Broj: Ppž-11355/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KV, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) i dr. , odlučujući o žalbi okrivljenog KV podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj Pp-11975/2024 od 26. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog KV i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni KV obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj Pp-11975/2024 od 26. rujna 2025., okrivljeni KV proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji mu je utvrđena novčana kazna od 700,00 eura i prekršaja iz članka 32. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) za koji mu je utvrđena novčana kazna od 300,00 eura, tako da mu je izrečena ukupna novčana kazna od 1.000,00, eura, u koju se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode dana 8. srpnja 2024. kao 39,82 eura kazne, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.
Istom presudom okrivljenom KV izrečena je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od jednog mjeseca mjeseci. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 25,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni KV po svome branitelju Mariju Graniću, odvjetniku iz Splita, pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama te prijedlogom da se pobijana presuda preinači podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbene navode, za zaključiti je da sa zakonske osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj presudu pobija iz razloga opisanih u odredbi članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona pri čemu ističe cijeli niz povreda koje se mogu podvesti pod pojam prava na pravično suđenje. Unatoč iscrpnom pojašnjavanju značaja pojmova pojedinih pravnih načela, prakse Europskog suda i prava zagarantiranih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u konkretnom spisu predmeta prvostupanjski sud nije počinio niti jednu povredu odredaba prekršajnog postupka pri pripremanju glavne rasprave odnosno u tijeku glavne rasprave ili pri donošenju presude na način da ne bi primijenio ili bi nepravilno primijenio koju odredbu Prekršajnog zakona ili da bi na glavnoj raspravi povrijedio okrivljenikovo pravo na obranu, a to je utjecalo na odluku o krivnji.
6. Okrivljenik nazočan u tijeku dokaznog postupka, osigurano pravo na postavljanje pitanja i očitovanje na izvedene dokaze, obrazložena odluka suda o svim dokaznim prijedlozima okrivljenika, a potom i detaljno obrazložena odluka o krivnji, otklanjaju mogućnost da žalitelj uspije u žalbenom navodu s osnove povrijeđenog prava na pravično suđenje. To što je on nezadovoljan činjeničnim utvrđenjima suda, koji sukladno odredbi članka 88. Prekršajnog zakona slobodne ocjenjuje izvedene dokaze nevezan bilo kakvim dokaznim pravilima, ne znači povredu prava na pravično suđenje, već isključivo nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem. O tome u nastavku.
7. U odnosu na istaknutu povredu materijalnog prekršajnog prava, kako žalitelj nije iznio konkretne razloge pobijanja prvostupanjske presude, na takav žalbeni navod može mu se odgovoriti tek na način da povrede materijalnog prekršajnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.
8. Nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem, okrivljenik smatra da je sud trebao povjerovati njemu koji u inkriminirano vrijeme nije kršio pravila Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao niti odredbe Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Osim što u značajnom dijelu ponavlja navode obrane koju je prvostupanjski sud ocijenio i dao obrazloženje, što ovaj sud neće ponavljati, dodaje se i sljedeće - otklon prekršajne odgovornosti inzistira pronaći u nevjerodostojnim svjedocima, policijskim službenicima, pa secira dijelove njihovih iskaza, pronalazeći razlike. Međutim to čini nekritički i kroz potpuno pogrešnu interpretaciju. Tri svjedoka, policijska službenika, svjedočeći o inkriminaciji koja se dogodila u okviru njihovih radnih zadaća te prava i ovlasti koje im pripadaju po pozitivnim zakonskim propisima, nemaju nikakvog razumnog razloga neosnovano teretiti okrivljenika. Jednako tako, u cijelosti je razumno da, upravo kako i navode, u inkriminiranom događaju nisu sva trojca cijelo vrijeme bila na istom mjestu u isto vrijeme, iz čega bez daljnjega proizlaze i razlike u pogledu onoga o čemu svjedoče, dok istovremeno niti jedan od njih svojim iskazom ne isključuje iskaz onoga drugoga.
9. Nevjerodostojan u svojoj obrani je upravo okrivljenik koji na početku dokaznog postupka „prijeti“ snimkom događaja koju posjeduje i koju će u nastavku pokazati sudu, a ista potvrditi njegovu obranu, da potom navodnu snimku više ne bi spominjao, pa niti u žalbi.
10. Dovodeći u pitanje namjere policijskih službenika prilikom njihove intervencije i njihovo nerazumijevanje njegovih poslovnih procesa je promašena obrana i promašeni pokušaj uspjeha sa žalbom. Ako je policijski službenik u okviru povjerenih zadaća izdao naredbu za zaustavljanje vozila onda vozilo ima biti zaustavljeno. Odmah, bez odgode i bez daljnjih pitanja. Tako to nalažu pravila sigurnosti prometa na cestama čije provođenje je u isključivoj nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, a eventualna zlouporaba ovlasti i posljedična šteta neće se utvrđivati u okviru odluke za krivnju zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti na cestama i prekršaja iz članka 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira, već u zasebnim, zakonom propisanim procedurama.
11. Nadalje, zvuči gotovo nestvarno izmijenjena obrana okrivljenika, a potom i žalbeni navodi da se riječima navedenim u činjeničnom opisu obraćao svojoj supruzi putem telefona. U tu svrhu predlaže ispitivanje supruge i telekomunikacijsko vještačenje. Ovo drugo nije potrebno jer je činjenica da bi okrivljenik u inkriminirano vrijeme imao otvoreni poziv na telefonu nebitna i neće ga ekskulpirati krivnje za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je utvrđen na temelju zakonito izvedenih dokaza. A rezultati prvog dokaznog prijedloga i saslušanja supruge na okolnosti kojim riječima joj se okrivljenik obraća, ali i činjenica korištenja telefona u vožnji, pitanje je u zonu koje protupravnosti bi doveli okrivljenika.
12. U odnosu na spisu priležeći ispis tahografskog listića i prijedloga za njegovim vještačenjem, osim odgovorenog po prvostupanjskom sudu još se dodaje da sam okrivljenik ne spori i da je neposredno pred inkriminaciju vozio, ali i da je imao namjeru nastaviti vožnju zbog proteka vlastitih rokova, stoga je li se kretanje kao posljedica ne postupanja po policijskom zahtjevu dogodila u 19,20 sati (kako je vrijeme otprilike označeno u optužnom prijedlogu za početak cjelokupnog inkriminiranog događaja) odnosno koju minutu kasnije ili ranije, u cijelosti je nebitna i nije pravac kojim će okrivljenik uspješno otkloniti prekršajnu odgovornost za postupanja opisana u optužnom prijedlogu i proizašla iz provedenog dokaznog postupka.
13. Ispitujući potom odluku o kazni, koja se žalbom niti u jednom dijelu ne problematizira, ovaj sud vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, prihvaća kazne odnosno ukupnu kaznu, kao i zaštitnu mjeru, vrstom i visinom određene u minimalnom iznosu odnosno trajanju, a nužne u smislu svrhe kažnjavanja. Specijalni povratnik u odnosu na oba djela prekršaja, takvim kaznama dobio je gotovo poklon od prvostupanjskog suda i novu priliku da u cijelosti svoja ponašanja uskladi sa onim društveno priznatim.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
15. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa.
