REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj P-168/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici EZ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], a ova po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Grada Slavonskog Broda, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB 58007872049, zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku iz Zagreba, radi priznanja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 14. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika Ante Slovića, odvjetnika i rasprave održane 3. srpnja 2026. na kojoj je objavljena odluke, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj RZ iz [adresa]., suvlasnik 1/28 etažnog vlasništva (E-28) na nekretnini koja je upisana u zk. ul. ranije 12102 k. o. [katastarska općina], a koja se nekretnina nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] sa 494 m2, što u naravi predstavlja jedan poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju ( poslovni prostor 37,51 m2, pretprostor 1,01 m2 i WC 1,08 m2) ukupne površine 39,60 m2, te spremišta koje se nalazi u podrumu objekta (stepenice 2,00 m2 i spremište 29,74 m2), ukupne površine 31,74 m2 ili sve ukupno 56,47 m2, što su tuženi Grad Slavonski Bord iz Slavonskog Broda, Vukovarska 1, dužni priznati te tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu za z.k. upis ili će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženika radi priznanje prava vlasništva.

1.1. U tužbi je navedeno da je na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom dijelu od 1/28 etažnog vlasništva (E-28), a glede nekretnine koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa] sa 494 m2, upisan je tuženik. Upis tuženika u zemljišne knjige naslovnog suda izvršen je za vrijeme trajanja zemljišnoknjižno ispravnog postupka pri osnivanju novih zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], o čemu je sastavljen zapisnik zemljišno knjižnog odjela Rz-10922 (Z-2576/07) i to iz razloga što tužitelj nije imao saznanja za vođenje predmetnog postupka, a kako se u tome postupku nije nitko odazvao u svezi nekretnina iz točke 1. ove tužbe, kao vlasnik upisan je tuženik. Predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo tužitelja koji je tu nekretninu stekao kupoprodajom i to temeljem kupoprodajnog ugovora i to od 02. 10. 1996. godine, a koju je nekretninu kupio od tadašnjeg pravnog prednika tvrtke Borovo d.d. iz [adresa], sa sjedištem u [adresa]. Izjavom o potvrdi vlasništva od 01.06. 1998 godine pravni prednici tužitelja potvrdili su da je upravo tužitelj temeljem ugovora iz točke 3. ove tužbe, kupio poslovni lokal i skladišni prostor koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa]. , a koja je zgrada sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Potvrdom br. 03-162/96 od 19. 08. 1996. godine Fond u stambenom gospodarstvu Županije Brodsko-posavske potvrdio je da je pravni prednik tužitelja vlasnik predmetne nekretnine. Kupnjom predmetnog lokala, tužitelj je u istom otvorio trgovinu pod nazivom DM-commerce-Marina, koju je vodila njegova supruga do odlaska u mirovinu, a nakon toga tužitelj je predmetni lokal koristio za skladišni prostor, te za potrebe skladištenja proizvodnog asortimana susjedne tvrtke Ortos. Za vrijeme rada predmetne trgovine, za istu su plaćeni prirezi i druge komunalne naknade za korist tuženika. Tužitelj je u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina od dana kupnje nekretnina, tj. od 2.10.1996. Saznanjem za upis tuženika u zemljišne knjige, tužitelj se obratio tuženima, te je predložio ispravak upisa u svezi čega su tuženi tražili dokumentaciju koja im je dostavljena na njihov predmet koji se vodi pod brojem Klasa: 940-01/18-01/560. Urbroj: 2178/01-05-19-12., te do danas nisu dali pristanak za upis tužitelja na predmetnim nekretninama. Radi upisa prava vlasništva koji se očekivao kroz ispravak zemljišno knjižnog postupka uz suglasnost tuženika, tužitelj je sačinio kod tvrtke MIG d.o.o. elaborat o etažiranju br. 12/17, te je u tome elaboratu, koji je također dostavljen tuženima, izvršio lociranje predmetnih nekretnina, te točnu izmjeru nekretnina iz točke 1. ove tužbe koje tužitelj drži u svome posjedu pa je utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja poslovni prostor u prizemlju od 56,47 m2 i podrumski prostor od 31,74 m2. Kako se tužitelj nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu duže od 20 godine neprekidno, to tužitelju temeljem odredbe čl.159. stav 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pripada pravo vlasništva na predmetnim nekretninama iz točke 1. ove tužbe, tužitelj je predložio da se njegovo pravo vlasništva nekretnine utvrdi presudom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da prigovara vps-u budući da je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje isti može biti postavljen na iznos od 10.000,00 kn. Tuženik je naveo da tužitelj ne može steći pravo vlasništva niti dosjelošću na nekretnini koja se je vodila kao društveno vlasništvo jer je potrebno da pored sposobnosti stjecatelja, sposobnosti stvari da bude u vlasništvu i vrijeme određeno zakonom, jer je sukladno odredbi čl. 159 st.4. ZV-a propisano da je potrebno dvostruko vrijeme od onoga iz st.2 i st.2. navedenog članka, što znači da je u odnosnu na predmetne nekretnine potreban neprekinuti nesmetan posjed kroz razdoblje od 40 godina, što ovdje nije slučaj.

3. Tijekom postupka tuženik je prigovori vrijednosti predmeta spora (dalje – vps), a tužitelj je istu označio u iznosu od 37.162,36 eura, prema vrijednosti tog poslovnog prostora koji je predmet spora i na ročištu održanom kod ovog suda 23. studenog 2023. sud je utvrdio da je vps 37.162,36 eura na temelju čl. 40.st.2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje – ZPP-a ).

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sada zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa] sa 494 m2 na kojoj je upisan kao vlasnik Grad Slavonski Brod (str. 9 spisa). Uvidom u zapisnik broj 10921 veza Rz -8555 R1-27/86 je vidljivo da je bila predmet postupka zgrada upisana u kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa] m2 i da je utvrđeno da postoje dva poslovna prostora koja su međusobno povezana pa su stoga upisana u isto zk. tijelo i upisan je kao vlasnik Grad Slavonski Brod (str. 39 do 50 spisa). Uvidom u Ugovor broj 63/96 o kupoprodaji nekretnina je vidljivo da je isti sastavljen između Borova dd Vukovar kao prodavatelja i IZ kao kupca **.**.1996. i da je u čl. 1.navedeno da je prodavatelj vanknjižni vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u stambeno poslovnom objektu u [adresa] sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od 45,07 m2 lokala u prizemlju i 30m2 skladišnog prostora u podrumu objekta u kojem je poslovnom prostu prodavaonica obuće Borovo. U čl. 3. Ugovora je navedeno da se podmetnu nekretninu kupac obvezuje platiti cijenu od 80.000,00 DEM u roku od 15 dana od dana potpisa Ugovora i u čl. 11. da je ugovor zaključen kada ga potpišu obje Ugovorne stranke i kad prodavatelj ovjeri svoj potpis kod javnog bilježnika (str. 51 do 53 spisa). Uprava Borova d.d. i to ZZ, MZ i UZ su ovjerili svoje potpise kod javnog bilježnika Željka Maroslavac iz Zagreba 8. listopada 1996. (str. 55 spisa). Uvidom u potvrdu o plaćanju je vidljivo da je RZ iz [adresa] Borovu uplatio iznos od 80.000,00 DEM (str. 57 spisa). Uvidom u Izjavu Borova dd Vukovar od 1. lipnja 1998. je vidljivo da je RZ isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu u svezi poslovnog prostora u stambeno poslovnom objektu u [adresa] sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi čini 45,07 m2 lokala u prizemlju i 30,00 m2 skladišnog prostora u podrumu objekta i da mu Borovo daje suglasnost da se kao kupac uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama (str. 58 spisa). Uvidom u Potvrdu Grada Slavonski Brod upravnog odjela za graditeljstvo od 17.listoada 2018.je vidljivo da MIG d.o.o. iz Slavonskog b roda izradio etažni nacrt posebnog dijela zgrade na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 60 spisa). Uvidom u rješenje o privatizaciji je vidljivo da je isto izdao Hrvatski fond za privatizaciju 24. rujna 2003. i da su procijenjene nekretnine u trgovačkom društvu Borovo (str. 88 do 109 spisa) ali niti jedna nije bila u [adresa]. Iz očitovanja Centra za restrukturiranje i prodaju od 31.siječnja 2019. je vidljivo da je to iz razloga što je lokal kupljen 1996. a procjena vrijednosti nekretnina Borova je bila 31.prosinca 2002 pa isti i nije mogao niti trebao biti predmetom procjene (str.113 spisa). Uvidom u rješenje Općine Slavonski Brod od 11. listopada 1973. je vidljivo da je odobreno Građevinsko

– komunalnom poduzeću "Gradjevinar" iz Bosanskog Brod gradnja investicionog stambeno poslovnog objekta "Sodara na uglu Strossmayerove i Oreškovićeve ulice (str. 114do 121 spisa). Uvidom u Aneks ugovora od25. rujna 1978. je vidljivo da su isti zaključili Borovo prodavaonica Slavonski Brod M. Oreškovića 1 Sodara kao vlasnik posebnog dijela stambene zgrade i Stambena samoupravna interesna zajednica općine Slavonski Brod i da je u istom navedeno da se Borovo obvezuje plaćati investicijske i tekuće održavanje zgrade. Uvidom u Izvod iz katastarskog plana je vidljivo gdje se kč. br. [katastarska čestica] nalazi upisana (str. 164 spisa) uvidom u posjedovni list broj 11658 od 1.lipnja 2017 je vidljivo da se na nekretnini koja je predmet spora nalazi upisan Grad Slavonski Brod (str.165 do 167 spisa). Uvidom u potvrdu Fonda u stambenom gospodarstvu od 19.kolovoza 1996. je vidljivo daje navedeno da potvrđuju da je Borovo d.o.o. [adresa] vlasnik lokala površine 45,07 m2 i skladišnog prostora u podrumu 30,00 m2 u [adresa] GZ [adresa]. A lokal se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 169 spisa). Što se tiče nalaza od MIG d.o.o. iz lipnja 2018. sud nije isti posebno analizirao jer je dan u privatne svrhe za potrebe etažiranja nekretnine koja je predmet spora (str. 188 d0 200 spisa) Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i svjedoci HZ, OZ, ŽZ Provedeno je vještačenje po vještaku Mario Tomić.

4.1. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je 1996. kupio od Borova poslovni prostor, ne zna zašto se nije uknjižio kao vlasnik. Sve što treba plaćati u svezi tog poslovnog prostora je plaćao, nije provjeravao u zemljišnim knjigama da nije vlasnik nekretnine. Nitko ga nije smetao u posjedu nekretnine.

4.2. Iz iskaza svjedoka HZ je utvrđeno od kada je zgrada izgrađena, a on je doselio 1975. tu je bila trgovina Bata- Borovo i prodavale su se cipele, kada je ta trgovina zatvorena došla je gospođa koja je isto prodavala cipele. Iz iskaza svjedoka OZ je utvrđeno da ona zna da je toj zgradi bila trgovini Borova, nakon što je zatvorena ponovo je otvorena, ne zna tko ju je otvorio. Iz iskaza svjedoka ŽZ je utvrđeno da zna da je u toj zgradi bila trgovina Borovo, 1999. je počeo raditi u trgovini ortopedskih pomagala, koja je bila odmah do trgovine Marina u kojoj je radi ŠZ, oni su otvarali i zatvarali trgovinu.

4.3. Vještak Mario Tomić je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj pokazao poslovni prostor u koji se ulazi sa ulice i podrum koji je odvojen od poslovnog prostora. Sastoji se od poslovnog prostora prostorija 1-poslovni prostor sa 39,60 m2, prostorija broj 2 predprostor sa 1,01 m2 i prostorija broj 3 – WC sa 1,08 m2 što ukupno iznosi 39,60 m2 s podrumom koji se sastoji od prostorije 2 - stubište sa 2,00 m2 i spremište sa 29,74 m2 što je ukupno 31,74 m2 (str. 249 do 250 spisa).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je na nekretninama zk. ul. broj [broj ZK uloška] (ranije broj 12102) k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa] sa 494 m2 na kojoj je na 28. suvlasničkom dijelu 1/28 etažno vlasništvo upisan kao vlasnik Grad Slavonski Brod, bez pobliže označenog navoda što to u biti predstavlja -poslovni prostor ili stan i bez navoda površine (str. 9 spisa)

- je u zapisniku ovog suda broj 10921 veza Rz -8555 R1-27/86 navedeno da je predmet postupka zgrada upisana u kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa] m2 i da je utvrđeno da postoje dva poslovna prostora koja su međusobno povezana pa su stoga upisana u isto zk. tijelo i upisan je kao vlasnik Grad Slavonski Brod,

- je Ugovor broj 63/96 o kupoprodaji nekretnina sastavljen između Borova d.d. [adresa] kao prodavatelja i IZ kao kupca **.**.1996. i da je u čl. 1. navedeno da je prodavatelj vanknjižni vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u stambeno poslovnom objektu u [adresa] sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od 45,07 m2 lokala u prizemlju i 30 m2 skladišnog prostora u podrumu objekta u kojem je poslovnom prostoru prodavaonica obuće Borovo.

- je RZ iz [adresa] Borovu uplatio iznos od 80.000,00 DEM čime je isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu u svezi poslovnog prostora u stambeno poslovnom objektu u [adresa] sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi čini 45,07 m2 lokala u prizemlju i 30,00 m2 skladišnog prostora u podrumu objekta,

- tuženik nije osporio da se je poslovnom prostoru koji je predmet spora nalazila trgovina Borovo, niti da je sada u posjedu tužitelja,

- tijekom postupka došlo do promjene broja zk.uloška i sada je broj istog 25397, a ranije je bio 12102, a tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev prema navedenoj promjeni, iako je ista vidljiva iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka.

7. Tijekom postupka je bilo nesporno da Borovo nije bilo uknjiženo niti kao knjižni vlasnik nekretnine niti kao izvanknjižni vlasnik nekretnine - lokala površine 45,07 m2 i skladišnog prostora u podrumu 30,00 m2 u [adresa], dakle ukupne površine od 75,07 m2 a lokal se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U svezi navedenog nesporno je da je poslovni prostor koji je predmet ovog spora bio društveno vlasništvo dok je u posjedu istog bilo Borovo, koje je imalo u tom prostoru trgovinu obućom, ali tužitelj nije dostavio dokaz od kada i to kada. Jedino je svjedok HZ to naveo u svom iskazu, niti jedan drugi svjedok to nije potvrdio niti je tužitelj dostavio dokumentaciju o istom pa ocjeni ovog suda u tužitelj na koje me je teret dokaza niti dostavio sudu dokaz o posjedu nekretnine prednika tužitelja, jer se isto ne može dokazivati iskazom samo jednog svjedoka, pogotovo s obzirom na osporavanje tuženika. Sud nije usvojio prijedlog tužitelja da provjeri kod Borova od kada su bili suvlasnici na nekretnini, jer Borovo nikada nije bilo niti knjižni niti izvanknjižni vlasnik nekretnine. Nadalje, da sud provjerava od kada je Borovo steklo nekretninu i na koji način, jer to nije bitno za odluku u postupku. Dosjelost se utvrđuje posjedom nekretnine.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno to što je tužitelj koji je kupio od Borova na temelju kupoprodajnog ugovora broj 63/96 od 2. listopada 1996 poslovni prostor lokala površine 45,07 m2 i skladišnog prostora u podrumu 30,00 m2 u [adresa] koji se lokal se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predlaže da se uknjiži kao vlasnik nekretnine 1/28 etažnog vlasništva (E-28) na nekretnini koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se nekretnina nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] sa 494 m2, što u naravi predstavlja jedan poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju ( poslovni prostor 37,51 m2, pretprostor 1,01 m2 i WC 1,08 m2) ukupne površine 39,60 m2, te spremišta koje se nalazi u podrumu objekta (stepenice 2,00 m2 i spremište 29,74 m2), ukupne površine 31,74 m2 ili sve ukupno 71,34 m2, što je nesporno za 3,73 m2 manje od kupljenog.

9. Po ocjeni ovog su da nesporno je, u svezi navedenog da je tužitelj upravo u posjedu nekretnine koju je kupio od Borova od 1996. jer to ni tuženik nije osporio.

10. Tijekom postupka je bilo sporno da li je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine koja je predmet spora.

11. Na temelju čl. 159. st.1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje

– ZV-a) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. St. 2. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. St. 3. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. St. 4 Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

12. U svezi navedenog nesporno je da je tuženik osnovano istekao prigovor da je tužitelj osobno dosjelošću stekao pravo vlasništva jer je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe bio u posjedu nekretnine 23. godine, a potrebno je da prođe vrijeme dosjelosti od 40 godina jer je vlasnik nekretnine Grad Slavonski Brod. Osim toga, nekretnina je bila u i društvenom vlasništvu.

13. Članak 160.st. 1. ZV-a 1. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. 2. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

14. Zgrada u kojoj je poslovni prostor i koja je predmet spora je izgrađena 1975. ali nema dokaza kada je Borovo stupilo u posjed nekretnine – tog poslovnog prostora.

15. Nadalje, nesporno je da se nakon odluke ESLJP u predmetu Trgo protiv RH moguće uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. To znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999. rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991. u svezi navedenog u više svojih odluka Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno shvaćanje prema kojemu se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci br. Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., u povodu odluka Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Hrvatske, Trgo protiv Hrvatske i Radomilja i dr. protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske) zauzeo stav: „…Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“, broj 91/96, itd. - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona…” 17. Iz izvoda iz zapisnika br. Su IV-148/2018 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 21. studenoga 2018. proizlazi da je rok dosjedanja četrdeset godina.

18. Dakle, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu može se u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na društvenom vlasništvu nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe - nego ispunjenje zakonskih pretpostavki u razdoblju od 1.siječnja 1997. do 17. studenog 1999. Rok dosjedanja je četrdeset godina.

19. U svezi navedenog budući da tužitelj na kojem je teret dokaza nije tijekom postupka dokazao od kada do kada je njegov prednik bio u posjedu nekretnine i da je do podnošenja tužbe protekao rok od 40 godina potreban za dosjelost tužitelja i prednika sud je i odbio tužbeni zahtjev jer isti nije osnovan. Iskaz jednog svjedoka HZ nije dovoljan dokaz sudu u svezi dosjelosti nekretnine, a iskaz preostala dva svjedoka OZ i ŽZ su samo općeniti i bez saznanja o odlučnim činjenicama za ovu pravnu stvar kako je to osnovano i naveo tuženik.

20. U svezi navedenog sud je i odbio tužitelja sa tuženim zahtjevom jer isti nesporno nije osnovan. Tužitelj je dužnom pažnjom prosječnog građanina morao sam provjeriti da li kupuje nekretninu od knjižnog vlasnika ili ukoliko nije raspolagao sa dovoljno znanja zatražiti stručan savjet ali budući da to nije učinio ne može u ovom postupku dokazivati svoje pravo vlasništva kupnjom od nevlasnika i prije proteka roka dosjelosti.

21. Na temelju čl. 154.st.1. ZPP-a tužitelj je u obvezi naknaditi troškove parničnog 24. postupka tuženiku jer je tuženik u cijelosti uspio u postupku. Tuženik je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 14. svibnja 2026. u iznosu od 500,00 eura (tbr. 9.t.2. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN 138/23, 107/2025) uvećan za pripadajući porez od 125,00 eura što ukupno iznosi 625,00 eura, kako je to i navedeno pod točk. II izreke presude.

Slavonski Brod, 3. srpnja 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tužena po pun.