REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pn-10/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vukovaru po sucu pojedincu Mariji Knežević Karamijatović, u građanskopravnoj stvari tužitelja TL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici u Vinkovcima protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupani po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku u OD Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 19. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 da tužiteljici ŠL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 10.311,34 eura (slovima: desettisućatristojedanaesteuraitridesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te da na ime imovinske štete isplati daljnji iznos od ukupno 2.529,45 eura (slovima:dvijetisućepestodvadesetdeveteuraičetrdesetpetcenti) s kamatama koje na iznos od 1.400,00 eura (slovima:jednutisućučetiristoeura) teku od 3. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na iznos od 909,45 eura (slovima: devetstodeveteuraičetrdesetpetcenti) od dana 9. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a na iznos od 220,00 eura (slovima: dvjestodvadeseteura) od 11. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete u preostalom dijelu u iznosu od 2.109,33 eura s kamatama od 9. ožujka 2023. do isplate, zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 240,00 eura s osnove imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 11. siječnja 2022. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos dosuđene naknade imovinske štete od 1.400,00 eura i to za razdoblje od 11. siječnja 2022. do zaključno 2. srpnja 2026. kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj učinio na glavnoj raspravi održanoj 19. svibnja 2026.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 da tužiteljici ŠL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.335,42 eura (slovima: dvijetisućetristotridesetipeteuraičetrdesetdvacenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 2.338,08 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 9. ožujka 2023. podnijela tužbu radi naknade štete navodeći da je 30. kolovoza 2021. g. nastradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa], a u svojstvu pješaka, da je navedenu prometnu nesreću prouzročio AL iz [adresa] koji je upravljao osobnim automobilom marke Volkswagen Polo, reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod Adriatic osiguranje d.d. broj police od automobilske odgovornosti 068300872534. Nadalje navodi da je protiv AL u svezi predmetne prometne nezgode vođen kazneni postupak i isti je pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Vukovaru broj: K-47/2022-2 od 9.11.2022.g. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227.st.2., u svezi st.1. KZ, a kažnjivo po čl. 227.st.2. KZ.

1.1. U predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede, između ostalog i tešku tjelesnu ozljedu u vidu višestrukog prijeloma potkoljenice zbog čega je bila hospitalizirana u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar gdje je bila podvrgnuta i operativnim zahvatima. Tužiteljica navodi da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran i odgovoran tužiteljici naknaditi pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iz razloga što je izdao policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068300872534 za osobni automobil marke Volkswagen Polo, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je AL prouzročio prometnu nezgodu.

1.2. Tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Činjenice su da je zbog štetnog događaja tužiteljica trpjela jake i dugotrajne fizičke bolove, a fizičke bolove trpi i danas, kao posljedicu zadobivenih ozljeda. Pored bolova u nozi, napuknute zdjelice, pojavili su se i neprekidni bolovi u predjelu trbuha, a iz napuknute zdjelice su se pojavili tragovi slobodne tekućine. Tužitelja je trpjela jak i dugotrajan strah, koji se manifestirao i kao strah za ishod liječenja i zaostale trajne posljedice odnosno nastup invalidnosti. Kako se kirurško i rehabilitacijsko liječenje produžavalo tužiteljica se sve naglašenije psihički mijenjala. Postala je uznemirena, napeta, promjenjivog raspoloženja, zabrinut za svoje zdravlje te moguću invalidnost i nepokretnost. Naime, tužiteljica je neovisno o svojoj životnoj dobi do stradavanja u prometnoj nezgodi samostalno obavljala sve kućanske poslove. Obrađivala je svoj vrt u kojem je uzgajala povrće, dok je u dvorištu i ispred kuće na ulici uređivala cvijetnjak. Samostalno je odlazila do trgovine po potrebne namirnice i ostale stvari i kod prijatelja vozeći bicikl. Na dan prometne nezgode samostalno je autobusom bez pratnje išla na kontrolu u vukovarsku bolnicu. Međutim, nakon prometne nezgode tužiteljica više nije u mogućnosti samostalno obavljati poslove koje je uredno obavljala ranije do stradavanja. Tužiteljica je nakon hospitalizacije od dva tjedna otpuštena iz bolnice dana 14.9.2021.g. nepokretna sa longetom na nozi i teškim decubitusom 3. stupnja na oba gluteusa i otvorenom ranom na mjestu operacije potkoljenice. Kako je bila nepokretna bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega 24 sata, a kao je inače živjela sama u kućanstvu to je smještena u Obiteljski dom za starije i nemoćne osobe „ T“ [adresa] gdje joj je pružana potrebna pomoć i njega.

1.3. Tužiteljica je zbog lošeg zdravstvenog stanja provodila i rehabilitacijski postupak u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Bizovac, a po otpustu živi u svojoj kući i kreće se otežano jedino uz pomoć štake koju do stradavanja nije koristila jer se samostalno kretala bez ikakvih pomagala. Pretrpljene ozljede dovele su kod tužiteljice do umanjenja životnih aktivnosti, jer se tužiteljica otežano kreće uz pomoć štake, zaostali su i fizički bolovi i zbog navedenog se više nije u mogućnosti baviti aktivnostima koje je do prometne nezgode redovito obavljala. Tužiteljica trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog trajnih posljedica straha i psihičkih tegoba kao posljedice tjelesnog ozljeđivanja. Tužiteljica će posljedice ozljeđivanja osjećati cijeli život i zbog svih tjelesnih i psihičkih tegoba i zaostalih brojnih ograničenja mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu i trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Tužiteljica trpi duševne boli i zbog naruženosti zbog zaostalih ožiljaka i udubine, rascjep (puknuće mišića) a što je vidljivo trećim osobama i zbog čega tužiteljica osjeća nelagodu pred drugima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da se dana 30.08.2021. g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari.

2.1. Nadalje tuženik navodi da je nesporno da je tužiteljica dana 30. kolovoza 2021. godine nastradala u prometnoj nezgodi kao pješak i u kojoj nezgodi je sudjelovalo vozilo marke Volkswagen Polo reg. oznake [registarska oznaka] s kojim je upravljao osiguranik tuženika AL. Presudom OS u Vukovaru br: K-47/2022 od 09 studenog 2022. godine izdan je kazneni nalog protiv osiguranika tuženika AL da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa na cestama izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u članku 227. stavak 2 Kaznenog zakona. Tuženik smatra da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja iako postoji kaznena presuda protiv osiguranika tuženika, a s obzirom da je građansko pravna odgovornost šira od kaznene. Naime, tužiteljica kao pješak je započela prelaziti kolnik a da se prije toga nije uvjerila da navedenu radnju može izvršiti na siguran način, jer je kolnik Županijske ulice počela prelaziti izvan pješačkog prijelaza kada je nailazilo vozilo osiguranika tuženika. Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama kolnik je dio cestovne površine namijenjen u prvome redu za promet vozila. Da vozila imaju prednost u odnosu na pješake na kolniku osim ZSPC-a je i sudska praksa Vrhovnog suda u svojoj presudi br: Rev-1327/09 od 11.03.2010. godine. Tužiteljica kao pješak prilikom kretanja kolnikom nije upotrijebila dužnu pažnju na udaljenost i brzinu vozila koje joj se približavalo te kada je uočila vozilo mogla je radnjom odustajanja od kretanja kolnikom u tome trenutku izbjeći prometnu nezgodu čime je postupila protivno čl. 124. st. 1, 129. st. 1 i 131. st. 1. ZSPC-a.

2.2. Tuženik nadalje citira odredbu čl. 124. st. 1 ZSPC-a prema kojoj se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku te odredbu čl. 129. st. 1. ZSPC-a koja propisuje da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način. Neovisno je li riječ o prijelazu preko kolnika na mjestu na kojem je promet reguliran uređajem za davanje svjetlosnih prometnih znakova, pješak je dužan kolnik i biciklističku stazu ili traku prelaziti s velikom pozornosti, kako ne bi uslijed toga izazvao neposrednu opasnost nastanka prometne nesreće. Prelaženje se obavlja oprezno, odlučno i najkraćim putem. Prije prelaženja pješak je dužan uvjeriti može li tu radnju obavit na siguran način. Radnja iznenadno usporavanja i skretanja sadržajno predstavlja ometanje prometa, jer je suprotno navedenim prometnim propisima, vozač bio prisiljen na promjenu dotadašnjeg sudjelovanja u prometu. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je tužiteljica poduzela radnju prelaska kolnika izvan obilježenog pješačkog prijelaza a da se prethodno nije uvjerila da radnju prelaska kolnika može izvršiti na siguran način. Navedene protupravne radnje tužiteljice su uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, te tuženik drži da sukladno čl. 1067 st. 3 sud ga treba djelomično osloboditi odgovornosti za nastanak štete jer postoji krivnja i doprinos tužiteljice za nastanak štetnog događaja i štetu koja se dogodila.

2.1. Tuženik osporava visinu neimovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom jer smatra da težina povrede prava osobnosti ne opravdavaju naknadu neimovinske štete, ističe da bolovi nisu trajali 24 sata dnevno, već samo povremeno tijekom dana. Bolove valja promatrati uzimajući u obzir utjecaj analgetika, činjenice da osoba mora ponekad spavati, a tada nema svjesni osjet boli, zatim činjenicu da obrada rane traje nekoliko minuta a jedan tretman fizikalne terapije traje 15 minuta. Tuženik ističe da je tuženik isplatio tužitelju na ime povrede prava osobnosti nesporan iznos štete u iznosu od 4.288,66 eur na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Nede Brčić dana 18.12.2023. godine, te iznos preko nespornog isplaćenog tuženik osporava.

2.2. Tuženik također osporava visinu imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom. Tužiteljica potražuje tužbom trošak smještaja u obiteljski dom za starije i nemoćne osobe „Maja“ u iznosu od 1.919,65 eur-a za vremensko razdoblje od 14.09.2021. godine d 03.01.2022. godine. Tuženik osporava visinu navedenog potraživanja, preko iznosa od 1.005,20 eur-a koje tuženik kao nesporno isplatio tužitelju na račun odvjetnice Nede Brčić dana 18.12.2023. godine. Uvidom u navedeni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama između Obiteljskog doma za starije i nemoćne „Maja“ i tužiteljice vidljivo je između ostalog da tužiteljica u navedenom domu osiguranu cjelodnevnu prehranu, kompletnu zdravstvenu i tjelesnu njegu, pranja i glačanja posteljnog i osobnog rublja i dr. Da tužiteljica nije bila u navedenom razdoblju smještena u domu, imala bi troškove hrane, povećane troškove režija kućanstva i druge troškove koje nije imala jer je bila smještana u domu. Zbog navedenog imovina tužiteljice nije umanjena za iznose koje tužiteljica potražuje za smještaj u domu nego za razliku između plaćenog smještaja u domu i troškova prehrane i dr. troškova koje bi tužiteljica imala da nije bila smještena u domu.

2.3. Tuženik osporava i ostale vidove imovinske štete koje tužitelj potražuje tužbom. Osporava se visina tuđe pomoći i njege jer je tužiteljica nakon izlaska iz bolnice bila smještana u obiteljskom domu „Maja“ gdje joj je pružana tuđa pomoć i njega. Osporavaju se i ostavi vidovi imovinske štete koju tužiteljica potražuje tužbom. U cijelosti se oprava zahtjev tužiteljice troškove liječenja u iznosu od 199,00 eura- jer tužiteljica za navedeno nema dokaze. Tuženik je kao nesporno na ime imovinske štete isplatio tužitelju na račun odvjetnice Nede Brčić dana 18.12.2023. godine. iznos od 280,00 eur-a.

3. U podnesku od 14. veljače 2024. tužiteljica po punomoćniku je navela da tuženik neosnovano ističe prigovor navodnog doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja jer iz dinamike prometne nezgode proizlazi kako je osiguranik tuženika prouzročio prometnu nezgodu upravljajući osobnim automobilom koji se ima smatrati opasnom stvari kojim je udario u tužiteljicu koja je bila u svojstvu pješaka, te je osiguranik tuženika kritične zgode postupio protivno odredbi čl. 38. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja izričito propisuje obvezu vozača u situaciji pješaka na kolniku i prilaska obilježenom pješačkom prijelazu uslijed čega je naletio na tužiteljicu vozilom slijedom čega je isključivo odgovoran kako za nastanak prometne nezgode tako i za sve štetne posljedice proizašle iz iste slijedom čega je i proglašen krivim.

3.1. S druge strane, protiv tužiteljice nije vođen nikakav postupak (niti kazneni, a niti prekršajni) što potvrđuje činjenicu da tužiteljica svojim kretanjem nije postupala protupropisno odnosno nije povrijedila odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa stoga ne postoji njezina krivnja i doprinos nastanku prometne nezgode već isključiva odgovornost leži upravo na strani osiguranika tuženika.

3.2. Tužiteljica nadalje tvrdi da su neosnovani i prigovori tuženika visini potraživanja neimovinske štete tužiteljice, jer težina povrede prava osobnosti opravdava dosudu naknade neimovinske štete koju potražuje tužiteljica. Neovisno o životnoj dobi tužiteljice u trenutku nezgode ista je do stradavanja bila potpuno samostalna u obavljaju svih kućanskih poslova, obradi vrta, odlaska u trgovinu po namirnice i ostale potrepštine, vozila je i bicikl, a što više nije u mogućnosti nakon stradavanja u predmetnoj prometnoj nezgodi.

3.3. Nadalje, nesporna je činjenica da je tuženik isplatio tužiteljici tijekom postupka dana 18.12.2023.g. na ime neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 5.573,86 eur, a za koji iznos tužiteljica umanjuje svoje potraživanje te nadalje potražuje iznos od 5.500,80 eur. Specificirajući strukturu isplate tuženik navodi kako je na ime povrede prava osobnosti isplatio kao nesporno iznos od 4.288,66 eur, zatim na ime imovinske štete po osnovu potraživanja tužiteljice za troškove smještaja u obiteljski dom za starije i nemoćne osobe „Maja“ Vukovar kao nesporno iznos od 1.005,20 eur, te na ime imovinske štete kao nesporno iznos od 280,00 eur, ali pri tome tuženik nije točno naveo na koji vid imovinske štete se odnosi iznos od 280,00 eur, pa je potrebno da se tuženik očituje o tome. Nadalje, tuženik je vezano za izvršene uplate dužan isplatiti tužiteljici i zakonsku zateznu kamatu na plaćeni nesporni dio neimovinske štete, a koja kamata na plaćeni iznos od 4.288,66 eur teče od podnošenja tužbe pa do isplate tj. 18.12.2023.g.; zateznu kamatu na plaćeni iznos imovinske štete, a koja kamata na plaćeni iznos od 1.005,20 eur teče od podnošenja tužbe pa do ispate tj. dana 18.12.2023.g.; zateznu kamatu na plaćeni iznos imovinske štete, a koja kamata na plaćeni iznos od 280,00 eur teče od podnošenja tužbe pa do isplate tj. dana 18.12.2023.g. Stoga tužiteljica zahtijeva da joj tuženik pored već isplaćenog iznosa isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete daljnji iznos od 5.500,80 eur sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, kao i zakonsku zateznu kamatu na plaćene nesporne iznose neimovinske i imovinske štete.

4. Na glavnoj raspravi održanoj 19. svibnja 2026. tuženik po punomoćniku naveo je da je tuženik isplatio nesporan iznos za boravak u domu u iznosu od 1.005,20 eura kao i nesporan iznos po osnovi neimovinske štete u iznosu od 4.288,66 eura. Navedeni iznos isplaćen je 18. prosinca 2023. Također je isplaćen iznos od 280,00 eura na ime tuđe pomoći i njege. U odnosu na iznos imovinske štete na ime troškova liječenja (zatraženo 199,00 eura) tuženik čini nespornim visinu u iznosu od 120,00 eura, u odnosu na zatraženi trošak prijevoza na liječenje i sa liječenje (67,00 eura), tuženik čini nespornim visinu u iznosu od 50,00 eura, u odnosu na zatraženi trošak garderobe i osobne stvari (67,00 eura), tuženik čini nespornim visinu u iznosu od 50,00 eura. Tuženik smatra da nema potrebe za provođenjem financijskog vještačenja.

4.1. Tužiteljica po punomoćniku navela je da od tuženika potražuje ukupni daljnji iznos od 12.420,67 eura po osnovi neimovinske štete koja je preostala nakon uračunavanja tuženikove isplate nespornog dijela štete sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate kao i na ime imovinske štete ukupan iznos od 2.769,45 eura po vidovima kako slijedi – za tuđu pomoć i njegu preostali iznos od 1.640,00 eura, za troškove liječenja iznos od 120,00 eura, za trošak prijevoza na liječenje i sa liječenja iznos od 50,00 eura, za uništenu garderobu i osobne stvari iznos od 50,00 eura, za trošak smještaja u Obiteljski dom za starije iznos od 909,45 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 909,45 eura teku od podnošenja tužbe do isplate, a na iznos od 1.860,00 eura od 11. siječnja 2022. do isplate.

4.2. Punomoćnik tuženika protivio se preinaci te istaknuo da na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zakonska zatezna kamata teče od trenutka preinake. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K-47/2022 (list 7-12 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice (list 13-37 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 14. rujna 2021. (list 38-40 spisa), račune za dom (list 41-45 spisa), sporazumni raskid ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 3. siječnja 2022. (list 46-47 spisa), fotografije tužiteljice (list 48-52 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice (list 72-76 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 95-166 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr.

V. Wertheimera (list 180-182 spisa), sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje vještaka D.

Š (list 184-188 spisa), pisano očitovanje Š od 11. veljače 2026. (list 216 spisa), pisano očitovanje V. Wertheimera od 24. veljače 2026. (list 217-218 spisa), priklopljeni spis broj K-47/2022. Također je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu ŠL u svojstvu parnične stranke, svjedoke UL, DL, SL i vještake Vjekoslava Wertheimera i Dunju Degmečić. Sud je usvojio dokazni prijedlog za saslušanjem OL u svojstvu svjedoka, no za imenovanoga dostava poziva nije bila uspješna s napomenom na dostavnici da je umro prije 9 mjeseci (po izjavi supruge), stoga navedeni dokazni prijedlog nije proveden.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale povređivanjem tužiteljice u prometnoj nesreći koja se dogodila je 30. kolovoza 2021. u [adresa] i to zahtjev radi naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 12.420,67 eura koji je preostao nakon uračunavanja tuženikove isplate nespornog dijela štete sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate kao i na ime imovinske štete ukupan iznos od 2.769,45 eura i to za tuđu pomoć i njegu preostali iznos od 1.640,00 eura, za troškove liječenja iznos od 120,00 eura, za trošak prijevoza na liječenje i sa liječenja iznos od 50,00 eura, za uništenu garderobu i osobne stvari iznos od 50,00 eura, za trošak smještaja u Obiteljski dom za starije iznos od 909,45 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 909,45 eura teku od podnošenja tužbe do isplate, a na iznos od 1.860,00 eura od 11. siječnja 2022. do isplate.

7. Nesporna je između stranaka pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja.

7.1. Nesporna je visina imovinske štete koju tužiteljica potražuje na ime troškova liječenja u iznosu od 120,00 eura, na ime troška prijevoza na liječenje i sa liječenja iznos od 50,00 eura, na ime troška garderobe i osobne stvari iznos od 50,00 eura.

7.2. Također je nesporno da je tuženik tužiteljici na ime nespornog dijela štete isplatio za boravak u domu iznos od 1.005,20 eura kao, nesporan iznos po osnovi neimovinske štete u iznosu od 4.288,66 eura, te nesporan iznos od 280,00 eura na ime tuđe pomoći i njege.

8. Sporna je osnovanost i visina neimovinske štete i imovinske štete, koja se odnosi na troškove tuđe pomoći i njege, kao i troška smještaja u Obiteljskom domu za starije osobe.

8.1. Sporno je postoji li doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, a s obzirom na navode tuženika da se ista kao pješak nije kretala obilježenim pješačkim prijelazom.

8.2. Sporan je tijek zateznih kamata.

9. Prije svega valja reći da je nesporno da je na glavnoj raspravi 19. svibnja 2026. tužiteljica izvršila preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a sve to iz razloga jer je ista u konkretnom slučaju povećala postojeći tužbeni zahtjev.

9.1. Također je nesporno da je ista preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka i da se tuženik takvoj preinaci protivio.

9.2. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. 10.1.

9.3. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 2. istog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istoga članka propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9.4. U konkretnom slučaju tužiteljica je upravo nakon provedenog medicinskog vještačenja preinačila svoj tužbeni zahtjev tako da iz potpuno iste činjenične osnove sada zahtijeva drugu novčanu svotu, te se radi o okolnostima koje tužiteljici nisu bile poznate niti u vrijeme podnošenja tužbe niti u periodu do zaključenja prethodnog postupka.

9.5. Prema tome, sukladno citiranim zakonskim odredbama jasno proizlazi da tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev nakon što je prethodni postupak zaključen, i to nakon provedenog medicinskog vještačenja, ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP.

10. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Prije svega valja naglasiti da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, a kako to propisuje odredba čl. 12. st. 3. ZPP-a.

12. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. U svom iskazu tužiteljica je navela da je prije nego što se dogodila predmetna prometna nesreća dolazila autobusom do bolnice u [adresa] i bilo je 8,15 sati kada je iz autobusa izašla na stanicu preko puta bolnice. Hodala je stazom do pješačkog prijelaza i u traci koja je bila bliža njoj vidjela je dva vozila i sačekala da oni prođu, a u daljini u drugoj traci, otprilike ispred zgrade suda kretalo se još jedno vozilo. S obzirom da nije bilo blizu žurila je da prijeđe pješački prijelaz, ali ju je to vozilo ipak udarilo. Nakon udarca je pala, ali je bila svjesna. Hitna pomoć je prolazila tom cestom vozeći nekog drugog pa kada su vidjeli da je i ona nastradala, pokupili su i nju i odveli je u bolnicu. Dok je još ležala na cesti prišao joj je jedan mladić te ju pitao kako se zove i kada mu je rekla svoje ime i prezime on joj je rekao da poznaje njezinog nuka ĐL kojega je obavijestio o tome što se dogodilo pa su kasnije njezin unuk i snaha došli u bolnicu. U prometnoj nesreći nastradala joj je lijeva potkoljenica, u bolnici je bila pri svijesti i doktor ju je pitao želi li gips ili operaciju. Isprva je rekla da želi gips, no te ju je večeri posjetila medicinska sestra, njezina susjeda u Tordincima, te joj preporučila da ipak ide na operaciju jer ako to ne učini, da neće stati na tu nogu. Sutradan je doktoru rekla da želi na operaciju te je 4. dan od dolaska u bolnicu operirana i u bolnici je provela 6 tjedana. Osim potkoljenice u prometnoj nesreći nastradao joj je i mišić na lijevoj nozi gore, zdjelica joj je pukla, lijevo rame joj je ozlijeđeno, kao i desna strana na donjem dijelu leđa i rebra. Nakon bolnice njezin sin i snaha su joj pronašli Dom za starije te je odmah po izlasku iz bolnice bila smještena tamo, jer je inače živjela sama. To je bio dom " T" na Lušcu. Po izlasku iz bolnice nije hodala te je u domu bila 4,5 mjeseci i nakon doma je išla 21 dan u toplice na terapije. Dok je bila u domu, 16. dan je dobila rane na lijevoj nozi i njezina snaha i kći su joj iz Srbije nabavljale mast koju joj je sestra u domu mazala i te rane su zacijelile. Također za vrijeme boravka u domu odlazila je 8 puta u bolnicu na previjanje rane na lijevoj nozi, koja je nastala od udarca i koja je cijelo vrijeme krvarila.

13.1. Nakon toplica došla je svojoj kući i ubrzo išla na operaciju, vadili su joj šarafe i pločice iz lijeve potkoljenice. Nakon toga se kretala uz pomoć hodalice, a u svemu su joj dolazili pomagati i brinuti o njoj njezin sin, snaha i unučad te kći iz Njemačke i unučad. I danas živi sama, ali joj oni svi i dalje pomažu.

13.2. Prije prometne nesreće obavljala je sve kućanske poslove, kuhala, prala, krečila, ložila vatru, spremala zimnicu, imala je veliku bašću koju je obrađivala, vozila je bicikl, a danas ništa od toga ne može i također joj je kći uvela centralo grijanje. I dan danas ne može spavati, uhvati ju nemir u lijevoj nozi i ne može se nikako namjestiti, lakše bi joj bilo da spava na lijevoj strani što ne može zbog te noge. Navela je i da svaki dan radi vježbe koje je naučila u toplicama, da svaki dan pije tablete protiv bolova i ne zna kako bi bez njih. Danas se kreće uz pomoć štake jer drugačije ne može, a prije prometne nesreće kretala se samostalno i nisu joj bila potrebna nikakva pomagala. Bolove osjeti u cijelom tijelu najviše na lijevoj strani tijela, a kod promjene vremena ju boli još više. Gore na lijevoj nozi ima vidljivu rupu u mišiću, a na potkoljenici ima veliki ožiljak, te od te prometne nezgode više na lijevoj nozi ne može nositi cipele nego stalno nosi papuče.

13.3. Na put punomoćnika tužiteljice, tužiteljica je navela i da je prije nezgode prošla više od pola ceste odnosno jednu i pol prometnu traku, da ne zna je li to vozilo koje je udarilo kočilo, da nije čula, samo je čula udarac te je bila odbačena na šofer šajbu i imala je i rane po cijelom licu od tog udarca. Nadalje je navela i da njezin sin i snaha stanuju jako blizu nje i da joj pomažu u svemu, primjerice odlaze u trgovinu i opskrbljuju je potrebnim stvarima, kuhaju, obavljaju sve što je potrebno jer ona ne može ništa sama. Imala je dvije žene koje su joj čistile kuću, a nedavno joj je došla kći pa sada ona čisti kuću. Napominje da kći dolazi povremeno iz Njemačke, a kada ona nije tu dođu unuci te borave kod nje u kući, a kći se uskoro planira trajno doseliti i živjet će s njom u kući. Od terapije svaki dan koristi tablete za tlak, za smirenje i za bolove. Prije nesreće pila je tablete za tlak, a za smirenje je vrlo rijetko pila prije nesreće, a za bolove nije pila tablete prije nesreće.

13.4. Na upit punomoćnika tuženika tužiteljica je odgovorila da je cestu prelazila preko pješačkog prijelaza, da je uočila taj auto prije nego je krenula prelaziti pješački i da je on bio dalje, ali je ona požurila da prijeđe cestu te dok je prelazila cestu nije više gledala prema tom automobilu nego je gledala da prijeđe cestu, no kada je prešla više od pola druge prometne trake taj automobil ju je udario. Navela je i da dok je ona živjela u Domu, u njezinoj kući nije živio nitko, da je prije prometne nesreće sama išla u trgovinu i kupovala si hranu i sve što joj treba, da joj je u Domu bio osiguran smještaj, prehrana i sve drugo što je potrebno, a da su Dom plaćali kćerka i sin jer ona nema dovoljno sredstava da to podmiri kao i da dok je bila u Domu, u njezinoj kući se nisu trošila drva za ogrjev niti je u toj kući bilo nekih drugih izdataka.

14. Iz iskaza svjedoka DL slijedi da je njegova majka nakon štetnog događaja i boravka u bolnici bila smještena u Domu za starije na Lušcu 4,5 mjeseca, nakon toga je išla u toplice, a po povratku iz toplica bila je kod njega u kući te su se njegova supruga i djeca i on brinuli za nju. Kada se vratila iz toplica kretala se uz pomoć štake, a tako se kreće i danas. Kod njih je bila oko 4 mjeseca nakon čega se vratila svojoj kući te joj njegova supruga, djeca i on pomažu svaki dan u svemu što joj je potrebno, od odlaska u trgovinu do kuhanja i ostalo. U zadnje vrijeme dolazi i njegova sestra i njezin sin iz Njemačke te se i oni brinu za mamu, a kada su oni u Njemačkoj tada se opet on i njegova obitelj brinu o tužiteljici. Naveo je i da je prije prometne nesreće njegova mama sve obavljala samostalno, obrađivala je vrt, išla na tržnicu, u trgovinu, vozila bicikl, kućanske poslove, kuhala, peglala, krečila, a nakon prometne nesreće više ništa od toga ne može. Naveo je da je na mjesto nesreće došla njegova supruga i sin, da su on i sestra podmirivali troškove smještaja njihove majke u Domu pola pola, te da je mirovina njihove majke mala, a od nje su podmirivali režijske troškove za njezinu kuću, struju, vodu i sve što treba pa onda njezina mirovina nije bila dostatna da se podmire i troškovi Doma. Naveo je da su od majčine mirovine koja je iznosila oko 300,00 Eura podmirili troškove za kuću, a ostatak dali za Dom, a ono iznad toga što je bilo potrebno za troškove Doma su on i sestra podmirivali na jednake dijelove. Naveo je da se ne može sjetiti koliko su točno on i sestra izdvajali za troškove doma, da je mjesečni trošak za Dom iznosio 530,00 eura, te da su režijski troškovi u kući njegove majke za vrijeme njezina boravka u domu bili manji nego kada je ona živjela u kući.

14.1. Iz iskaza navedenoga svjedoka, koji sud smatra uvjerljivim i istinitim, sud je utvrdio kako je tužiteljica nakon predmetne prometne nesreće i boravka u bolnici bila smještena u Domu za starije osobe „Maja“ oko 4,5 mjeseca, da je nakon toga išla na terapije u Bizovac, a po završetku terapija da je oko 4 mjeseca provela u kući kod njega i njegove obitelji gdje su svi brinuli o njoj, da se nakon predmetne prometne nesreće kreće uz pomoć štaka, da se nakon boravka kod njega vratila svojoj kući, da joj on i članovi njegove obitelji pomažu u svakodnevnim potrebama jer nakon predmetne prometne nesreće više ne može raditi ništa samostalno, dok je prije bila samostalna u svemu, da tužiteljici osim njega i njegove obitelji, pomaže i njegova sestra odnosno kći tužiteljice i njezin sin kada dođu iz Njemačke, kao i da su on i njegova sestra sudjelovali u podmirenju troška smještaja u Dom za starije jer je mirovina tužiteljice nedostatna za podmirenje tih troškova.

15. Svjedok UL u svom iskazu je navela da ju je na dan prometne nesreće, oko 8,30 sati ujutro nazvao sin i rekao da je baka dobro, ali da ju je udario neki čovjek na pješačkom prijelazu ispred bolnice. Ona je tada bila na poslu i odmah je došla do mjesta događaja i tamo zatekla AL, njegovu suprugu i sina, a tamo je već bio i neki policajac dok su svekrvu odvezli u bolnicu. Nije komunicirala s AL, vidjela je da je tamo sjedio izgubljen, samo je razmijenila brojeve telefona s njegovim sinom i požurila u bolnicu zajedno sa svojim sinom. Tamo su čekali kod hitne kirurške, svekrva je bila na snimanju i tamo je čula komentare "je li to žena koju je udario auto na pješačkom prijelazu". Kada su dobili informaciju da će svekrva ostati u bolnicu, vratila se blizu mjesta događaja i sa svojim mobitelom fotografirala to mjesto, automobil, a sve kako bi to pokazala obitelji. Te fotografije su korištene kao dokaz u kaznenom postupku i dan danas ih ima u svom mobitelu. S obzirom da je bilo vrijeme Covida, teško su dolazili do informacije o svekrvi, ali su saznali da je odbila operaciju lijeve potkoljenice. Tu su intervenirali jer je njihova kućna prijateljica koja je medicinska sestra posjetila svekrvu to večer u bolnici i rekla joj da ako ne operira nogu da neće moći više stati na nju. Stoga je sljedećeg dana u viziti svekrva rekla liječniku da želi ipak na operaciju pa kada ju je on upitao zašto se predomislila, rekla je da nije znala u koliko lošem stanju joj je noga i da se bojala operacije s obzirom na svoju dob. Operirana je 4 dan, nije mogla biti odmah operirana jer je na nozi imala gips. U bolnici je bila 10 dana i izašla iz bolnice s dekubitusima 4 stupnja. S obzirom da njezin suprug, ona i djeca rade, a ona je inače živjela sama, morali su joj naći neki smještaj nakon izlaska iz bolnice jer je bila nepokretna. Uspjeli su naći smještaj u domu "Maja" na Lušcu gdje su se dobro brinuli o njoj, imala je dekubitažni jorgan i svu potrebnu skrb, te je tamo bila oko 4,5 mjeseca, a od toga je 3 mjeseca bila nepokretna. Nakon Doma uspjeli su srediti da ide na oporavak u Bizovačke toplice gdje je bila oko 3 tjedna a potom je došla kod njih kući gdje su njezin suprug, djeca i ona vodili brigu o njoj jer je bila invalid. Također i njezina kći i unuk iz Njemačke su povremeno dolazili, te su se svi brinuli o njezinom svakodnevnom funkcioniranju jer nije ništa mogla sama. Nakon boravka u njihovoj kući svekrva se vratila u svoju kuću te joj i dan danas svi pomažu u svemu što joj treba, svatko u skladu sa svojim obavezama i mogućnostima. Pri tome misli na sebe i svoju obitelj te na svekrvinu kći iz Njemačke i unuka. Nakon povratka iz toplica svekrva je bila na još jednoj operaciji jer su se pločice i vijci u lijevom stopalu pomicali, to joj je stvaralo bolove. Prije štetnog događaja svekrva je normalno funkcionirala, sve je obavljala samostalno, obrađivala vrt, dvorište, imala je cvijetnjak, voćke koje je obrezivala, kuhala je, vozila bicikl, krečila, čistila, spremala zimnicu, sama odlazila u Dom zdravlja po lijekove, u trgovinu. Nakon štetnog događaja ona ništa više ne može od toga raditi sama, eventualno si može ispeći jaja i staviti rublje u perilicu, ali onda ga ne može izvaditi i staviti sušiti, te joj je u svemu potrebna pomoć. Napominje da se svekrva prije grijala na drva, ali da sada ima centralno grijanje jer sama ne može čistiti i ložiti, niti to oni stignu. Prije je imala običnu kadu, a sada ima tuš jer se ne može nigdje penjati. Napominje da svekrva osim što trpi fizičku bol, jako joj teško pada to što bi ona sve voljela raditi sama, a ništa ne može, te je zbog toga postala i depresivna.

15.1. Na upit punomoćnika tužitelja navela je da je Viktorov automobil kada je ona došla na lice mjesta događaja bio u lijevoj prometnoj traci, u traci do bolnice i to na pola metra od rubnika ceste i to iza pješačkog prijelaza prema smjeru Trpinje. Napomenula je da je u četvrtak nazvala policiju i pitala kada će biti izvješće o prometnoj nesreći, a sve kako bi se mogli javiti nekome od odvjetnika za osiguranje jer je situacija bila čista, na što je dobila odgovor da će izvješće biti u ponedjeljak i da piše da je njezina svekrva prelazila cestu mimo pješačkog prijelaza. Tada su ona i njezina obitelj krenuli samostalno istražiti odnosno utvrditi udaljenost automobila od pješačkog. Napominje da je njezin suprug došao na mjesto prometne, ne sjeća se je li isti ili drugi dan od nesreće, te mu je g. A koji radi u ortopedskoj radnji koja se nalazi pokraj bolnice i ispred koje se nalazi taj pješački prijelaz, rekao da je on zvao hitnu pomoć, da je čuo vrisak i vidio kako žena leti na šajbu automobila. Također napominje da je ona sutradan došla kod g. A i pitala ga gdje se nalazio u radnji u trenutku kada je vidio da žena leti na automobil, te joj je on pokazao to mjesto i dozvolio joj da sačini fotografiju s tog mjesta, prema cesti. Nakon toga je zajedno s sinom uz pomoć grančica i metra, na rubnicima ceste mjerila udaljenost od početka automobila do pješačkog prijelaza i od stražnjeg dijela automobila do pješačkog prijelaza, a sve uz pomoć fotografija koje je sačinila i na kojima se vide ti rubnjaci i položaj automobila pa se sve moglo usporediti i utvrditi te nema nikakve logike da bi svekrva prelazila cestu mimo pješačkog prijelaza. Također napominje da je svekrva u bolnici nakon događaja bila svjesna, nije bila konfuzna, i znala je opisati kako se sve dogodilo i da je Viktorova supruga vikala na njega, što je to učinio, što ju nije slušao, da mu je vikala "pazi žena". Također je svekrva rekla da se AL držao za glavu i govorio: " U što sam uradio". Navela je i da je svekrvina mirovina bila mala, da nije dovoljna da se pokriju troškovi Doma, te da su razliku u trošku podmirivali njezin suprug i kći tužiteljice na jednake dijelove odnosno jedan mjesec je njezin suprug davao majci za trošak Doma, a drugi mjesec suprugova sestra D. Osim troškova smještaja u domu, tu su bili i troškovi nove odjeće, krema za dekubitus, a plaćali su i privatnog fizijatra koji je dolazio u Dom 3 do 4 puta.

15.2. Sud iskaz navedenoga svjedoka smatra istinitim, svjedokinja je na detaljan način opisala tijek oporavka tužiteljice, i to na način istovjetan iskazu svjedoka DL, te brigu koju su ona, njezin suprug i sin vodili o tužiteljici nakon prometne nesreće, navela je sve poslove koje je tužiteljica mogla obavljati prije prometne nesreće i kako to više ništa ne može obavljati, odnosno kako joj je nakon prometne nesreće potrebna pomoć u svemu, a koju pomoć joj osim nje i njezine obitelji, pružaju i tužiteljičina kći iz Njemačke i unuk kada dođu tu. Pored toga, svjedokinja je opisala i koje je promjene tužiteljica morala učiniti u svom domu kako bi mogla zadovoljiti osnovne životne potrebe, primjerice uvođenje centralnog grijanja, umjesto grijanja na drva, kao i ugradnja tuša umjesto kade.Također je i iz njezinog iskaza, koji je sukladan iskazu svjedoka DL sud utvrdio da su njezin suprug i njegova sestra, odnosno sin i kći tužiteljice pomogli oko podmirivanja troškova smještaja u Domu za starije osobe jer je mirovina tužiteljice mala.

16. Svjedok SL u svome iskazu je navela da ne poznaje tužiteljicu i nije ju nikada vidjela, u vezi prometne nesreće koja je predmet ovog postupka nema neposrednih saznanja osim toga da joj je taj dan prišao policajac i pitao ju što je vidjela. Ona je toga dana dovezla svoju kćer u bolnicu i parkirala se preko puta ulaza u bolnicu, izašla je iz auta i vidjela ženu da je izašla iz autobusa i prelazila cestu, ali ne na pješačkom prijelazu, nego prije pješačkog prijelaza. Ne može se točno izjasniti koliko je točno bila udaljenost od mjesta gdje je ona prelazila do pješačkog prijelaza, ne zna je li to bilo metar, dva ili tri. Nije joj poznata žena koja je prelazila cestu, te ne zna je li to ovdje tužiteljica niti se može izjasniti o tome koje bi otprilike dobi bila i kako je izgledala. Nije vidjela trenutak udarca automobila u pješaka jer je njezina kći već došla iz bolnice i one su otišle. Nije vidjela da je tu ženu koja je prelazila mimo pješačkog udario auto, te stvarno ne zna što se dogodilo. Navela je da ne zna da je u policiji rekla da je vidjela stariju žensku osobu koja je izašla iz autobusa i prelazila cestu mimo pješačkog, nego je policajcu koji joj je prišao samo rekla da je vidjela da je žena prelazila cestu mimo pješačkog. Navela je i da nije bila na licu mjesta u trenutku prometne nesreće.

16.1. Iz iskaza navedenog svjedoka sud ne može utvrditi relevantne činjenice s obzirom da ista nema saznanja o tome tko je osoba koju je predmetnog dana vidjela da prelazi cestu mimo pješačkog prijelaza, da tužiteljicu nije nikada vidjela i da nije vidjela trenutak prometne nesreće, odnosno da nije vidjela je li ta osoba koja je prelazila cestu mimo pješačkog prijelaza upravo ona osoba koja je bila sudionik predmetne prometne nesreće, odnosno ovdje tužiteljica.

17. Uvidom u priklopljeni spis ovoga suda broj K-47/2022 posebice presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K-47/2022 od 9. studenoga 2022. (list 7-12 spisa) utvrđeno je da je osiguranik tuženika AL proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227.st.2., u svezi st.1. KZ, a kažnjivo po čl. 227.st.2. KZ počinjenog na način da je dana 30. kolovoza 2021. oko 8,40 sati u [adresa] ispred kbr. 41, upravljajući osobnim automobilom marke Volkswagen Polo, reg. oznaka [registarska oznaka], lijevom prometnom trakom u smjeru istok-zapad, lakomisleno smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, protivno čl. 38. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) propustio obratiti pažnju na pješakinju ŠL, koja je prelazila kolnik sa desne na lijevu stranu u neposrednoj blizini pješačkog prijelaza i autobusne stanice, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom navedenog osobnog automobila udario u lijevu stranu tijela navedene pješakinje, koja je uslijed udara pala na asfaltnu podlogu ceste, nanijevši joj na opisani način višestruki prijelom potkoljenice, što je teška tjelesna ozljeda, dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe.

18. Uvidom u nalaz i mišljenje prometnog vještačenja trgovačkog društva Intelex d.o.o. (list 88-94 priklopljenog spisa broj K-47/2022) slijedi da se prometna nesreća dogodila kao puni frontalni nalet prednjeg središnjeg i lijevog dijela OA reg. oznake [registarska oznaka] na lijevi bočni dio tijela pješakinje, da se u trenutku prometne nesreće OA reg. oznake [registarska oznaka] kretao južnom (lijevom) prometnom trakom kolnika Županijske ulice iz smjera istoka u smjeru zapada. Nadalje, slijedi da je u trenutku prometne nesreće pješakinja prelazila kolnik Županijske ulice iz smjera sjevera u smjeru juga, odnosno sa desne na lijevu stranu gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka] i kretala se brzinom oko 3,5 km/h. Vještak je naveo da na temelju materijalnih tragova nije moguće odrediti mjesto naleta na kolniku gledano po njegovom uzdužnom presjeku (dužini), odnosno nije moguće utvrditi je li nalet na pješakinju ostvaren na području pješačkog prijelaza ili iza istog, gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka]. U trenutku naleta na pješakinju OA reg. oznake [registarska oznaka] se kretao brzinom oko 35 km/h. Na temelju materijalnih tragova vještak nije mogao odrediti brzinu i način kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka] u fazi prilaza mjestu prometne nesreće, niti je moguće provesti vremensko-prostornu analizu i odrediti udaljenost OA od mjesta naleta u trenutku stupanja pješakinje na kolnik. Vještak je naveo da je od stupanja na kolnik do dolaska u naletni položaj pješakinja prešla put duljine oko 5,1 m i kretala se u vremenu oko 5,2 s.

18.1. Nadalje, iz nalaza i mišljenja slijedi da je tehnički moguć iskaz svjedoka ZL o načinu kretanja sudionika prometne nesreće. Naime, svjedok JL je u svom iskazu (list 34-35 priklopljenog spisa K-47/2022) naveo da se kritičnoga dana kretao u osobnom automobilu desnom prometnom trakom u smjeru Priljeva Županijskom ulicom, da je približavajući se pješačkom prijelazu uočio stariju žensku osobu kako se kreće pored pješačkog prijelaza, odnosno da je stupila na kolnik pored pješačkog prijelaza za otprilike jednu dužinu auta iza samog pješačkog prijelaza u smjeru kretanja vozila, da je ta gospođa prešla na desnu kolničku traku te stupila na lijevu kada ju je udario automobil marke VW Polo zelene boje koji se kretao oko 100-150 metara ispred njega u lijevoj kolničkoj traci, da se ta gospođa kretala normalnom brzinom, nije pretrčavala cestu i gledala je u smjeru nailaska vozila, da to vozilo koje ju je udarilo nije kočilo, da ju je to vozilo udarilo prednjom lijevom stranom kada je već skoro prešla cijelu širinu lijeve kolničke trake, te da ne zna kako je moguće da vozač tog vozila nije vidi gospođu prije nego ju je udario, da je bio sunčan dan i dobra vidljivost. Navedeni svjedok je iskazao i da je nakon nesreće zaustavio svoje vozilo na autobusnom ugibalištu i prišao žrtvi, pitao ju može li komunicirati, te ju je pitao za ime i prezime i shvatio da poznaje njezinog unuka kojega je obavijestio o nesreći. Također je iskazao da je čuo žensku osoba koja je bila suvozač u vozilu koje je udarilo ŠL da na mobitel sugovorniku govori "Tata je udario ženu na pješačkom, ja mu vičem pazi žena, a on ništa". Vještak prometne struke navodi da ukoliko se iskaz svjedoka ZL usvoji, tada vještak daje mišljenje da se mjesto naleta na kolniku nalazi 1,2 m zapadno od PTM i 2,0 m udesno od osovine, da je nalet na pješakinju ostvaren oko 3,3 m zapadno od završetka pješačkog prijelaza, odnosno nakon pješačkog prijelaza gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka]. U trenutku stupanja pješakinje na kolnik prednji dio OA reg. oznake [registarska oznaka] je od mjesta naleta bio udaljen oko 50,1 m. Vještak navodi da bi okrivljenik pravovremenim reagiranjem i poduzimanjem radnje kočenja u trenutku stupanja pješakinje na kolnik uspio zaustaviti OA reg. oznake [registarska oznaka] prije mjesta naleta i na taj način izbjeći prometnu nesreću.

18.2. Obzirom na konkretne vremenske i prometne uvjete postojala je objektivna mogućnost za pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće. Prosječno trijezan i na vožnju koncentriran vozač na mjestu okrivljenika bi s veće udaljenosti mogao uočiti pješački prijelaz i zaključiti da se približava opasnom mjestu na kolniku.

19. Citirana presuda Općinskog suda u Vukovaru broj K-47/2022 postala je pravomoćna 23. studenoga 2022. te je ovaj sud vezan za istu u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, a sve sukladno čl. 12. st. 3. ZPP.

19.1. Naime, odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju postoji već temeljem postojanja kaznene presude kojom je osiguranik tuženika proglašen krivim, a pritom i navedeni način odvijanja radnje osiguranika tuženika kojom je nanesena teška tjelesna ozljeda tužiteljici veže parnični sud.

20. No, tuženik smatra da je za nastanak štete tužitelju postojao doprinos tužiteljice koja nije prelazila kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu, već izvan njega, čime je prekršila odredbe čl. 124. st. 1., čl. 129. st. 1. i čl. 131. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

20.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se kretala obilježenim pješačkim prijelazom nakon što je izašla iz autobusa, da je u traci koja je bila bliža njoj vidjela dva vozila i sačekala da oni prođu, a u daljini u drugoj traci, otprilike ispred zgrade suda vidjela je da se kretalo još jedno vozilo pa je s obzirom da nije bilo blizu, žurila da prijeđe pješački prijelaz, ali ju je to vozilo ipak udarilo.

20.2. Svjedok UL u svom iskazu navela je da je nakon dolaska u bolnicu sa svojim sinom, za vrijeme dok su čekali da tužiteljicu obrade i obave potrebna snimanja čula kako ljudi komentiraju da je to žena koju je udario auto na pješačkom prijelazu. Također je opisala da je ona sačinjavala fotografije iz radnje za ortopedska pomagala koja se nalazi u blizini mjesta predmetne prometne nesreće, a koje su korištene u kaznenom postupku protiv EL, odnosno fotografije položaja vozila osiguranika tuženika nakon prometne nesreće te kako je sa sinom pomoću grančica mjerila udaljenost tog automobila od pješačkog prijelaza i zaključila da se tužiteljica kretala na pješačkom prijelazu u trenutku udara.

20.3. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještačenja u predmetu K-47/2022 slijedi da na temelju materijalnih tragova nije moguće odrediti mjesto naleta na kolniku gledano po njegovom uzdužnom presjeku (dužini), odnosno nije moguće utvrditi je li nalet na pješakinju ostvaren na području pješačkog prijelaza ili iza istog, gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka]. Također iz tog vještačenja slijedi da ukoliko se usvoji iskaz svjedoka ZL koji je tehnički moguć, a koji tvrdi da se ŠL kretala pored pješačkog prijelaza, odnosno iza prijelaza gledano u smjeru kretanja vozila za otprilike jednu dužinu auta, da je u toj situaciji nalet na pješakinju ostvaren oko 3,3 m zapadno od završetka pješačkog prijelaza, odnosno nakon pješačkog prijelaza gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka].

21. Sukladno čl. 124. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 145/24) propisano je da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku, dok sukladno čl. 129. st. 1. ZSPC pješak je dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način.

21.1. Odredba čl. 131. st. 1. ZSPC propisuje da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

21.2. Ovdje prvenstveno valja reći da je građanskopravna odgovornost šira od kaznene, odnosno da treba razlikovati kaznenu odgovornost osiguranika tuženika za izazivanje prometne nesreće u kojoj je tužiteljica zadobila tešku tjelesnu ozljedu od eventualnog građanskopravnog doprinosa tužiteljice nastanku štete.

22. Analizom provedenih dokaza odnosno personalnih dokaza i uvidom u kazneni spis ovoga suda broj K-47/2022 te primjenom citiranih odredbi ZSPC sud je utvrdio kako nisu osnovani navodi tuženika o postojanju doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja.

22.1. Prije svega valja reći da iz iskaza tužiteljice i svjedoka UL sud ne može nedvojbeno utvrditi da se tužiteljica kretala pješačkim prijelazom, kao što ni prilikom prometnog vještačenja vještak nije mogao na temelju materijalnih tragova odrediti mjesto naleta na kolniku gledano po njegovom uzdužnom presjeku (dužini), odnosno nije moguće utvrditi je li nalet na pješakinju ostvaren na području pješačkog prijelaza ili iza istog, gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka], a ukoliko bi se uzeo u obzir iskaz svjedoka ZL koji je po vještaku tehnički moguć, da je u tom slučaju nalet na pješakinju ostvaren oko 3,3 m zapadno od završetka pješačkog prijelaza, odnosno nakon pješačkog prijelaza gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka]. Ovaj sud prihvaća navedeni iskaz svjedoka i prometno vještačenje o načinu kretanja sudionika prometne nesreće jer je svjedok JL bio neposredni očevidac prometne nesreće te je na detaljan način opisao svoj položaj i kretanje, kao i položaj i kretanje tužiteljice i osiguranika tuženika, a kako je taj način prema vještaku tehnički moguć, to sud prihvaća i nalaz i mišljenje prometnog vještačenja kojim je vještak utvrdio da je nalet na pješakinju ostvaren oko 3,3 m zapadno od završetka pješačkog prijelaza, odnosno nakon pješačkog prijelaza gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka].

22.2. Nadalje, sud je povjerovao iskazu tužiteljice koja je detaljno i logično navela da je prije prelaska cesta provjerila prometnu situaciju, propustila dva vozila u prometnoj traci koja je bila bliže njoj, a vozilo osiguranika tuženika je uočila da se nalazi na većoj udaljenosti u traci koja je udaljenija, te je procijenila da će stići prijeći preko ceste, no osiguranik tuženika je ipak svojim vozilom naletio na nju. I svjedok JL potvrđuje da se tužiteljica kretala kolnikom na način da je gledala u smjeru dolaska vozila koje ju je na kraju udarilo.

22.3. Također, iz nalaza i mišljenja prometnog vještačenja slijedi da bi okrivljenik pravovremenim reagiranjem i poduzimanjem radnje kočenja u trenutku stupanja pješakinje na kolnik uspio zaustaviti OA reg. oznake [registarska oznaka] prije mjesta naleta i na taj način izbjeći prometnu nesreću. Obzirom na konkretne vremenske i prometne uvjete vještak smatra da je postojala objektivna mogućnost za pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće. Prosječno trijezan i na vožnju koncentriran vozač na mjestu okrivljenika bi s veće udaljenosti mogao uočiti pješački prijelaz i zaključiti da se približava opasnom mjestu na kolniku.

22.4. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je preglednost ceste kritične zgode bila dobra, da je osiguranik tuženika mogao pravodobno uočiti tužiteljicu i radnjom kočenja izbjeći nalet na nju, posebice jer se približavao obilježenom pješakom prijelazu. Stoga, prema stajalištu ovoga suda, za odlučivanje o postojanju eventualnog doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja nije uopće odlučujuće je li se tužiteljica kretala točno na obilježenom pješakom prijelazu ili nekoliko metara nakon prijelaza gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, budući da osiguranik tuženika prije naleta na tužiteljicu nije uopće poduzeo radnju kočenja, te bi ju osiguranik tuženika udario i da se kretala po obilježenom pješakom prijelazu jer je mjesto naleta na nju odmah nakon pješačkog prijelaza. Sukladno vještačenju osiguranik tuženika imao je dovoljno vremena i prostora uočiti tužiteljicu i izbjeći nesreću, odnosno barem znatno ublažiti posljedice, stoga je prema stajalištu suda, isključivi uzrok nesreće postupanje osiguranika tuženika. Dakle, postojanje eventualne povrede odredaba ZSPC od strane tužiteljice po stajalištu ovoga suda ne predstavlja pravno relevantan doprinos nastanku štete jer se u konkretnom slučaju radi o vrlo maloj udaljenosti od obilježenog pješačkog prijelaza, tužiteljica je oprezno stupila na kolnik, provjerila prometnu situaciju, te bi, kao što je ranije navedeno, osiguranik tuženika naletio na nju i da se kretala na pješakom prijelazu jer je pješački prijelaz neposredno ispred mjesta naleta na tužiteljicu.

23. Stoga, sud smatra da nisu osnovani tuženikovi navodi o postojanju doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, odnosno da njezino kretanje po kolniku nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

24. Na okolnost osnovanosti i visine štete izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vjekoslavu Wertheimeru, ortopedu i stalnom sudskom vještaku Dunji Degmečić, psihijatru.

25. Uvidom u medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice (list 13-37 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice (list 72-76 spisa), te zdravstveni karton tužiteljice (list 95-166 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica nakon predmetne prometne nesreće odvezena u Nacionalnu i memorijalnu bolnicu Dr. Juraj Njavro u [adresa] gdje je bila od 30. kolovoza 2021. do 14. rujna 2021., da je zadobila višestruki prijelom potkoljenice, da je prilikom zaprimanja u bolnicu evidentirano da ju je udario automobil na pješačkom prijelazu, da joj je učinjen hitni RTG kardiogram, rtg cervikalne kralježnice, lijevog ramena, zdjelice s kukovima, lijevog kuka, oba gležnja, uzv abdomena, hitni nativni msct zdjelice, da je kliničkom i radiološkom obradom indiciran prijema na odjel kirurgije i operacijsko liječenje, da je učinjen operativni zahvat 2. rujna 2021. na lijevom nožnom zglobu, da je tužiteljica pri otpustu iz bolnice osposobljena za hod uz pomagalo bez opterećenja na operiranu nogu, te da je otpuštena u Dom za stare i nemoćne osobe T na Lužcu u dobrom općem i lokalnom stanju, da treba provoditi naučene vježbe, uzimati analgetike po potrebi, da joj je propisan antibiotik Klavocin, te da mora redovito previjati rane kod liječnika opće prakse, da je redovito obavljala laboratorijske pretrage radi antikoagulantne terapije (17. rujna 2021., 22. rujna 2021., 29. rujna 2021., 11. listopada 2021.19. listopada 2021., 26.listopada 2021., 11. studenoga 2021.), da je odlazila na kontrole kirurgu (27. listopada 2021., 2. studenoga 2021., 5. studenoga 2021., 10. studenoga 2021., 17. studenoga 2021., 24. studenoga 2021., 1. prosinca 2021., 8. prosinca 2021.), provođeno je liječenje postoperativne infekcije u području lijevog nožnog zgloba redovitim previjanjem i antibiotskom medikamentoznom terapijom, da joj je odobreno bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom u trajanju od 21 dan, da je dobila hodalicu za hodanje, da je na rehabilitaciji pri Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju pri KBC Osijek (Bizovac) provela od 4. siječnja 2022. do 25. siječnja 2022., da je od 14. travnja 2022. do 15. travnja 2022. u NMB Dr. Juraj Njavro Vukovar zaprimljena radi operativne ekstrakcije osteosintetskog materijala iz lijevog gležnja. Nadalje, iz navedene dokumentacije slijedi da je 18. siječnja 2024, obavila pregled OŽB Vinkovci na Fizikalnoj medicini i rehabilitaciji na kojem je preporučeno da obavi RTG donjeg dijela torakalne kralježnice, uz RTG LS, da je 1. ožujka 2024. obavila rtg snimanje torako- lumbalnog prijelaza i lumbalne kralježnice, a 13. ožujka 2024. obavila je kontrolu u OŽB Vinkovci na Fizikalnoj medicini i rehabilitaciji , da se žali na bol u donjem dijelu leđa i duž cijele kralježnice uz bolove duž lijeve noge, najizraženije u lijevom gležnju, da hoda uz pomoć jedne dolaktne štake antalgično, uz poštedan oslonac na lijevu nogu, nesigurno, sitnijim koracima, da je izdana doznaka za TLSO ortozu, koju treba nositi 6-8 tjedana, te joj je indiciran program rehabilitacije u kući kroz 15 dana 5 puta tjedno.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. V. Wertheimera (list 180-182 spisa) slijedi da je liječenje tužiteljice nakon predmetne prometne nesreće uredno provedeno, da su svi relevantni nalazi liječenja priloženi u sudskom spisu, da je prilikom kliničkog pregleda pacijentice TL utvrđeno je da prilikom hoda koristi podlakatnu štaku u desnoj ruci, da izrazito šepa na lijevu nogu i otežano hoda. Prije prometne nezgode po navodu pacijentice i pratnje samostalno pokretna, vozila bicikl, nije koristila ortopedska pomagala za hod. Na licu je vidljiv ožiljak frontalno lijevo duljine 4 cm, da kod tužiteljice postoji ograničenje pokretljivosti lijevog ramena u svim smjerovima za oko 10 stupnjeva, da je zdjelica na kompresiju bolna, da postoji ograničenje pokretljivosti lijevog kuka, vanjska rotacija zaostaje za 10 stupnjeva, unutarnja rotacija za 15 stupnjeva, adukcija (primicanja natkoljenice prema središnjoj liniji tijela) uredna, abdukcija (odmicanja natkoljenice od središnje linije tijela) zaostaje za 20 stupnjeva. Kod tužiteljice je vidljiva izražena hipotrofija mišića lateralne strane lijeve natkoljenice u duljini od 20 cm, vidljivo više uredno sraslih oguljotina oba koljenska zgloba. Vještak navodi da je na lijevom nožnom zglobu uredno srastao postoperativni ožiljak u duljini od 11 cm lateralno i 10 cm medijalno. Lijevi nožni zglob edematozan, sinovijalno zadebljan, bolan difuzno na palpaciju. Plantarna fleksija (savijanje stopala prema dolje) zaostaje za 20 stupnjeva (normalni opseg 40-50 stupnjeva), dorzalna fleksija (savijanje stopala prema gore) do 5 stupnjeva (normalni opseg: oko 15-20 stupnjeva). Inverzija (kretnja stopala prema unutra) do 15 stupnjeva (normalni opseg pokreta: oko 30—350), everzija (kretnja stopala prema van) na 10 stupnjeva (normalni opseg pokreta: oko 15 -20 stupnjeva). Bez vidljivog neurološkog deficita. Hodna pruga oko 10-15 metara nakon čega mora stati radi bolova. Ne može duže vremena stajati.

26.1. Nadalje, iz nalaza i mišljenja slijedi da je tužiteljica zadobila trokukčanu prijelomnu frakturu lijevog skočnog zgloba s usitnjenjem dijelova kosti, Višeiverni prijelom gornje i donje grane lijeve stidne kosti, Prijelom lijeve strane križne kosti i Ogrebotine čeone regije glave, da se navedene ozljede kvalificiraju kao teška tjelesna ozljeda, da su učinjeni operativni zahvati: 02.09.2021. Op: Repositio et osteosynthesis ATC sin sec AO i 14.04.2022. Op: Alenthesis ex (spajanje koštanih ulomaka lijevog nožnog zgloba AO metodom, odstranjenje osteosintetskog materijala iz lijevog gležnja) Vještak je mišljenja da kod pacijentice TL postoji umanjenja životne i radne sposobnosti od 22 %. Naveo je da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta koji su trajali su 7 dana, srednjeg intenziteta 90 dana, a bolovi blagog intenziteta ukupno još 180 dana. Povremene bolove slabijeg intenziteta koji su nakon toga zaostali, a postojat će doživotno, ubrojio je u postotak umanjenja životne i radne sposobnosti. Potrebu za tuđom njegom i pomoći tužiteljica je imala tijekom 30 dana u trajanju od 4 sata nestručne pomoći, a potom još 60 dana u trajanju od 2 sata nestručne pomoći. Kod pacijentice TL postoji blaga naruženost uvjetovana ožiljkom na licu, šepanjem vidljivim drugim osobama, te također ožiljcima u području lijevog gležnja i oba koljena u vidljivim drugim osobama u određenim situacijama.

27. Iz sudsko psihijatrijskog nalaza i mišljenja vještaka Š (list 184- 188 spisa) slijedi da je vještačenje učinjeno uvidom u medicinsku dokumentaciju, pregledom tužiteljice 8. lipnja 2025. u Osijeku i uvidom u podatke iz spisa. Vješztakinja je u nalazu i mišljenju navela da je tužiteljica rođena je **.**.1937., udovica, majka 2 djece, prima suprugovu mirovinu, da je proživjela prometnu nesreću dana 30.8.2021 .godine u svojstvu pješaka, automobil je naletio na nju na pješačkom prijelazu. Proživjela je niz trauma, u dva navrata je proživjela operativne zahvate, u tretmanu pod dg Fractura trimalleolaris ATC sin communitiva, Fractura ramus superior et inferior ossis pubis sin mulifragmentaris, Fractura ossis sacralis sin, Excoriationes regionis frontalis. Bolesnica nije pregledavana po psihijatru, no uvidom u medicinski karton vidljivo je da je uzimala anksiolitike dugi niz godina. Psihijatrijskim pregledom se u bolesnice postavlja dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja posljedično proživljenoj prometnoj nesreći. Iznosi izbjegavajuće ponašanje, repetitorna proživljavanja, sniženo raspoloženje, noćne košmare. Bolesnica je posljedično posljedicama prometne nesreće otežanog funkcioniranja, pokretna uz pomoć štapa, nije u mogućnosti obavljati aktivnosti koje su je veselile te koje voli obavljati. Primarni strah jakog intenziteta trajao je u vremenskom intervalu prilikom ozljeđivanja i neposredno nakon ozljede, sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja trajao je jakim intenzitetom 10 dana, srednjim intenzitetom 20 dana, te slabim intenzitetom 30 dana. Posljedično predmetnom događaju u TL došlo je do trajnih posljedica koje uzrokuju smanjenje životne aktivnosti 10% na psihičkom planu.

28. U podnesku od 26. rujna 2025. tuženik je naveo da vještak Vjekoslav Wertheimer nije prilikom vještačenja uzeo u obzir zdravstveni karton tužiteljice stoga predlaže da vještak Wertheimer izvrši u vid u zdravstveni karton tužiteljice te se očituje o tome je li tužitelj prije štetnog događaja – prometne nezgode od 30.08.2021. godine bio zdrav čovjek i imao 100% životnu aktivnost te da li je kod tužitelja postojao idealni sinergizam svih psihičkih i fizičkih funkcija, koje su odgovorne za životnu aktivnost, je li tužitelj prije štetnog događaja imao zdravstvene tegobe koje su ograničavale njegove životne aktivnosti i ako je, koje. Tuženik ističe da ne prihvaća nalaz vještaka Wertheimra u dijelu koji se odnosi na intenzitet i trajanje fizičkih boli, da nije sporno da je tužiteljica imala povremene bolove tijekom liječenja, ali bolove valja promatrati kumulativno. Bolovi nisu trajali 24 sata dnevno, već samo povremeno tijekom dana. Bolove valja promatrati uzimajući utjecaj analgetika (lijekova koji uklanjaju bol), činjenicu da osoba mora ponekad i spavati, a tada nema svjesni osjet boli, zatim činjenicu da jedan tretman fizikalne terapije traje 15 minuta do sat vremena a ne 24 sata. Slijedom prethodno navedenog tuženik smatra da je sudski vještak dr. Wertheimer previsoko ocijenio intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužiteljice.

28.1. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatrijske struke dr. Š tuženik ističe da uopće nema nalaza psihijatra o liječenju povezanim eventualno s prometnom nesrećom, da iz zdravstvenog kartona koji je dr. Š vidjela proizlazi da se tužiteljica kronično liječi zbog depresije, organskog afektivnog poremećaja, Reakcije na teški nespecifiriani stresni događaj, da ne postoji niti jedan nalaz psihijatra i procjena % o umanjenju se odnosi na osnovu intervjua 4 godine nakon prometne nesreće te za to nema potvrdu u periodičnim nalazima psihijatra, a što je protivno struci vještaka.

29. U podnesku od 13. kolovoza 2025. tužiteljica po punomoćniku predložila je da se vještak dr. Wertheimer dopunski očituje o potrebi tužiteljice za trajnom tuđom pomoći i njegom i obimu iste, a kako je naloženo ovosudnim Rješenjem broj: Pn- 10/2023-18 od 26.3.2025.g.

30. U pisanom očitovanju vještaka V. Wertheimera od 24. veljače 2026. (list 217-218 spisa) u odnosu na prigovore tužiteljice vještak je naveo da je tužiteljici donesena adekvatna ocjena nastupljene invalidnosti po štetnom događaju te smatra da joj nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega. U odnosu na prigovore tuženika vještak se očitovao na način da su tvrdnje tuženika o tome da vještak nije izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice zlonamjerne i paušalne, da bez obzira na korištenje analgetika kojima se kupiraju bolovi patofiziološki mehanizmi u tijelu čovjeka djeluju značajno složenije, da tužiteljica nije imala odgođeno cijeljenje rane nego kako je vidljivo iz medicinske dokumentacije infekciju rane koja je liječena a na kraju je izvađen osteosintetski materijal koji se u pravilu ne odstranjuje. Vještak tvrdi da je ocjena bolova i više nego adekvatna jer bolovi nisu uvjetovani samo cijeljenjem prijeloma nego obuhvaćaju samu ozljedu, operativne zahvate, cijeljenje mekih tkiva, upalne procese.

31. Iz pisanog očitovanja vještaka Š od 11. veljače 2026. (list 216 spisa) slijedi da se dijagnoza PTSP-a postavlja tijekom obavljenog kliničkog pregleda psihijatra u skladu sa važećim smjernicama za postavljanje dijagnoze i da je tužiteljica kao što je i vidljivo iz medicinskog kartona od 13.1.2020.godine uzimala anksiolitike (lorazepam) te imala zabilježene psihičke tegobe (dijagnoze) u med. kartonu.

32. Na glavnoj raspravi održanoj 19. svibnja 2026. vještaci Vjekoslav Wertheimer i Dunja Degmečić naveli su da ostaju kod pisanih nalaza i mišljenja i očitovanja te su suglasno donijeli ukupnu ocjenu umanjenja životne i radne sposobnosti tužiteljice u visini od 25%.

33. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Vjekoslava Wertheimera i Dunje Degmečić budući da su isti sačinjeni sukladno zadatku suda po stručnoj osobi na temelju medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona tužiteljice i pregleda tužiteljice te je njihovo mišljenje valjano obrazloženo, objektivno i stručno, a isti su u pisanim očitovanjima otklonili sve prigovore stranaka na njihove nalaze.

33.1. Dakle tuženik nije svojim prigovorima doveo u sumnju nalaz i mišljenje navedenih vještaka iz kojeg razloga je sud rješenjem na glavnoj raspravi 19. svibnja 2026. odbio dokazni prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja kao nepotreban.

34. S obzirom na sve navedeno, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, stav je suda da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta sukladno čl. 19. st. 2., a u svezi sa čl. 1046. ZOO.

35. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem članka 1100. st. 1. ZOO.

36. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje opravdano je dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

37. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, tj. fizičke bolove, duševne bolove i strah koji u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

38. Prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu i vrstu i težinu tjelesnih povreda, način liječenja, dob tužiteljice, zanimanje i opseg smanjenja opće životne i radne aktivnosti, a sve u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a.

39. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Vjekoslava Wertheimera te medicinske dokumentacije za tužiteljicu koja je priložena spisu, sud je utvrdio da je tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja nedvojbeno trpjela fizičke bolove i to jake fizičke bolove 7 dana, bolove srednje jakog intenziteta 90 dana te bolove blagog intenziteta još 180 dana. Pored toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je kako ni dan danas ne može spavati, uhvati ju nemir u lijevoj nozi i ne može se nikako namjestiti, lakše bi joj bilo da spava na lijevoj strani što ne može zbog te noge, da svaki dan radi vježbe koje je naučila u toplicama, da svaki dan pije tablete protiv bolova i ne zna kako bi bez njih, kao i da bolove osjeti u cijelom tijelu najviše na lijevoj strani tijela, a kod promjene vremena ju boli još više. Pri tome je sud uzeo u obzir i nelagode kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja u smislu kliničke i dijagnostičke obrade, podvrgavanja operacijskim zahvatima, fizikalnoj terapiji, potrebi previjanja rane, te daljnjim odlascima na kontrolne preglede, kao i korištenju pomagala za hodanje u vidu hodalice, a kasnije štake.

39.1. Uzimajući u obzir sve navedeno, posebice nalaz i mišljenje vještaka u pogledu trajanja fizičkih bolova kod tužitelja, sud je po tom osnovu tužitelju na ime pravične novčane naknade odmjerio novčani iznos od ukupno 6.100,00 eura.

40. Isto tako, iz nalaza i mišljenja vještaka Dunje Degmečić utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja i neposredno nakon ozljede. Nakon toga je trpjela sekundarni strah, u obliku zabrinutosti za zdravlje te ishod liječenja i to jakog intenziteta 10 dana, srednjim intenzitetom 20 dana te slabim intenzitetom 30 dana. Valja naglasiti da je sud posebno cijenio strah koji je tužiteljica pretrpjela u trenutku ozljeđivanja i neposredno nakon s obzirom da je starije životne dobi te ju je kao pješaka iznenada udarilo osobno vozilo, zbog čega je u trenutku naleta objektivno bila izložena intenzivnom osjećaju životne ugroženosti i neizvjesnosti u pogledu težine ozljeda. Slijedom navedenoga, sud je po osnovi primarnog i sekundarnog straha na ime pravične novčane naknade odmjerio novčani iznos od ukupno 4.650,00 eura.

41. Nadalje, na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještacima Wertheimeru i Degmečić, u postupku je utvrđeno da je tužiteljici zbog posljedice štetnog događaja smanjena životna aktivnost od 25%, pri čemu pri čemu iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja proizlazi da su kod tužiteljice zaostali povremeni bolovi slabijeg intenziteta . Sud je posebice uzeo u obzir i iskaz tužiteljice, kao i iskaze svjedoka DL i UL, iz kojih je utvrđeno da je tužiteljica prije predmetne prometne nesreće obavljala sve kućanske poslove, kuhala, prala, krečila, ložila vatru, spremala zimnicu, imala je veliku bašću koju je obrađivala, vozila je bicikl, a danas ništa od toga ne može i također joj je kći uvela centralo grijanje, kao i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem tvrdi da i dan danas ne može spavati, uhvati ju nemir u lijevoj nozi i ne može se nikako namjestiti, lakše bi joj bilo da spava na lijevoj strani što ne može zbog te noge, kao i činjenicu da se danas kreće uz pomoć štake jer drugačije ne može, a prije nesreće se kretala samostalno bez ikakvih pomagala. Imajući u vidu sve naprijed navedeno sud je na ime pravične novčane naknade po osnovi duševnih bolova radi umanjenja životnih aktivnosti tužitelju odmjerio iznos od 2.950,00 eura, smatrajući isti osnovanim i opravdanim.

42. Također, u postupku je utvrđeno da kod tužiteljice zbog posljedice štetnog događaja postoji blaga naruženost uvjetovana ožiljkom na licu, šepanjem vidljivim drugim osobama, ožiljcima u području lijevog gležnja i oba koljena vidljivim drugim osobama u određenim situacijama. Stoga po osnovi duševnih boli zbog naruženosti sud tužiteljici odmjerava iznos od 900,00 eura.

43. Dakle, sud je na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelju odmjerio ukupan iznos od 14.600,00 eura. Kada se taj iznos umanji za iznos od 4.288,66 eura, koliko je tuženik kao nesporan iznos isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete, dobije se preostali iznos od 10.311,34 eura koji je sud naložio tuženiku da isplati tužiteljici. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici su sukladno odredbi članka 1103. ZOO priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate i to počev od dana podnošenja tužbe, tj. od 9. ožujka 2023. budući da je preinaka tužbenog zahtjeva uslijedila nakon provedenog vještačenja kojim su vještaci procijenili povredu prava osobnosti kod tužiteljice, a šteta i odgovornost tuženika nisu nove činjenice nego samo preciziran iznos, odnosno preinakom nije tražena nova šteta, nego je iznos zahtjeva usklađen s nalazima vještaka.

43.1. S obzirom da je tužiteljica na glavnoj raspravi 19. svibnja 2025. navela da pored nesporno isplaćenog iznosa od 4.288,66 eura na ime naknade neimovinske štete potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 12.420,67 eura, a sud joj je dosudio iznos od 10.311,34 eura, to je u preostalom dijelu u iznosu od 2.109,33 eura s kamatama od 9. ožujka 2023. do isplate taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

44. Osim navedenoga, iz rezultata dokaznog postupka slijedi i da je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege. Naime, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelju zbog posljedice štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega i to tijekom 30 dana u trajanju od 4 sata nestručne pomoći, a potom još 60 dana u trajanju od 2 sata nestručne pomoći, odnosno ukupno 240 sati, kao i da ne postoji trajna potreba za tuđom pomoći i njegom.

44.1. Visinu ovog oblika imovinske štete sud je utvrdio temeljem odredbe članka 223. ZPP, te je stoga po toj osnovi tužitelju odmjeren iznos od 1.680,00 eura, uzimajući da jedan sat nestručne pomoći vrijedi 7,00 eura. Tuženik je tužiteljici isplatio nesporan iznos od 280,00 eura na ime tuđe pomoći i njege, stoga je tuženiku naloženo da pored nesporno uplaćenog iznosa, tužiteljici na ime naknade za tuđu pomoć i njegu isplati daljnji iznos od 1.400,00 eura s kamatama od dana presuđenja 3. srpnja 2026. budući da se radi o nenovčanoj nerepariranoj šteti te je sud navedenu naknadu utvrdio po slobodnoj ocjeni pa je tek donošenjem presude nastupila i dospjelost utvrđenog iznosa iste. Stoga je sud odbio zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.400,00 eura za razdoblje od 11. siječnja 2022. do 3. srpnja 2026. kao neosnovan.

44.2. Budući da je tužiteljica na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, pored nesporno uplaćenog iznosa od 280,00 eura, potraživala daljnji iznos od 1.640 eura s kamatama od 11. siječnja 2022., a sud joj je dosudio daljnji iznos od 1.400,00 eura, to je njezin zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 240,00 eura sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2022. do isplate odbijen kao neosnovan.

45. Pored toga, tužitelju je nastala i imovinska šteta s osnova liječenja i to u iznosu od 120,00 eura, s osnova prijevoza na liječenje i sa liječenja u iznosu od 50,00 eura, te s osnova troška garderobe i osobnih stvari u iznosu od 50,00 eura. Tužitelj je po navedenim vidovima štete zatražio naknadu imovinske štete u tim iznosima, a navedenu visinu tuženik je učinio nespornom radi čega sud nije raspravljao i utvrđivao okolnosti radi donošenja odluke o visini dosuđene naknade po tim vidovima imovinske štete. Na iznos od 220,00 eura kamate teku od 11. siječnja 2022. do isplate sukladno traženju tužiteljice jer se radi o podmirenim troškovima te je tuženik navedene iznose učinio nespornima.

46. Također, tužiteljica je pretrpjela imovinsku štetu s osnova troška smještaja u Obiteljski dom Maja u [adresa] nakon liječenja, operacije i otpuštanja iz bolnice. Uvidom u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 14. rujna 2021. (list 38-40 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 14. rujna 2021. između Obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe Maja Vukovar i UL iz [adresa], da se tim Ugovorom u Dom obvezuje primiti ŠL na smještaj i pružiti usluge medicinske, zdravstvene i tjelesne njege, prehrane, glačanja te nadzora liječnika obiteljske medicine, kao i da je cijena usluga 4.000,00 kuna mjesečno. Uvidom u račune za dom (list 41-45 spisa) utvrđeno je da su isti izdani za mjesece rujan 2021. u iznosu od 2.226,00 kuna, za listopad 2021, studeni 2021, prosinac 2021 u iznosima od 4.000,00 kuna za svaki mjesec te za siječnja 2021. na iznos od 200,00 kuna. Uvidom u sporazumni raskid ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 3. siječnja 2022. (list 46-47 spisa) utvrđeno je da je istim raskinut Ugovor o međusobnim pravima i obvezama na stalni smještaj sklopljen na neodređeno vrijeme 14. rujna 2021.

46.1. Tuženik je tužiteljici isplatio nesporan iznos za boravak u domu i to u visini od 1.005,20 eura, dok je tužiteljica na ime troška smještaja u Domu potraživala daljnji iznos od 909,45 eura.

46.2. Ukupan zbroj izdanih računa za smještaj tužiteljice u Domu iznosi 14.426,00 kuna što preračunato u EUR iznosi 1.914,66 eura. Slijedom navedenoga sud je naložio tuženiku da tužiteljici isplati preostali iznos od 909,45 eura na ime imovinske štete zbog smještaja u Obiteljski dom za stare i nemoćne osobe Maja Vukovar s time da s ovdje radi o podmirenoj šteti na koju kamata teče od dospijeća svakog pojedinog računa, no kako je tužiteljica zatražila zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od 9. ožujka 2023. odnosno od podnošenja tužbe do isplate, to je takav zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata i usvojen.

47. Slijedom svega izloženoga, tužitelju je sveukupna novčana naknada dosuđena u iznosu od 12.840,79 eura i to primjenom odredaba čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO- a za neimovinsku štetu, odnosno odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a za imovinsku štetu.

48. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici.

48.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je postavljen u ukupnom iznosu od 15.190,12 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 12.840,79 eura uspio sa 84,53%, a tuženik sa 15,47%.

48.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 92,27 % (tužitelj: 100% + 84,53%=184,53% : 2 =92,27,; tuženik: 0% + 15,47% = 15,47% : 2= 7,73%). Dakle, uspjeh tužitelja je 92,27%, a tuženika 7,73%.

48.3. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelj (92,27%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (7,73%), te se na taj način dolazi do razlike od 84,54%.

48.4. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), te vodeći računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje (do 19. svibnja 2026. VPS 11.074,66 eura, od 19. svibnja 2026. VPS 15.190,12 eura), to su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 14. veljače 2024. i 13. kolovoza 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 200 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 21. siječnja 2025., 26. veljače 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 200 bodova,

- trošak zastupanja na ročištu od 19. svibnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1 OT sa 250 bodova

- trošak sastava podnesaka od 14. travnja 2025., 21. siječnja 2025. i 15. ožujka 2025 prema Tbr. 8. toč. 4. OT sa 25 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 75 bodova,

odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 825 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.650,00 eura te uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% odnosno 412,50 eura sveukupno iznosi 2.062,50 eura.

48.5. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenog medicinskog vještačenja u iznosu od 700,00 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 2.762,50 eura.

48.6. Kada se od uspjeha tužitelja u sporu od 92,27% oduzme uspjeh tuženika od 7,73%, na taj način dolazi se do razlike od 84,54% pa je slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan nadoknaditi 84,54% tužiteljevih troškova, što iznosi 2.335,42 eura.

49. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkom II. i III. izreke rješenja. U [adresa] 3. srpnja 2026.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika