REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-15659/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Eter, uz sudjelovanje Jasminke Češković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe SVIJET MASKICA d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe LI, oboje zastupani po braniteljici Mariji Palić odvjetnici iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 46. i st. 2. i čl. 228. st. 1. t. 22. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) i čl. 10. st. 1a i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine", broj 118/18.,120/21. i 152/24.) u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Bjelovaru, Klasa: 116-02/25-01/564, Urbroj: 443-02-05-11-25-23 od 3. studenoga 2025., nakon provedenog žurnog postupka, javno je objavio 3. srpnja 2026. i
p r e s u d i o j e
I) Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
I okrivljena pravna osoba: SVIJET MASKICA d.o.o., po direktoru LI, sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB [osobni identifikacijski broj], prekršajno neosuđivana
II okrivljena odgovorna osoba: LI, sin L, rođen **.**.1989. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], prekršajno osuđivan
krivi su
1. što radniku ČI, rođenom **.**.1999. s prebivalištem u [adresa], koji je radio kod I okrivljenika na poslovima trgovca od 16. prosinca 2024. do 24. ožujka 2025. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, nisu isplatili minimalnu plaću za veljaču 2025. do 15. ožujka 2025. i za ožujak 2025. do 15. travnja 2025. godine,
dakle, što nisu kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba pravne osobe radniku isplatili minimalnu plaću na način propisan Zakonom o minimalnoj plaći
čime su počinili prekršaj iz čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći
kažnjiv za I okrivljenu pravnu osobu po čl. 10. st. 1a. istog Zakona i kažnjiv za II okrivljenika odgovornu osobu po čl. 10. st. 2. u vezi čl. 10. st. 1a. istog Zakona
II) Temeljem čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona I i II okrivljenici se u cijelosti
OSLOBAĐAJU KAZNE
za opisano djelo prekršaja
III) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. t. 3 Prekršajnog zakona I i II okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), svaki, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.
IV) Temeljem odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona
I okrivljena pravna osoba: SVIJET MASKICA d.o.o., po direktoru LI, sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB [osobni identifikacijski broj], prekršajno neosuđivana
II okrivljena odgovorna osoba: LI, sin L, rođen **.**.1989. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], prekršajno osuđivan
oslobađaju se optužbe
2. da ne bi radniku ČI, rođenom **.**.1999., s prebivalištem u [adresa], koji je radio kod I okrivljenika od 16. prosinca 2024. do 24. ožujka 2025. na poslovima trgovca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme za mjesec veljaču i ožujak 2025. dostavili ukupan obračun plaće i obračun dugovane neisplaćene plaće do 31. ožujka 2025 za mjesec veljaču 2025. i do 30. travnja 2025. za mjesec ožujak 2025.
čime bi počinili prekršaj iz čl. 93. st. 2. Zakona o radu, kažnjiv za I i II okrivljenika po čl. 229. st. 1. i 2. t. 46. istog Zakona
3. da bi bez suglasnosti radnika svoja potraživanja prema radnicima uskratili bez suglasnosti radnika tako što su istakli na zidu poslovnih prostorija papir pod nazivom KAZNE na kojem su naveli za što sve kažnjavaju radnike odnosno uskraćuju im od njihove mjesečne plaće bez da su se radnici suglasili dobrovoljno nakon što je mjesečna plaća sjela na njihov bankovni račun vršeći tako na mjesečnoj plaći radnika nezakoniti prijeboj
čime bi počinili prekršaj iz čl. 96. st. 1. Zakona o radu, kažnjiv za I i II okrivljenike po čl. 228. st. 1. i 2. t. 22. istog Zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru, podnio je optužni prijedlog protiv I i II okrivljenika pod Klasom gornjom, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude te je po prijedlogu tužitelja proveden žurni prekršajni postupak.
2. Braneći se u zajedničkoj pisanoj obrani I i II okrivljenici su u bitnome naveli da je optužni prijedlog nerazumljiv jer je radnik ČI podnio predstavku zbog neisplaćene plaće za veljaču i ožujak 2025., a tužitelj je okrivljenicima stavio na teret prekršaje koji ne proizlaze iz prijave. Dalje navode da su u konačnici radniku ČI isplaćene plaće za veljaču i ožujak 2025., a potvrdu o istome priložili su uz pisanu obranu. Posebno su istaknuli da je do kašnjenja isplate plaće došlo zbog propusta knjigovodstvenog ureda koji obavlja te poslove, da okrivljenik zapošljava veći broj radnika u raznim gradovima u Hrvatskoj radi čega ponekad dođe do propusta. U odnosu na prekršaj pod točkom tri optužnog prijedloga ističu da je isti neosnovan i nedokazan te ne konkretiziran. Predlažu da ih sud oslobodi optužbe, a podredno oslobodi kazne ili primjeni odredbu o ublažavanju kazne.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitao ČI te je uvidom u e-spis provjerio prekršajnu osuđivanost I i II okrivljenika i utvrdio da I okrivljenik nije prekršajno osuđivan, a II okrivljenik nije prekršajno osuđivan zbog istovrsnih ili sličnih prekršaja.
3.1. Svjedok ČI iskazao je da je bio zaposlen kod I okrivljenika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima trgovca u razdoblju od 16. prosinca 2024. do 24. ožujka 2025. i podnio je prijavu protiv I i II okrivljenika iz razloga što mu nisu isplatili plaću za veljaču i ožujak 2025. kako je određeno ugovorom o radu. Isto tako istaknuo je da mu poslodavac nije za mjesec veljaču 2025. do 31. ožujka 2025. i za mjesec ožujak 2025. do 30. travnja 2025. dostavio ukupan obračun plaće kao i obračun dugovane neisplaćene plaće za navedene mjesece već mu je isto dostavio putem e mail-a u listopadu 2025. godine. Na upit suda istaknuo je da mu poslodavac za veljaču i ožujak 2025. godine nije isplatio minimalnu plaću u roku kako je to navedeno u ugovoru o radu odnosno do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Poslodavac mu je isplatio plaću za ta dva mjeseca naknadno u lipnju 2025. godine. Na daljnji upit suda istaknuo je da nije radio kod I okrivljenika u listopadu 2024. godine.
4. Braniteljica I i II okrivljenika istaknula je da sud uzme u obzir da su okrivljenici predmetnom radniku isplatili plaće za navedene mjesece i da im je žao zbog kašnjenja za isplatu plaće pa mole sud za blagost pri odmjeravanju kazne. Isto tako u spis je dostavila podnesak iz kojeg je razvidno da II okrivljenik kao direktor zastupa pravnu osobu u ovom predmetu.
5. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći i analizirajući obranu I i II okrivljenika te iskaz ispitanog svjedoka ČI, sud je odlučio kao u izreci presude te je našao nedvojbeno dokazanim da su I i II okrivljenici počinili prekršaj opisan pod točkom 1. izreke presude, dok je za prekršaje opisane pod točkom 2. i 3. izreke, sud okrivljenike oslobodio optužbe.
6. U postupku je nesporno da je radnik ČI radio kod I okrivljene pravne osobe na poslovima trgovca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. prosinca 2024. do 24. ožujka 2025., a što jasno proizlazi iz iskaza istog radnika, a što tijekom postupka obrana i nije osporavala. Nesporno je i da okrivljenici radniku nisu isplatili plaću za veljaču i ožujak 2025. sukladno ugovoru o radu, a isto tako mu nisu isplatili minimalnu plaću za ta dva mjeseca u bruto iznosu određenom Uredbom Vlade RH i to za mjesec veljaču 2025. do 15. ožujka 2025., a za mjesec ožujak 2025. do 15. travnja 2025. tj. do datuma kako je to propisano ugovorom o radu. Iste činjenice proizlaze iz iskaza radnika, a tijekom postupka obrana iste nije osporavala. Također je nesporno da su okrivljenici navedenom radniku naknadno isplatili ugovorenu plaću za mjesec veljaču i ožujak 2025., a što je radnik ČI izričito naveo u svojem iskazu.
7. Stoga je sud nesporno utvrdio da su I okrivljenik pravna osoba i II okrivljenik odgovorna osoba u pravnoj osobi radniku ČI, koji je radio kod I okrivljenika od 16. prosinca 2024. do 24. ožujka 2025. na poslovima trgovca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme propustili isplatiti minimalnu plaću u bruto iznosu i to za mjesec veljaču 2025. do 15. ožujka 2025., a za mjesec ožujak 2025. do 15. travnja 2025., čime su počinili prekršaj iz čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći što je kažnjivo za I okrivljenu pravnu osobu po čl. 10. st. 1a. istog Zakona, a za II okrivljenika odgovornu osobu po čl. 10. st. 2. u vezi čl. 10. st. 1a. istog Zakona, radi čega ih je sud proglasio krivima i kaznio kao u izreci presude.
8. Sud je prihvatio iskaz ispitanog svjedoka jer je iskazivao detaljno, uvjerljivo i u logičnom slijedu, sjećajući se detalja radnopravnog odnosa kod I okrivljenika. Na njegov iskaz braniteljica I i II okrivljenika nije stavljala primjedbe te kako se iskaz svjedoka u bitnome podudara obrani okrivljenika sud nije imao razloga sumnjati u istinitost njegovog iskaza.
9. Obrana nije osporavala prekršaj za koji ih je sud proglasio krivima, navodeći da je u konačnici, ali ipak u zakašnjenju navedenom radniku ugovorena plaća isplaćena. Taj dio obrane sud je prihvatio. Dio obrane gdje navode da je prijava radnika bila zbog neisplate plaće, a da je tužitelj podnio prijavu protiv okrivljenika zbog drugih prekršaja pa da je time optužni prijedlog neosnovan, sud nije prihvatio jer je na tužitelju pravo da podnese optužni prijedlog, a sud odlučuje o osnovanosti prijavljenih prekršaja pa je tako odlučeno i u ovom slučaju. Taj dio obrane sud drži pokušajem otklanjanja prekršajne odgovornosti.
10. Optužnim prijedlogom točkom 2. okrivljenicima se stavlja na teret i da su radniku ČI, koji je radio kod I okrivljenika od 16. prosinca 2024. do 24. ožujka 2025. na poslovima trgovca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme propustili isplatiti minimalnu plaću u bruto iznosu od 870,00 eura za mjesec listopad 2024. do 15. studenoga 2024. Sud je u tom dijelu suzio optužni prijedlog jer je tijekom postupka utvrđeno da imenovani radnik u tom razdoblju nije radio kod I okrivljenika.
11. Za prekršaj kažnjiv po čl. 10. st. 1a i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći propisana je novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 7.960,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura.
12. Međutim, sud I i II okrivljenika nije za prekršaj za koji ga je proglasio krivim izrekao novčanu kaznu propisanu Zakonom već ga je oslobodio od kazne primjenjujući odredbu čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, budući su prije donošenja presude i pokretanja ovog prekršajnog postupka radniku isplatili ugovorenu plaću za veljaču i ožujak 2025. odnosno ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak. Sud smatra da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja te ostvariti specijalna i generalna prevencija.
13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka.
14. Sud je I i II okrivljenike temeljem čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za prekršaje iz čl. 93. st. 2. i čl. 96. st. 1. Zakona o radu koji im se optužnim prijedlog stavljaju na teret. Naime, I i II okrivljenicima stavlja se na teret da ne bi radniku ČI, rođenom **.**.1999., s prebivalištem u [adresa], koji je radio kod I okrivljenika od 16. prosinca 2024. do 24. ožujka 2025. na poslovima trgovca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za mjesec veljaču i ožujak 2025. dostavili ukupan obračun plaće i obračun dugovane neisplaćene plaće do 31. ožujka 2025 za mjesec veljaču 2025. i do 30. travnja 2025. za mjesec ožujak 2025. čime bi počinili prekršaj iz čl. 93. st. 2. Zakona o radu, kažnjiv za I i II okrivljenika po čl. 229. st. 1. i 2. t. 46. istog Zakona. Odredba čl. 93. st. 2. Zakona o radu propisuje: poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ili ih ne isplati u cijelosti dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela njihova isplata radniku dostaviti: 1. obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u propisanom sadržaju 2. obračun iznosa plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju. Odredba čl. 229. st. 1. i 2. t. 46. Zakona o radu propisuje: novčanom kaznom od 8090,00 do 13.270,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba, a novčanom kaznom od 920,00 do 1320,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako radniku kojem na dan dospjelosti nije isplatio plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, ili ih nije isplatio u cijelosti, ne dostavi dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće ili dijela plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor koji je bio dužan isplatiti, sa sadržajem u skladu s pravilnikom iz članka 93. stavka 6. ovoga Zakona (članak 93. stavci 2. i 6.). Razvidno je da je bitno obilježje djela prekršaja, a to je da poslodavac radniku na dan dospjelosti nije isplatio plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, ili ih nije isplatio u cijelosti, nije navedeno u činjeničnom opisu terećenog prekršaja, a moralo je biti, tako opisano djelo ne predstavlja prekršaj iz čl. 93. st. 2. Zakona o radu. Nadalje, I i II okrivljenicima se stavlja na teret da su bez suglasnosti radnika svoja potraživanja prema radnicima uskratili bez suglasnosti radnika tako što su istakli na zidu poslovnih prostorija papir pod nazivom KAZNE na kojem su naveli za što sve kažnjavaju radnike odnosno uskraćuju im od njihove mjesečne plaće bez da su se radnici suglasili dobrovoljno nakon što je mjesečna plaća sjela na njihov bankovni račun vršeći tako na mjesečnoj plaći radnika nezakoniti prijeboj čime su počinili prekršaj iz čl. 96. st. 1. Zakona o radu, kažnjiv za I i II okrivljenike po čl. 228. st. 1. i 2. t. 22. istog Zakona. Odredba čl. 96. st. 1. Zakona o radu propisuje: Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, a odredba čl. 228. st. 1. i 2. t. 22. istog Zakona: novčanom kaznom od 4110,00 do 7960,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba, a novčanom kaznom od 530,00 do 790,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplati uskratom isplate plaće ili nekog njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće (članak 96. stavak 1.). U konkretnom slučaju razvidno je da je činjenični opis nepotpun i paušalan te da sadrži samo zakonski opis prekršaja , a da nisu konkretizirane odlučne činjenice odnosno nije navedeno koja su to konkretna potraživanja poslodavca prema radnicima i kojim radnicima, koliko je iznosila uskrata plaća radnicima i kojim radnicima te konkretno za koji mjesec, a što sve predstavlja konkretiziranje terećenog prekršaja. Sud posebno ističe da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja i sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. Slijedom navedenog, obzirom u navedenim prekršajima nisu navedene sve odlučne, bitne i konkretne činjenice koje su morale biti navedene u činjeničnom opisu terećenih prekršaja, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. srpnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Jasminka Češković
Sanja Eter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje nadležni sud.
Dostavna naredba:
1. I okrivljenik SVIJET MASKICA d.o.o., [adresa]
2. II okrivljenik LI, [adresa]
3. braniteljica odvjetnica Marija Palić, Maksimirska cesta 103, Zagreb
4. tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru
5. spis
