1                    Poslovni broj: Gž-403/2023-2

Poslovni broj: Gž-403/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedinu mr. sc. Ani Beloglavec u pravnoj stvari tužitelja HEP-Elektra d.o.o. iz Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici A. J. i D. B., odvjetnici u Z. o. d. J. i B. u Z., protiv tuženika E. K. iz Z., OIB …, sada u Sjedinjenim Američkim Državama, S. F., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 79 Povrv-1627/2019-12 od 7. travnja 2020., 19. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 79 Povrv-1627/2019-12 od 7. travnja 2020.

             

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.             

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave j. b. L. D. posl.br. Ovrv-919/18 od dana 25.3.2019. kojim je naloženo tuženiku E. K. iz S. A. D., S. F., OIB:… platiti tužitelju HEP- Elektra d.o.o. iz Z.,  OIB:… novčanu tražbinu u iznosu od 3.893,68 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.7.2017. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

 

              2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. 155/23., dalje: ZPP).

 

              2.1. U žalbi ističe da se u poslovnim knjigama tužitelja i na računu za naplatu električne energije za mjerno mjesto 65230331, na adresi u Z., i za utuženo razdoblje vodi kao obveznik plaćanja tuženik E. K.. Ističe da se promjena korisnika odnosno kupca električne energije može izvršiti isključivo temeljem zahtjeva kupca, sukladno članku 13. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj 85/15., dalje: Opći uvjeti). Teret dokaza da tuženik više nije kupac je na tuženiku i okolnost što isti ne prebiva na navedenoj adresi već nekoliko godina nije od utjecaja na njegovu obvezu naplate sporne tražbine jer o promjeni adrese nije izvijestio tužitelja kao davatelja usluge. Predlaže preinačiti presudu i održati platni nalog u cijelosti na snazi, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu tužitelju troškova postupka, uključujući i troškova žalbe, nagrade za sastav žalbe, uvećano za PDV i sudsku pristojbu za žalbu.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

              5. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to izričito određeno člankom 467. stavkom 1. ZPP.

 

              6. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

              7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.

 

              8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanje duga za električnu energiju za razdoblje od 26. prosinca 2016. do 26. lipnja 2017., u iznosu od 516,78 eura/3.893,68 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2017. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

 

              9. Tuženik je protiv rješenja ovrsi na temelju vjerodostojne isprave j. b. L. D. u Z. poslovni broj: Ovrv-919/2018 od 11. travnja 2018. pravovremeno izjavio prigovor u kojem je osporio točnost podataka navedenih u prijedlogu za ovrhu, te istaknuo da se s navedene adrese, odselio prije više od 35 godina i obračunsko mjesto na toj adresi se ne odnosi na njega.

 

              10. Među strankama nije sporno da tužitelj u utuženom razdoblju vodi tuženika u svojim poslovnim knjigama kao obveznika plaćanja pristojbe.

                           

              11. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP.

 

              12. Tužitelj je dužan dokazati pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U situaciji kada tuženik osporava postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem u utuženom razdoblju, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s člankom 221.a ZPP, u vezi s člankom 219. stavkom 1. ZPP, teret dokaza da je tužitelj pružio tuženiku utuženu uslugu, kada, na kojoj adresi i temeljem koje pravne osnove (kojeg ugovora), je na tužitelju, kao i teret dokaza visine duga tuženika.

 

              12.1. Slijedom toga, tužitelj je dužan dokazati i da je tuženik obveznik plaćanja električne energije na obračunskom mjestu navedenom u prijedlogu za ovrhu za utuženo razdoblje, a ne tuženik da nije korisnik usluge tužitelja na navedenoj adresi jer bi na taj način tuženik bio dužan dokazivati tvrdnju koja predstavlja tzv. negativnu činjenicu.

 

              13. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio, između ostalog, da je tužitelj zamijenio stan u Z., za stan u Z., temeljem ugovora o zamjeni stanova sklopljenom 3. studenog 1981., da na adresi stana u ima prijavljeno prebivalište od 1. ožujka 1982. do 25. svibnja 1999., kada se prijavio na adresu u Z., na kojoj je bio prijavljen do 4.lipnja 2018., kada je prijavio prebivalište u SAD, S. F., kako to proizlazi iz priloženog ugovora o zamjeni stanova i podataka Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske (MUP).

 

              14. Prilikom donošenja pobijane presude nije bila odlučna činjenica je li tuženik obavijestio tužitelja o promjeni adrese na odgovarajući način, a što je prema Općim uvjetima pretpostavka za promjenu korisnika u poslovnim knjigama tužitelja, već okolnost što se u svom očitovanju od 29. travnja 2019. (stranica 19 spisa), na prigovor tuženika, podnesen protiv rješenja ovrsi Javnog bilježnika, tužitelj izričito očitovao da se potraživanje tužitelja odnosi na obračunsko mjesto broj 28740008, a ne na obračunsko mjesto broj 65230331, navedeno na spornom računu, na temelju kojeg je predložena ovrha kao i obračunu potrošnje za to obračunsko mjesto.

 

              14.1. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno cijenio okolnost da tužitelj nije dostavio evidenciju korisnika za nijedno od ta dva obračunska mjesta.

 

              15. Isto tako, navode tužitelja, u smislu da je dug po predmetnom računu, priloženom uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, za utuženo razdoblje djelomično platio ovršenik, sada tuženik, isti je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi izričito osporio.

 

              15.1. Tužitelj nije dokazao da je dug djelomično podmirio tuženik, ali ni kada je dug djelomično podmiren, tko ga je podmirio, u kojem iznosu i kada.

 

              16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je zaključio da je teret dokaza da je tuženik dužan platiti utuženu tražbinu tužitelja na tužitelju, a što tužitelj nije dokazao i na takvom zaključku utemeljio pobijanu presudu, uz pravilnu primjenu članka 451. ZPP.

 

              17. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge, u skladu s izvedenim dokazima, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju.

 

              18. Shodno navedenom, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

 

              19. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

 

Sisak, 19. siječnja 2024.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  mr. sc. Ana Beloglavec, v. r.