članak, neprestano se razvijaju, koji razvoj uključuje razne izmjene, ispravke, poboljšanja i usklađenja sa zakonodavstvom. Objava presude na internet portalu, koju traži tužitelj, za prvotuženika bi stvorila trajnu obvezu da prilikom samog održavanja svoje platforme, a osobito prilikom izmjena ili redizajna te platforme, osobito vodi računa da tehnički zahvati nemaju nikakav utjecaj na samu objavu i integralni tekst presude. Ukazuje da poseban angažman zaposlenika prvotuženika ne uključuje samo tehnički rad radi objavljivanje presude na internet portalu, već i daljnji rad zaposlenika digitalnih operacija radi održavanja internetske stranice na kojoj je objavljen utuženi članak, a na kojoj tužitelj traži da se objavi presuda. Stoga, prvotuženik skreće pozornost na razliku između dužnosti objave presude u tiskovini, objava koje predstavlja jednokratno ispunjenje, te dužnosti objave presude na internet portalu, ispunjenje koje iziskuje trajni angažman prvotuženika.

2.8. Skreću pažnju da tužitelj zahtijeva kako uklanjanje prijepornog članka objavljenog na portalu jutarnji.hr, tako i objavu pravomoćne presude na tom istom portalu, te ukazuju kako je nejasno kakvu satisfakciju bi tužitelju pružila objava presude u vezi članka, koji istovremeno nije dostupan čitateljima portala jutarnji.hr. Vezano za zahtjev tužitelja za objavu presude u tisku, tuženici ističu da prosječna vrijednost primjerice objave oglasa na cijeloj A3 (1/1) strani tiskanog izdanja Jutarnjeg lista na radne dane iznosi 21.600,00 kuna. Svaki sadržaj tiskan u Jutarnjem listu ima komercijalnu svrhu i svoju novčanu vrijednost, bilo da se radi o člancima ili oglasima, stoga i objava presude u tiskovini ima svoju novčanu vrijednost. Ističu kako tužitelj prilikom postavljanja visine zahtjeva za naknadu neimovinske štete, nije cijenio ne samo činjenicu da su ispravci objavljeni u oba medija kojih je prvotuženik nakladnik, već nije cijenio ni okolnost da objavljivanje presude u tim medijima ima novčanu vrijednost. Ukazuju da objavljivanje presude kao način reparacije neimovinske štete ima za cilj ostvariti svrhu koja se postiže pravičnom naknadom. Stoga ističu da tužitelj, pored pravične novčane naknade zahtijeva i objavu presude, koja ima svoj novčani ekvivalent, te ponovo ukazuje da tužitelj ne obrazlaže zašto pravična novčana naknada ne bi bila dovoljna satisfakcija tužitelju, odnosno zašto objava presude ne bi bila dovoljna satisfakcija tužitelju. Tvrde da S ne regulira zahtjev za ispravak objavljene informacije kao odštetni zahtjev. Prema S, svrha ispravaka jest ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Obzirom da, po naravi stvari, nije svaka netočna ili nepotpuna informacija podobna prouzročiti štetu, te da svaki podneseni zahtjev za ispravak informacija ne povlači za sobom nužno i parnicu radi naknade štete, zahtjev za ispravak informacije ne može se smatrati zahtjevom za mirno rješenje spora ili odštetnim zahtjevom, pa da bi tužitelj imao pravo na naknadu prema Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženicima.

3. Ranijom presudom u ovom predmetu poslovni broj Pn-3358/2021-15 od 7. travnja 2023. (stranica 298-319 spisa) je u odnosu na ranijeg prvotuženika Hanza Media d.o.o. odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke), dok je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na tada drugotuženika IL kao glavnog urednika Jutarnjeg lista i naloženo mu je da istom veličinom slova, naslova i teksta kojim je objavljen tekst pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“, autora SL na internetskim stranicama portala www.jutarnji.hr i koji se nalazi na linku: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/amerikanci- objavili-listu-neprijateljskih-tvrtki-na-popisu-je-i-jedna-hrvatska-15118641, objavi bez izmjena i dopuna sljedeći ispravak informacija:

„U odnosu na navode objavljene u srijedu, 10. studenog 2021. godine u 12:14 sati na web

stranici:

Društvo PRO4SEC ne nudi svoje proizvode (uključivo i proizvode i usluge za presretanje informacija) protivnicima Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO saveza.

4. Po žalbama stranaka, Županijski sud u Varaždinu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-713/2023-2 28. veljače 2024. (stranica 354-365 spisa) odbio žalbu tužitelja i potvrdio točku II. izreke te presude (odbijajući dio), te je ukinuo točku I. izreke presude i predmet u tom dijelu vrtio na ponovni postupak. Djelomično je uvažio žalbu prvotuženika u odluci o troškovima parničnog postupka i naložio tužitelju da naknadi prvotuženiku troškove postupka u iznosu 547,25 EUR sa zateznim kamatama od 28. veljače 2024. do isplate, te ukinuo je točku III. izreke presude kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, naložio je tužitelju da naknadi prvotuženiku trošak sastava žalbe u iznosu 124,43 EUR sa zateznim kamatama od 28. veljače 2024. do isplate, te je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, te je odluku o troškovima žalbe drugotuženika ostavio za konačnu odluku.

5. Protiv drugostupanjske odluke tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije 10. svibnja 2024. (stranica 366-439 spisa) kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd-508/2025-2 od 28. svibnja 2025. odbio u odnosu na postavljena pravna pitanja, te odbacio u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (stranica 471-474 spisa).

6. U ponovljenom postupku sud je pročitao ranije provedene dokaze: članak naslova "Hakerske alate prodavali i K" od 10. studenog 2021. (stranica 20, 194- 196 spisa), ispravak članka (stranica 151-158, 289-292 spisa), korespondencija (stranica 198-203 spisa), cjenik oglašavanja (stranica 207-218 spisa), saslušan je tužitelj (stranica 284-285 spisa), svjedok SL (stranica 282 spisa), te svjedok UL (stranica 284 spisa).

7. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

8. Predmet spora je u ponovljenom postupku zahtjev tužitelja spram tuženika kao glavnog urednika Jutarnjeg lista za objavom ispravka informacije.

9. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u vrijeme objave prijepornog članka bio direktor i zakonski zastupnik tužitelja, kao i njegov brat. Čini neprijepornim da ga je kontaktirao autor članka vezano za komentar na provedeno istraživanje na kojem je on temeljio svoj članak. U tom trenutku činilo mu se da je bolje ne komentirati to istraživanje, iako mu je autor sugerirao da je bolje komentirati, ali je on držao da će se nešto loše dogoditi ako komentira. Ističe da je tužitelj tvrtka koja se bavi proizvodnjom leća koja se integrira na elektroničke pločice, za video nadzor, što nema nikakve veze s hakiranjem i bilo kakvim nedopuštenim poslovima. Tužitelj je uspješna tvrtka koja sudjeluje na međunarodnim sajmovima, ali se ne želi previše javno eksponirati. Nije ugasio svoj Linkedin profil za vrijeme dok su učinili web stranicu firme nedostupnom, budući da je bio veliki broj prometa prema serveru, slijedom čega nisu bili sigurni što se događa i kako bi izbjegli bilo kakvu štetu, to su učinili radi toga. Poznato mu je da je novinar utemeljio svoje istraživanje na članku Atlantic Council-a. Ističe da je tužitelj firma koja posluje isključivo s inozemstvom, a nakon objave prijepornog članaka dosta ljudi ga je pitalo što to rade, te je morao objašnjavati kakva digitalna oružja prodaju, odnosno da ne prodaju. Samim time su im ugrožene buduće suradnje jer sve inozemne firme rade dubinsko snimanje njihove firme prije nego se odluče suradnju i jasno je da nitko ne želi raditi s firmom koja je nazvana neprijateljem NATO-a. Inozemne državne agencije za sigurnost koje kupuju njihove proizvode mogu slobodno naći na internetu prijeporni članak koji upućuje na njihove nedopuštene poslove, što sigurno utječe na donošenje njihovih poslovnih odluka. Ne može reći koliko je prijeporni članak utjecao na njihovo poslovanje, ali je sigurno utjecao. Nekim firmama je trebalo puno više vremena za odgovore nego što je prije bilo uobičajeno, a jesu li izgubili nekoliko stotina tisuća EUR teško je reći i dokazati da je isto povezano s objavom prijepornog članka. Radio je u MUP-u na tehničkoj podršci na radnom mjestu koje je klasificirano. Ističe da nikakvog utjecaja nema da je članak dostupan na hrvatskom jeziku. Navodi da je članak dostupan djelomično na webu, budući da isti mogu pročitati samo pretplatnici, a u dijelu teksta koji je dostupan se ne spominje tužitelj, no međutim, ispod samog članka se vidi naznaka tužitelja i riječ hakeri što svakako utječe na njihovu reputaciju. Što se tiče njihovih poslovnih partnera i utjecaja prijepornog članka na suradnju s njima, navodi da njihovi stalni partneri znaju kako rade i članak nije utjecao na njihovu odluku o suradnji s njima, no međutim, sigurno je utjecao na buduće poslovne partnere jer nitko ne želi surađivati sa suspektnom firmom, protivnicom NATO-a. Pojašnjava da nikada neće dobiti povratnu informaciju od eventualnog novog partnera jer oni jednostavno neće surađivati, ili im treba puno duže vrijeme da odgovore nego što je to bilo prije, budući da je članak još uvijek dostupan i ima utjecaja na zainteresirane poslovne partnere. To je njegov osjećaj i zapažanje kroz vrijeme od objave prijepornog članka. Pojašnjava da ne rade komercijalne stvari, nego rade isključivo s firmama iz inozemstva koja posluju s državnim agencijama za sigurnost. Na poseban upit da tužitelj ne prođe sigurnosnu provjeru kod svog poslovnog partnera znači li to da oni ne bi kupili njihov proizvod odgovara da znači i može reći da se to nije dogodilo za postojeće partnere, ali se je moglo dogoditi nakon objave prijepornog članka jer je postojala ugroza.

10. Iz iskaza svjedoka ŽL, autora prijepornog članka proizlazi da se sjeća da je naišao na istraživanje koje se bavilo tvrtkama koje pružaju usluge nadziranja informatičkog sadržaja, s time da se članak odnosio na manji broj tvrtki koji su se bavile suradnjom sa spornim klijentima. Kako se u članku spominjala jedna hrvatska tvrtka, koja je sudjelovala na svjetskim sajmovima, a nije bila na popisu tvrtki koje su surađivale sa spornim klijentima, držao je da je interesantno čitateljima predočiti hrvatsku tvrtku koja ima uspjeha u inozemstvu i sudjeluje na međunarodnim sajmovima. Kontaktirao je predstavnika te tvrtke, no međutim, on nije želio dati nikakav komentar, što mu je bilo čudno, jer drži da je svakoj tvrtki interesantno govoriti o svojim uspjesima u medijima. Istraživanje koje je koristio kao podlogu za svoj članak smatra temom od javnog interesa zato što se radi o značajnom geopolitičkom pitanju. On je novinar koji se bavi presjekom geopolitike i tehnologije i smatra da su alati za računalno nadgledanje jedno od ključnih oružja moderne geopolitike. Navodi da je Hrvatska članica NATO-a, te da se u vrijeme pisanja članaka isti nalazio u stanju tenzija s Kinom i Rusijom, a u članku se bavi razvojem kibernetičkih oružja koja izrađuju naše zemlje saveznice i sama Hrvatska, te se radi o temi koja je isto podjednako zanimljiva kao i priča o proizvodnji tenkova za izvoz. Doista je iskreno mislio da će razgovor s direktorom tužitelja biti pozitivna priča o uspjehu jedne hrvatske firme. Ono što mu je bilo čudno nakon razgovora s njim je bilo to da je nakon njihovog kontakta isti ugasio svoj osobni profil na društvenim mrežama, a stranica tvrtke je postala nedostupna. To mu se činilo interesantnim, te je i to spomenuo u prijepornom članku. Članak je utemeljio na provjerenim informacijama i na dostupnom istraživanju, te je kontaktirao drugu stranu kako bi čuo i njenu verziju događaja, slijedom čega drži da je u cijelosti poštovao pravila struke. Što se tiče naslova i podnaslova prijepornog članka isti nije sadržajno njegov nego je sastavljen od strane uredništva, kao i sve fotografije i oprema u tom članku. To se isto odnosi i na web naslov " I objavili listu "neprijateljskih tvrtki", na popisu je i jedna hrvatska". S direktorom tužitelja je komunicirao putem chat-a, koja komunikacija se nalazi u spisu. Upit od MUP-a je čekao nekih četiri sata koliko je imao vremena do zaključenja izdanja, a odgovor nije dobio ni do zaključavanja izdanja, ni kasnije, a da jest, to bi bilo objavljeno.

11. Iz iskaza svjedoka UL, izvršnog urednika web izdanja proizlazi da u trenutku objave prijepornog članka, kojeg se sada ne sjeća, nije osobno vršio opremanje tog članka. Navodi da postoje dežurni urednici jer svatko u redakciji ima smjenu koju drži, budući da se dnevno piše veliki broj članaka. Dežurni urednici pročitaju članak, te ga opremaju na način da stavljaju naslov i podnaslov i fotografije. Sadržaj naslova i podnaslova bi trebao biti sukladan navodima teksta. Za potrebe ove parnice je pročitao članak, kao naslove i podnaslove i na poseban upit sutkinje čini li mu se da je naslov i podnaslov sukladan sadržaju teksta, odgovara da mu se čini malo problematičan.

12. Provedenim dokazima je utvrđeno da među strankama nije prijeporno:

- da je na web stranici prvotuženika 10. studenog 2021. objavljen tekst pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“, autora SL,

- da je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista, 11. studenog 2021. objavljen članak identičnog sadržaja,

- da je prije objave tog članka, autor članka kontaktirao direktora tužitelj JL kako bi isti prokomentirao izvještaj sa stranice Atlantic Councila, kao i

- da je od MUP-a zatražio podatke o poslovima koje je obavljao direktor tužitelja dok je bio tamo zaposlen,

- da direktor tužitelja nije želio komentirati navedeni izvještaj,

- da do objave članka MUP nije odgovorio na zahtjev autora članka,

- da je tuženik 7. prosinca 2021. na portalu jutarnji.hr, te 9. prosinca 2021. u tiskovini Jutarnji list objavio zatraženi ispravak u vezi utuženog članka.

13. Prijeporno je:

- je li objavljeni ispravak objavljen sukladno čl. 41. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11 i 81/13), dalje u tekstu ZM.

14. Temeljem odredbe čl. 21. st. 1 ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, osim ako tuženik, nakladnik ne dokaže pretpostavke za oslobođenje svoje odgovornosti, a na način kako to propisuje čl. 21. st. 4 ZM-a.

15. ZM izričito daje pravo na slobodu izražavanja, kao jedno od općih, a i Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava priznatih prava, a koja sloboda obuhvaća slobodu izražavanja mišljenja, objavljivanja informacija, a sve na način kako je to propisano čl. 3. ZM-a. Čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 18/1997, dalje u tekstu: Konvencija), propisuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja, primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti budući da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti. Ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

16. Priznata sloboda izražavanja sadrži u sebi obveze novinara da postupaju medijski odgovorno prema publici, svojim čitateljima, što znači da moraju informacije koje objavljuju brižljivo provjeriti kako javnost ne bi doveli u zabludu. Naime, informacije se objavljuju radi bolje informiranosti građana, pravom građana "da budu informirani" odnosno pravom javnosti "da zna", ali da zna istinu, što znači da prilikom objava informacija treba poduzeti maksimalne mjere radi provjere istih.

17. Navedeno znači i da je informacije koje se namjeravaju objaviti potrebno provjeriti u nekoliko neovisnih izvora, obratiti se osobama za koje se pretpostavlja da raspolažu odgovarajućim spoznajama o temi o kojoj se priprema pisati, da se obrate radi razjašnjenja i osobi na koju se informacija odnosi. Nadalje, prema stavu ovoga suda od novinara se očekuje da postupa pravično, pošteno i korektno, da prikuplja dokumente, izjave svjedoka i slično uz pravilo da što je činjenična tvrdnja objektivno štetnija, to njezina provjera mora biti rigoroznija.

18. Analizirajući iskaz tužitelja sud je utvrdio, a što među strankama nije ni prijeporno, da je tužitelj tvrtka koja se bavi proizvodnjom leća koja se integrira na elektroničke pločice, za video nadzor, što nije ni u kakvoj vezi s hakiranjem i bilo kakvim nedopuštenim poslovima, te da je tužitelj uspješna tvrtka koja sudjeluje na međunarodnim sajmovima. Njihove proizvode kupuju inozemne firme za državne agencije za sigurnost koje na internetu mogu pronaći prijeporni članak. Autor članka ga je kontaktirao prije objave i zamolio za komentar izvještaja Atlantic Council-a u kojemu se spominje u pozitivnom kontekstu, ali on je procijenio da je bolje ne komentirati, iako mu je sam autor sugerirao suprotno, što neprijeporno proizlazi iz njihove prepiske putem chat-a.

19. Prema odredbi čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri, te ako je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

20. Po utvrđenju ovoga suda, autor prijepornog članka SL u pripremi i pisanju prijepornog članka je postupio sukladno navedenoj odredbi. Nakon što je naišao na istraživanje koje se bavilo tvrtkama koje pružaju usluge nadziranja informatičkog sadržaja, koje istraživanje je i bilo podloga pisanju njegova članka, a u istome se spominjao tužitelj kao hrvatska tvrtka, koja je sudjelovala na svjetskim sajmovima, a nije bila na popisu tvrtki koje su surađivale sa spornim klijentima, držao je da je interesantno čitateljima predočiti hrvatsku tvrtku koja ima uspjeha u inozemstvu i sudjeluje na međunarodnim sajmovima. Slijedom navedenog tekst samog članka je utemeljen na točnim činjenicama, odnosno na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. Članak je utemeljen na izvještaju Atlantic Council- a, te je u vrijeme objave prijepornog članka bio javno dostupan LinkedIn profil direktora tužitelja, PL, kao i podatci službene web stranice tužitelja pro4sec.com, te registar godišnjih financijskih izvještaja FINA-e, što je sve autor uzeo u obzir prilikom pisanja prijepornog članka. Autor je poduzeo mjere za provjeru točnosti informacija; kontaktirao je samog direktora tužitelja 9. studenog 2021. putem chat aplikacije ugrađene na web stranici tužitelja, te ga obavijestio što je tema članka, istom poslao poveznicu na izvještaj Atlantic Council-a te ga zamolio se povratno javi po pregledu dokumenta. Zato je i nazvao direktora i zakonskog zastupnika tužitelja kao bi čuo njegovo mišljenje o tome, no međutim, kako je ovaj odbio bilo kakvu komunikaciju s riječima "Nemam komentara", nije dobio povratnu informaciju. Nakon toga je uklonjen profil direktora i zakonskog zastupnika s društvenih mreža, odnosno LinkedIn-a, a stranica tvrtke je postala nedostupna.

21. Po stavu ovog suda postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije o tužitelju koji se spomenut u navedenom izvještaju jer se radi o temi od javnog interesa. To zato jer je Hrvatska članica NATO-a koji je u latentnom stanju tenzija s Kinom i Rusijom, autor se bavi geopolitikom i tehnologijom, a općepoznato je, i što je ukazao sam autor u svom iskazu, da su alati za računalno nadgledanje jedno od ključnih oružja moderne geopolitike. Stoga je. po stavu ovog suda, razvoj i korištenje kibernetičkog oružja i alata, koji se koriste i za prisluškivanje građana te hakiranje mobilnih uređaja, tema od javnog interesa, neovisno o činjenici da se tužitelj ne želi javno eksponirati. Da je tome tako ukazuje i činjenica da se tom temom bavio i Izvještaj Atlantic Council-a. Sud vjeruje svjedoku, autoru članka, da je u dobroj vjeri isti pisao i da je mislio da će razgovor s direktorom tužitelja biti pozitivna priča o uspjehu jedne hrvatske firme u kojem kontekstu ga spominje i navedeni Izvještaj i upravo zbog procjene direktora tužitelja da ne komentira navode izvještaja Atlantic Council-a, to se nije dogodilo.

22. Svojim iskazom direktor i zakonski zastupnik tužitelja nije dokazao da je tužitelj objavom navedenih članaka pretrpio neimovinsku štetu u vidu narušene reputacije, časti i ugleda. Činjenica da je tužiteljevim partnerima trebalo više vremena za donošenje poslovnih odluka, koje on čak ni približno ne precizira, ne dokazuje da bi tužitelj pretrpio štetu. U odnosu na potencijalne nove partnere uopće nije moguće utvrditi je li na donošenje odluke o njihovom stupanju u poslovni odnos s tužiteljem utjecao prijeporni članak, što i sam direktor tužitelja navodi u svom iskazu. Budući da su poslovni partneri tužitelja firme iz inozemstva koja posluju s državnim agencijama za sigurnost za pretpostaviti je da su one dovoljno kapacitirane razumjeti prijeporni članak koji je na internetu dostupan samo pretplatnicima kojih je na dan 10. studeni 2021. bilo 1.657, a javno dostupnom dijelu članka se nigdje ne spominje tužitelj, iako se ispod samog članka vidi naznaka tužitelja i riječ hakeri, što po stavu ovog suda nije dostatno da bi utjecalo na njihovu reputaciju. To zato jer tužitelj posluje isključivo s inozemnim specijaliziranim firmama koje posluju s državnim agencijama, dakle predmet poslovanja su mu visoko tehnološko specijalizirani proizvodi namijeni uskom krugu korisnika koji su tehnološki i informativno kapacitirani, slijedom čega navodi prijepornog članka i njegova oprema ne mogu utjecati na njegovu reputaciju.

23. Činjenica jest da oprema prijepornog članka ne odgovora sadržaju članka. Naslov prijepornog članka je "Hakerske alate prodavali i hrvati", podnaslov " I otkrili tvrtku iz Zagreba koja nudi digitalna oružja. Misteriozno je nestala", nadnaslov je "Lista neprijatelja Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtku uklonila stranicu. Objavljena je fotografija tužitelja uz navod da je odbio komentirati zaključke istraživanja ili dati informacije o poslovanju tužitelja, te je u okviru tog članka objavljen manji članak u kojem je nadnaslov "Počeli iz garaže", te naslov "31- godišnji PL otvorio je tvrtku 2017., nakon što je napustio posao u MUP-u", koji se bavi javno dostupnim podacima o tužitelju i njegovom direktoru. U zaglavlju prijepornog članka se navodi :"1 DETALJNA ANALIZA AMERIČKIH STRUČNJAKA Privatne tvrtke državama nude programe i aplikacije za presretanje komunikacija i prisluškivanje građana - što je razvoj događaja koji bi trebao zabrinuti zapadne vlade 2 PONUDA USLUGA NA SIGURNOSNIM SAJMOVIMA Spomenuta je i hrvatska tvrtka Pro4Sec, registrirana u [adresa], kao primjer onih koje vrlo vjerojatno na sigurnosnim sajmovima nude zakonite usluge presretanja komunikacija, 3 NE NAVODE SE KAO "NEODGOVORNI ŠIRITELJI" Iako se hrvatsku tvrtku ne navodi kao jednog od "neodgovornih širitelja" te nekoga tko svoje usluge nudi NATO-ovim suparnicima i autoritarnim režimima, više im nije moguće pristupiti na Internetu."

24. Po utvrđenju ovog suda naslov i podnaslov, te nadnaslov ne odgovaraju sadržaju teksta, kao i njegovu zaglavlju, te i sam svjedok UL, izvršni urednik web izdanja tuženika u svom iskazu navodi da je problematičan, i mogu upućivati čitatelje da se tužitelj nalazi na listi neprijatelja, da radi nezakonite radnje i zasigurno nudi proizvode presretanja ili upada u komunikacijske kanale protivnicima SAD i članica NATO-a, no međutim, citirano zaglavlje, kao i sam sadržaj članka navodi suprotno, slijedom čega je prijeporni članak, promatran u svojoj ukupnosti zajedno s opremom članka, mogao čitatelje zbuniti, ali ih ne i uvjeriti u nezakonitosti radnji tužitelja i pripadnost listi neprijatelja SAD i članica NATO-a.

25. Stoga, prosječni čitatelj koji i nije pročitao cjelokupni članak, već samo istaknute informacije, sasvim sigurno nije došao do zaključka da bi tužitelj bio "neodgovorni širitelj" ili nudio nezakonite usluge. Vezano za uredničku opremu prijepornog članka koja je zbunjujuća, a tužitelj u tužbi izdvaja pojedine dijelove otisnute debljim slovima, koje prosječni čitatelj bez da pročita čitav članak ne može povezati niti dovesti u vezu s tužiteljem, budući da se, osim gore citiranog pod točkom 3, tužitelj spominje još jedino u podebljanom tekstu kako slijedi: "TVRTKA PRO4SEC Direktor je odbio komentirati zaključke istraživanja ili nam dati bilo kakve informacije o poslovanju svoje tvrtke."

26. U smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika. Dakle, naknada neimovinske štete za povredu ugleda i časti samo se iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška. Naknada neimovinske štete ni inače nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice. Stoga je i novčanu naknadu potrebno ograničiti samo na izuzetno jake napade. Navedeno znači da je objavljivanje ispravka informacije, koji je prioritetniji i prikladniji način za saniranje neimovinske štete, pogotovo kada je u pitanju neimovinska šteta o kakvoj je ovdje riječ.

27. Budući da provedenim dokazima tužitelj nije dokazao da bi objavom prijepornih članaka u tiskovini i na webu pretrpio štetu u vidu narušene reputacije, časti i ugleda tako jakog intenziteta koja bi opravdavala dosudu novčane naknade, to je pravomoćno odbijen s dijelom zahtjeva za novčanom naknadom štete. Na strani tuženika je ostvaren ekskulpacijski razlog iz članka 41. stavka 4. alineje 6. ZM jer se radi o informacijama koje su proizašle iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu, te koje su dane u dobroj vjeri.

28. I u odnosu na dio zahtjeva kojim tužitelj traži objavu presude u svojoj tiskovini i na webu je tužitelj pravomoćno odbijen.

29. Odredbom čl. 40. st. 1. i 4. ZM-a propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi te da pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi, dok je svrha ispravka ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu. Odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a određeno je da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, da ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi, da se ispravak može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva, da se Ispravak mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku i da se ispravak bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja. Odredom čl. 48. s. 1. i 2. ZM-a određeno je da je da je rasprava o tužbi za objavu ispravka ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka te je tuženiku, kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude. Odredbom čl. 48. st. 3. ZM-a određeno je da će u sporovima radi objave ispravka sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka

30. Glede traženog ispravka informacije, treba reći da je tuženik objavio 9. prosinca 2021. u tiskovini Jutarnji list zatraženi ispravak u vezi utuženog članka, te na portalu jutarnji.hr, na način da se poveznica na objavljeni ispravak nalazi na istoj web stranici na kojoj je objavljen prijeporni članak pod nazivom "DEMANTI", te da se putem poveznice dolazi na objavu naslova "DEMANTI Ispravak članka ..".

31. Ističe se da se navodi tužitelja vezano uz font i sadržaj stranice br. 8 na kojoj je objavljen ispravak odnose na ispravak objavljen u tiskovini, kako je i sam tužitelj naznačio u točkama 52.- 59. tužbe. Vezano za objavu ispravka u novinama, tužitelj problematizira stranicu, odnosno mjesto objave, te font objave, navodeći da je utuženi članak pisan u fontu veličine 9,5, dok je ispravak izvršen u veličini fonta 9, kao i sadržaj stranice na kojoj je objavljen ispravak, jer se na istoj nalazi i oglas za časopis Gloria. Tuženik je istaknuo kako su utuženi članak, kao i ispravak, objavljeni na 8. stranici tiskovine u rubrici „vijesti“. pri tome se napominje da Zakonom nije propisana zabrana nakladnicima da stranicu na kojoj se objavljuje ispravak informacija koriste i u komercijalne svrhe, pa tako i za oglašavanje. Navodi glede isticanja pojedinih dijelova teksta podebljanim slovima odnose se na ispravak objavljen na portalu jutarnji.hr, kako je i sam tužitelj naznačio u točki 50. tužbe. Vezano za objavu ispravka na portalu, tužitelj problematizira to što je ime punomoćnika tužitelja napisano podebljanim slovima, kao i veličinu slova objavljenog ispravka, navodeći da je utuženi članak objavljen u dvostruko većem fontu od teksta zahtjeva za ispravak.

32. Sukladno čl. 41. st. 1. ZM ispravak se mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja.

33. Slijedom navedenog razvidno je da su ispravci objavljeni bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora. Naime, na portalu jutarnji.hr svakom čitatelju je putem poveznice dostupan ispravak informacija, kao i tekst zahtjeva za ispravak kako ga je zatražio tužitelj. Pri tome se napominje da je tekst pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“ objavljen u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista. Naslov utuženog članka objavljenog na portalu jutarnji.hr glasi: „ I objavili listu „neprijateljskih tvrtki“, na popisu je i jedna hrvatska!“, slijedom čega u tom dijelu zahtjev nije osnovan jer tužitelj traži objavu ispravka na internetskim stranicama naslova teksta koji je objavljen u tiskanom izdanju.

34. Zbog tih razloga je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

35. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.654,46 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

36. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 6.9.2022. i 2.3.2023. (Tbr 9. toč. 1. OT 200 bodova), sastava podneska od 14.4.2022. (Tbr 8. toč. 1. OT 100 bodova), troška sastava žalbe (Tbr. 10. toč. 1. OT 125 bodova) odnosno ukupno 525 bodova ili 1.050,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 262,50 EUR, što ukupno iznosi 1.312,50 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

37. Budući da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 3. srpnja 2026. do isplate.

38. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO -a

U Zagrebu, 3. srpnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku tri (3) dana od objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte