Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1074/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VO, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko – moslavačke, Policijske postaje Sisak, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Pp-2508/2023 od 11. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko – moslavačke, Policijske postaje Sisak i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku broj Pp-2508/2023 od 11. prosinca 2025., okrivljeni NO proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona kazna zatvora od 10 dana, a na temelju odredbe članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od deset mjeseci. U slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se lišenje slobode dana 8. i 9. rujna 2023.
Plaćanja troškova prekršajnog postupka je oslobođen.
2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko – moslavačka, Policijska postaja Sisak zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene
5. U odnosu na odluku o kazni, ovaj sud u cijelosti prihvaća vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije kako je to odredio prvostupanjski sud i za isto dao razumne i prihvatljive razloge. Iako je primijenjena odredba članka 37. Prekršajnog zakona i izrečena kazna zatvora ispod zakonskog minimuma, i ona od 10 dana predstavlja primjerenu kaznu imajući u vidu okolnosti prekršaja i ličnost okrivljenika. Ovdje se prvenstveno misli na ranije prekršajno nekažnjavanog okrivljenika i činjenicu da je u cijelosti priznao krivnju, ali i posljedice svoje protupravnosti. Potom je primjenom mjere upozorenja – uvjetne osude i to u relativno dugom periodu, okrivljeniku upućena takva vrsta prijekora kojom je omogućeno ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Isti tako ima priliku u cijelosti uskladiti svoje ponašanje sa onim društveno priznatim, pri tome cijelo vrijeme provjeravanja suočen sa stvarnom prijetnjom da u slučaju prvog recidiva, uvjetna osuda može biti odnosno će biti opozvana i određeno izvršavanje kazne zatvora.
6. Žalbeni navodi, iako opširni, ne sadrže niti jedan konkretan i iskoristiv navod kako bi odluka o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji bila dovedena u pitanje. Inzistiranje na činjenici alkoholiziranosti okrivljenika u inkriminirano vrijeme, iako pri tome niti u jednom trenutku nije od strane tužitelja traženo sudsko medicinsko vještačenje okrivljenika u smislu eventualne ovisnosti, a niti je alkoholiziranost zakonsko obilježje prekršaja ili njegova kvalifikatorna okolnost, nisu žalbeni navodi kojima bi prvostupanjska odluka bila dovedena u sumnju. U optužnom prijedlogu tužitelj predlaže izricanje novčane kazne u visini zakonskog minimuma pri čemu nije ponudio razloge zbog kojih smatra da bi takvo kažnjavanje bilo u cijelosti individualizirano i konkretizirano. Suprotno tome, prvostupanjski sud prvo ispravno uviđa da osim što bi novčano kažnjavanje, imajući u vidu prihode okrivljenika, upitno bilo izvršeno, ali ima u vidu i činjenicu da upravo okrivljenik svojim primanjima uzdržava stariju i bolesnu oštećenu. U odnosu na u žalbi predloženu kaznu zatvora, niti okolnosti prekršaja niti ličnost okrivljenika takvo kažnjavanje ne bi opravdali.
7. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 6 ovjerenih prijepisa.
