REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2072/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja SH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  je

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj: 041-50- 3788253 sklopljen 17. studenog 2006., potvrđen kod javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta poslovni broj OU-1077/2006 dana 17. studenog 2006., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi:

„Naknada - 3,30% (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 747,78 EUR sa zateznim kamatama od 18. studenog 2006. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 244,04 eura sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 26. ožujka 2026. ističe da je s tuženikom 17. studenog 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 041-50-3788253 potvrđen kod javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta poslovni broj OU-1077/2006 dana 17. studenog 2006. na iznos od 37.007,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Ističe da je odredbom članka 3. Ugovora o kreditu određeno je da će tuženik prilikom prvog korištenja kredita naplatiti korisniku kredita jednokratnu naknadu od 3,30 % iznosa kredita. Ističe da je tužitelj predmetni kredit sklopio u svojstvu potrošača i to za kupnju vozila. Navodi da se radi o standardnom ugovoru o kreditu sklopljenom 2006. s valutnom klauzulom CHF, pri čemu se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti su tužitelju kao potrošaču objašnjeni rizici koje nosi valutna klauzula, kao i razlozi zbog kojih mu je člankom 3. Ugovora o kreditu nametnuta odredba o plaćanju naknade od 3,30 % iznosa kredita. Ističe da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, a tuženik je unosio ništetne odredbe u ugovor pa su iste odredbe uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama između banke, odnosno tuženika i tužitelja koji se u predmetnom odnosu nalazi u svojstvu potrošača. Ističe da je odredbom članka 3. Ugovora o kreditu tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita nametnuo obvezu plaćanja tzv. ulazne naknade prilikom prvog korištenja kredita pri čemu se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, a tuženik je unosio ništetne odredbe u ugovor (npr. o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi), pa je ista odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama između banke, odnosno tuženika i tužitelja koji se u predmetnom odnosu nalazi u svojstvu potrošača. Ističe da je ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a u kojem ugovoru je ugovorene nepoštene odredbe o ulaznoj nakadi, pri čemu tuženik tužitelju nije na transparentan način razjasnio relaciju odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknada. Ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske Presudom poslovni broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2836/2022-2 od 8. studenoga 2022., kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara ulazna naknada, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti) u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP što sud temelji ne samo na činjenici da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nego i na činjenici da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, a sve suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Sud je utvrdio da se radi o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, stoga ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita), pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama tada važećeg Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je tužitelj na temelju sporne odredbe platio tuženiku iznos od 747,78 EUR koji tužitelj iznos potražuje zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja pa do isplate. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj: 041- 50-3788253 sklopljen 17.11.2006., potvrđen kod javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta poslovni broj OU-1077/2006 dana 17. studenog 2006., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi:

„Naknada - 3,30% (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Traži i isplatu iznosa od 747,78 EUR sa zateznim kamatama od 18. studenog 2006. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženiku je tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu, dostavljena 10. travnja 2026.

3. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, na temelju čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) odlučeno je u izreci.

4. Napominje se da se, sukladno čl. 338. st. 5. ZPP, u obrazloženju presude zbog ogluhe iznose samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude.

5. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te sukladno vrijednosti predmeta spora (747,18 eura). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7/1) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 187,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 30,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 244,04 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

6. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima je pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostava. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka o kojoj odlučuje županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2 ZPP).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku