Poslovni broj Kž-558/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-558/2023-4

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. K., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-133/22-27 od 12. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi I. K. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: Kazneni zakon). Na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 optuženi I. K. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te se istovremeno određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 62. KZ/11 u svezi sa člankom 56. stavak 4. KZ/11 optuženiku se izriče posebna obveza da u roku od šest (6) mjeseci popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenoj T. V., OIB: ……… iz Z., V. u. ., isplati iznos od 11.000,00 kuna odnosno 1.459,95 eura.

 

1.2. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud će opozvati uvjetu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62 KZ/11 koja mu je izrečena.

 

1.3. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenoj T. V., OIB: ……, iz Z., V. u. . iznos od 11.000,00 kuna odnosno 1.459,95 eura.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1-6. ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 eura3 / 1.000,00 kuna.

 

2. Protiv  pobijane presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP/08) s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda te optuženi I. K. osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik I. K. s prijedlogom da se odbija žalba državnog odvjetnika kao neosnovana. 

 

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O. na dužno razgledavanje.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kaznenoj sankciji, uvjetnoj osudi, te smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao olakotne i otegotne okolnosti no pri tome precijenio značaj olakotnih okolnosti posebno s obzirom na činjenicu da je protiv optuženog I. K. vodi se još dva kaznena postupka za ista kaznena djela sa istim modusom počinjenja. 

 

6.1. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženog I. K. izraženo žaljenje zbog učina kaznenog djela, otac maloljetnog djeteta, te činjenicu da je optuženi namirio dio štete oštećenoj u iznosu od 3.500,00 kuna kao iskazanu spremnost da nadoknadi ostatak pričinjene štete. Pravilno je prvostupanjski sud optuženog I. K. polazeći od stupnja krivnja, društvene opasnost  počinjenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za kazneno djelo protiv imovine, prijevaru iz članka 236. stavak 1. KZ/11 (šest mjeseci do pet godina) osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, izrekao uvjetnu osudu tako što se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi I. K. u vrijeme provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne na koju je optuženi I. K osuđen dostatna da se može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela, shvati da je činjenje kaznenog djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno navedena kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koji je optuženi počinjenjem navedenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članka 41. i 47. KZ/11). 

 

6.2. O navedenom je prvostupanjski sud dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkama 7.b. do 8.). Nastavno navedenom, nije u pravu državni odvjetnik kada žalbom upire da prvostupanjski sud nije cijenio kao otegotnu okolnost činjenicu da se protiv optuženog I. K. vode dva kaznena postupka zbog istog kaznenog djela sa istim načinom počinjenja, s obzirom da ne može se cijeniti kao otegotna okolnost što su u tijeku protiv optuženika paralelni postupci pa ni onda ako je donesena nepravomoćna presuda zbog pretpostavke nedužnosti sukladno članku 28. Ustava Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje Ustav RH) kojom je za svaku osobu zajamčena pretpostavka nedužnosti tako dugo dok u zakonitom provedenom postupku sud ne utvrdi krivnju kao i s odredbom članka 6. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovor br. 18/97, 6/99 – pročišćen tekst 8/99 – ispravak 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

 

7. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud postupajući shodno članku 476. stavak 1.točka 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.

 

Osijek, 19. siječnja 2024.