REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6917/2025-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Vinko Adžić i Ivan Adžić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Vukina i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 25. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da je ništetna odredba iz točke 12.2. Ugovora o kreditu broj 211989 koji je sklopljen 10. ožujka 2014. između prednika tuženika Societe Generale - Splitske banke d.d. kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, a kojom je ugovoreno da kreditor može u slučaju prijevremene otplate kredita korisniku kredita naplatiti naknadu od 1%.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 983,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika dana 10. ožujka 2024. sklopila Ugovor o kreditu broj 211989 temeljem kojeg joj je odobren i isplaćen potrošački kredit u iznosu od 20.000,00 EUR. Dalje navodi da je točkom 12.2. Ugovora određeno da kreditor može u slučaju prijevremene otplate kredita korisniku kredita naplatiti naknadu u iznosu od 1% te da joj je temeljem navedene ugovorne odredbe dana 5. lipnja 2014. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznos od 1.496,83 HRK, odnosno 1% od iznosa nedospjele glavnice. Tužiteljica smatra da je spomenuta ugovorna odredba nezakonita i nepoštena te da je istom dovedena u neravnopravan položaj. Ističe da nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora i da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, navodi da joj kreditor nije prezentirao koje to točno troškove ima vezano za prijevremenu otplatu kredita pa slijedom svega iznesenog smatra da joj je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza. Tužiteljica predlaže da sud presudom utvrdi da je ugovorna odredba sadržana pod točkom 12.2. Ugovora ništetna te traži da joj tuženik nadoknadi parnične troškove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je dana 10. ožujka 2014. s tužiteljicom zaključen Ugovor o kreditu, međutim, osporava da je predmetni ugovor potrošački. Tuženik ističe da ne osporava činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, ali smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan te stoga predlaže isti odbiti i naložiti tužiteljici da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. Budući da je na pripremnom ročištu tuženik priznao sve činjenične navode iz tužbe, sud je ocijenio da izvođenje ostalih predloženih dokaza nije potrebno.

4. Nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika Societe Generale - Splitska banka d.d. sklopila Ugovor o nenamjenskom kreditu i da joj je kreditor prilikom prijevremene otplate kredita dana 5. lipnja 2014. temeljem ugovorne odredbe iz točke 12.2. Ugovora naplatio naknadu u iznosu od 1.496,83 HRK.

5. Tužiteljica u tužbi među ostalim navodi i to da je predmetni ugovor potrošački, da je isti bio unaprijed pripremljen od strane kreditora te da se o naknadi za prijevremenu otplatu nije pojedinačno pregovaralo. Budući da je na ročištu 25. svibnja 2026. tuženik izjavio da ne osporava činjenične navode iz tužbe, niti jedna od navedenih činjenica nije sporna. Vezano za status potrošača kojeg je tuženik tužiteljici prvo osporio da bi u konačnicu isti učinio nespornim treba dodati i to da korisnik kredita koji je fizička osoba uživa presumpciju potrošačkog statusa. Dakle, upravo je na tuženiku teret dokaza ako tvrdi da ugovor nije potrošački ili da na njega ne treba primijeniti zaštitu propisanu zakonodavstvom o zaštiti potrošača. Imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora i činjenicu da je tužitelj kredit ugovorio kao fizička osoba, tuženik je bio dužan dokazati da je kredit bio ugovoren u svrhu obavljanja poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti.

6. Među strankama je sporno je li ugovorna odredbe iz toč. 12.2. Ugovora protivna prisilnim propisima i je li ista prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

7. Odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da se činidba, kao objekt ugovorne obveze, može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da ista mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

8. Odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/2007, 79/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, dalje ZZP-2007) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sukladno st. 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9. Odredbom točke 12.2. Ugovora ugovoreno je da kreditor može korisniku kredita naplatiti naknadu od 1% u slučaju prijevremene otplate kredita. Imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora i nespornu činjenicu da je ugovor unaprijed pripremljen od strane kreditora te da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o predmetnoj ugovornoj odredbi, može se zaključiti da je riječ o standardiziranom, odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. ZOO. Dakle, tužiteljica kao korisnik kredita mogla utjecati na sadržaj ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

10. Iz činjeničnih navoda tužbe, a koje tuženik ne spori, proizlazi da tužiteljica prilikom ugovaranja kredita nije bila na odgovarajući način upoznata s obvezom plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, a osobito s točnim iznosom naknade, o čemu ovisi hoće li joj naknada biti naplaćena, kao ni samom svrhom naknade. S obzirom na sve prethodno navedeno, sud je ocijenio da ugovorna odredba pod toč. 12.2. ima za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača

11. Naime, iz sadržaja odredbe 12.2. nije jasno o čemu ovisi hoće li kreditor u slučaju prijevremene otplate kredita naplatiti naknadu od 1% ili ne, isto kao ni to od kojeg iznosa se računa navedeni postotak. Nadalje, tuženik nije dokazao da je naknada ugovorena i naplaćena u skladu s odredbom čl. 16. Zakona o potroškom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009, 112/2012 i 143/2013) koja propisuje kogentna ograničenja za ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita. Također, valja ukazati na odredbu čl. 1024. st. 4. ZOO koja izričito propisuje da banka ne može uračunati kamate za periode od dana prijevremene otplate do ugovornog dospijeća. Ugovorna odredba koja banci omogućava naplatu iznosa koji faktički predstavlja naknadu izgubljene zarade, odnosno neostvarene ugovorne kamate, neovisno o tome kako je ista nazvana, suprotna je ovoj kogentnoj zakonskoj zabrani.

12. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, sud je ocijenio da ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 96. st. 1. ZZP-2007. Sukladno čl. 102. istog zakona, nepoštena ugovorna odredba je ništetna, pri čemu ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

13. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

14. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 26. ožujka 2026. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištu 25. svibnja 2026. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, kao i trošak ročišta za objavu presude (Tbr. 9/3 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 100,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 875,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 55,00 EUR.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima