Poslovni broj Kž-489/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-489/2023-4

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. S., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-202/2020-30 od 18. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se žalba optuženika I. S. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik I. S. proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela od čega jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) i jedno kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11. Optuženik I. S. zbog kaznenog djela prijetnje, temeljem članka 139. st. 2. KZ/11 osuđen je na kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, temeljem članka 235. st. 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 139. st. 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51. KZ/11 optuženi I. S. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku I. S. izrečena je uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) nalaže se optuženiku I. S., na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku J. L. iznos od 3.540,00 EUR (tritisućepetstočetrdeseteura), što preračunato iz eura prema srednjem tečaju konverzije (1EUR=7,53450HRK) iznosi 26.672,13 kuna (dvadesetšesttisućašestosedamdesetdvijekuneitrinaestlipa), u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnicu.

 

1.3. Na temelju članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11, po posebnoj obvezi, dužan je I. S. isplatiti oštećeniku J. L. iznos od 3.540,00 EUR (tritisućepetstočetrdeseteura), što preračunato iz eura prema srednjem tečaju konverzije (1EUR=7,53450HRK) iznosi 26.672,13 kuna (dvadesetšesttisućašestosedamdesetdvijekuneitrinaestlipa), u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko ne postupi po posebnoj obvezi uvjetna osuda može se opozvati (članak 58. stavak 5. KZ/11).

 

1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 oduzima se šarafciger žute drške, ukupne dužine cca 31 centimetar, dužine metalnog dijela cca 19,5 centimetara, oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. od 06. kolovoza 2019. godine pod poslovnim brojem 01270012, a koji predmet će se uništiti na temelju članka 181. stavka 7. ZKP/08.

 

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 807,00 EUR (osamstosedameura), što preračunato iz eura prema srednjem tečaju konverzije (1EUR=7,53450HRK) iznosi 6.080,34 kuna (šesttisićaosamdesetkunatridesetčetirilipe) od čega iznos od 573,00 EUR predstavlja trošak provođenja psihijatrijskog vještačenja, iznos od 134,00 EUR predstavlja putne troškove svjedoka, dok iznos od 100,00 EUR predstavlja sudski paušal.

 

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi I. S. putem svoga branitelja S. Š., odvjetnika iz S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni (uvjetnoj osudi) i imovinskopravnog zahtjeva (članak 467. stavak 1. točka 1. do 4. ZKP/08). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženik I. S. u žalbi upire da je prvostupanjski sud počini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, da je izreka presuda nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima presude, te presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama. Navedenu bitnu povredu obrazlaže time da je oštećenik samovlasno zauzeo optuženikov vez što je izazvalo kod optuženog reakciju uslijed koje je bio doveden u posebno stanje, te je radnje poduzeo u cilju da vrati posjed veza, a ne s namjerom da ošteti tuđu stvar ili da drugom prijeti.

 

6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog I. S. prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju upire žalbom. Prvostupanjski sud dao je jasne, valjane i argumentirane razloge, te iz navedenog proizlazi da opt. I. S. žalbom po branitelju u biti upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te će se kroz navedenu žalbenu osnovu obrazlažu izloženi navodi žalbe.

 

7. Optuženi I. S. u žalbi po branitelju upire da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je odbio sve dokazne prijedloge obrane optuženog I. S. (ispitivanje svjedoka N. M., T. M., I. S., D. B., S. S.) očevida na mjestu događaja, ispitivanje svjedoka policijskih službenika PP K. kao nevažne, usmjerene odugovlačenju kaznenog postupka jer predloženi svjedoci nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju kao i da izvođenjem predloženih dokaza ne bi se mogle utvrditi pravne relevantne činjenice bitne za presuđenje. Nastavno navedenom, smatra da je na taj način prvostupanjski sud odbijanjem svih dokaznih prijedloga obrane povrijedio članak 6. stavak 1. Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN br. 18/97 – u nastavku Konvencija), te članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske koje jamči pravično suđenje u kojem je u kaznenom postupku standard "jednakost sredstava stranaka u postupku odnosno jednakost oružja" koje daje svakoj strani u postupku mogućnost iznošenja svojih razloga i koju je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu.

 

8. Neosnovano žalbom optuženi I. S. navodi da je odbijanjem naprijed navedenih dokaznih prijedloga obrane na raspravi povrijeđeno načelo jednakosti oružja, da bi na taj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Suprotno navodima žalbe opt. I. S. prvostupanjski sud prihvatio je dokazni prijedlog obrane, te proveo psihijatrijskog vještačenje optuženog. Nastavno prvostupanjski sud dao je jasne i argumentirane razloge za odbijanje dokaznih prijedloga obrane za ispitivanjem svjedoka N. M., T. M., I. S., D. B., S. S., očevida na mjestu događaja, ispitivanje svjedoka policijskih službenika PP K. kao nevažne dokazne prijedloge i prijedloge usmjerene odugovlačenju dokaznog postupka s obzirom da navedeni nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, te se izvođenjem navedenih dokaza ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Optuženi I. S. žalbom po branitelju upire da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kroz koju vidi da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon jer je propustio utvrditi odlučnu činjenicu da je na tom mjestu obitelj optuženog koristi vez preko 50 godina, te optuženi obavlja obrtničku djelatnost (morski ribolov, školjke) u koju svrhu koristi gliser, da se vezi sastoji od priveza za kopno (prova) i to konopa i gambeta, te bova za koju konoplje zavezuje krmu, da su konopi za provu i krmu bili u moru, da se povratkom sa ulovom školjki koje je trebao hitno isporučiti na vezu zatekao gumenjak, te da je u svrhu spašavanja školjki pokušao osloboditi svoj vez što nije uspio zbog čega je s broda izvadio odvijač  kojim nije uspio osloboditi vez zbog čega je probio prednji dijelu gumenjaka, te da je namjera optuženog bila privezati gliser kako ulovljene školjke ne bi propale. Smatra da se inkriminirane zgode koristio dopuštenom samopomoći u smislu članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer je kao posjednik veza imao pravo na zaštitu posjeda u odnosu na ono (oštećenog) tko je taj posjed samoglasno oduzeo ili ga u posjedovanju uznemiravao što je bilo nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je bila neposredna.

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima opt. I. S. prvostupanjski sud je iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja o kojem je za svoju odluku dao jasne argumentirane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud utvrdio i zaključio da je optuženi I. S. u vrijeme i mjesto inkriminacije postupao s izravnom namjerom da nanese štetu oštećenom J. L. jer je sa svojim gliserom udario u gumeni čamac marke "J. b. …" registracijske oznake …….. u vlasništvu J. L. koji se nalazio na vezu, a potom više puta sa odvijačem probo taj čamac, koji je zbog toga i potonuo, oštetivši time J. L. za iznos od 3.540 EUR-a, a kada ga je J. L. pitao što radi, u nakani da imenovanog zastraši obratio mu se riječima "Izbost ću i tebe", što je sve kod J. L. izazvalo osjećaj straha. Navedeno proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka J. L., te svjedoka očevidca događaja D. M., te pregleda DVD media sa fotografijama očevida iz kojih je razvidno 6 oštećenja na brodu J. b. … registracijske oznake ….... Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio iz iskaza ošt. J. L., svjedoka D. M. (obrazloženje pod točkom 9. – 11.) da je optuženi I. S. više puta odvijačem probao u gumeni čamac oštećenika, te oštećeniku tom prigodom kazao "Izbost ću i tebe". Pri tome je za istaći da opt. I. S. u obrani ne osporava da je odvijačem više puta probo gumeni čamac oštećenika, te smatra da se koristio dopuštenom samopomoći jer je oštećeni vezao gumeni čamac na njegov vez koji je u njegovom posjedu odnosno njegove obitelji posljednjih 50 godina, dok osporava izrečene riječi prijetnje. Neosnovano u žalbi upire optuženi I. S. da se koristio institutom tzv. dopuštene samopomoći zbog čega bi bila isključena njegova protupravnost, jer da bi bila dopuštena samopomoć tada bi bilo nužno da pričinjena sila nije veće jakosti nego je to primjereno utvrđenim okolnostima prema članku 27. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 81/15 i 94/17.). Naime, ne može se smatrati dopuštenom samopomoći radnje koje je poduzeo optuženik, te je razvidno s obzirom na iskaz J. L., D. M. da su očigledno poduzete radnje upravo s namjerom nanošenja štete konkretno uništenja tuđe stvari kao modaliteta u izvršenju kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 gumenog čamca marke J. b. … registracijske oznake ……. Naime, opt. I. S. prvo je gliserom udario u navedeni gumeni čamac, te ga potom više puta odvijačem probo, te na taj način uništio gumeni čamac oštećenog J. L. i pričinio mu štetu u iznosu od 3.540,00 eura.

 

9.2. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza prihvaćajući iskaz oštećenog J. L., svjedoka D. M. kao i materijalnu dokumentaciju i spisu osnovano zaključio da je optuženi I. S. počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 i kazneno djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja utvrđenja dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Optuženi I. S. u žalbi žali se zbog odluke o kazni (uvjetnoj osudi) jer smatra da je ista prestrogo odmjerena jer sud nije pravilno vrednovao pravilno utvrđene olakotne okolnosti, a koja sankcija ima utjecaja i na daljnji uvjet glede imovinsko pravnog zahtjeva.

 

10.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog I. S. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženog i odsustvo otegotnih, te odmjerio kazne za svako pojedino kazneno djelo, razmjerno propisanoj kazni stupnju krivnje jer čini ugrožavanja zaštićenog dobra, te utvrdio kaznu zatvora za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u trajanju od četiri mjeseca, te za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članak 235. stavak 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te primjenu odredbi za odmjeravanje kazne od stjecanja kaznenog djela iz članka 51. KZ/11 optuženog I. S. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi I. S. u vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud cijeneći sve utvrđene olakotne okolnosti (djelomično priznanje objektivnog učina kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, dosadašnja neosuđivanost, smanjena neubrojivost), odmjerio adekvatnu kaznu okolnosti na djela osobi optuženika, kriminalnoj količini i društvenoj opasnosti djela kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

11. Optuženi I. S. u žalbi upire na odluku glede dosuđenog imovinskog pravnog zahtjeva, te smatra da je oštećeni sam prouzrokovao događaj, te smatra da se trebala procijeniti tržišna vrijednost gumenjaka na dan štetnog događaja. Suprotno žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 optuženog I. S. obvezao da naknadi štetu oštećenom J. L. u iznosu od 3.540,00 eura što preračunato prema srednjem tečaju konverzije eura iznosi 26.672,13 kuna, koji iznos je optuženi dužan isplatiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude, a sa viškom je oštećenik upućen na parnicu. Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je oštećeniku nanesena šteta za gumeni čamac od 2.240,00 eura, te izvan brodski motor u iznosu od 1.300,00 eura na temelju materijalne dokumentacije i računa (listovi 85-89 spisa), te na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženom I. S. izrekao posebnu obvezu da je dužan oštećenom J. L. isplatiti iznos od 3.540,00 eura u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude, te ako ne postupi po posebnoj obvezi da se uvjetna osuda može opozvati sukladno članku 58. stavak 5. KZ/11. Upravo izrečenom posebnom obvezom smisao je popravljanje odnosno uspostava stanja prije nego što je šteta nastala počinjem kaznenog djela oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. 

 

12. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 19. siječnja 2024.