Poslovni broj P-583/2026-3
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
[adresa], Š [adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja ŠF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Markovinović, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika
ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, OIB 23057039320, Jadranski trg 3A, Rijeka, radi utvrđenja ništetnosti , 3. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odredba 10. (deseta) Naknada iz Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404607-5104191821 od dana 15. prosinca 2008. godine, zaključenog između ŠF (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kao korisnika kredita i Erste&Steiermaerkische Bank d.d. (OIB 23057039320), Rijeka, Jadranski trg 3a kao kreditora, a koja glasi „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500 % (dvacijelihpedesetposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom ugovora.“ utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 303,09 € uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 3. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate ta referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404607-5104191821 od 15. prosinca 2008., kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.000,00 EUR. Člankom 10. NAKNADA, predmetnog Ugovora, za obradu zahtjeva i odobravanje kredita ugovoreno je da je Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,500 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora. Suštinski, da se radi o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Spornim člankom Ugovora o kreditu, regulirana je obveza korisnika na plaćanje naknade za obradu kredita od strane tuženika, koja je korisniku naplaćena jednokratno u iznosu od 2,500 % od iznosa kredita, konkretno 3.585,00 kuna i to prije isplate, odnosno za taj iznos je korisniku manje isplaćen kredit. Tužitelj ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca, i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz navedenog proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je ugovoreno pravo tuženika da od korisnika naplati naknadu u iznosu od 2,500 % od iznosa kredita, tzv. naknada za obradu kredita, nepoštena, a slijedom toga i ništetna. O navedenoj odredbi ugovora, uopće se nije pojedinačno pregovaralo. Isto tako, sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta je u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik korisnika uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe. Sve da je korisniku ponuđeno po principu uzmi ili ostavi, na način da je korisnik na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik korisniku nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u svezi sa postupkom odobrenja kredita. Ni na koji način nije korisniku prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena, odnosi. Odredba članka 10. ugovora da je protivna načelu savjesnosti i poštenja, te je korisniku nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje tuženika za ekstra profitom) obveza. Nameće se zaključak kako takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku
– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te dužnosti njihove suradnje i zabrane zlouporabe prava. Prema članku 10. Ugovora o kreditu, naknada za obradu kredita iznosila je 2,500 % od iznosa ukupnog odobrenog kredita, što u je konkretnom slučaju iznos od 3.585,00 kuna. Iz Obračuna naknade za bankarske usluge, koji je tuženik dostavio, a koji se odnosi na datum 15. prosinca 2008. godine, jasno i nedvojbeno prizlazi da je banka navedeni iznos naknade doista i naplatila. Naime, predmetna naknada nije naplaćena naknadno, već je odbijena neposredno prilikom isplate kredita. Drugim riječima, tužitelj kredit nije isplaćen u punom ugovorenom iznosu, već u iznosu umanjenom za 3.585,00 kuna, koliko je banka zadržala na ime sporne naknade za obradu kredita. Time je tuženik već u trenutku plasmana sredstava jednostrano umanjio iznos stvarno isplaćenih kreditnih sredstava, dok je obveza tužitelj ostala obračunavana na puni nominalni iznos kredita. Također, u konkretnom slučaju da se radi o potrošačkom kreditu.
2. Sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu od 15.12.2008., obračun naknade za bankarske usluge i osobnu iskaznicu tužitelja.
3. Rješenjem od 6. svibnja 2026. tuženik je pozvan u smislu odredbe čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, /0/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) da u roku od 30 dana podnese pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice ne postupanja po naloženom u smislu odredbe čl. 331 b. ZPP-a.
4. Budući da tuženik u ostavljenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, a ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih bi proizašlo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331 b. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.
5. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tužitelju priznao tropak sastava tužbe (200,00 € - Tbr. 7/1) uvećano za pripadajući PDV (50,00 €) te trošak sudske pristojbe na tužbu (26,54 €) i na presudu (26,54 €). Sud je tužitelju priznao i zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP. Stoga je odlučeno kao u točki II. Izreke presude.
U Rijeci 3. srpnja 2026.
Sutkinja
Iva Ivanišević Mostovac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
-pun. tužitelja uz nalog za platež pristojbe na presudu (26,54 €)
-tuženiku
