Poslovni broj: 8 Gž R-175/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja I. C., OIB: …, K., …, zastupanog po punomoćniku V. A., odvjetniku iz R., …, protiv tuženika Z. za h. m. P.-g. ž., R., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici D. L. K. odvjetnici iz O. društva M., L., K. & p. d.o.o. iz R., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-292/2021-14 od 10. svibnja 2023., dana 19. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbacuje se djelomično žalba tužitelja I. C. protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-292/2021-14 od 10. svibnja 2023. u dijelu pod toč. V. izreke, kao nedopuštena.

 

II Uvažava se djelomično žalba tužitelja I. C. te djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-292/2021-14 od 10. svibnja 2023. u dijelu pod toč. VI. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku Z. za h. m. P.-g. ž. naknaditi tužitelju pored već dosuđenog iznosa od 670,16 eura/ 5.049,32 kn, i daljnji parnični trošak u iznosu od 169,38 EUR (ukupno trošak postupka u iznosu od 839,54 EUR), sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Z. za h. m. P.-g. ž., R., naknaditi tužitelju I. C. trošak sastava žalbe u iznosu od 31,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja ove drugostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Z. za h. m. P.-g. ž., R., …, OIB: … da tužitelju I. C., … K., K., …, OIB: … na ime neisplaćenog dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremeni rad isplati iznos od 54,38 eura / 409,71 kuna 1 sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,15 eura od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,57 eura od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1,13 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,89 eura od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,09 eura od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,46 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1,21 eura od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1,26 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,70 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,12 eura od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,15 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4,18 eura od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 0,30 eura od 16. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 0,09 eura od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1,29 eura od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1,89 eura od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 0,33 eura od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 0,93 eura od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 0,48 eura od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 0,33 eura od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 3,21 eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 0,87 eura od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 0,91 eura od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 0,16 eura od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1,00 eura od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 0,50 eura od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 0,06 eura od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2,62 eura od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1,51 eura od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 0,16 eura od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3,58 eura od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3,52 eura od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 6,34 eura od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3,30 eura od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3,01 eura od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1,97 eura od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1,43 eura od 16. travnja 2020. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Z. za h. m. P.-g. ž., R., …, OIB: … da tužitelju I. C., …K., K., …, OIB: … na ime neisplaćenog dodatka na plaću za posebne uvjete rada za prekovremeni rad isplati iznos od 254,42 eura / 1.916,89 kuna2 sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,74 eura od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 2,83 eura od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 5,67 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4,44 eura od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,24 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 15,46 eura od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 2,32 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,
- na iznos od 6,07 eura od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 6,29 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,48 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,61 eura od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,77 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 20,92 eura od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1,52 eura od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 0,44 eura od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,44 eura od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 9,45 eura od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1,66 eura od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4,64 eura od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2,42 eura od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1,66 eura od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 16,05 eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,34 eura od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 4,55 eura od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 0,79 eura od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 5,01 eura od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2,48 eura od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 3,48 eura od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 13,12 eura od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 7,54 eura od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 0,82 eura od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 17,91 eura od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 17,62 eura od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 31,71 eura od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 9,48 eura od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 8,65 eura od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 5,67 eura od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 4,12 eura od 16. travnja 2020. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Z. za h. m. P.-g. ž., R., …, OIB: 5… da tužitelju I. C., … K., K., …, OIB: … na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor isplati iznos od 30,59 eura / 230,47 kuna3 sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 0,41 eura od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 2,52 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,40 eura od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1,60 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 0,53 eura od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,16 eura od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 3,04 eura od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1,69 eura od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2,25 eura od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2,23 eura od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2,56 eura od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2,09 eura od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4,07 eura od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1,04 eura od 16. travnja 2020. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku Z. za h. m. P.-g. ž., R., …, OIB: … da tužitelju I. C., … K., K., …, OIB: … na ime neisplaćene naknade za bolovanje isplati iznos od 2,51 eura / 18,87 kuna4 sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2,07 eura od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 0,43 eura od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku Z. za h. m. P.-g. ž., R., …, OIB: … da tužitelju I. C., … K., K., …, OIB: …naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 670,16 eura/ 5.049,32 kn510. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj s preostalim dijela zatraženog troška postupka do iznosa od 839,54 Eura kao neosnovanim.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. V. i VI. izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući istu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj se poziva na odredbu čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, zatim odredbe čl. 7. Zakona o odvjetništvu, odredbe alineje 4., 8., 41. i 55. Kodeksa odvjetničke etike, kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naglašava da je, između ostalog, potraživao trošak za sastav stupnjevite tužbe u visini 199,00 EUR uvećan za PDV i pripadajuće zatezne kamate. Prvostupanjski sud je tužitelju djelomično priznao trošak sastava predmetne tužbe odnosno iznos od 99,50 EUR uvećan za PDV. Tužitelj nadalje ističe da je predmetni postupak pokrenut stupnjevitom tužbom 13. siječnja 2021. u kojoj je naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn s obzirom na to da je za određivanje troškova postupka mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u trenutku poduzimanja određene radnje, u konkretnom slučaju podnošenje stupnjevite tužbe, to tužitelj smatra da mu sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za sastavljanje stupnjevite tužbe pripada nagrada od 100 bodova odnosno 199,00 EUR. Dakle, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio da tužitelju za sastav predmetne tužbe pripada trošak u iznosu od 99,50 EUR uvećano za PDV. Ukoliko drugostupanjski sud prihvati žalbu tužitelju tada pripada i daljnji trošak za sastav iste sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tj. 49,75 EUR uvećano za pripadajući PDV i zateznu kamatu.

2.1. Podredno ističe da sve i da je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto ispravno primijenio materijalno pravo odnosno osnovano tužitelju za sastav predmetne tužbe priznao trošak u iznosu od 99,50 EUR uvećano za iznos PDV, što tužitelj osporava, prvostupanjski sud je svejedno pogrešno tužitelju priznao trošak postupka u iznosu od 670,16 EUR. Žalitelj precizira parnične radnje navodeći da ukupan zbroj iznosi 572,13 EUR, a uvećano za PDV od 143,03 EUR sveukupno da je 715,16 EUR, a ne kako je to pogrešno dosudio prvostupanjski sud u iznosu od 670,16 EUR. Slijedom navedenog predlaže da drugostupanjski sud u cijelosti prihvati žalbu te da preinači toč. V. izreke odnosno u cijelosti ukine toč. VI. izreke, a podredno da uvaži žalbu te preinači toč. V. izreke i u cijelosti ukine toč. VI. izreke prvostupanjske presude.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja odluka o troškovima parničnog postupka, pa kako je o zahtjevu za naknadu troška odlučeno presudom to se prema čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13. i 70/19. dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) ima smatrati da odluka o troškovima postupka u presudi predstavlja rješenje.

6. Ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi odredbe čl. 381. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

7. Prvostupanjski sud je u pobijanom dijelu pod toč. V. izreke naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 670,16 EUR sa pripadajućom kamatom od 10. svibnja 2023. pa do isplate, dok je pobijanim dijelom pod toč. VI. izreke odbio zahtjev tužitelja s preostalim dijelom zatraženog troška postupka do iznosa od 839,50 EUR.

7.1. Tako donesenu odluku prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove punomoćnika tužitelja, kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje Tarifa).

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada tuženici nije u cijelosti dosudio troškove parničnog postupka.

8.1. Naime, odlučujući o žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud odlučnom nalazi činjenicu - da je tužitelj 13. siječnja 2021. prvostupanjskom sudu podnio tužbu radi isplate dijela plaće stupnjevitom tužbom u smislu odredbe čl. 186.b ZPP, da iz spisa predmeta slijedi da je u istoj označio vrijednost predmeta spora u visini od 10.001,00 kn uz obvezu da će po pribavi podataka od tuženika i provedenog vještačenja postaviti određeni tužbeni zahtjev te da je tijekom predmetnog parničnog postupka tuženik tužitelju dostavio traženu dokumentaciju tako da je podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 8. ožujka 2021. tužitelj precizirao tužbeni zahtjev tužitelja (l.s. 31-33) te da naznačeni iznos od 2.575,94 kn predstavlja vrijednost predmeta spora.

9. Dakle, potrebnim se nalazi navesti da je odredbom čl. 186.b st. 1. ZPP određeno da tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

9.1. U st. 2. istog članka određeno je da u sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

9.2. Prema st. 3. istog članka u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

9.3. Nadalje, u st. 4. navedenog članka određeno je da je u slučajevima iz st. 2. i 3. tužitelj dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba te da je u tužbi iz st. 1. toga članka tužitelj dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. toga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz st. 4. toga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama čl. 35. do 37. i čl. 39. toga Zakona.

10. U svezi s primjenom navedene odredbe ukazati je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-4/23-2 od 3. svibnja 2023. te Rev -412/2021 od 28. ožujka 2023. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem: "Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva ( čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.".

10.1. Polazeći od sadržaja citirane odredbe, pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te utvrđenja u konkretnom slučaju tj. da je tužitelj već u tužbi označio vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP te da naknadno naznačen iznos njegova preciziranog zahtjeva od 2.575,94 kn predstavlja vrijednost predmeta spora, to po ocjeni ovog suda, trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu, do uređenja tužbe, odnosno postavljanja kondemnacijskog zahtjeva, treba odrediti prema toj vrijednosti predmeta spora tj. 10.001,00 kn.

11. S obzirom na navedeno po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovano tužitelj u žalbi ističe da je na ime parničnog troška za sastav stupnjevite tužbe tužitelju trebalo priznati 199,00 EUR što uvećano za iznos pripadajućeg PDV iznosi 248,75 EUR, pa kako je tužitelju za navedenu parničnu radnju već dosuđen trošak u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife) što uvećano za iznos pripadajućeg PDV iznosi 124,38 EUR to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo dosuditi razliku u visini daljnjeg iznosa od 124,38 EUR odnosno ukupno 248,75 EUR.

12. Nadalje je navesti da je sud prvog stupnja, dakle, priznao tužitelju, kako je već navedeno, trošak sastava tužbe u visini od 99,50 EUR, zatim trošak zastupanja na ročištu 29. ožujka 2023. u iznosu od 99,50 EUR, trošak sastava podnesaka od 8. ožujka 2021., 31. svibnja 2022. i 27. ožujka 2023. u iznosu svaki od 99,50 EUR, trošak sastava neobrazloženog podneska od 3. siječnja 2022. u iznosu od 24,88 EUR i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 49,75 EUR sve uvećano za PDV, međutim, to ukupno iznosi 572,13 EUR, a uvećano za pripadajući PDV (25%) od 143,03 EUR sveukupno iznosi 715,16 EUR, a ne 670,16 EUR kako je to pogrešno dosudio prvostupanjski sud.

13. Slijedom svega iznesenog valjalo je pored već dosuđenog iznosa od 670,16 EUR obvezati tuženika da tužitelju naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 169,38 EUR što sveukupno iznosi 839,54 EUR, tako da je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

14. Tužitelj je izjavio žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. V. izreke, međutim prvostupanjskom presudom u tom dijelu naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove sa pripadajućom zateznom kamatom. U svezi s time reći je da je odredbom čl. 358. st. 1. ZPP propisano da će nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu rješenjem odbaciti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta, s time što je prema st. 3. tog članka žalba nedopuštena ako je podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Kako, dakle, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv toč. V. izreke prvostupanjske odluke to je slijedom iznesenog, sukladno čl. 367. st. 1. ZPP u svezi čl. 358. st. 1. i 3. istog Zakona, valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. I.

15. Tužitelju kojem je povodom žalbenih navoda, unatoč tome što nije imao pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv toč. V. izreke, u cijelosti dosuđen traženi trošak parničnog postupka, primjenom Tbr. 10. toč. 5. Tarife prema kojoj za sastav žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., i 6., polazeći od visine pobijanog dijela koji iznosi 169,38 EUR, priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 31,11 EUR, a ne koliko potražuje u iznosu od 62,19 EUR, tako da je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona, odlučeno kao pod toč. III izreke ove drugostupanjske odluke.

16. U nepobijanom dijelu pod toč. I. II., III. i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 19. siječnja 2024.

 

Sutkinja

 

Sanja Dujmović, v.r.