1                              Broj: Gž-365/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. N.-Č., OIB: …, iz M., zastupana po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š. iz P., protiv tuženika H.-H. e., O. d. s. d.o.o., S. DP E. S., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćniku S. K., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj: Psp-44/2023-9 od 6. studenog 2023., 19. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba tužiteljice I. N.-Č. kao osnovana te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj: Psp-44/2023-9 od 6. studenog 2023. i sudi:

              I. Time što je dana 2. srpnja 2019. iskopčao dovod električne energije u zgradu, izgrađenu na nekretnini, položeni u k.o. M., upisanu u zk.ul. broj … kao zemljišna čestica … u naravi stambeno-poslovna zgrada s okućnicom, tuženik je smetao tužiteljicu u posljednjem posjedu opisane nekretnine, pa mu se zabranjuje buduće takvo ili slično ponašanje

              II. Nalaže se tuženiku H.-H. e., O. d. s. d.o.o., S. DP E. S., OIB: …, iz S., naknaditi tužiteljici I. N.-Č., OIB: …, iz M., troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 865,51 EUR (osamstošezdesetpeteurapedesetjedancent) sa zateznom kamatom počevši od 19. siječnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj: Psp-44/2023-9 od 6. studenog 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da je tuženik počinio smetanje posjeda tužiteljici te je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači odnosno usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio te žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. No, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj je tuženik obustavom električne energije smetao posjed. Prvostupanjski sud nesporno je utvrdio da je tužiteljica posjednica sporne nekretnine od 1. srpnja 2017. u sklopu koje nekretnine se nalazi obračunsko mjerno mjesto šifre … a koje glasi na ime M. I.. Također, nesporno je da je tužiteljica plaćala paušalnu naknadu utrošene električne energije, ali se navedeni iznosi ne odnosi na račun koji odgovara šifri obračunskog mjernog mjesta …. Kako je na navedenom obračunskom mjernom mjestu utvrđeno neplaćanje te je temeljem naloga elektra kao opskrbljivača za privremenim iskapčanjem struje, tuženik  proveo iskapčanje struje 2. srpnja 2019. Nadalje, prvostupanjski sud poziva se i na članak 95. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj: 85/95. – nastavno u tekstu: Opći uvjeti) temeljem koji je tuženik obustavio isporuku električne energije tužiteljici. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik prije obustave električne energije dostavio krajnjem kupcu prethodnu obavijest temeljem kojega izvještava da će doći do privremene obustave električne energije. Stoga po stajalištu prvostupanjskog suda tuženik nije smetao posjed tužiteljice te odbija tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći dodatno kako rezultat ostvarenja prava na zaštitu posjeda stvari uvijek treba biti ispostavljanje ranijeg posjedovnog stanja u onom sadržaju i opsegu kakav je bio prije trenutka smetanja posjeda.

7. Pobijajući odluku prvostupanjskog suda tužiteljica cijeni da je navedeno rješenje nezakonito i nepravilno, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Nadalje navodi da je tuženik tek na glavnoj raspravi održanoj 29. svibnje 2023. po prvi put predložio da se u spis dostavi obavijest o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije za obračunsko mjesto broj … kao i opomenu o neplaćanju. Člankom 299. stavak 3. ZPP-a jasno je propisano da se nove činjenice i novi dokazi koje su stranke iznijele odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. istog članka neće uzeti u obzir. Tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da nije postupao protupravno te je na tu okolnost dostavio radni nalog izdan svojim djelatnicima za privremenu obustavu isporuke električne energije. Obzirom je na glavnoj raspravi od 29. svibnja 2023. sud prihvatio dokazni prijedlog tuženika time je povrijedio odredbu članka 299. stavak 3. ZPP-a jer se radi o ispravi koju sačinjava isključivo tuženik te ju je tuženik bio u obvezi dostaviti do zaključenja prethodnog postupka. Navedenu ispravu prvostupanjski sud nije smio uzeti u obzir. Nadalje, obrazloženje prvostupanjskog suda protivno je i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanom u rješenju broj: Rev-945/2022 od 20. rujna 2022. obzirom je prvostupanjski sud stava kako nema smetanja posjeda kada nije moguće izvršiti uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja.

8. Žalbeni navodi tužiteljice su osnovani.

9. Neosnovan je stav prvostupanjskog suda da kada u situaciji nije moguća uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, zahtjev za pružanje deklaratorne sudske zaštite posjeda uz zabranu budućeg smetanja nije samostalno moguće prihvatiti jer je sudska zaštita posjeda kondematorne naravi. Naime, člankom 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZOV) propisano je da posjednika kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, utvrdi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slična smetanja. Sud je u parnicama radi smetanja posjeda ovlašten pružiti posjedovnu zaštitu i kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja odnosno kada zbog prirode samog čina smetanja nije moguće urediti uspostavu prijašnjeg stanja (stav iskazan u rješenju Vrhovnog suda broj: Rev-945/2022 od 20. rujna 2022.). U konkretnom slučaju nije bilo moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja obzirom je tuženik nakon podnošenja tužbe izvršio ukapčanje električne energije na mjernom mjestu nekretnine gdje je prethodno izvršio obustavu električne energije. Dakle, tuženik je naknadno uspostavio posjedovno stanje kako je bilo u času smetanja.

10. Člankom 64. stavak 1. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj: 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19. – nastavno Zakon o tržištu električne energije) propisano je da svaki opskrbljivač može zahtijevati od operatora distribucijskog sustava obustavu isporuke krajnjem kupcu zbog neispunjenja obveza krajnjeg kupca iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca. Člankom 95. stavak 1. u Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom propisano je da operator sustava može nakon prethodne obavijesti, kao krajnju mjeru privremeno obustaviti isporuku električne energije krajnjem kupcu ako krajnji kupac, pored inog, onemogućava pristup priključku, obračunskom mjernom mjestu i mjernoj opremi, nije podmirio dospjele novčane obveze, ili krajnji kupac omogućava korištenje električne energije drugoj pravnoj osobi protivno odredbama Općih uvjeta. Dakle, osnovni uvjet koji se mora ispuniti da bi se privremeno obustavila isporuka električne energije krajnjem kupcu jeste da je krajnjem kupcu prethodno poslana obavijest.

11. Člankom 299. stavak 1. ZPP-a propisano je su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze i izjasniti se o činjeničnim navodima protivne stranke time da je stavkom 2. navedenog članka propisano kako stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja novog postupka. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da se nove činjenice i novi dokazi koje su stranke iznijele protivno stavku 2. neće uzeti u obzir. U konkretnom slučaju, a obzirom na tužbu tužiteljice koja je tvrdila da je tuženik postupao protupravno i nezakonito, tuženik je već u odgovoru na tužbu odnosno na pripremnom ročištu a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka trebao predložiti izvođenje dokaza uvidom u obavijest o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije na zahtjev opskrbljivača. Navedeni dokaz tuženik je predložio tek 29. svibnja 2023. kada je održana glavna rasprava kod suda. Naime iz navedenog zapisnika od 23. svibnja 2023. razvidno je da se radi o glavnoj raspravi, a što je izričito navedeno na zapisniku. Dakle, ne radi se o prethodnome postupku. Kako navedenu obavijest izdaje upravo tuženik isti ju je mogao odmah dostaviti prilikom podnošenja odgovora na tužbu ili pak najkasnije do zaključenja prethodnog postupka a što tuženika nije učinio. Stoga, prvostupanjski sud nije mogao svoju odluku temeljiti na navedenoj obavijesti obzirom je istu tuženik mogao nedvojbeno dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka ili se na istu pozvati. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da navedeni dokaz bez svoje krivnje tuženik nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga se, navedena obavijest o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije na zahtjev opskrbljivača neće uzeti u obzir sukladno članku 299. stavak 3. ZPP-a tim više jer se tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka poziva na članak 95. Općih uvjeta, a koji članak jasno propisuje dostavu prethodne obavijesti. Dakle, već prilikom podnošenja odgovora na tužbu odnosno do zaključenja prethodnog postupka, tuženik je, da bi dokazao pravilnost svog postupanja, trebao i predložiti dokaz uvidom u prethodnu obavijest, a što isti nije učinio. Posebno se napominje kako izvođenje dokaza koje se tiče dostave obavijesti o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije predstavlja odlučnu odnosno glavnu činjenicu temeljem koje se utvrđuje pravna osnovanost tuženikovog postupanja i koji dokaz nije usmjeren na utvrđivanje pomoćnih činjenica, odnosno koji bi služio za utvrđivanje posredno relevantnih činjenica, jer je dostava o navedenoj obavijest ključan dokaz koji služi za utvrđivanje odlučnih činjenica.

11.1. U ovom predmetu sud nije problematizirao pitanje krajnjeg kupca upravo iz razloga jer se prethodna obavijest nije uzela u obzir imajući u vidu činjenicu da je navedeni dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije utvrđeno da navedeni dokaz tuženik bez svoje krivnje nije mogao iznijeti ranije.

12. Člankom 21. ZOV-a propisano je pravo na zaštitu posjeda dok je člankom 22. propisana sudska zaštita posjeda. U konkretnom slučaju tužiteljica je dokazala da je posljednja mirna posjednica, da je tuženik obustavom električne energije smetao njen posjed te je tužbu podnijela u predviđenom subjektivnom roku unutar 30 dana. Ovo stoga jer je smetanje posjeda, odnosno privremena obustava električne energije učinjena 2. srpnja 2019. a tužba je zaprimljena 9. srpnja 2019. Da je tužiteljica u posljednjem mirnom posjedu vidljivo je iz iskaza same tužiteljice kada navodi da je u posjedu spornog mjesta od 2017., a ove činjenice su razvidne iz iskaza svjedoka B. Š., L. Š. i D. M.. Tijekom postupka niti iz jednog dokaza nije utvrđeno da tužiteljica nije u posljednjem mirnom posjedu navedene nekretnine. U posjedovnim postupcima sudska zaštita posjeda pruža se prema posljednjem stanju posjeda u odnosu na nastala smetanja te se u navedenoj parnici ne raspravlja o pravu vlasništva, pravu na posjed i slično, već se samo utvrđuje činjenica posljednjem mirnog posjeda i čina smetanja. Stoga, imajući u vidu navedeno ovaj sud izvodi nedvojben zaključak kako je tuženik postupao suprotno odredbi članka 95. Općih uvjeta te je smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu. Stoga je ovaj sud sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a uvažio žalbu tužiteljice i preinačio prvostupanjsko rješenje.

              13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a. Naime, tužiteljici je priznata jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova sukladno Tbr. 7. točka 2. obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 1,99 eura sukladno Tbr. 52. te obračunat PDV sukladno Tbr. 42. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.). Tužiteljici je također priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i rješenje u ukupnom iznosu od 53,09 eura te trošak vještačenja u iznosu od 314,92 eura. Naime, u odnosu na trošak vještačenja isti je uplaćen u iznosu od 447,65 eura (3.372,80 kuna), a od kojeg iznosa je isplaćeno 265,45 eura na ime troškova vještaka te na ime troškova suda iznos od 49,47 eura dok je preostali iznos ostao neiskorišten.

              14. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u nastavku teksta: ZOO)

              15. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 19. siječnja 2024.

                                          Sudac:

                                          Ivica Raguž