Pr-116/2023-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista BO, u pravnoj stvari tužiteljice ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Ivanu Santici, odvj. u Splitu, protiv tuženika Dom za starije i nemoćne Split, OIB:69403366669, Ulica Ivana pl. Zajca 2, Split, zastupan po pun. Mladenu Pavasoviću, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. lipnja 2026. u nazočnosti zam.pun. tužitelja i pun. tuženika, po objavi dana 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe Split, OIB:69403366669, isplatiti tužiteljici ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 502,38 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na pojedinačne iznose i to:

-za ožujak 2018. godine, na iznos od 3,08 €, od 15.04.2018. godine;

-za travanj 2018. godine, na iznos od 47,13 €, od 15.05.2018. godine;

-za lipanj 2018. godine, na iznos od 56,81 €, od 15.07.2018. godine,

-za srpanj 2018. godine, na iznos od 13,61 €, od 15.08.2018. godine,

-za kolovoz 2018. godine, na iznos od 57,30 €, od 15.09.2018. godine,

-za listopad 2018. godine, na iznos od 16,28 €, od 15.11.2018. godine,

-za studeni 2018. godine, na iznos od 13,61 €, od 15.12.2018. godine;

-za prosinac 2018. godine, na iznos od 43,51 €, od 15.01.2019. godine,

-za siječanj 2019. godine, na iznos od 10,06 €, od 15.02.2019. godine;

-za ožujak 2019. godine, na iznos od 41,32 €, od 15.04.2019. godine;

-za travanj 2019. godine, na iznos od 17,61 €, od 15.05.2019. godine;

-za svibanj 2019. godine, na iznos od 13,47 €, od 15.06.2019. godine,

-za lipanj 2019. godine, na iznos od 30,99 €, od 15.07.2019. godine;

-za kolovoz 2019. godine, na iznos od 59,86 €, od 15.09.2019. godine;

-za rujan 2019. godine, na iznos od 15,05 €, od 15.10.2019. godine,

-za listopad 2019. godine, na iznos od 13,74 €, od 15.11.2019. godine;

-za studeni 2019. godine, na iznos od 27,84 €, od 15.12.2019. godine;

-za prosinac 2019. godine, na iznos od 3,59 €, 15.01.2020. godine,

-za siječanj 2020. godine, na iznos od 17,52 €, od 15.02.2020. godine

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 952,95 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 13. veljače 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je tužiteljica u vremenu od siječnja 2018. do 31.siječnja 2020. kod tuženika radila na radnom mjestu njegovateljice, gdje joj je rad bio organiziran na način da je u navedenom razdoblju ostvarila veliki broj prekovremenih sati. U vremenskom razdoblju od 21. lipnja 2018. do podnošenja tužbe na snazi je bio Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (NN 61/2018), a kojim je plaća tužiteljice propisana u članku 51., a također je u spornom razdoblju na snazi bio TKU za službenike i namještenike (NN 128/2017, 47/2018, 123/2019), a koji plaću radnika u članku 50. definira podjednako kao i gore navedeni KU. Ističe je da su u odredbama članka 51., 53., 54. KU-a, te članku 53. TKU-a propisani dodaci uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata, a prema članku 19. KU-a prekovremeni rad se smatra svaki sat rada duži od onog predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena. Prekovremeni rad je poslodavac dužan platiti svakom zaposleniku, a iznimno ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegovi pisani zahtjev umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, odobriti korištenje jednog ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5. Navodi se da je tužiteljica u razdoblju važenja KU 61/2018 neprekidno radila u redovnom i prekovremenom radu, a umjesto novčane isplate prekovremenog rada poslodavac je zamijenio prekovremeni rad za slobodne dane bez ikakvog pisanog zahtjeva zaposlenika i taj prekovremeni rad nije isplatio. Platne liste poslodavca izdane na temelju COP-a da ne prikazuju broj odrađenih sati prekovremenog rada i isti nije usklađen s evidencijom rada pa da je sporna isplata odrađenih prekovremenih sati, s obzirom da tužiteljica nikad nije podnijela pisani zahtjev da se isti zamjene slobodnim danima, a ti prekovremeni sati nisu isplaćeni niti prikazani na obračunima plaća za navedene mjesece. Nadalje, navodi se kako je tužiteljici rad organiziran na način da radi subote, nedjelje i smjenski rad, a za svaku vrstu navedenog prekovremenog rada ide povećanje plaće za određeni postotak, a tuženik je od 1.siječnja 2018. do 31.siječnja 2020. isplaćivao redovan rad uz povećanja za posebne uvjete rada, ali tužiteljici nije isplaćivan prekovremeni rad kao ni uvećanja za posebne uvjete prekovremenog rada. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaću po svim navedenim osnovama, posljedično tome pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad budući da je odredbom članka 23.stavka 4. KU-a propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danima da pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Temeljem prednjeg, tužiteljica podnosi stupnjevitu tužbu, te predlaže naložiti tuženiku dostaviti evidenciju rada i platne liste za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. siječnja 2020., a sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP-a predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po pribavi dokumentacije i provedenog financijskog vještačenja zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovateljice, međutim u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. siječnja 2020. tuženik je plaću tužiteljice te sve dodatke na istu, isplaćivao prema satima njezinog rada i u visini kako je to bilo određeno važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi (NN br. 61/2018 - dalje KU) te Temeljenim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 128/17, 47/18, 123/19 – dalje: TKU). Na osnovnu plaću tužiteljice izračunatu sukladno čl. 50. st. 2. TKU-a (umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža), ispravnost izračuna koje osnovne plaće ne spori ni tužiteljica, tuženik tužiteljici, za sve sate rada za koje je KU-om ili TKU-om određeno uvećanje satnice (rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni, rad u dane blagdana) tu satnicu i uvećavao za propisani postotak, a što proizlazi i iz platnih lista tužiteljice koje je ista uredno primila i na iste nije imala primjedbi. Navodi se da je plaća tužiteljice uvećavana i za pripadajući dodatak na uvjete rada – čl. 54. KU, ukoliko radnik na to ostvaruje pravo, a što je također evidentirano u platnoj listi. Tuženik osporava da bi tužiteljica u utuženom periodu radila prekovremeno te da bi joj tuženik, kao poslodavac, umjesto uvećanja plaće po osnovi tog prekovremenog rada odobravao, mada to ona nije tražila, korištenje slobodnih dana. Tuženik je ustanova socijalne skrbi u kojoj je, sve s obzirom na njegovu djelatnost – cjelodnevna briga i skrb o starijim i nemoćnim osobama, rad određenih radnika raspoređen kroz cijeli tjedan uključivo subote, nedjelje i državne blagdane sve prema rasporedu radnog vremena sukladno odredbi čl. 17. KU, a o kojem rasporedu se svi radnici tuženika, pa i tužiteljica, blagovremeno obavještavaju jer drugačije ne bi uopće bilo moguće organizirati rad kod tuženika niti uredno obavljati njegovu registriranu djelatnost. Eventualni prekovremeni rad radnika obavlja se isključivo po nalogu ravnatelja tuženika i to u nepredviđenim situacijama kada zbog iznenadne i nepredvidive odsutnosti s rada (bolovanje) više radnika nije moguće organizirati uredno obavljanje djelatnosti poslodavca – tuženika izmjenama rasporeda rada postojećih radnika, a što je također poznato tužiteljici. Navodi se kako prema odredbi čl. 22. KU, dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja, a ukoliko radnik radi na dane tjednog odmora poslodavac – tuženik mu je dužan osigurati korištenje neiskorištenog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju time da mu ovo korištenje mora osigurati, u svakom slučaju, nakon 14 dana neprekidnog rada. Slobodni dani o kojima tužiteljica govori u tužbi, nisu slobodni dani u smislu odredbe čl. 19. st. 5. KU, a na koje bi ona bila upućena, mimo svoje volje i zahtjeva, po osnovi ostvarenih sati rada u prekovremenom radu. Ističe, kada radnik, pa dakle i tužiteljica, prema rasporedu svog radnog vremena radi subotu ili nedjelju, da joj tuženik po okončanju razdoblja koje je tužiteljica provela na radu zbog kojeg tjedni odmor nije korišten, omogućava korištenje tog neiskorištenog dana tjednog odmora, što može pasti u bilo koji radni dan u tjednu, a kada radnik – tužiteljica radi, po rasporedu radnog vremena, subotu, nedjelju ili na blagdan, da se istoj po tom osnovu uredno uvećava plaća (sati rada na taj dan), u postotku uvećanja kao je to određeno KU-om.

3.Podneskom od 13.ožujka 2026. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev nakon dostavljenog financijskog nalaza i mišljenja na način da potražuje isplatu iznosa od 502,38 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4.U odnosu na tako uređeni tužbeni zahtjev tuženik je naveo kako je kao poslodavac uredno i redovito obračunavao i isplaćivao odrađene radne sate tužiteljici zajedno s pripadajućim dodacima, sve u utuženom periodu pa da tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan treba odbiti. Iz nalaza i mišljenja proizlazi upravo ono što je tuženik i naveo u svom odgovoru odnosno da je tužiteljici sukladno KU isplaćivao sve propisane dodatke i da u tom pogledu tužiteljica ni na jedan način nije oštećena, štoviše primala je plaću za puni fond mjesečnih sati rada i u mjesecima kada, zbog korištenja zamjenskog tjednog odmora, nije efektivno radila taj puni mjesečni fond radnih sati.

5.Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem platnih lista za tužiteljicu, evidencije radnog vremena, pročitan je zapisnik ovog suda od 12. lipnja 2024. u predmetu pod broj Pr-86/2023 u kojem su saslušane svjedokinje HO i KO te spisu druga priložena dokumentacija te dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku.

6.Među stranaka nije sporno je da je tužiteljica zaposlenica tuženika i da radi na radnom mjestu njegovateljice.

7.Prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Stranke se popisale parnični trošak.

9.Predmet spora je zahtjev za naknadom neisplaćene plaće s osnova prekovremenog rada za razdoblje od 1.siječnja 2018. do 31.siječnja 2020.

10.Odredbom članka 17. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 32/17), a koji je u primjeni za utuženi period od 1.siječnja 2018. do 31.5.2018., propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena; stavkom 2. istog članka je propisano da se prekovremeni rad plaća na kraju svakog mjeseca; stavkom 3. istog članka propisano je da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad; stavkom 4. istog članka propisano je da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te da ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 3. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

11.Odredbom članka 19. stavka 1. KU-za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 61/18, 3/19), a koji je u primjeni za dio utuženog razdoblja od 1.6.2018. do 31.siječnja 2020. je također propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena; stavkom 2. istog članka je propisano kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad; stavkom 3. istog članka propisano je da se uvećanje osnovne plaće za izvršeni prekovremeni rad plaća na kraju svakog mjeseca za mjesec za koji je ostvaren prekovremeni rad, te da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te iznimno, ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, odobriti korištenje jednog ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), sukladno mogućnostima organizacije rada; stavkom 5. istog članka propisano je da se plaćeni prekovremeni rad i korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada međusobno isključuju.

12.Odredbom članka 43. stavak 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 32/17) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; stavkom 2. istog članka osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; stavkom 3. istog članka propisano je da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje jednom mjesečno, najkasnije do petnaestog dana u mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, a stavkom 5. istog članka da su dodaci na osnovnu plaću uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija.

12.1.Člankom 45. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (NN 32/17) određena su uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad iznosi 50%, a odredbom članka 51. stavka 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (NN 61/18, 3/19) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; stavkom 2. istog članka osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; stavkom 3. istog članka plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se jednom mjesečno, najkasnije do petnaestoga dana u mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, dok je stavkom 5. istog članka propisano da su dodaci na osnovnu plaću uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija.

12.2.Odredbom članka 53. stavka 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (NN 61/18, 3/19) propisana su uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće zaposlenika za prekovremeni rad iznose 50%.

13.Iz iskaza saslušane svjedokinje HO, koji iskaz je dan u predmetu ovog suda pod br. Pr-86/2023, a za koji su stranke suglasne da se koristi i u ovom predmetu, proizlazi da je kod tuženika radno vrijeme organizirano u tri smjene i to jutarnju od 6-14 h, popodnevnu od 14-22 h te noćnu od 22 h do 6 h ujutro. Ista je navela da je radno vrijeme organizirano prema rasporedu kojeg radi voditeljica zdravstvene službe ili šefovi odjela, te da ista ne radi cijeli tjedan jutro već prema tom rasporedu. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da kroz razdoblje od siječnja 2018. do siječnja 2020. je radila više nego što je redovni mjesečni fond sati i to svaki mjesec. Ista navodi da svi ti sati koje je odradila prekovremeno da joj nisu plaćeni i da je to razvidno iz njene obračunske liste plaće u kojima da je zabilježen samo redovan mjesečni fond sati, a da se ne piše prekovremeni rad. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da su se ona i ostali radnici žalili pisano ravnatelju i ostalim službama i potraživali svoje odrađene sate, ali da od tih žalbi nije bilo ništa. Navodi se da tek nakon što su podnesene tužbe sudu da im je isplaćen prekovremeni rad za 2023., ali da ne zna točno za koji period i da im je to isplaćeno jednokratno. U odnosu na slobodne dane ista je istakla da su slobodne dane preko dana tjednog odmora u kolektivu koristili prema potrebi službe, te da kad nije imao tko raditi da ih nisu mogli iskoristiti. Ista je istakla da su radnici u periodu od 01.siječnja 2018. do 31.siječnja 2020. radili prema potrebama službe, te da kad nije bilo radnika da su radili daleko više od propisanih mjesečnih sati.

13.1.Iz iskaza saslušane svjedokinje KO, koji iskaz je također dan u predmetu ovog suda pod br. Pr-86/2023, a za koji su stranke suglasne da se koristi i u ovom predmetu, proizlazi da je ista bila sindikalni povjerenik, te da je sve počelo 2019. kada da je sva dokumentacija radnika dostavljena središnjici sindikata zaposlenika u socijalnoj skrbi, a koji da su to dali odvjetnicima na utuženje. Ista je istakla da ona radi 40 sati tjedno u jutarnjoj smjeni sa tjednik odmorom od 48 sati. Ista navodi da je problem nastao jer da prema kolektivnom ugovoru svaki radnik ima pravo na 48 sati tjednog odmora, te da mu je poslodavac to dužan omogućiti najdulje nakon isteka 14 dana neprekidnog rada. Ista je istakla da su neki radnici radili u tri smjene, a neki i u dvije smjene ovisno o radnom mjestu, te da je zdravstvena služba radila u tri smjene (jutro, popodne, noć), dok da su čistačice i kuhinjsko osoblje radile u dvije smjene (jutro od 6-14h i popodne od 14-22h). Ista navodi da zbog organizacijskih problema nekim radnicima koji su tužili da se nije odmah moglo dati zamjenske dane tjednog odmora nakon što su imali 14 dana neprekidnog rada. Ista ističe da svi ti dani tjednog odmora da su po njenom saznanju svi radnici iskoristili, ali ne uvijek u propisanom periodu. Međutim, da članovi sindikata koji su tužili smatraju kako su im dani tjednog odmora trebali biti dani u omjeru 1:1,5 ili plaćeni kao prekovremeni rad. Nadalje, ista ističe da je 2019. ona kao predstavnik sindikata zatražila od ravnatelja plaćanje razlike od standardnog radnog dana do prekovremenog, ali da je ravnatelj bio stava da se tu uopće ne bi radilo o prekovremenom radu pa da se nakon toga krenulo sa utuženjem. Također je ista navela da je sigurno da je u nekim mjesecima bilo i više odrađenih sati nego što je navedeno u platnim listama pa da tužitelji zato i potražuju prekovremeni rad.

14.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) te evidencije o radnom vremenu za razdoblje od 01.01.2018. do 31.01.2020. Uvidom u platne liste razvidno je da je tuženik tužitelju na sve sate rada obračunavao dodatak za uvjete rada i uvećanja zavisno jesu li sati odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Pod pretpostavkom da se zauzme stav da tužitelju pripada pravo potraživanja u mjesecima kada se po evidencijama rada iskazuje veći broj sati od mjesečnog fonda, potraživanje tužitelja po osnovu prekovremenog rada u tim mjesecima iznosi 278,74 EUR. Pod pretpostavkom da tužitelju na svaki sat rada iznad 40 sati tjedno pripada dodatak na prekovremeni rad tužitelju pripada potraživanje od 223,64 EUR (iznos ne uključuje sate koji bi bili sadržani u neobračunatim satima iznad mjesečnog fonda). Slijedom navedenog, pod pretpostavkom da se zauzme stav da tužitelju pripada pravo potraživanja za svaki sat rada iznad mjesečnog fonda kao i da ga pripada dodatak za prekovremeni rad za sate iznad 40 sati tjedno, potraživanje tužitelja iznosi sveukupno 502,38 EUR.

15.Tužitelj je sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 13.ožujka 2026. uredio tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u toč.I izreke presude.

16.Imajući u vidu prednje, dokumentaciju priloženu u spisu, iskaze svjedokinja danih u predmetu ovog suda pod br. Pr- 86/2023, posebice nalaz i mišljenja vještaka za financije utvrđeno je da su tužiteljici u utuženom razdoblju od 1.siječnja 2018. do 31.siječnja 2020. obračunata i plaćena uvećanja i dodaci koji ovise o uvjetima rada, te dobi dana i danu u tjednu na sve sate rada, dok tužiteljici nije obračunat dio sati u mjesecima kada je bio veći od mjesečnog fonda radnih sati, te nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno i to u iznosu od sveukupno 502,38 eura.

17.Kod tuženika je u organizacijskom smislu bio nejednaki raspored radnog vremena uslijed kojeg se pojavljivao višak radnih sati, što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedokinja HO i KO koje su iskazale da su radnici pa tako i tužiteljica radili u smjenama (jutarnjoj 6-14 h, popodnevnoj od 14-22, te noćnoj od 22 h do 6 h) i to prema rasporedu kojeg radi voditeljica zdravstvene službe ili šefovi odjela, te da su radnici kod tuženika u utuženom razdoblju radili više nego što je redovan mjesečni fond sati, a čime su ostvarivali višak sati koji im se sukladno odredbi članka 17. stavka 3. navedenog KU-a za djelatnost socijalne skrbi (NN 32/17), te članka 19. stavka 2. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (NN 61/18, 3/19) treba platiti kao prekovremeni rad. Isto tako, iz iskaza svjedokinja proizlazi kako radnicima pa tako i tužiteljici kod tuženika nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno premda su radili prekovremeno te da je bilo više odrađenih sati nego što je prikazano u platnim listama pa da radnici zato i potražuju prekovremeni rad. Isto tako da je nekim radnicima po podnošenju tužbi za neplaćeni prekovremeni rad u 2023. od strane tuženika jednokratno plaćen iznos na ime prekovremenog rada, što dovodi do zaključka da je tuženik tim plaćanjem prekovremenog rada priznao postojanje prekovremenih radnih sati.

18.Dakle, po mišljenju ovog suda, osnovano je potraživanje tužiteljice u odnosu na neobračunate sate koje je tužiteljica nesumnjivo odradila, a koji su sati iznad mjesečnog fonda sati, radi čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatom ukupnog iznosa od 502,38 eura.

19.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate prema čl.84. st.3. odnosno čl.92. st.3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju prema čl.15. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl.17. st.3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, pa su zatezne kamate na bruto iznose plaće dosuđene kao u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 154/22) pa je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe-50 bodova, sastav podneska od 25.08.2025. i 19.2.2026.-po 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 03.09.2025. i 02.06.2026.-po 50 bodova, te ročište za objavu presude-25 bodova, što ukupno iznosi 275 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 550,00 eura+PDV=687,50 eura, na koji iznos valja nadodati i trošak vještačenja od 265,45 eura, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 952,95 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl.30. st.2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). Slijedom svega gore navedenog odlučeno je kao u toč.II izreke presude.

Split, 3. srpnja 2026.

SUDAC

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis