REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-41/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Klemenčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku ATPS, odvjetniku u [adresa], radi roditeljske skrbi i uzdržavanja, uz sudjelovanje mlt. ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po posebnoj skrbnici ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenici Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 14. travnja 2026., poslovni broj: P Ob-299/2024-24, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba tuženog RT iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 14. travnja 2026., poslovni broj: P Ob-299/2024-24:

a) potvrđuje u pobijanoj točki II izreke

b) ukida u pobijanoj točki III i IV izreke i u odluci o parničnom trošku (točka VI i VII izreke) te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja

presuđeno je:

"I. Maloljetno dijete stranaka UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2022. u [adresa] ([adresa]), stanovati će s majkom AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njenog stanovanja.

II. Osobni odnosi oca RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa zajedničkim maloljetnim djetetom DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijati će se svaki utorak i četvrtak nakon vrtića do 20,00 sati, te svaku drugu subotu od 10,00 do 18,00 sati i više uz dogovor roditelja.

III. Nalaže se tuženom RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da po osnovi uzdržavanja mlt. ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od podnošenja tužbe 1. listopada 2024. pa do zaključenja glavne rasprave isplati sveukupni dosjeli iznos razlike uzdržavanja po Privremenoj mjeri od 1.887,12 eura (tisućuosamstoosamdesetsedameura dvanaestcenti) u roku od 15 dana, na tekući račun majke i zakonske zastupnice AT otvoren kod RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa].

IV. Nalaže se tuženom RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da po osnovi uzdržavanja mlt. ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 1. travnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, isplaćuje mjesečni iznos od 300,00 eura (tristoeura) najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i zakonske zastupnice AT otvoren kod RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa].

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za uzdržavanja povrh iznosa dosuđenih pod toč. III. Izreke do pune visine zahtjeva od 330,00 eura mjesečno.

VI. Nalaže se tuženom da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 500,00 eura (petstoeura), u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka."

riješeno je:

"I. Mijenja se privremena mjera Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-250/2024-19 od dana 2. kolovoza 2024. u toč. II. i III. kojima su regulirani osobni odnosi dijelu koji regulira osobne odnose mlt. ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa ocem RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] pod nadzorom stručne osobe, te se isti nadalje imaju odvijati bez nadzora stručne osobe, svaki utorak i četvrtak nakon vrtića do 20,00 sati, te svaku drugu subotu od 10,00 do 18,00 sati i više uz dogovor roditelja.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovosudnog predmeta P Ob-299/2024 ili do drugačije odluke suda."

2. Protiv točke II, III i IV prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1 ZPP-a u svezi sa člankom 8. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud pri uređenju osobnih odnosa oca i maloljetnog djeteta polazi od procesno i činjenično pogrešne premise da punomoćnik tuženika nije iznio konkretan prijedlog za održavanje osobnih odnosa s djetetom, međutim da je tužitelj jasno i određeno predlagao dinamiku naizmjeničnog boravka tjedan dana kod svakog roditelja (7/7), koji je pravno i faktično prepoznat i primjenjiv u sudskoj praksi pa da u prvostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o ovim odlučnim činjenicama.

2.2. Dalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u odnosu na plaćene iznose uzdržavanja odlučio bez potpunog i nedvojbenog utvrđenja stvarno izvršenih uplata, iako se radi o egzaktnoj činjenici koja se najjednostavnije i najpouzdanije utvrđuje uvidom u promet po računu ili u potvrde o uplati te da je prvostupanjski sud propustio pribaviti dokaze o uplatama s računa tuženika na račun tužiteljice, zbog čega smatra da presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. S obzirom da je tuženik u relevantnom razdoblju stvarno plaćao za uzdržavanje maloljetnog djeteta iznos od 200,00 eura, a ne iznos od 195,16 eura, kako je obračunao prvostupanjski sud, smatra i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

2.3. Osim toga tuženik ističe da je prvostupanjski sud morao uzeti u obzir da tuženik ima i drugu zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta GT, koji je rođen **.**.2014. pa je dakle riječ o djetetu školske dobi, s realno većim i drukčije strukturiranim potrebama od djeteta predškolske dobi. Navodi da se na ove činjenice prvostupanjski sud tek osvrnuo i da ih nije pravilno ugradio u odmjeravanje financijskih mogućnosti tuženika pa da je time činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Smatra da prvostupanjski sud nije smio zanemariti činjenicu da tuženik već kontinuirano podmiruje 365,00 eura mjesečno za drugo maloljetno dijete, što u kumulaciji s pobijanim iznosom uzdržavanja i dosuđenom razlikom dovodi do nerazmjernog opterećenja tuženika i zahtjeva drukčije odmjeravanje iznosa uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

2.4. U odnosu na visinu uzdržavanja ističe da je prvostupanjski sud propustio razlučiti što su stvarne potrebe djeteta, a što je trošak koji je nastao izravnom posljedicom jednostrane odluke tužiteljice da dijete ne pohađa redovni vrtić jer ga ne može pohađati s obzirom da tužiteljica ne želi cijepiti dijete te da je prvostupanjski sud dopustio prebacivanje financijske posljedice takve odluke na drugog roditelja kroz povećanje uzdržavanja i da je činjenica da dijete ne pohađa gradski dječji vrtić, već obrt za čuvanje djece, nepotrebni atak na likvidnost obiteljskog proračuna, koji se posljedično negativno odražava na povećanu potrebu uzdržavanja koja se očekuje od tuženika.

2.5. Zaključno navodi da ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, potrebe djeteta mogu se iznimno utvrditi i ispod zakonskog minimuma, ali ne manje od polovice zakonskog minimuma, s obzirom da financijska situacija roditelja ipak utječe na standard života roditelja i djece i da je nasuprot tome prvostupanjski sud odredio uzdržavanje u iznosu od 300,00 eura mjesečno bez da je na jasan, provjerljiv i uvjerljiv način odmjerio i obrazložio učinak druge zakonske obveze uzdržavanje tuženika, što prvostupanjsku presudu u dijelu uzdržavanja čini nepotpuno obrazloženom i materijalnopravno upitnom.

2.6. Predlaže usvojiti žalbu te pobijanu presudu preinačiti u dijelu odluke o osobnim odnosima te odrediti model naizmjeničnog tjednog boravka kod roditelja te u dijelu odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta na način da se iznos uzdržavanja odmjeri u skladu sa člankom 317. stavkom 1. Obiteljskog zakona, uz pravilnu primjenu članka 307. stavka 3. i članka 314. stavka 3. točke 1. Obiteljskog zakona i naloži novi obračun dospjelog iznosa na temelju stvarno izvršenih uplata vidljivih iz prometa po računu, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Troškove žalbenog postupka ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijani dio presude u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da pobijani dio presude u odnosu na točku III i IV izreke ima nedostataka zbog kojih se za sada ne može ispitati te da je u tom dijelu i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Razlozi prvostupanjske presude o odlučnim činjenicama koje se odnose na visinu uzdržavanja maloljetnog djeteta nisu dostatni, jasni ni potpuni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP- a, koju tuženik ističe žalbenim navodima.

6. U postupku nije sporno da su odnosi stranaka teško poremećeni zbog čega je 16. veljače 2024. prestala izvanbračna zajednica stranaka, da stranke imaju zajedničko dijete mlt. ĐT, rođenog **.**.2022., da stranke pri obaveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka nisu bile spremne na sporazumno rješavanje spora, da je rješenjem prvostupanjskog suda od 2. kolovoza 2024., određena privremena mjera poslovni broj: R1 Ob-250/2024, na temelju koje maloljetno dijete stanuje s majkom na adresi u [adresa] i na temelju koje tuženik ostvaruje osobne odnose s djetetom jednom tjedno u trajanju od 2 sata i to petkom od 16:00 do 18:00 sati, uz nadzor stručne osobe Hrvatskog zavoda za socijalni rad te je tuženiku naloženo doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta iznos od 195,16 eura mjesečno, počevši od 25. ožujka 2024. pa nadalje te da je tuženik sve dospjele novčane iznose uzdržavanja platio.

7. U žalbenom dijelu postupka sporna je visina uzdržavanja, dospjeli novčani iznos na ime razlike plaćenih i dospjelih iznosa uzdržavanja te način održavanja osobnih odnosa djeteta i tuženika.

8. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da tužiteljica tužbom traži da maloljetno dijete i dalje stanuje s njom na adresi [adresa], da se susreti i druženja tuženika i maloljetnog djeteta ostvaruju svakog petka u vremenu od 16:00 do 18:00 sati, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Samobor, uz nadzor, a po isteku nadzora svakog petka od 16:00 do 18:00 sati, odnosno prema dogovoru roditelja te iznos mjesečnog uzdržavanja od 330,00 eura.

- da je tuženik zaposlen kao IT operater u tvrtki Weidmann Izo Prod d.o.o. Gornji Stupnik i da ostvaruje mjesečnu neto plaću u iznosu od 1.800,00 eura do 1.900,00 eura,

- da je tuženik vlasnik tvrtke Compleo informatičke tehnologije d.o.o., koja ne posluje s dobitkom,

- da je tuženik otac još jednog maloljetnog djeteta GT, koji je rođen **.**.2014.,

- da iz Stručnog mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Samobor od 10. studenog 2025. proizlazi da psihologijskom obradom kod tužiteljice nisu utvrđene kontradikcije za svakodnevnu skrb, brigu i odgoj djeteta, da tužiteljica ima sniženu sliku o sebi i da je nesigurna u vlastita postupanja, da je suradljiva i slijedi dobivene upute i savjete, zatim da psihologijskom obradom tuženika nisu dobiveni rezultati koji bi sugerirali psihološka odstupanja na planu ličnosti, da je tuženik pretjerano povjerljiv i osjetljiv, da negira agresivne impulse te je konvencionalan i društven, kao i da je daljnje utvrđeno da je mlt. UT dijete bez zdravstvenih problema, da se majka protivi cijepljenu, dok otac želi da se dijete cijepi, da je dijete cijepljeno u rodilištu i nije cijepljen drugim cjepivima po nacionalnom programu i kalendaru,

- da je prema izvješćima voditelja mjere komunikacija između roditelja primjerena, bez ikakvih tenzija, da se dijete voli družiti s ocem, da otac ima dobar odnos sa sinom i iskazuje pozitivne emocije u odnosu na dijete te na adekvatan način reagira na potrebe djeteta, da otac ni na koji način nije ugrožavajući za dijete, da su roditelji komunicirali i izvan opsega mjere nadzora te ostvarivali kontakte u vlastitom aranžmanu i da na temelju navedenih činjenica stručni tim smatra da ne postoji potreba za produljivanjem mjere nadzora, da je majka navela da je u dobrim odnosima s ocem djeteta, da nema problema s tim da otac viđa dijete koliko želi, ali smatra da dijete ne bi trebalo prespavati kod oca jer još uvijek doji, da otac izražava želju da dijete živi jedan tjedan kod njega, a jedan kod majke i da je suglasan da treba postojati prijelazno razdoblje,

- da je stručni tim mišljenja da je interesu djeteta da nastavi živjeti s majkom te s ocem ostvaruje osobne odnose svaki utorak i četvrtak nakon vrtića do 20:00 sati te svaku drugu subotu od 10:00 do 18:00 sati i više uz dogovor roditelja, zatim da je u interesu djeteta da se postupno viđanja oca i djeteta prošire te da u skladu s procjenom roditelja dijete počne spavati kod oca te kada navedene okolnosti nastupe stručni tim poziva roditelje da putem obveznog savjetovanja sporazumno sastave novi Plan o zajedničkoj skrbi kako bi uskladili presudu sa stvarnim stanjem stvari,

- da posebna skrbnica mlt. ĐT smatra da je mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad izrađeno uzimajući najbolji interes djeteta i da na isto nije imala primjedbi,

- da je tuženik na ročištu od 5. veljače 2026. predložio da se osobni odnosi oca i djeteta odvijaju na način da dijete boravi s ocem tjedan dana pa isto toliko s majkom te da se dinamika osobnih odnosa odvija na taj način,

- da je tužiteljica iskazala da je do normalizacije odnosa između nje i tuženika došlo pri provođenju mjere kroz nadzor, da je dijete jako vezano za nju te praktički nisu proveli niti jednu noć odvojeno, da su nedavno imali jedan pokušaj prespavljivanja kod tuženika, međutim kad je ĐT legao u krevet počeo je plakati i dozivati ju, što joj je tuženik javio pa je dijete vratila kući, da s njene strane ne postoji nikakva bojazan u pogledu vršenja roditeljske skrbi od strane tuženika, da vrtić sada plaća 130,00 eura i da planira dijete upisati na sport, da je dijete prijavljeno na poreznu karticu tuženika pa isti ima poreznu olakšicu na plaći, zbog čega je razgovarala s tuženikom da se dijete prebaci na njezinu kartice nakon čega bi i iznos uzdržavanja bio manji,

- da je tuženik iskazao da je komunikacija s tužiteljicom trenutno uredna ako kod tužiteljice nema izmišljenih strahova, da je točno da je bio jedan pokušaj prespavljivanja ĐT kod njega, ali bi to vjerojatno lakše prošlo da je bilo više pokušaja, ali to tužiteljica u pravilu ne dopušta, već to čak u komunikaciji s djetetom koristi kao instrument plašenja, da s djetetom u pravilu ne provodi puno vremena jer mu dosta vremena ode na vožnju s obzirom da je vrtić udaljen 32 kilometra od njegove adrese stanovanja, da njegova plaća iznosi 1.800,00 do 1.900,00 eura i ovisi o dežurstvima, da ima registriranu firmu koja nema zaposlenih i trenutno ne obavlja nikakvu djelatnost te posluje s gubitkom, da firmu nije ugasio jer je to prekomplicirano, da ima još jedno dijete mlt ATPS, starog 11 godina za kojeg plaća uzdržavanje u iznosu od 370,00 eura mjesečno prema dogovoru s njegovom majkom, da je točno da ima poreznu olakšicu za mlt. ĐT i da bi u slučaju da se olakšica prebaci na tužiteljicu njegova plaća bila manja, da živi u stanu njegove majke, ali joj plaća najamninu u iznosu od 500,00 eura, s obzirom da njegova majka ima minimalnu plaću, a otac invalidsku mirovinu, da režije iznose od 150,00 do 200,00 eura, ovisno o godišnjem dobu i da ima kredit u iznosu od 400,00 eura još 8 godina.

9. Prvostupanjski sud u pobijanoj dijelu odluke određuje da će se osobni odnosi oca i djeteta održavati svaki utorak i četvrtak nakon vrtića do 20:00 sati te svaku drugu subotu od 10:00 do 18:00 sati i više uz dogovor roditelja, zatim određuje iznos uzdržavanja za maloljetno dijete od 300,00 eura mjesečno te nalaže tuženiku platiti razliku dospjelih iznosa uzdržavanja i plaćenih iznosa u ukupnom iznosu od 1.887,12 eura, a za razdoblje od 1. travnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke plaćati mjesečni iznos uzdržavanja od 300,00 eura.

10. Prvostupanjski sud je, na temelju činjenica utvrđenih tijekom postupka, pravilno zaključio da prijedlog tuženika da maloljetno dijete u ovom trenutku boravi naizmjenično po tjedan dana kod svakog roditelja nije u skladu s najboljim interesom djeteta. Takav zaključak proizlazi iz dobi maloljetnog djeteta, njegove razvojne faze te potrebe za očuvanjem skrbi i stabilnosti životnog okruženja. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir da je dijete do navršene treće godine života bilo dojeno, da je i dalje emocionalno snažno vezano uz majku te da je prema stručnom mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, proširenje osobnih odnosa s ocem potrebno provoditi postupno, uz praćenje prilagodne djeteta. Takav pristup ne isključuje mogućnost da roditelji sporazumno ili izmjenom Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odnosno u novom sudskom postupku ako se okolnosti promijene, osobne odnose urede drukčije, uključujući i noćne boravke djeteta kod oca.

11. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je s temeljnim načelom zaštite najboljeg interesa djeteta iz članka 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 12/93 i 20/97; dalje Konvencija) i članka 5. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje ObZ). Najbolji interes djeteta zahtijeva da se pri određivanju osobnih odnosa prvenstveno vodi računa o njegovim razvojnim potrebama i stabilnosti životnog okruženja. U konkretnom slučaju postupno proširivanje odnosa između oca i maloljetnog djeteta predstavlja razumnu mjeru kojom se istodobno omogućuje razvoj i jačanje njihova odnosa, a pri tome se ne narušava osjećaj sigurnosti koji dijete trenutno ostvaruje u primarnom okruženju. Kako dijete bude odrastalo i razvijalo veću samostalnost, ne postoje zapreke da se osobni odnosi dodatne prošire, uključujući i noćenje kod oca.

12. Dakle, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije polazio od pogrešne pretpostavke da tuženik nije iznio konkretan prijedlog o ostvarivanju osobnih odnosa s maloljetnim djetetom. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud dao jasne, potpune i međusobno neproturječne razloge, zbog kojih takav model, s obzirom na dob djeteta, nalaz stručnog tima i ostale utvrđene okolnosti, u ovom trenutku nije u njegovom najboljem interesu. Stoga nisu ostvareni žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a niti pogrešne primjene materijalnog prava pa je žalba tuženika u dijelu kojim pobija odluku o ostvarivanju osobnih odnosa, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska odluka potvrđena i točki II izreke.

13. Nadalje, pravilno je polazište prvostupanjskog suda da privremena mjera nije mjerodavna za meritornu odluku i da u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 307., 310., 311., 313. i 314. ObZ-a. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude nije moguće ispitati na temelju kojih je konkretno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključio da ukupne potrebe maloljetnog djeteta opravdavaju upravo dosuđeni iznos uzdržavanja od 300,00 eura mjesečno. Tako prvostupanjski sud nije utvrdio i obrazložio: koje su redovne mjesečne potrebe djeteta u smislu članka 311. ObZ-a, koliki dio tih potreba otpada na troškove stanovanja, prehrane, odjeće, higijene, vrtića i ostalih redovitih potreba, kakav je značaj okolnost da dijete zbog nepohađanja gradskog vrtića ostvaruje skuplji oblik skrbi, u kolikoj mjeri porezna olakšica koju koristi tuženik utječe na njegove stvarne materijalne mogućnosti te kako njegova zakonska obveza uzdržavanja drugog djeteta utječe na konačnu visinu uzdržavanja.

14. Dakle, zaključak prvostupanjskog suda da je primjerena obveza uzdržavanja upravo u iznosu od 300,00 eura mjesečno, nije potkrijepljen razlozima koji proizlaze iz prethodno utvrđenih činjenica, već predstavlja zaključak koji se ne može podvrgnuti žalbenom ispitivanju.

15. S obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio niti obrazložio koje potrebe maloljetnog djeteta smatra odlučnim za određivanje visine uzdržavanja, nije raspravio kakav utjecaj na visinu uzdržavanja ima činjenica da dijete pohađa privatni vrtić niti kolika je porezna olakšica koju za dijete koristi tuženik te nije obrazložio na koji način druga zakonska obveza uzdržavanja tuženika utječe na konačnu visinu njegove obveze prema ovom djetetu, obrazloženje prvostupanjske odluke ne omogućava ispitivanje pravilnosti zaključka da je upravo iznos od 300,00 eura mjesečno odgovarajući doprinos tuženika za uzdržavanje maloljetnog djeteta pa je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a žalba tuženika prihvaćena kao osnovana, a prvostupanjska odluka ukinuta u pobijanoj točki IV izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

16. Budući da je pravilnost odluke o dosuđenom mjesečnom uzdržavanju nije moguće ispitati, nije moguće ispitati ni dio presude kojim odlučeno o dospjelim iznosima uzdržavanja jer isti neposredno ovisi o pravilno utvrđenoj mjesečnoj obvezi uzdržavanja, slijedom čega je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska odluka ukinuta i u pobijanoj točki III izreke prvostupanjske odluke te je i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će potpuno utvrditi potrebe maloljetnog djeteta iz članka 311. ObZ-a, vodeći računa o svim redovitim i eventualno posebnim potrebama djeteta, zatim će utvrditi stvarne materijalne mogućnosti roditelja, uključujući učinak poreznih olakšica kao i privatnog vrtića te značaj druge zakonske obveze uzdržavanja tuženika, kao i svih ostalih okolnosti odlučnih za pravilnu primjenu članka 307. do 314. ObZ-a te će u tom smislu dodatno saslušati parnične stranke, nakon čega će donijeti novu, valjano obrazloženu odluku o mjesečnom uzdržavanju i o dospjelim iznosima uzdržavanja.

18. S obzirom da je ukinuta odluka o uzdržavanju, na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 3. ZPP-a, ukinuta je i odluka o parničnom trošku, o kojem će prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci.

19. Točka I i V prvostupanjske presude i prvostupanjsko rješenje nisu predmet žalbenog postupka pa iste ostaju neizmjenjene.

20. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 3. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić