Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 Našice

Posl. broj: P-398/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj službi u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te zakonske zastupnice tuženika ŽI, na ročištu za objavu presude održane dana 3. srpnja 2026., objavio je

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj UI OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] oranica Makloševac površine 1 j i 845 čhv, što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje svoga vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis toga vlasništva u korist tužitelja, sve u roku od 15 dama.

Nalaže se tuženici da tužitelji nadoknadi parnične troškove.“

II. Nalaže se tužitelju OI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica Makloševac površine 1 j i 845 čhv upisana je Republika Hrvatska kao vlasnik. Nekretninu BI (Andrije) Milutin iz Makloševca kupio je prije II svjetskog rata od Plemićkog dobra Norman Rudolfa i stupio u posjed. Čestica je bila upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Plemićkog dobra Norman Rudolfa čije je vlasništvo bivša država FNRJ oduzela Odukom Kotarskog suda u Našicama 1947. godine i upisala vlasništvo FNRJ. Godine 1983. čestica je u gruntovnici prenijeta u novi uložak [broj ZK uloška] i upisano društveno vlasništvo koji upis je trajao do 2009. godine kada je upisano vlasništvo Republike Hrvatske. Tužitelju i prednicima nikada nije oduzet posjed. U katastru je do 1964. godine bio upisan posjed BI (Andrije) Milutina iz Makloševca koji je tu nekretninu predao u općenarodnu imovinu - Općini Našice, zatim je 1976. kao društveno vlasništvo česticu 549/41 Općina predala na korištenje Mjesna zajednici Ceremošnjak - selu Makloševac koji upis posjeda je trajao do 1984. godine kada je MZ Ceremošnjak česticu dodijelila Lovačkom društvu Vepar Vukojevci a ono 2005. godine predalo posjed čestice 549/41 tužitelju na ime nadoknade za izvršene poslove izgradnje i postavljanja fazanerije za zimsku prehranu divljači. Tužitelja i prednike BI, [adresa], Mjesnu zajednicu Cerermošnjak - Makloševac i Lovačko društvo Vepar Vukojevci do danas nitko nije smetao u posjed niti je posjednicima osporavao bilo kakvo drugo stvarno pravo na čestici 549/41. Tužitelj ima pravni interes srediti vlasništvo svoje nekretnine na kojoj je upisano samo nominalno vlasništvo tužene a u stvarnosti se radi o nekretnini koju tužitelj putem pravnih prednika mirno i pošteno posjeduje preko 80 godina i to Rajić Milutin do 1964. godine, Mjesna zajednica Ceremošnjak - Makloševac do 1984. godine, Lovačko društvo Vepar Vukojevci -Podgorač do 2005. godine a od tada do danas tužitelj. Posjed tužitelja je pošten jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, stečen na valjanoj pravnoj osnovi od Lovačkog društva kojemu je pravni poredak bivše države priznao posjed, pa tužitelj od Republike Hrvatske traži da mu vlasništvo prizna temeljem dosjelosti a svoj zahtjev temelji na članku 159. st. 2 i 3. u vezi sa člankom 18. st. 1. i 2. te članku 130. st. 2. ZV/96. Članak 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96.) koji jer stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine, propisao je da za stjecanje vlasništva dosjelošću na uknjiženim privilegiranim vlasnicima (Republika Hrvatska, vjerski objekti i dr.) potreban dvostruki rok dosjedanja. Taj se rok ne može primjenjivati unatrag. Kako tužbeni zahtjev tužitelja treba procjenjivati po propisima koji su bili na snazi prije 8. listopada 1991. godine odnosno prije 1. siječnja 1997. godine, zahtjev treba procjenjivati po pravnim pravilima OGZ-a – paragraf 1453, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl.list SFRJ 1/80. preuzet u RH-oj Zakonom o preuzimanju i izmjeni ZOVO (NN 53/91.), te po obvezujućem Načelnom mišljenju na zajedničkoj sjednici svih sudaca Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60. od 4, travnja 1960. godine koje zauzima obvezno pravno shvaćanje da pošteni posjednik stječe vlasništvo nekretnine na društvenom vlasništvu protekom roka dosjedanja od 20 godina koje mišljenje kao obvezujuće egzistiralo je u sudskoj praksi. Stoga tužitelj za upis svoga vlasništva na čestici 549/41 ispunjava zakonske uvjete iz članka 159. st. 3. ZV/96 jer u razdoblju od 1964. godine pa do donošenja ZV/96. a prema priloženim materijalnim dokazima i pozivom na presudu ESLJP u predmetu TRGO protiv RH-e iz 2009 godine, ima dovoljnog poštenog posjedovanja od 1964. pa do 1996. godine, dakle više od potrebnih 20 godina u razdoblju prije upisa vlasništva tužene na čestici 549/41 2005, godine, jer tužena nije priložila niti jedan dokaz koji bi osporavao ili doveo u pitanje pravo tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da tužbom tužitelj traži da sud utvrdi da je isti vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini je tužena upisana kao vlasnica i posjednica. Tužitelj kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine navodi dosjelost putem svojih pravnih prednika. Točni su navodi tužitelja da je BI predmetnu nekretninu 1964. godine predao u O.N.I., dakle, od 1964. godine predmetna nekretnina je posjed društvenog vlasništva, a što nadalje znači da je tužena

– Republika Hrvatska vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem odredbe čl.3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91) jer su za to bili ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti (da je nekretnina u naravi poljoprivredno zemljište, da se prema uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša nalazi izvan granica građevinskog područja te da je upisana kao društveno vlasništvo). Dakle, od 1964. godine predmetna nekretnina više nije u posjedu pravnih prednika tužitelja, kako to pogrešno u tužbi navodi tužitelj. Godine 2009. predmetna nekretnina, osim što je u posjedu tužene, postaje i vlasništvo tužene. Navodi tužitelja da je Mjesna zajednica Ceremošnjak dodijelila predmetnu k.č.br. Lovačkom društvu Vepar Vukojevci na ime naknade za izvršene poslove izgradnje i postavljanja fazanerije za zimsku prehranu divljači nisu dokaz da je takvim postupanjem preneseno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer nitko ne može na nekoga prenijeti više prava nego li je sam imao. Tužitelj neosnovano u tužbi navodi da se u konkretnom slučaju njegov zahtjev treba procjenjivati po pravnim pravilima OGZ-a paragraf 1453. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Suprotno navodima tužitelja, tužena ističe da su se do 1974. godine mogla dosjelošću stjecati samo prava korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu, a NE i pravo vlasništva, zatim se prema Ustavu SFRJ iz 1974. i Zakona o udruženom radu nije se moglo dosjelošću stjecati pravo korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu u klasičnom smislu građanskog (privatnog) prava, te s obzirom da je stupanjem na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 01. rujna 1980. na temelju njegove odredbe čl.29. izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu jasno je onda da se razdoblje od 1941. godine do 08. listopada 1991. ne računa u rok za stjecanje prava vlasništva na društvenom vlasništvu. Ovakvo pravno stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama, između ostalog u rješenju poslovni broj Rev-951/2014-2 od 19. rujna 2018. pozivajući se na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, zatim u rješenju poslovni broj Rev-2467/13-4 od 13. ožujka 2018., zatim Županijski sud u Varaždinu je zauzeo isto pravno stajalište u presudi broj Gž-2091/2017 od 15. svibnja 2019. Vezano za paragraf 1453 OGZ-a na koji se poziva tužitelj, tužena ističe da bi se u konkretnom slučaju pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti trebalo utvrditi sukladno ranije važećim pravilima nekadašnjeg OGZ-a, a koja pravila su se primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list SFRJ 86/1946.) odnosno koja se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. (NN 73/91) te prema odredbama ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980) Narodne novine br. 53/91, 9/92 i 77/92. Na temelju pravnog paragrafa 1460 OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke:- sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete, vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina, odnosno 20 godina sukladno načelnom mišljenju proširene sjednice tadašnjeg Vrhovnog suda od 04. travnja 1960.). Nesporno je da je predmetna nekretnina prethodno bila u režimu društvenog vlasništva pa se u tom slučaju vrijeme od 1941. godine do 08. listopada 1991. ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelj svoje navode o stjecanju prava vlasništva i posjedništva putem svojih pravnih prednika ne dokazuje valjanim materijalnim dokazima.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), Uvjerenje o statusu čestice (list 5 spisa), Izvod iz posjedovnog lista (list 6 spisa), Povijesni zemljišnoknjižni uložak (list 11-14 spisa), Povijest promjena na katastarskim česticama (list 22-23 spisa), Odluku Lovačkog društva Vepar Vukojevci (list 32 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Gorana Sokolovića (list 59-66 spisa), saslušan je vještak Goran Sokolović (list 75-76 spisa), svjedok PI (list 76 spisa), svjedok CI (list 76-77 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 77 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama sporna je osnova tužbenog zahtjeva odnosno da li su ispunjene pretpostavke da tužitelj stekne pravo vlasništva nad nekretninom koja je predmetom ove tužbe putem dosjelosti.

6. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu, tužitelj navodi da je od 90-tih godina u posjedu utužene nekretnine odnosno u počecima nastanka ove Države. Stekao je nekretninu na način da je za lovačko društvo obavljao razne fizičke poslove od izrade rampi do izrade čeka te kako lovačko društvo nije imalo financijskih sredstava u dogovoru sa tajnikom društva pok. EI "prebila su se potraživanja" te je tako ušao u posjed nekretnine. Navodi da je vlasnik susjednih čestica te kada je stekao posjed utužene nekretnine doveo ju je u stanje prikladno za obradu jer je ista u to doba bila zapuštena. Navodi da ga nitko nikada nije smetao u posjedovanju niti polagao pravo na istu. Navodi da je bio vlasnik trgovačkog društva koje se radilo izradom metalnih konstrukcija stoga je bio omogućen obavljati i određene poslove za lovačko društvo. Bio je član lovačkog društva ali ne ovoga od kojih je stekao posjed nekretnina. Na poseban upit navodi od kada je stekao posjed nekretnine na temelju odluke društva nije se upisao kao vlasnik i posjednik iste.

7. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu svjedok PI navodi da mu je poznato o kojim je nekretninama riječ jer je u ono doba za vrijeme bivše države odnosno 80-tih godina lovačko društvo kojeg je bio član ovdje imalo fazaneriju. Poznato mu je da je tužitelj vlasnik okolnih čestica. Lovačko društvo Vepar Vukojevci se raspalo te nakon toga na tim nekretninama nisu kao lovci ništa radili. Poznato mu je da tajnik Lovačkog društva Lijić tada pisao nekakvu odluku kojom tužitelj se prepušta posjed nekretnina. Poznato mu je da je vlasnik tih nekretnina država. Poznato mu je također da kada je tužitelj stupio u posjed istu obrađivao jer je ista bila zapuštena te je ondje tužitelj angažirao bager radi poravnanja. Navodi da se lovačko društvo ugasili sredinom 90.-tih godina i od tada je tužitelj u posjedu. Nitko nikada nije smetao tužitelja u posjedovanju utuženih nekretnina koliko je njemu poznato. Navodi da je lovačko društvo ušlo u posjed navedenih nekretnina 80. -tih godina na način da je tadašnji tajnik EI uspio isposlovati da lovačko društvo ovdje ima fazaneriju. Navodi da je uistinu postojalo Lovačko društvo Vepar Vukojevci kao i Lovačko društvo Vepar Podgorač sve do 80-tih godina kada je došlo do spajanja tih društava i onda je bilo jedinstveno Lovačko društvo Vepar Vukojevci.

8. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu svjedok CI navodi da mu je poznato o kojim je nekretninama riječ jer je od 2008. godine u neposrednoj blizini bio zaposlen jer je njegov poslodavac ondje imao nekretninu a koja se odnosila na privatno lovište. Poznato mu je da tužitelj je u posjedu utuženih nekretnina te da je isti iste održava odnosno za vrijeme svog posjedovanja je istu uređivao jer je bila zapuštena. Od kako je on zaposlen 2008. godine poznato mu je da tužitelj nekretninu posjeduje i obrađuje. Nije mu poznato da je netko tužitelja smetao u posjedovanju i osporavao mu posjed. Poznato mu je iz lovačkih krugova da je gosp. EI koji je bio ovlašten raspolagati imovinom u ime lovačkog društva čiji je bio tajnik rekao da su ove utužene nekretnine sada od tužitelja jer ih je isti kupio od lovačkog društva. Navodi da ova nekretnina koja je utužena je njegov tadašnji poslodavac dobio u koncesiju od države da ima pravo lova ali to pravo lova se protezalo na sve nekretnine koje su spadale u dodijeljeno područje koncesijskog lova, a što se odnosilo samo na pravo prolaska i odstrela divljači a ne na pravo da oni s tom nekretninom raspolažu.

9. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa) utvrđeno je da je tuženica upisana kao vlasnik nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] ORANICA MAKLOŠEVAC površine 1 jutro i 845 čhv.

10. Uvidom u Uvjerenje o statusu čestice (list 5 spisa) utvrđeno je da s danom 8. svibnja 2024. zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima status i namjenu: djelomično unutar granica građevinskog područja a djelomično izvan granica građevinskog područja (označeno kao ostalo poljoprivredno tlo – PŠ).

11. Uvidom u Izvod iz posjedovnog lista (list 6 spisa) utvrđno je da je Republika Hrvatska upisana u posjedovni list broj 358 kao posjednik nekretnine broja kč.br.

549/41 MAKLOŠEVAC 8794m2 ORANICA 8794m2.

12. Uvidom u Povijesni zemljišnoknjižni uložak (list 11-14 spisa) za k. o. [katastarska općina] i to za gruntovnički uložak [broj ZK uloška] utvrđeno je povijesno gruntovno stanje.

13. Uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama (list 22-23 spisa) za kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da promjenom broj 32/64 je upisana u PL 97 k. o. [katastarska općina] na posjedniku ČIĆ te predajom u Fond O.N.I. 05-9047/1-64 od 26.10.1964. prelazi na posjednika O.N.I. – Općine Našice u PL 133 k. o. [katastarska općina]. Promjenom broj 5/68 na posjedniku N.O.O. – O.N.I. Našice mijenja naziv korisnika na Društveno vlasništvo – organ upravljanja Skupština Općine Našice. Promjenom broj 18/76 prelazi s posjednika Društveno vlasništvo – organ upravljanja Općina Našice na korisnika: Mjesna zajednica Ceremošnjak, selo Makloševac – prijava korištenja na mjesne zajednice. Nadalje, promjenom broj 1/84 s posjednika D.V. organ upravljanja SO Našice – korisnik MZ Ceremošnjak prelazi na posjednika D.V. – korisnik LD „Vepar“ Vukojevci – dodjela temeljem rješenja Z-1873/83 od 19.12.1983. te prelazi u novi PL 265 k. o. [katastarska općina]. Promjenom broj 30/2009 kč. br. [katastarska čestica] prelazi s posjednika Lovačko društvo „Vepar“ temeljem rješnja Općinskog suda u Našicama broj Z-1107/2009 u vlasništvo Republike Hrvatske i u posjedovni list 358 k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u Odluku Lovačkog društva Vepar Vukojevci (list 32 spisa) utvrđeno je da je ista sastavljena 19. rujna 2005. te da na sjednici Upravnog odbora Lovačkog društva Vepar, Vukojevci donesena je odluka kojom Lovačko društvo Vepar Vukojevci ima u posjednu katastarsku česticu broj [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] (fazanerija) i istu ustupa u posjed gospodinu OI UI iz [adresa].

15. Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka Gorana Sokolovića (list 59-66 spisa) utvrđeno je da je vještak utvrdio da iz priloženoj povijesni promjena koja se nalazi u spisu detaljno je opisan slijed upisa u katastarskom operatu od osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] 1961. godine pa sve do posljednjeg upisa 2009. godine. Isti utvrđuje da iz povijesti je vidljivo da prilikom osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata kč. br. [katastarska čestica] je bila upisana na posjedniku AI te da su se nakon toga temeljem pravnih akata (odluke i Z rješenja) mijenjali upisi posjednika – mijenjali se korisnici (posjednici) ali svi kao nositelji prava na društvenom vlasništvu. Vještak u nalazu i mišljenju utvrđuje da uvidom u digitalni ortofoto plan u pregledniku Geoportal moguće je pratiti način korištenja zemljišta od 2011. do 2024. za koji zaključuje da se koristilo na identičan način kao i susjedne kč. br. [katastarska čestica] koje su u vlasništvu tužitelja te zaključuje da je utvrđeno da nije vidljiva granica korištenja navedenih katastarskih čestica jer je sve navedene nekretnine koristila ista osoba. Vještak utvrđuje da se zemljište nalazi dijelom unutar a dijelom izvan granica građevinskog područja naselja Makloševac, kako je definirano Prostornim planom Grada [adresa].

16. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu vještak Goran Sokolović je izjavio da u cijelosti ostaje kod izrađenog nalaza i mišljenja. Dodatno je naveo da korisnici nekretnine koja je bila predmetom vještačenja su se mijenjali sve do upisa RH u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi. Od 19. prosinca 1983. godine Lovačko društvo „Vepar“ je bilo upisano kao posjednik nekretnine. Vezano za uvid u ortofoto snimke, navodi da prije 2011. također su postojale ortofoto snimke ali nisu kvalitete kao ove nakon 2011. godine.

17. Prije svega valja navesti da je mjerodavno pravo za rješenje konkretnog pravnog odnosa sadržano je u odredbi iz čl. 388. st. 2. i 3. („Narodne novine“ broj:

91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025, dalje u tekstu: ZVDSP). Prema odredbi iz čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom st. 3. propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

18. Polazeći od iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka koji navode suglasno da je tužitelj u posjedu od 1990-tih godina i s obzirom na citiranu odredbu iz čl. 338. st. 2. ZVDSP, na ovaj sporni odnos primjenjuju se odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje u tekstu: ZOVO). Navedenim zakonom odnosno temeljem čl. 29. ZOVO bilo je propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

19. Odredbom članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine 53/91 od 8. listopada 1991.) stavljena je izvan snage navedena odredba članka 29. Nadalje, donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom članka 159. stavak 4. je bilo propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekinuto trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanog u stavku 2. i 3. istoga članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina. Istovremeno je odredbom članka 388. stavak 4. ZV/96 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

20. Ustavni sud Republike Hrvatske je svojim odlukama broj U-I-58/1997, U-I- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. (Narodne Novine 137/99) utvrdio da odredba članka 378. stavak 4. ZVDSP iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ista ukinuta. Ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do 17. studenog 1999. jer je prema članku 55. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne Novine 99/99, 29/02, 49/02) ukidanje zakonske odredbe imalo učinak ex nunc.

21. Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 20. prosinca 2001. u članku 388. iza stavka 3. dodan je novi stavak 4. kojim je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, kako je stavljanje izvan snage odredbe od strane Ustavnog suda imalo značenje ukidanja (ex nunc), a ne i poništavanja (ex tunc), radi toga je sudska praksa u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uračunavala i vrijeme posjedovanja prije 1991. odnosno dok je nekretnina bila u pravnom statusu društvenog vlasništva, no prvostupanjski sud ističe da vrijeme odnosno pretpostavke dosjedanja moraju biti ispunjene u vrijeme važenja ukinute odredbe, tj. do donošenja ustavne odluke 17. studenog 1999., uz uvjet da na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. Valja napomenuti da je u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

22. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz članka 159. stavak 3. i 4. ZVDSP do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenog 1999. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev- 1048/2023-2 od 3. siječnja 2024. na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama članka 159. stavak 3. i 4. ZVDSP ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina.

23. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila u ZOVO, odnosno čl. 28. st. 2. ZOVO propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok st. 4. istog čl. je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. U čl. 30. ZOVO propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

24. Prema odredbi članka 28 stavka 2 ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4 istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi čl. 72 st. 2 ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati, da stvar koju posjeduje nije njegova. Trenutno važećom odredbom čl. 159. ZVDSP, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

25. Nadalje, odredbom čl. 160. st. 2. ZVDSP-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

26. Odredbom članka 18. st. 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Dakle, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

27. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da se tužitelj danas nalazi u posjedu utužene nekretnine a što je utvrđeno temeljem provedenog očevida i izvršenog vještačenja putem vještaka geodetske struke i saslušanih svjedoka. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Sokolovića proizlazi da tužitelj obrađuje navedenu nekretninu što je utvrdio neposredno na terenu i uvidom u ortofoto putem Geoportala iz kojeg je vidljiv način korištenja nekretnine, a koja se obrađuje na isti način kao okolne susjedne parcele od kojih je vlasnik tužitelj i koji isto obrađuje kao jednu tehnološku cjelinu. Isto tako iz iskaza saslušanih svjedoka PI i CI sud pronalazi utvrđenim posjedovanje nekretnine od strane tužitelja. Tužitelj prilaže Odluku Lovačkog društva „Vepar“ Vukojevci od 19. rujna 2005. godine kojom mu je prepušten posjed utužene nekretnine od strane Lovačkog društva. Nadalje, sud utvrđuje da Lovačko društvo „Vepar“ Vukojevci je posjedovalo od dana 19.12.1983. utuženu nekretninu a što sud utvrđuje temeljem uvida u Povijest promjena na katastarskim česticama i to uvidom u promjenu broj 1/84 kada je s posjednika društveno vlasništvo - organ upravljanja SO Našice – korisnik Mjesna zajednica Ceremošnjak prelazi na posjednika društveno vlasništvo. – korisnik LD „Vepar“ Vukojevci – dodjela temeljem rješenja Z-1873/83 od 19.12.1983. te prelazi u novi PL 265 k. o. [katastarska općina]. Navedenu okolnost također vještak utvrđuje i u svojem nalazu i mišljenju kao što isto proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka PI i tužitelja ČI koji suglasno iskazuju u dijelu da Lovačko društvo „Vepar“ je posjedovalo nekretninu od 80-tih godina.

28. No sud utvrđuje da se tužitelj ne nalazi u zakonitom posjedu nekretnine odnosno da ne raspolaže valjanom pravnom osnovom. Naime, pravna osnova na koju se tužitelj poziva je Odluka lovačkog društva „Vepar“ iz Vukojevaca kojom tužitelju ustupaju u posjed katastarsku česticu broj [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] a koja je sastavljena 19. rujna 2005. godine. Nadalje, svjedok PI je naveo da je Lovačko društvo „Vepar“ imalo u posjedu nekretninu od 80-tih godina no da se to lovačko društvo raspalo 90-tih godina te da je od tada tužitelj u posjedu utužene nekretnine. Nadalje, sam tužitelj navodi da je u posjedu nekretnine od 90-tih godina odnosno od početaka nastanka „ove države“. Stoga, sud ocjenjuje navedenu Odluku Lovačkog društva „Vepar“ Vukojevci od dana 19. rujna 2005. nevjerodostojnom jer iz iskaza saslušanog svjedoka proizlazi da je društvo ugašeno 90-tih godina a sama Odluka lovačkog društva datira iz 2005. godine, stoga isto predstavlja kontradiktornost. Isto tako s obzirom na navedeno, iskaz tužitelja je u suprotnosti s ispravama koje je sam priložio i na koje se osobno poziva u dijelu vremena početka posjedovanja, stoga sud utvrđuje da tužitelju ne može biti priznato pravo posjedovanja od prednika na kojeg se poziva i to na posjedovanje Lovačkog društva „Vepar“ iz Vukojevaca.

29. Nadalje, vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi da uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama da prilikom osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata za kč. br. [katastarska čestica] bila upisana na posjedniku AI te da su se nakon toga temeljem pravnih akata mijenjali korisnici (posjednici) ali svi kao nositelji prava na Društvenom vlasništvu. Stoga, sud utvrđuje da Lovačko društvo „Vepar“ je uistinu bilo posjednik - korisnik prava na nekretnini u Društvenom vlasništvu čiji je posjed bio zakonit, istinit i pošten.

30. Tužitelj je tijekom ovoga parničnog postupka isticao da se nalazi u kvalificiranom posjedu odnosno zakonitom, istinitom i poštenom posjedu čiju zakonitost i pravno sljedništvo temelji na Odluci Lovačkog društva. S obzirom na utvrđenje suda da se isti ne nalazi u zakonitom posjedu, odnosno nalazi se u posjedu temeljem Odluke koju sud cijeni nevjerodostojnom i kontradiktornom u vezi s drugim izvedenim dokazima jer kao što je već obrazloženo u odlomku broj 31. ove presude.

31. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZVDSP (čl. 159. ) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. koji je barem pošten ali ne i zakonit posjednik a sve kako je obrazloženo u odlomku broj 24. ove presude.

32. Prema shvaćanju ovoga suda utužena nekretnina je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu te se može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina do dana podnošenja tužbe. Kako je sud utvrdio da se tužitelj nalazi u posjedu od 90-tih godina, nisu ispunjene zakonske pretpostavke radi utvrđenja prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti, stoga je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a u svezi s čl. 155 ZPP-a, koji je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora. Trošak tuženika koji se sastoji od zatraženog troška zastupanja tuženika po zakonskom zastupniku sastoji se od troška odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 EUR, troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 8 toč.1), troška zastupanja na ročištima dana 1. travnja 2025. i 21. svibnja 2026. za svako ročište 100,00 EUR (tbr. 9 toč. 2), odnosno tuženiku je ukupno priznato 400,00 EUR kako je i zatražio. Stoga je sud riješio kao u toč. II. izreke ove presude.

Našice, 3. srpnja 2026.

SUDAC

Dario Ručević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Z.z. tuženika po ODO Osijek, SS Našice