REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-8242/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, dana 3. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 198-50-3984872 od 21.3.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženog, a koja :

- u dijelu čl.3. glasi: “NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...”

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju IE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 277,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2026. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 28. prosinca 2025. godine, navodi da je sa tuženim sklopio Ugovor o kreditu broj 198-50-3984872 od 21.3.2007., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 17.808,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita. Odredbom čl.3. predmetnog Ugovora tuženi je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3.30 % od iznosa kredita, koji iznos mu je i naplaćen prilikom isplate kredita. O samoj ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva, ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženi prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Nadalje, tužitelj tvrdi da sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP, NN 96/03), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem. Posljedično, tužitelj nije mogao niti utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Također, tužitelj navodi da mu je tuženi odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga za navedenu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženi naplatio iz kreditinog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način tuženik je prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, umjesto da je naknadu ukalkulirao u ugovorenu redovnu, nominalnu kamatu koju tužitelj već plaća kao cijenu kredita.

2. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe traži:

- da sud utvrdi ništetnom odredbu predmetnog ugovora o kreditu u djelu čl. 3. koja glasi: “NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...”

- naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tuženiku su tužba od 28.12.2025. godine sa prilozima, kao i rješenje od 16.2.2026. godine kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku 45 dana (u kojem je upozoren na donošenje presude zbog ogluhe ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku te ukoliko bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku) uredno dostavljeni dana 24.2.2026. godine, što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži na listu 17 spisa te uvidom u e-Spis.

4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv na davanje odgovora na tužbu, nije u roku od 45 dana, podnio odgovor na tužbu.

5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili općepoznatim činjenicama te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu koju je uredno zaprimio, ovaj sud je na temelju čl. 331.b. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I izreke.

6. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (50/26).

7. Vrijednost predmeta spora je u tužbi naznačenih 1.400,00 EUR, što je u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP-a.

8. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od sastava tužbe - 100 bodova po Tbr. 7. toč. 1. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR dobiva se iznos od 200,00 EUR, što sa PDV-om (25%) po Tbr. 46., u iznosu od 50,00 EUR, daje iznos od 250,00 EUR.

9. Trošak sudskih pristojbi tužitelja, sastoji se od troška sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a), dok tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer tužitelj u spis nije dostavio dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, niti je plaćanje sudske pristojbe na tužbu vidljivo kroz e-spis, a obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu nastaje u trenutku podnošenja tužbe sudu, na temelju čl. 4. st. 1. točka 1. ZSP-a.

10. Slijedom navedenog, kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, to mu sud dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i priznati trošak sudskih pristojbi, što čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 277,50 EUR, kao u točki II izreke ove presude.

11. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 277,50 EUR tekuća od 3. srpnja 2026. godine, kao dana donošenja ove presude, kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate, dosuđena je tužitelju temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 3. srpnja 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a)

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 EUR

2. tuženiku