REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1507/2016-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska 11, OIB: 80572192786, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slavenska 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB: 52848403362, da tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, OIB: 80572192786, isplati iznos od 48.290,96 eura (363.848,22 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 10. veljače 2016. godine do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijsk im trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB: 52848403362, da tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, OIB: 80572192786, naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.750,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. svibnja 2016. podnio tužbu radi regresa iznosa od 363.848,22 kn (sada 48.290,96 EUR prema fiksnom tečaju konverzije od 1 EUR=7,53450 kn) navodeći u bitnom da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-5755/2010 od 30. prosinca 2013., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gžn-669/2014 od 10. studenog 2015., naloženo tužitelju i HŽ Cargo d.o.o. kao tuženicima da nadoknade štetu ZT koja mu je nastala u štetnom događaju od 21. prosinca 2009. prilikom udara vlaka broj 5100 u zaštitni zid na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, a u kojem parničnom postupku je tuženik sudjelovao kao umješač na strani HŽ Vuča vlakova d.o.o. s kojim društvom je imao sklopljenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-00011957 koja pokriva odgovornost za štetu nanesenu trećim pravnim i fizičkim osobama iz djelatnosti HŽ Vuča vlakova d.o.o. Navodi da je HŽ Vuča vlakova d.o.o., kao vlasnik motornog vozila, odgovorna za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila. Dalje pojašnjava da je Ugovorom o podjeli od 6. srpnja 2012. izvršena podjela – razdvajanje s preuzimanjem društva HŽ Vuča vlaskova d.o.o. prijenosom cjelokupne imovine, prava i obveza na društva preuzimatelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. uz istovremeni prestanak društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. Kako je tužitelj isplatio po pravomoćnoj presudi oštećeniku ZT utuženi iznos (polovica dosuđenog iznosa), tužbenim zahtjevom potražuje isplatu navedenog iznosa, po osnovi regresa, od tuženika kao slijednika društva Kvarner osiguranje d.d. s kojim je HŽ Vuča vlakova d.o.o. imala sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti u spornom periodu. Poziva se na međupresudu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sisku pod brojem P- 8/2013 od 18. travnja 2013. kojom je utvrđena odgovornost tuženika za štetu tužitelju u vezi ovog štetnog događaja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori postojanje pravomoćne presude kojom su tužitelj i HŽ Cargo d.o.o. obvezani kao solidarni dužnici isplatiti štetu putniku iz vlaka u vezi štetnog događaja od 21. prosinca 2009., kao i činjenicu da je HŽ Vuča vlakova d.o.o. u trenutku štetnog događaja sa prednikom tuženika imala sklopljenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-00011957 od rizika odgovornosti za štetu trećim osobama. Osporava da bi HŽ Vuča vlakova d.o.o. bila vlasnik "nekog" motornog vozila jer u tužbi nije navedeno o kakvom se vozilu radi niti su na tu okolnost dostavljeni dokazi. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za štetu. Dodaje da tužitelj nema status treće osobe da bi bilo mjesta primjeni odredbe čl. 1068. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). Pored navedenog, osporava visinu tužbenog zahtjeva jer se iz činjeničnih navoda tužbe ne može razaznati da bi se radilo o polovici dosuđenog iznosa. Osim toga, navodi da je pozivanje na nepravomoćnu međupresudu irelevantno za ovaj postupak.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka, do pravomoćnosti međupresude na koju se pozvao, predložio da se odredi prekid ovog parničnog postupka, kako je to odlučeno u identičnim predmetima koji se vode među strankama pred ovim sudom pod brojevima P-284/2015 i P-562/2015. Priložio je potvrde o plaćenim iznosima sa obračunom kamata i parničnog troška te je predložio da se, po potrebi, radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provede financijsko vještačenje.

3.1. Na pripremnom ročištu održanom 30. kolovoza 2017. pojasnio je da mu pripada pravo na naknadu štete iz ovog osiguranog štetnog događaja temeljem čl. 964. i čl. 965. ZOO pa temeljem odredbe čl. 963. ZOO od dana izvršenog plaćanja potražuje regresnu naknadu štete. Pojasnio je da je lokomotiva reg. br. [registarska oznaka] bila u sastavu vlaka 5100, a u sastavu tog vlaka je bio i vagon br. 507820000127. Na pripremnom ročištu održanom 22. ožujka 2018., nakon kojeg je prethodni postupak zaključen, tužitelj je naveo da se u ovom postupku ne radi o naknadi štete nego o regresnom potraživanju.

3.2. U podnesku od 25. rujna 2019. tužitelj ističe da tužbeni zahtjev temelji na polici osiguranja te da je osiguranik pretrpio štetu kad je oštećeniku isplatio odštetu pa stoga iz ugovora o osiguranju proizlazi tuženikova obveza prema tužitelju kao jednom od pravnih slijednika HŽ Vuča vlakova d.o.o. (navodi da je tužitelju nastala šteta u smislu čl. 1046. ZOO kad je isplatio oštećeniku polovicu dosuđenog mu iznosa, a radi se o odgovornosti za štetu nastalu iz djelatnosti HŽ Vuča vlakova d.o.o. ). Tim je podneskom tužitelj dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mladena Nikšića sačinjenog za potrebe postupka koji se pred ovim sudom vodio pod brojem P - 2892/2015 vezano za tužiteljevo potraživanje prema tuženiku zbog isplaćene štete HZMO-u na ime invalidske mirovine u koju je ZT morao otići zbog navedene nesreće. Istaknuo je da do nesreće nije došlo krivnjom treće osobe, nego zbog propusta osiguranika tuženika, a u tom je sudskom postupku utvrđeno da je lokomotiva u vrijeme štetnog događaja bila u vlasništvu HŽ Vuča vlakova d.o.o. te da je strojovođa zaposlenik tog društva. U ovom podnesku pojašnjava da potražuje isplatu štete koju je pretrpio zbog isplaćene naknade štete putniku ZT, a za koju štetu, sukladno čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. ZOO, odgovara HŽ Vuča vlakova d.o.o.

3.3. U podnesku zaprimljenom 31. listopada 2019. (na kojem je nadnevak 2. travnja 2018.) (list 194.-196. spisa), tužitelj navodi da je lokomotiva bila u vlasništvu HŽ Cargo d.o.o. i da je strojovođa na lokomotivi ČT bio zaposlenik HŽ Cargo d.o.o. (vjerojatno pritom misleći na HŽ Vuču vlakova d.o.o. čiji je slijednik u tom pogledu HŽ Cargo d.o.o.). Nadalje u tom podnesku ističe da je HŽ Vuča vlakova d.o.o. bila podizvršitelj za tužitelja usluge vuče motornog vlaka u svrhu pružanja usluge javnog prijevoza putnika putničkog vlaka u štetnom događaju, odnosno nije bila željeznički prijevoznik, već je tužitelj ugovorio predmetne trase sa Upraviteljem željezničke infrastrukture te je obavljenu uslugu prijevoza motornog vučnog vozila plaćao HŽ Vuči vlakova d.o.o. Poziva se na odredbe čl. 265. st. 5. i čl. 688. ZOO.

3.4. Konačno, tužitelj je podneskom od 19. studenog 2019. naveo da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-5755/2010 utvrđena kauzalna odgovornost HŽ Vuča vlakova d.o.o. sukladno čl. 1067. ZOO, a da je tužitelj pravni slijednik tog društva pa da iz važeće police osiguranja i ugovora o osiguranju proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

3.4.1. Odgovornost HŽ Vuče vlakova d.o.o. temelji na činjenici da je to društvo vlasnik opasne stvari (vučnog vozila) i poslodavac strojovođe koji je upravljao vučnim vozilom u trenutku nastanka štetnog događaja, a uzrok štete je nalet vlaka na grudobran jer strojovođa nije pravodobno i na ispravan način poduzeo radnju kočenja (navodi tužitelja sa ročišta održanog 19. svibnja 2026.).

4. Očitujući se na tužiteljeve navode, tuženik se prije svega protivio prekidu ovog parničnog postupka navodeći da za to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 212. i čl. 213. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22, 155/23.,146/25. – dalje: ZPP). Pojasnio je da tužitelj tužbenim zahtjevom ne potražuje naknadu štete koja je njemu nastala, nego je predmet spora regresno potraživanje pa se stoga o njegovom potraživanju mora raspraviti i odlučiti u ovoj parnici neovisno o drugim sudskim postupcima. Osim toga, tijekom ovog postupka je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7149/2013 ukinuta međupresuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sisku pod brojem P-8/2013 pa je tim više bespredmetno pozivanje na istu. Glede visine tužbenog zahtjeva učinio je nespornom činjenicu da je tužitelj isplatio iznos koji je naveo u tužbi i da isti iznos predstavlja polovicu iznosa iz presude kojom je tužitelj solidarno obvezan na naknadu štete, međutim osporio je iznos s osnova zateznih kamata i troškova postupka jer je tužitelj bespotrebno vodio dugogodišnji spor i na taj način uzrokovao tijek kamata i troškove iako je morao znati da je kao željeznički prijevoznik dužan nadoknaditi štetu putniku u vlaku. Dodao je i da u toj parnici tuženik nije bio umješač na strani tužitelja niti je imao interes miješati se na njegovoj strani, već je bio umješač na strani HŽ Vuča vlakova d.o.o. koja je tijekom postupka prestala postojati. HŽ Vuča vlakova d.o.o. nije bila željeznički prijevoznik koji po zakonu putniku odgovara za štetu. Stoga tuženik ustraje kod osporavanja odgovornosti svog osiguranika za predmetni štetni događaj. Učinio je nespornim da je HŽ Vuča vlakova d.o.o. bila vlasnik lokomotive te se protivio korištenju nalaza i mišljenja sudskog vještaka iz postupka ovog suda pod brojem P-2892/2015.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao i izvršio je uvid u dokumentaciju u spisu, koja je ocijenjena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, dok nije smatrao svrsishodnim izvoditi po tužitelju predložene dokaze saslušanjem svjedoka LT iz HŽ Cargo d.o.o.i financijskim vještačenjem jer su isti predloženi na okolnosti koje nisu sporne (na okolnost vlasništva lokomotive i na okolnost isplaćenog iznosa temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-5755/2010).

6. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao solidarno utvrđenog dužnika u postupku vođenom na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod brojem Pn-5755/2010, prema tuženiku, kao osiguratelju HŽ Vuča vlakova d.o.o. kojeg tužitelj smatra odgovornim za štetni događaj od 21. prosinca 2009. i štetu nastalu u istom, za regresnu isplatu iznosa od 40.290,96 EUR koji je po toj pravomoćnoj presudi isplatio oštećeniku ZT.

8. Između stranaka nije sporno da je 21. prosinca 2009. došlo do željezničke nesreće na Glavnom kolodvoru u Zagrebu u kojoj je, među ostalima, ozlijeđen putnik ZT. Nije sporno da je željeznički prijevoznik bio tužitelj, kao niti da je HŽ Vuča vlakova d.o.o. (koja je temeljem Ugovora o podjeli od 6. srpnja 2012. prestala postojati nakon provedenog postupka podjele – razdvajanja s preuzimanjem tog društva prijenosom cjelokupne imovine na tužitelja i HŽ Cargo d.o.o. – list 57.-68. spisa) bila vlasnik lokomotive i da je strojovođa bio zaposlenik tog društva (list 144. spisa). Nije sporan iznos koji je tužitelj temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-5755/2010 isplatio oštećeniku. Nadalje nije sporna pasivna legitimacija odnosno činjenica da je HŽ Vuča vlakova d.o.o. u trenutku štetnog događaja sa prednikom tuženika imala sklopljenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-00011957 od rizika odgovornosti za štetu trećim osobama (list 88.-90. spisa).

9. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj i pravo tužitelja na regresnu isplatu iznosa koji je temeljem pravomoćne presude isplatio oštećeniku. Sporna je i osnovanost zahtjeva za isplatu obračunatih zateznih kamata na glavnicu i troškova postupka u cijelosti koje je tužitelj isplatio oštećeniku ZT.

10. Tužitelj je tijekom postupka predlagao da se o otpočetoj parnici obavijesti HŽ Cargo d.o.o., međutim kako je kasnije od tog prijedloga odustao, to nije bilo mjesta postupanju u smislu čl. 211. ZPP.

11. U odnosu na pozivanje tužitelja na međupresudu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sisku pod brojem P-8/2013 od 18. travnja 2013. (list 13. -16. spisa) treba navesti kako sud istu nije osobito razmatrao prilikom odlučivanja budući se u trenutku podnošenja tužbe radilo o nepravomoćnoj sudskoj odluci, dok je ista kasnije, tijekom ovog parničnog postupka, ukinuta rješenjem višeg suda (list 85.-87. spisa), a stranke su u tom postupku kasnije vođenom pod brojem P-490/2025 predmet spora riješile sklapanjem sudske nagodbe dana 25. rujna 2025.

11.1. Prema tome, oduka kojom bi bila utvrđena odgovornost tuženika prema tužitelju za štetu nastalu 21. prosinca 2009. ne postoji i tužitelj se ne može s uspjehom na istu pozivati.

12. Pozivanje tužitelja na presudu ovog suda pod brojem P-2892/2015 od 10. lipnja 2019. (list 183.-185. spisa) također nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom sporu budući da je izrekom te presude naloženo tuženiku isplatiti tužitelju određeni novčani iznos, a samo izreka presude podliježe pravomoćnosti. Stoga navodi obrazloženja navedene presude, odnosno utvrđenja i zaključci iz te presude, nemaju značaj za donošenje odluke u ovom sporu.

12.1. Niti pozivanje na nepravomoćnu presudu pod brojem P-44/2018 od 4. veljače 2019. (list 186.-188. spisa) nije od utjecaja, osobito kada se uzme u obzir da je ta presuda naknadno ukinuta i da je u ponovljenom postupku pod brojem P-96/2021 presudom od 29. studenog 2022. tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen.

13. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn - 5755/2010 od 30. prosinca 2013. (list 3.-9. spisa), koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gžn-669/2014 od 10. studenog 2015. (list 10.-12. spisa) naloženo je tužitelju kao prvotuženiku i HŽ Cargo d.o.o. kao drugotuženiku da nadoknade štetu ZT u iznosu od 397.450,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

13.1. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je postupak prvotno bio pokrenut protiv tužitelja i HŽ Vuča vlakova d.o.o. te da se na strani drugotuženika umiješao prednik tužitelja Kvarner osiguranje d.d., da bi tijekom postupka došlo do prestanka postojanja drugotuženika i da bi postupak bio nastavljen sa tužiteljem i HŽ Cargo d.o.o. kao njegovim slijednicima. Iz navoda obrazloženja također proizlazi da je HŽ Vuča vlakova d.o.o. osporavala svoju pasivnu legitimaciju jer nije željeznički prijevoznik i jer se šteta dogodila u putničkim vagonima koji su u vlasništvu i posjedu prvotuženika (ovdje tužitelja). Sud je u tom postupku utvrdio postojanje odgovornosti oba tuženika za štetu nastalu putniku i to odgovornost prvotuženika kao željezničkog prijevoznika i odgovornost drugotuženika kao vlasnika opasne stvari (lokomotive), odnosno utvrđena je odgovornost oba tuženika po kriteriju kauzaliteta te se o uzrocima nesreće, odnosno o krivnji za izazivanje nesreće, u tom sporu nije raspravljalo.

14. Tuženik se umiješao na strani svog osiguranika u parnici vođenoj na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod brojem Pn-5755/2010. Iako je kasnije postupak nastavljen sa ovdje tužiteljem i HŽ Cargo d.o.o. kao slijednicima HŽ Vuča vlakova d.o.o., jasno je da je pravni interes za miješanjem tuženika u toj parnici na strani HŽ Vuča vlakova d.o.o. bio upravo ugovorni odnos tuženika sa tim društvom iz ugovora o osiguranju (naime, tuženik je kao osiguratelj sklopio sa HŽ Vuča vlakova d.o.o. kao osiguranikom 31. prosinca 2008. Ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim pravnim i fizičkim osobama iz djelatnosti HŽ Vuča vlakova d.o.o. na razdoblje od jedne godine), odnosno da miješanje nije bilo na strani tamo prvotuženika (ovdje tužitelja).

15. Tužitelj tijekom postupka ističe da je predmet spora njegov regresni zahtjev prema tuženiku kao osiguratelju HŽ Vuče vlakova d.o.o. koja je odgovorna za štetu kao imatelj opasne stvari (vlasnik lokomotive), da bi kasnije tijekom postupka isticao i da zahtijeva naknadu štete koja mu je nastala isplatom dosuđenog iznosa (u polovici tog iznosa) oštećeniku za štetu koju je skrivio osiguranik tuženika (čiji je zaposlenik bio strojovođa koji je izazvao nezgodu). Ujedno se tužitelj poziva i na pravno sljedništvo HŽ Vuča vlakova d.o.o. i Ugovor o osiguranju sklopljen između tuženika i tog društva. Dakle, tužitelj tijekom čitavog postupka ističe različite činjenične i pravne osnove tužbenog zahtjeva pa stoga treba istaknuti da, iako sud nije vezan pravnom osnovom koju tužitelj navodi (čl. 186. st. 2. ZPP), vezan je činjeničnim supstratom koji određuje granice raspravljanja i dokazivanja.

16. Obzirom da je sporna odgovornost osiguranika tuženika (HŽ Vuča vlakova d.o.o.) za štetni događaj od 21. prosinca 2009., a time i obveza tuženika kao njegovog osiguratelja za isplatu naknade štete nastale u tom štetnom događaju, sud je na te okolnosti izveo po strankama predložene dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

17. Uvidom u Istražno izvješće društva HŽ infrastruktura d.o.o. broj: 3-3753- 17/09 od 20. siječnja 2010. (list 146.-150. spisa) utvrđeno je da je kao uzrok nastanka štetnog događaja navedeno otkazivanje automatske i direktne zračne kočnice na vlaku 5100, odnosno izvršnih članova kočnice na lokomotivi 1 141-007 i na vagonu BI 50 78 20 00 012-7, tj. propuhivanje kočnih cilindara na lokomotivi i vagonu, zbog čega vlak nije bio kočen. Istražno povjerenstvo je došlo do zaključka da su za nastanak štetnog događaja odgovorni TŽV Gredelj d.o.o. koji se ogriješio o Pravilnik 241 čl. 17, Uputu 245, toč. 3.1.1. te Održavanje vučnih vozila d.o.o. koje se ogriješilo o čl. 15. toč. 6. Pravilnika o uvjetima održavanja željezničkih vozila (''Narodne novine broj'' 141/09.), budući da su prema citiranim odredbama ta dva društva bila dužna osigurati pogonsku ispravnost i besprijekorno djelovanje kočnica za period između dva redovna popravka, odnosno ispravnost kočnica i kočnih uređaja. Iz citiranog Istražnog izvješća također proizlazi da je vlak prometovao propisanim brzinama i radnjama u službenim mjestima prema knjižici voznog reda. U Istražnom je izvješću sadržano Izdvojeno mišljenje jednog od sedam članova istražnog tijela koje je sastavilo izvješće (PT, dipl.ing.stroj.) prema kojem se isti ne slaže sa zaključkom da se TŽV Gredelj d.o.o. ogriješio o Pravilnik 241 čl. 17, Uputu 245, toč. 3.1.1. jer je ovo društvo popravak kočnih uređaja obavilo sukladno važećim propisima u vrijeme redovnih popravaka vagona.

18. Iako se tuženik protivio korištenju za potrebe ovog postupka nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji je sačinjen za potrebe postupka koji se vodio kod ovog suda pod brojem P-2892/2015, sud je strankama na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava pojasnio da se isti ne može koristiti kao dokaz koji bi imao dokaznu snagu i značenje vještačenja provedenog u ovom sudskom postupku (takav dokaz tužitelj u ovom sporu niti nije predlagao), ali se može koristiti i cijeniti kao i svaka druga privatna isprava. Pritom je sud imao u vidu da je prethodni postupak zaključen 22. ožujka 2018., dok je taj nalaz sudu dostavljen 3. rujna 2018. (list 168. -182. spisa) pa je neupitno da ga tužitelj u ovom postupku nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka (arg. iz čl. 299. ZPP).

18.1. Iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da se 21. prosinca 2009. u 5,26 sati putnički vlak 5100 sastavljen od električne lokomotive 1141-007 i jednog putničkog vagona 2. razreda 50 78 20-00 012, a koji vlak je prometovao na relaciji Sisak Caprag

– Zagreb Glavni kolodvor, na kojoj relaciji ima deset zaustavljanja, odnosno stajališta, prilikom ulaska na VD-1 kolosijek IV. perona Glavnog kolodvora Zagreb, nije zaustavio na vrijeme te je udario u betonski zid na kraju kolosijeka, uslijed čega je ozlijeđeno 68 osoba. U vrijeme nastanka štetnog događaja navedena lokomotiva je bila vlasništvo HŽ Vuče vlakova d.o.o., dok je strojovođa lokomotive bio zaposlenik tog društva. Iz nalaza proizlazi da je potpuna proba kočenja vlaka obavljena u kolodvoru Sisak Caprag 21. prosinca 2009. u 4,15 sati te da je vlak otpremljen u 4,18 sati, a vlak ne može biti otpremljen iz početnog kolodvora ukoliko se na potpunoj probi kočenja utvrdi bilo kakva nepravilnost u radu sustava kočenja na lokomotivi i putničkom vagonu . Između početnog i krajnjeg kolodvora vlak niti na jednom od 10 stajališta nije imao nikakvih nepravilnosti u radu sustava kočenja, odnosno poteškoća prilikom kočenja ili zaustavljanja vlaka, dok je zadnje utvrđeno uspješno kočenje vlaka bilo prije početka skretnice 4t na rasputnici Trešnjevka, odnosno 1,6 km prije zaustavljanja na Glavnom kolodvoru Zagreb pa budući da vlak od pokretanja u Sisku Trešnjevke nije imao problema s kočenjem i zaustavljanjem, nije vjerojatno da bi između Trešnjevke i Glavnog kolodvora došlo do otkazivanja cjelokupnog sustava kočenja na vlaku.

18.2. Prema čl. 39. toč. 1. i 2. Uputa o kočenju vlakova broj 278, Kočenje u Zimskim uvjetima dužnost je strojovođe održavati elemente kočnice toplima, a kod svakog kočenja radi zaustavljanja na zaleđenim tračnicama moraju uključiti pjeskare. Obzirom na vremenske prilike predmetne zgode, strojovođa je bio dužan uključiti pjeskare, a koje isti očigledno nije koristio jer o tome nema podataka, jednako kao što nema podataka niti o tome je li koristio kočnice za slučaj opasnosti koje se nalaze u upravljačnici lokomotive.

19. Iz navedenih isprava proizlazi da su različiti stručnjaci, ocjenjujući uzrok nastanka štetnog događaja, došli do različitih zaključaka. Tako je istražno povjerenstvo ocijenilo da su za štetu odgovorni TŽV Gredelj d.o.o. (uz jedno izdvojeno mišljenje) i Održavanje vučnih vozila d.o.o., kao održavatelji kočnica, dok je sudski vještak Mladen Nikšić utvrdio da strojovođa očigledno nije koristio pjeskare i kočnice za slučaj opasnosti jer o tome nema podataka. Međutim, okolnost da o tome nema podataka, uslijed nedostatka drugih dokaza, a obzirom na tuženikovo osporavanje odgovornosti, osobito po načelu krivnje, ne može se prihvatiti kao dokazana tvrdnja.

19.1. Time, prema ocjeni ovog suda, iz nalaza i mišljenja vještaka Nikšića (koji se, kako je ranije već navedeno, u ovom postupku koristi sa značenjem privatne isprave), kada se isti dovede u vezu sa sadržajem Istražnog izvješća (također privatne isprave), ne proizlazi zaključak o postojanju odgovornosti strojovođe HŽ Vuča vlakova d.o.o. za izazivanje nesreće koja se dogodila 21. prosinca 2009.

19.2. Tužitelj nije predložio provođenje željezničkog vještačenja u ovom postupku da bi time pobio tvrdnje Istražnog izvješća od 20. siječnja 2010. odnosno potkrijepio nalaz i mišljenje vještaka Mladena Nikšića sačinjenog za potrebe postupka vođenog pred ovim sudom pod brojem P-2892/2015.

20. Dakle, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je tužitelj bio željeznički prijevoznik, a da je osiguranik tuženika (čiji su pravni slijednici tužitelj i HŽ Cargo d.o.o.) bio vlasnik lokomotive i poslodavac strojovođe koji je upravljao vlakom.

21. Tužitelj i HŽ Vuča vlakova su od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. bili u poslovnom odnosu na temelju Ugovora broj 4-1176/07 od 11. lipnja 2007. (list 99.- 202. spisa) kojim je tužitelj angažirao HŽ Vuča vlakova d.o.o. za usluge vuče vlakova prema važećem voznom redu u planiranom opsegu prema Prilogu 1 koji je sastavni dio navedenog ugovora. U čl. 16. ovog Ugovora među ugovarateljima je ugovoreno da izvršitelj nije odgovoran za štete koje pretrpe putnici, osim ako se dokaže da je šteta nastala izvršiteljevom krivnjom.

22. Iako tuženik smatra da se na suradnju tužitelja i HŽ Vuča vlakova d.o.o. u 2008. i 2009. po pitanju vuče vlakova primjenjuju jednake odredbe kakve je sadržavao Ugovor iz 2007., navedeno, s obzirom da tužitelj to izričito i argumentirano osporava, ovaj sud ne može prihvatiti. U tom su smislu prihvatljive tvrdnje tužitelja da su on i HŽ Vuča vlakova d.o.o. suradnju po pitanju vuče vlakova u 2008. i 2009. ostvarili na temelju izdanih narudžbenica po kojima se postupalo i za što je tužitelj plaćao naknade po izdanim računima, a na sva pitanja koja nisu bila regulirana u naružbenici / prihvatu narudžbe, imaju se primijeniti odredbe ZOO.

23. Prema odredbi čl. 697. st. 1. ZOO prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

24. Odredbom čl. 1063. ZOO određeno da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Nadalje, odredbom čl. 1064. ZOO određeno je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi . Prema odredbi čl. 1067. ZOO vlasnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, odnosno djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari.

25. Nedvojbeno je da je tuženikov osiguranik HŽ Vuča vlakova d.o.o. vlasnik opasne stvari (lokomotive) i da je zaposlenik osiguranika tuženika ČT kao strojovođa upravljao vozilom HŽ Vuče vlakova d.o.o. u svrhu prijevoza putnika putničkog vlaka broj 5100 dana 21. prosinca 2009. na relaciji Sisak-Zagreb. S obzirom na prethodno citirane odredbe, na tuženiku je, u smislu čl. 219. ZPP bio teret dokazivanja činjenice da opasna stvar (lokomotiva) odnosno opasna djelatnost (željeznički prijevoz) nisu bile uzrok štete, međutim tuženik na te okolnosti nije predlagao izvođenje dokaza. Upravo je HŽ Vuča vlakova d.o.o. (odnosno njezin slijednik u tom dijelu – HŽ Cargo d.o.o.) i utvrđen solidarno odgovornim (čl. 1107. ZOO) zajedno sa tužiteljem (kao željezničkim prijevoznikom) za naknadu štete putniku ZT kao imatelj opasne stvari (vlasnik lokomotive).

26. Dakle, tužitelj i HŽ Cargo d.o.o. (kao slijednik HŽ Vuče vlakova d.o.o. – vlasnika/imatelja opasne stvari), solidarno su odgovorni na štetu koja je nastala trećoj osobi (putniku u vlaku ZT). Nije sporno da je tužitelj, kao jedan od solidarnih dužnika prema trećoj osobi, isplatio naknadu štete u visini polovice dosuđenog iznosa sa pripadajućim kamatama i troškovima.

27. Kada tužitelj od osiguranika HŽ Vuče vlakova d.o.o. potražuje regres isplaćenog iznosa, dužan je dokazati da je za štetu isključivo kriva HŽ Vuča vlakova d.o.o. (čl. 1109. ZOO). Naime, iz navoda tužitelja koje ističe tijekom postupka proizlazi da on za štetu smatra isključivo odgovornim osiguranika tuženika. S obzirom na utvrđenu objektivnu odgovornost tužitelja kao solidarnog dužnika u parničnom postupku pod brojem Pn-5755/2010 (Općinski građanski sud u Zagrebu), tužitelj je, da bi uspio u ovom sporu, trebao dokazati ekskulpacije razloge u smislu čl. 1067. ZOO, odnosno da je šteta nastala isključivo radnjom HŽ Vuče vlakova d.o.o. Međutim, kako je ranije navedeno, takav zaključak ne proizlazi iz rezultata provedenog postupka.

28. Slijedom navedenog, ocjena je suda da tužitelj nije s uspjehom dokazao osnovanost regresnog zahtjeva prema tuženiku kao osiguraniku HŽ Vuče vlakova d.o.o. u smislu čl. 1109. ZOO, kao niti da bi imao pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatom polovice iznosa dosuđenog oštećeniku pravomoćnom presudom pod brojem Pn-5755/2010 od tuženika kao osiguratelja HŽ Vuče vlakova d.o.o.

29. Ujedno se ističe da tužitelj, kao jedan od pravnih slijednika HŽ Vuče vlakova d.o.o., ne bi imao pravo na naknadu od tuženika kao osiguratelja po Ugovoru o osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim pravnim i fizičkim osobama iz djelatnosti HŽ Vuče vlakova d.o.o. s obzirom da je plaćanje oštećenoj osobi tužitelj izvršio po osnovi solidarne odgovornosti kao prijevoznik, a ne kao pravni slijednik HŽ Vuče vlakova kao vlasnika opasne stvari (u kojem je svojstvu u presudi pod brojem Pn-5755/2010 HŽ Cargo d.o.o.) pa da bi u svojstvu osiguranika od osiguratelja mogao potraživati isplatu naknade iz osiguranja po tom osnovu.

30. Obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

31. Budući da je tužitelj izgubio spor, dužan je tuženiku nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), a sastoje se od troškova:

- sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife)

- sastava podnesaka od 8. kolovoza 2016. i 2. studenog 2020. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te

- zastupanja na ročištima 20. rujna 2016., 30. kolovoza 2017., 22. ožujka 2018., 24. listopada 2019., 19. prosinca 2024., 16. travnja 2025., 25. rujna 2025. i 19. svibnja 2026. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 13.750,00 EUR.

32. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 4. srpnja 2017. koji je ocijenjen kao nepotreban za vođenje spora jer njime nisu istaknuti nikakvi novi i bitni navodi, jednako kao niti podneska od 14. rujna 2017. kojim je tuženik uglavnom ponovio od ranije istaknute navode i prigovore. Nepotrebnim za vođenje spora je sud ocijenio i tuženikov podnesak od 11. travnja 2018. (čl. 155. ZPP). Naime, osim ranije ponovljenih navoda, tuženik je tim podneskom ukazao na određene nelogičnosti u podnesku tužitelja od 22. ožujka 2018., međutim sudu je temeljem stanja spisa i bez tuženikovog očitovanja jasno da su određene formulacije u tom podnesku tužitelja dio šprance i da se ne odnose na ovaj spor, pa za navedeno nije bilo potrebno tuženikovo očitovanje.

33. Slijedom izloženog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

34. Napominje se da je paricijski rok određen u skladu s čl. 500. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH – dalje: ZPP/14.), u vezi čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19. – dalje: ZID ZPP/19.).

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 (osam) dana (čl. 500. toč. 2. ZPP/14., u vezi čl. 117. ZID ZPP/19.) od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).