Poslovni broj: Pn-243/2022-61

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom uredu Boris Gregović i dr. iz Rijeke, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., V. Jagića 33, 10 000 Zagreb, OIB: 26187994862, zastupan po ZOU Adrijana Jovanović i dr. iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 6.798,16 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 5.600,00 EUR od 18.kolovoza 2022., a na iznos 732,72 eur od 3.srpnja 2026. pa do isplate, a na iznos od 465,44 EUR na način kako slijedi:

- na iznos od 52,37 EUR od 15. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 5,50 EUR od 15. travnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 2,62 EUR od 15. srpnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 62,63 EUR od 15. rujna 2020. pa do isplate,

- na iznos od 61,88 EUR od 15. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 10,28 EUR od 15. veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 41,16 EUR od 15. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 15,99 EUR od 15. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 33,43 EUR od 15. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 11,84 EUR od 15. srpnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 19,35 EUR od 15. kolovoza 2021. pa do isplate,

- na iznos od 20,40 EUR od 15. rujna 2021. pa do isplate,

- na iznos od 60,17 EUR od 15. studenog 2021. pa do isplate,

- na iznos od 10,49 EUR od 15. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 19,09 EUR od 15. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 36,34 EUR od 15. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 1,90 EUR od 15. travnja 2022. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.586,11 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 3. srpnja 2026. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III.Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 8.398,16 eura te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 5.600,00 eura za razdoblje od 12.4.2022. do 17.8.2022. i na iznos od 732,72 eura, a razdoblje od 12.4.2022. do 2.7.2026. i preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka do iznosa od 4.177,53 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 13. prosinca 2019., tužitelj je stradao kao radnik t.d. CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., u Rijeci, Zvonimirova ulica 1 b, oko 1.00 sati, prilikom obavljanja svakodnevnog posla tj. obavljana poslova koji su u opisu njegovog radnog mjesta prodavača na benzinskoj stanici. Navedenog dana, tužitelj je ozlijedio desni skočni zglob. Tužitelj je sa kolegom na kraju radnog vremena upalio alarm, izašao kroz stražnja vrata i zaključao ih. Kako se nedugo nakon toga oglasio alarm morao je hitno otići do benzinske stanice. Tom prigodom na benzinskoj stanici došlo je do povređivanja tužitelja zbog klizavosti površine. Obzirom da je došlo do ozljede na radu, za ozljeđivanje tužitelja isključivo je odgovoran poslodavac tužitelja koji odgovara temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti. Kako je CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., u vrijeme štetnog događaja imao osiguranu odgovornost iz djelatnosti kod tuženika, neprijeporna je njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari. U tom štetnom događaju tužitelj je zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu rupture prednjeg talofibularnog ligamenta radi čega je tužitelj odmah zatražio stručnu medicinsku pomoć na HMT KBC Rijeka, Sušak. Tužitelju je liječenje trajalo duži vremenski period, u kojem je isti prošao višestruka rendgenska snimanja te odlazio na fizikalne terapije radi poboljšanja zdravstvenog stanja, nosio imobilizaciju, morao mirovati te trpio razne druge nelagodnosti. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime isti ostvarivanje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane čl. 1046. uz primjenu čl. 1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužitelja je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl.19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a.), a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenje općeg životnog aktiviteta nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriteriji (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO- a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio bolove, koje i danas osjeća. Neposredno nakon ozljeđivanja tužitelj je trpio jake bolove , a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Bolovi su potom bili srednjeg intenziteta da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta. Bolovi su bili prisutni kod svakog pokreta gležnja, opterećenja istog naročito kod svake promjene vremena te su i dalje prisutni kod ostalih teže prinudnih položaja. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta, pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju kao limitirane kretnje desnog gležnja, bolnosti, oticanja noge, a sve to rezultira smanjenjem općeg životnog i radnog aktiviteta Sud svakako mora uzeti u obzir da se radi o muškoj osobi staroj 35 godina koja zbog zadobivenih ozljeda već sada osjeća poteškoće u svakodnevnom životu te koja zbog iste otežano obavlja svoje radne zadatke. Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st. 1. ZPP-a i koje predstavljaju pravni temelj zahtjeva oštećenika za naknadu povreda prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužitelja detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta (čl. 1095. ZOO - a) stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i troškove liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužitelju je bila neophodna tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji. S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege, odnosno visine sata tuđe pomoći i njege ista se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 30,00 kn do 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći. I s osnova troškova puta tužitelj potražuje naknadu, primjenom čl. 223. ZPP-a (slobodna ocjena) od strane Naslovnog suda. Naime, tužitelj je neophodno morao provoditi fizikalnu terapiju i druge specijalističke preglede i zbog toga je bio izložen dodatnim troškovima prijevoza. Tužitelj je imao i troškove liječenja, budući da je morao kupovati lijekove protiv bolova, kreme protiv bolova kao što je Voltaren gel, Deep relief, Hepan gel. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede bio na bolovanju od 14. prosinca 2019. pa sve do 31. ožujka 2022. te je u tih 27 i pol mjeseci trpio gubitak na zaradi i to u visini od po cca 1.000,00 kn mjesečno zbog čega po navedenom osnovu potražuje iznos od 27.500,00 kn. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj ima pravo na potraživanje zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od dana 12. travnja 2022. Stoga tužitelj primjenom odredbe čl. 19. ZOO -a precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete, te potražuje kako slijedi: neimovinske i imovinske štete te potražuje kako slijedi:

- radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 7.200,00 EUR

- na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege 600,00 EUR

- na ime imovinske štete s osnova troškova puta i liječenja 132,72 EUR

- na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade 465,44 EUR Ukupno: 8.398,16 EUR

2.Tuženik u odgovoru na tužbu da je Trgovačko društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. iz Zagreba, Savska Opatovina 36, OIB: 00865396224 osiguralo je svoju odgovornost iz obavljanja djelatnosti (javna odgovornost prema trećima i odgovornost prema djelatnicima) kod osiguratelja CROATIA osiguranja d.d. Zagreb, o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja] važeća za razdoblje od 01.06.2019. do 01.06.2020., sa svotom osiguranja za djelatnike od 500.000,00 kn po štetnom događaju (zajedno sa troškovima spora i drugim opravdanim troškovima), te uz agregatni limit ugovora od 1.000.000,00 kn (gornja granica obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine). Predmetno osiguranje od odgovornosti uređeno je odredbama Zakona o obveznim odnosima kao općim propisom i specijalnim propisom tuženikovim Uvjetima za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, u primjeni od 01.01.2006. Uvjeti predmetnog osiguranja, između ostalog propisuju u: -čl.2.st.1. i 2. citiranih Uvjeta za osiguranje da je „Predmet osiguranja građansko-pravna izvanugovorna odgovornost osiguranika, za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe“, te da je ovim osiguranjem „Pokrivena isključivo izvanugovorna odgovornost osiguranika, koja proiziđe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti…“- čl.4.st.1.toč.1. citiranih Uvjeta za osiguranje da se „Osiguranje ne odnosi na: odgovornost osiguranika za namjerno prouzročenu štetu ili štetu nastalu kao posljedicu svjesnog postupanja suprotno propisima po kojima se obavlja djelatnost odnosno zanimanje kao izvor opasnosti naveden u polici“… (o čemu je riječ u konkretnom slučaju)! -čl.8.st.1. citiranih Uvjeta za osiguranje da je „Iznos osiguranja smanjen za iznos obvezne i/ili ugovorene franšize gornja granica obveze osiguratelja po jednom osiguranom slučaju, pa i onda kada za štetu odgovara više osoba, čija je odgovornost pokrivena ovim osiguranjem“. -čl.12.st.1. citiranih Uvjeta za osiguranje da „Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti“. -čl.14.st.1. citiranih Uvjeta za osiguranje da „Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine.“ Zbog postojanja navedenog osiguranja od odgovornosti, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, dok osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva, što će nastavno biti obrazloženo. Prema činjeničnim navodima iz tužbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o šteti koju je tužitelj dana 13.12.2019. doživio kao radnik osiguranika tuženika CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., u Rijeci, Zvonimirova ulica 1b (Mlaka), oko 01,00 sati, prilikom obavljanja svakodnevnih poslova koji su u opisu njegovog radnog mjesta, prodavača na benzinskoj stanici. Tuženik ne osporava da je tužitelj u trenutku događaja bio zaposlen kod osiguranika tuženika i to na radnom mjestu prodavača. U obavljanju tih poslova i radnih zadataka, tužitelj je između ostalog dužan pridržavati se svih propisanih mjera sigurnosti i zaštite na radu te koristiti svu propisanu zaštitnu odjeću i obuću, iz razloga sigurnosti na radnom mjestu i sprečavanja povređivanja. U činjeničnom dijelu tužbe, tužitelj navodi da je do nastanka štetnog događaja došlo prilikom obavljanja njegovih uobičajenih radnih zadataka, kada je „sa kolegom na kraju radnog vremena upalio alarm, izašao kroz stražnja vrata servisa i zaključao ih, a kako se nedugo nakon toga oglasio alarm, da je morao hitno otići do benzinske stanice, kojom prilikom da je zbog klizavosti površine benzinske stanice, došlo do njegovog pada i povređivanja desnog skočnog zgloba “... Tuženik opravdano prigovara ovakvom činjeničnom opisu nastanku štetnog događaja, jer iz relevantne dokumentacije s kojom tuženik raspolaže proizlazi da tužitelj nije jasno i precizno, opisao sve bitne okolnosti vezane uz mjesto, način i uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja. Tako se u Prijavi o ozljedi na radu navodi: -da je tužitelj na dan povređivanja 13.12.2019.godine radio u smjeni od 15,00 sati do 24,00 sati -da je vrijeme ozljede od 00,00 do 00,59 sati (nakon radnog vremena) -da je tužitelj prilikom povrata na radno mjesto (nakon što je već došao kući, op.a.) vratio se na benzinsku postaju da je zaključa (što je propustio učiniti prilikom odlaska s posla,op.a.) U Izvješću koji je tužitelj dao svom poslodavcu dana 14.12.2019., tužitelj ukratko navodi da je „pri odlasku s posla došlo do njegovog propusta, kojom prilikom da on i jedan drugi djelatnik nisu provjerili da li su zaključali ulazna vrata shop-a, a kada je to shvatio, da se trkom vratio na posao u servis i tom prilikom iskrenuo gležanj (izvan prostora servisa) i u bolovima nastavio prema servisu, gdje je zatekao zaštitara djelatnika Sokol osiguranja, koji je pazio na servis“. Sukladno navedenom, poslodavac osiguranika CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. je u svom očitovanju osiguravatelju na obrascu Izjava osiguranika o štetnom događaju-Imovinska odgovornost od 27.04.2022., naveo da je do „štetnog događaja došlo dana 13.12.2019., prilikom odlaska s posla djelatnika koji su propustili provjeriti da li su zaključali ulazna vrata u prodajni prostor servisa, a nakon što su shvatili da je servis ostao otvoren, djelatnik NČ koji živi u blizini servisa, trkom se vratio na isti i pri tome iskrenuo gležanj i ozlijedio ga.“ Prema opisanom načinu nastanka štetnog događaja, jasno je da do štetnog događaja nije došlo u poslovnom prostoru osiguranika tuženika za vrijeme redovnog radnog vremena tužitelja, već pri ponovnom povratku tužitelja na mjesto rada, kada je shvatio da je propustio zaključati radni prostor. Dakle, povratak na posao nije vezan za obavljanje poslova i radnih zadataka koji su mu povjereni na obavljanje u redovnom radnom vremenu, već se radi o događaju nastalom izvan radnog mjesta i vremena, iz čega zaključno slijedi da upravo na strani tužitelja postoji isključiva odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik smatra da u konkretnom slučaju nema odgovornosti osiguranika tuženika/poslodavca za nastalu štetu tužitelju. Naime, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava, pri čemu se pod štetom nastalom radniku na radu ili u vezi s radom, a za koju poslodavac odgovora, podrazumijeva ona šteta koja je posljedica utjecaja tehnološkog procesa rada, što nije riječ u konkretnom slučaju. Zbog toga, prema činjenici da je do povređivanja tužitelja došlo nakon povratka kući i ponovnog vraćanja na mjesto rada, radi zatvaranja servisa, kojeg je upravo tužitelj svojim propustom propustio zaključati, tehnološki proces odvijanja rada iz djelatnosti osiguranika tuženika nema nikakvog utjecaja na sigurnost odnosno nesigurnost zaposlenika, pa dosljedno tome niti adekvatne uzročne veze između procesa rada i nastale ozljede tužitelja. Pri tome valja istaknuti da zakonodavac u Zakonu o zdravstvenom osiguranju definira kao nesreću na poslu i nesreću koja se dogodi zaposleniku tijekom povratka s posla, ali samo za potrebe ostvarenja prava iz tog zakona, te se ista definicija nesreće na poslu ne može s uspjehom primjenjivati kod ocjene postoji li odgovornost poslodavca za štetu nastalu na radu ili u svezi s radom. Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže da se radi razjašnjenja svih spornih okolnosti vezano uz predmetni događaj, kao i na okolnosti ispunjavanja službene dokumentacije za slučaju ozljede na radu, saslušaju u svojstvu svjedoka: - neposredni rukovoditelj tužitelja PČ i - stručnjak zaštite na radu ĆČ. Slijedom svega navedenog, tuženik ponavlja da na strani poslodavca tužitelja nema nikakve pa tako ni objektivne odgovornosti za štetu koju tužitelj trpi povodom navedenog događaja. Tuženik zbog navedenog u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva. Točno je da se tužitelj obratio tuženiku sa vansudskim zahtjevom od 12.04.2022. za naknadu predmetne štete. Šteta se vodila pod brojem 70 IMOD 1721/22 te je na temelju cjelokupne raspoložive dokumentacije odštetni zahtjev oštećenog odbijen kao neosnovan, u odluci od otklonu odštetnog zahtjeva od 29.04.2022., iz razloga što za konkretni slučaj nije utvrđena odgovornost poslodavca tužitelja za nastalu štetu tužitelju. Citirana odluka potvrđena je odlukom drugostupanjskog tijela tuženika od 12.05.2022., kojom je kao uzrok ozljeđivanja tužitelja utvrđena krajnja nepažnja tužitelja. Prema odredbi čl.25.st.1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br.71/14) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom, po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Osnovna pravna pretpostavka za odgovornost poslodavca za štetu odnosno za njegovu odgovornost je adekvatna uzročno-posljedična veza između obavljanja radnih zadataka na radnom mjestu i nastalog povređivanja. Tuženik prigovara da je odlaskom tužitelja s radnog mjesta nakon završetaka radnog vremena, dolaskom kući i ponovnim povratkom na radno mjesto, zbog vlastitog propusta da zaključa radni prostor, došlo do prekida uzročne veze. Ukoliko sud ne prihvati argumentaciju tuženika i nastavi s postupkom, tuženik navodi da se ne protivi da se provede dokaz medicinskom vještačenjem, s time da se prije izvođenja tog dokaza, obavezno pribavi zdravstveni karton tužitelja. Medicinskim vještačenjem bit će potrebno utvrditi eventualne bolesti i/ili povrede koje je tužitelj imao od ranije i koje se ne mogu uzročno-posljedično povezati s događajem od 13.12.2019., da li je tužitelju zbog zadobivenih povreda bila potrebna tuđa pomoć i njega, te ukoliko je u kojem trajanju i opsegu, a isto tako trebat će utvrditi da li je i ako je kada okončano liječenje tužitelja i stabilizirano njegovo zdravstveno stanje, sve radi utvrđivanja datuma od kada počinju teći zakonske zatezne kamate na potraživanje naknade štete. U svakom slučaju, sukladno čl. 1103. ZOO/05 prema kojem „Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga“, pa tuženik osporava da bi kamate imale teći od dana 10.10.2020.godine do isplate (tuženiku nije jasno na što se odnosi ovaj datum, te pretpostavlja da se radi o očitoj omašci u pisanju). Vezano uz potraživanje naknade štete zbog tuđe pomoći i njege tuženik predlaže da se od vještaka zatraži očitovanje o dužini i intenzitetu potrebne tuđe pomoći i njege, a ne protivi se da se na okolnosti ovog vida štete provedu dokazi predloženi u tužbi. Visina sata tuđe pomoći i njege čini se nespornom u iznosu od maksimalno 25,00 kn/satu, koliko se ista priznaje sukladno aktualnoj sudskoj praksi naslovnog suda. Vezano uz potraživanje naknade štete zbog troškova putovanja i liječenja, tuženik predlaže saslušanje tužitelja u svojstvu parnične stranke i pribavljanje cjelokupnog spisa HZZO- a povodom predmetnog događaja od 13.12.2019. radi utvrđivanja iznosa svih naknada koje su tužitelju priznati iz predmetnog štetnog događaja. Tuženik u cijelosti osporava potraživanje tužitelja iz naslova izgubljene zarade, obzirom da iz e -mail očitovanja poslodavca CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. od 27.04.2022., proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od 15.12.2019. do 13.02.2022., te od 24.03.2022. do 31.03.2022., te da je za vrijeme bolovanja primao naknadu plaće u 100% iznosu. I konačno, tuženik još jednom ponavlja da se prema činjeničnom opisu nastanka štetnog događaja ne radi o osiguranom riziku, već o riziku koji je isključen iz osigurateljnog pokrića. Tuženik pridržava pravo sukladno čl.299.st.2. ZPP-a da, nakon pribave svih predloženih dokaza te nakon saslušanja predloženih svjedoka, predloži nove dokaze, za koje isti nije znao prije izvođenja navedenih dokaza. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz obvezu naknade prouzročenih parničnih troškova tuženiku.

3.Tužitelj je podneskom od 21. travnja 2026. precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 8.398,16 eura i to s osnova neimovinske i imovinske štete s kamatom i troškom postupka.

4.Neosnovano je tuženik prigovorio preinaci tužbenog zahtjeva budući da je na Drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH, kao i u presudama Vrhovnog suda izričito navedeno da je preinaka tj. povećanje tužbenog zahtjeva u slučajevima naknade štete nakon izmijene orijentacijskih kriterija i primitka nalaza i mišljenja vještaka moguće i dopuštena te da nema zastare jer se ista prekida već podnošenjem tužbe i u postupku.

5.Sud je proveo dokaz i to uvidom u prijavu o ozljedi na radu (list 8-14), medicinska dokumentacija ( list 15-45 401), platne liste i obrazac IP (list 46-74), obavijest o neosnovanom zahtjevu (list 76 99-100), polica osiguranja (list 89-90), uvjeti osiguranja (list 91-92), odštetni zahtjev (list 93-95), izjava osiguranika (list 96-97), odluka povodom pritužbe prigovora (list 101-102), sudska praksa (list 104-112 424- 428), dopis HZZO (list 125-126), saslušan je svjedok DČ (list 133-134), preslika zdrav. kartona (list 140-380), saslušan je tužitelj kao stranka (list 381-384), saslušan je svjedok PČ (list 391-394), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Wiliamu Klariću spec. opće kirurgije i traumatologije (list 402 - 407), saslušan je usmeno sudski vještak Wiliam Klarić (list 430-432), saslušan je svjedok ĐČ (list 433-435), uvid u platne liste (list 441-550), provedeno je knjigovodstveno vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb (list 567-572), očitovanje vještaka (list 583), dopuna nalaza i mišljenja Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb (list 584-586).

6.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

7.Člankom 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

11.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

12.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

13.Odredbom čl. 965. ZOO-a propisano je da je u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Odgovornost tuženika temelji se na predmetnoj odredbi te se na tužitelja ne odnose uvjeti osiguranja na koje se poziva tuženik budući da isti obvezuju ugovorne strane, tj. poslodavca tužiteljice i tuženika i na iste se mogu pozivati temeljem police u nekom regresnom postupku.

14.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.

15.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a). Također poslodavac je dužan razraditi procese rada tj. planirati pripremati, i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika sukladno čl. 44. te skladno čl. 45. procijeniti rizike i osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika izloženih fizikalnim, kemijskim i biološko štetnim djelovanjima na radu.

16. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika doživio nezgodu na način da je nakon redovnog radnog vremena se vratio u prostore poslodavca, "pumpa" na kojoj se inače zaposlen u Zvonimirovoj ulici 1B kako bi zaključao prostor budući da je na benzinskoj stanici došlo do kvara uređaja za zaključavanje vrata. Pri prolasku po dijelu "pumpe" tužitelj je iskrenuo gležanj te doživio navedenu povredu na radu. Da se isti vraćao nakon završetka radnog vremena na "pumpu" na koji je radio iz razloga što su se uključili alarmi potvrdio je svjedok PČ poslovođa osiguranika tuženika te svjedok DČ koji je radio zajedno sa tuženikom na pumpi Croduixa na Mlaci, a i svjedok ĐČ koji je popunjavao prijavu na radu. Njihovi iskazi su suglasni i podudarni sa iskazom tužitelja te bez obzira što do povrede tužitelja nije došlo za vrijeme radnog vremena tužitelj je povrijeđen neposredno nakon završetka radnog vremena vraćaju se na svoje radno mjesto kako bi obavio posao koji je i inače u opisu njegovog radnog mjesta , a to je zatvaranje i zaključavanje "pumpe" Croduixa na Mlaci pa je stav suda da iako do povrede nije došlo konkretno na radu da je do iste došlo svakako u vezi s radom iz kojeg razloga za navedenu štetu odgovara poslodavac a i samim time i tuženik kao osiguratelj istoga.

17.Mišljenje suda da do nezgode nije došlo krivnjom tužitelja budući je samo slučajem došlo do gubitka ravnoteže tužitelja i povrede noge, a tužitelj je imao propisanu zaštitnu odjeću i obuću i postupao sa uobičajenom pažnjom ali očito je do nezgode došlo kako zbog općepoznate činjenice da je prostor na "pumpama" upravo zbog njihove djelatnosti uvijek sklizak, pa se isti s obzirom na svoje karakteristike može smatrati i opasnom stvari. Stoga je mišljenje suda da je tužitelj koristio potrebnu pažnju pri dolasku do prostora osiguranika tuženika koje su inače njegovo radno mjesto, a kako bi obavio dio svog svakodnevnog posla, te da ničim nije sam doprinijelo nastanku nezgode.

18.Naime, u navedenom slučaju radi se o nezgodi nastaloj od opasne stvari, dakle odgovornost tuženikovog osiguranika je objektivna, a na strani tužitelja sud nije našao sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a okolnosti bi oslobađale tuženika odgovornosti prema tužitelju jer tuženik nije dokazao a na njemu je bio teret dokaza da je šteta nastala isključivom radnjom tj. krivnjom tužitelja. Naime kada radnik se ozlijedi u radnom prostoru a što je za radnika na pumpi svakako i okolni prostor pumpe, bez da mu se na teret može staviti nepažnja, nepravilnost ili propust u vezi sa radom ili korištenjem osobne zaštite opreme pa da je i radni prostor bio sukladno pravilima zakona o radu ne može se isključiti odnosno nije nemoguće da iz razloga koji bi se u krajnjem slučaju mogli pripisati slučaju ipak dođe do radnikove ozljede. Ukoliko bi se ostvarila i takva situacija tada osoba koja za štetu odgovara prema objektivnoj odgovara i za slučajnu štetu.

19.S obzirom na navedeno sud smatra da je tuženik – kao osiguranik poslodavca tuženika u cijelosti odgovaran za štetu koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj nezgodi posebno što tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu koji se odnose na prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štete kao niti suodgovornost.

20.Kako je na tuženiku teret dokazivanja tužiteljeva doprinosa nastanku štete dokazivanjem uzročne veze između tužiteljevog ponašanja i štete kao i neprihvatljivost tužiteljeva ponašanja a tuženik na tu okolnost nije predložio dokaze osim onih koji su provedeni, sud je odbio sve prigovore tuženika, pa je odgovornost tuženika kao poslodavca temeljem članka 111. st. 1. Zakona o radu i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu je neupitna i tuženik je kao osiguratelj poslodavca tužitelja pasivno legitimiran i odgovoran za štetu.

21.Slijedom svega navedenog konačni zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. ZR -a i čl. 24. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

22.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

23.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

24.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužitelju u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

25.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Wiliama Klarića kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, pri kojem nalazu je vještak ustrajao i kod pismenog i usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja.

26.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 14- 16% kao i dobi tužitelja, te poslu kojim se ista bavi sud je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje dosudio iznos od 2.400,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njezinoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljem još duži životni i radni vijek.

27.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3-5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 18-20 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 70-90 dana, sud je našao da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 2.200,00 eura, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.

28.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužitelju po osnovu prvog štetnog događaja iznosila 1.000,00 eura, budući je primarni strah jakog intenziteta trajao 1 sat, te sekundarni strah srednjeg intenziteta od lipnja 2022. do lipnja 2021. Navedenim je tužitelju svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja.

29.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koju je imao tužitelj, sud je našao da bi pravična naknada iznosila 600,00 eura koliko je i tražio, naime tužitelju je dosuđeno na ime tuđe pomoći i njege 21 dan po 2 h te 55 puta što je išao na fizikalne terapije po 1 h budući da ,u je za to bila potrebna tuđa pomoć tako da mu je ukupno bilo potrebno 97 sati tuđe pomoći što bi po cijeni sata od 6,00 eura iznosilo 679,00 eura, međutim kako je isti tražio 600,00 eura sud mu je dosudio taj iznos. Kod utvrđivanja cijene sata od 6,00 eura sud je u obračun uzeo kao osnovu cijenu sata pomoći i njege nestručne osobe, a prema ustaljenoj sudskoj praksi.

30.Po osnovi troškova puta i liječenja sud je po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. Zakona o parničnom postupku, našao da je tužitelju za isto primjerena novčana naknada od 132,72 eura. Isti iznos tužitelju je dosuđen po osnovi troškova liječenja za kreme Diprilif i Voltaren koje su po iskazu tužitelju istome trebale tijekom cijelog liječenja od 32 mjeseca pa kad se uzme u obzir da ih je trošio po 2 mjesečno, i da je cijena istih cca 10,00 eura i bez uračunatih troškova Ibuprofena te troškova puta trošak tužitelja premašuje zatraženi iznos.

31.Tužitelj je potraživao i naknadu izgubljene zarade u visini razlike između uplaćene naknade za bolovanje i prosječne plaće komparanata GČ i LČ u razdoblju od 14.12.2019. do 31.3.2022. Na okolnost izgubljene zarade provedeno je vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb po vještaku Petri Blašković, te je provedena i dopuna nalaza i mišljenja, koju je sud u cijelosti prihvatio, i to kako je naveden u dopuni od 6.3.2026. budući je isti bio stručan, detaljan i u skladu sa pravilima struke, te niti stranke nisu imale primjedbe na isti.

32.Stav je suda da je nesporno da je tužitelju u zatraženom razdoblju od 14.12.2019. do 31.3.2022. bio na bolovanju radi povrede na radu te da mu je isplaćivana naknada tijekom bolovanja međutim činjenica je da bi tužitelj da je radio ostvario primanja kao i komparanti koji su radili na istom radnom mjestu kao i tužitelj.

33.Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza vještaka pa je sud navedenu visinu prihvatio kao osnovanu te naložio tužitelju da tuženiku isplati ukupni iznos od 465,44 eura s osnova manjih primanja koje je tužitelj dobio u utuženom razdoblju.

34.Pri odlučivanju o izgubljenoj zaradi sud se rukovodio odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a uz primjenu odredbe čl. 29. ZOO-a.

35.Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih iznosa koliko je utvrđeno da iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospijeli pojedini iznosi zarade (čl. 21. i 29. st. 1. ZOO-a)

36.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu, bez izgubljene zarade, tužitelju iznosi 6.332,72 eura.

37.Sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl.1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

38.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO -a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je liječenje tužitelja završilo 18.8.2022., to mu kamata teče od navedenog dana za nematerijalnu štetu, dok je na iznos materijalne štete tuđe pomoći i njege i troškova liječenja tužitelju kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela, a u pogledu izgubljene zarade ista teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

39.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

40.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužitelja po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 81%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužitelja 181%, (181:2=90,5) dok je uspjeh tuženika u pogledu visine 19%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh tuženika 9,5% (19:2=9,5). Kada je sud oduzeo od postotka tužitelja koji je uspio sa 90,5% postotak tuženika koji je uspio sa 9,5% dobio je uspjeh tužitelja od 81%. Sud je utvrdio da je tužitelj po visini i po osnovu uspio u cijelosti. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav odštetnog zahtjeva iznos od 200,00 eura Tbr. 28. OT-a, sastav tužbe 200,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 7.10.2022.,10.12.2024.,27.12.2024.,21.4.2026. u iznosu od 4x200,00 eura, tbr. 8. t.2. OT-a, sastav podneska od 4.10.2024.u iznosu od 1x50,00 eura, tbr.8.t.3. OT-a, zastupanje na ročištu od 18.1.2024.,7.5.2024., 7.10.2024., 19.3.2025.,16.9.2025., 8.5.2026. u iznosu od 6x200,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, zastupanje na ročištu od 15.11.2022. u iznosu od 100,00 eura tbr.9.t. 2. OT-a, što ukupno sa pripadajućim PDV- om iznosi 3.187,50 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 81 %, dosuđen mu je iznos od 2.581,88 eura. Tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 3.381,88 eura, budući mu je na ime troškova vještačenja po vještaku kirurgu i financijskom vještaku dosuđen iznos od 800,00 eura, u cijelosti, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Također mu je dosuđen i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 204,23 eura sukladno uspjehu u sporu od 81%.Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

U Rijeci, 3. srpnja 2026.

S U D A C :

Majda Felker

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu 187,10 eura

- pun. tuženika