Republika Hrvatska

Općinski sud Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-537/2021.-45.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku po sutkinji Ireni Bonifačić-Kraljić u pravnoj stvari tužiteljice ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica uslužnog obrta [obrt] "Ravensara" iz [adresa], koju zastupa punomoćnik odvjetnik Zvonimir Raić, Zagreb, Dalmatinska 18/II, protiv tužene Općine Baška, OIB: 24078212554 iz Baške, Palada 88, koju zastupa punomoćnik odvjetnik Neven Knežević iz Odvjetničkog društva Knežević i Partneri j.t.d. Rijeka, Ribarska 4, radi isplate, (v.p.s. 11.945,05 EUR), nakon održane glavne rasprave 25. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, te ročišta radi objave presude 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženoj Općini Baška, OIB: 24078212554 iz Baške, Palada 88, u roku od petnaest dana isplatiti tužiteljici ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici uslužnog obrta [obrt]" iz [adresa], iznos od 11.945,05 EUR (jedanaesttisućadevetstočetrdesetpeteuraipetcenti) zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim u razdoblju od 29.V.2018.g. do 31.XII.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1.I.2023.g. do 31.XII.2023.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u razdoblju od 1.I.2024.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.

II. N a l a ž e s e tuženiku Općini Baška, OIB: 24078212554 iz Baške, Palada 88, u roku od petnaest dana isplatiti tužiteljici ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici uslužnog obrta [obrt]" iz [adresa], parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.947,40 EUR (tritisućedevetstoče- trdesetsedameuraičetrdesetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi u razdoblju od 1.I.2024.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je 11. travnja 2017. tuženik, odnosno tuženikovo Vijeće za izdavanje koncesijskih odobrenja donio Rješenje KLASA: UP/I-342-03/17-02/39, Urbroj: 2142-03-03/3-2-17-2 kojim je odbijen zahtjev tužiteljice od 12. siječnja 2017. za davanje koncesijskog odobrenja za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva i trgovine – montažni objekt 12m2 – masaža na morskoj obali, unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru RH, mikrolokaciji 3 (segment Vele plaže). Nadalje, u tužbi tužiteljica navodi da je kao razlog odbijanja zahtjeva tužiteljice navedeno to što je za traženu mikrolokaciju za obavljanje iste djelatnosti, već izdano koncesijsko odobrenje prema ranije zaprimljenom zahtjevu od **.**.2017. ĐS iz [adresa], a čijem je zahtjevu tuženik udovoljio rješenjem KLASA: UP/I-311-02/17-01/05, Urbroj: 2170-10-02/2-17-02 od 20. siječnja 2017. Nadalje, u tužbi tužiteljica navodi da je 12. travnja 2017. tužena odlučujući o zahtjevu tužiteljice od 6. travnja 2017. izdala tužitelju koncesijsko odobrenje KLASA: UP/I-342-03/17-02-40, Urbroj: 2142-03-03/3-2-17-2 za obavljanje djelatnosti na području mikrolokacije Vela plaža – drugi segment za montažni objekt do 12m2 površine za njegu i održavanje tijela (masaža) na vremenski rok do 31. prosinca 2017. Povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv citiranog rješenja tužene od 20. siječnja 2017. kojim je rješenjem udovoljeno zahtjevu ĐS za izdavanjem koncesijskog odobrenja na mikrolokaciji 3 segment Vela plaža, drugostupanjsko tijelo za upravni postupak – Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture donijelo je 29. svibnja 2018. rješenje KLASA: UP/II-342-22/17-05/23, Urbroj: 530-03-2-1-1-18-5 kojim je usvojena žalba tužiteljice te je poništeno rješenje tužene uz obrazloženje kako zahtjev za izdavanje koncesijskog odobrenja ĐS u vrijeme podnošenja 2. siječnja 2017. nije bio valjan jer obrt čija je vlasnica podnositeljica zahtjeva nije bio registriran u trenutku podnošenja zahtjeva, što znači da isti nije postojao. Nastavno na citirano rješenje drugostupanjskog tijela tužena je rješenjem od 20. lipnja 2018. obustavila postupak radi davanja koncesijskog odobrenja tužiteljici u 2017. za mikrolokaciju 3 segment Vele plaže jer više nisu postojale pretpostavke za vođenje tog postupka. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je uslijed navedenog nezakonitog postupanja tužene tužiteljica bila prisiljena svoju d jelatnost u sezoni 2017. obavljati na znatno nepristupačnijom i neatraktivnoj te znatno manje prometnoj mikrolokaciji od mikrolokacije čiju dodjelu je tužiteljica zatražila, a koju je tužena nezakonito dodijelila ĐS. Iz navedenog razloga tužiteljica smatra da je u 2017. godini uslijed štetne radnje tužene imala znatno niži iznos poslovnih primitaka od samostalne djelatnosti nego što bi ih imala da joj je tužena izdala koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na mikrolokaciji 3, segment Vele plaže. U 2017. godini tužiteljica da je obavljanjem djelatnosti ostvarila ukupni prihod od svega 85.050,00 kn dok je 2018. kada joj je tužena izdala koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na mikrolokaciji 3 segment Vele plaže ostvarila ukupni poslovni primitak od 229.400,00 kn. Iz iznjetog da je vidljivo kako je tužiteljica uslijed nezakonitog postupanja tužene koja je svjesnim donošenjem nezakonitog rješenja iako je tužiteljica ispunjavala sve zakonom i natječajem propisane uvjete neosnovano onemogućio tužiteljicu u obavljanju djelatnosti na znatno prometnijoj i atraktivnijoj lokaciji nastala izravna šteta u iznosu od minimalno 90.000,00 kn. slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud prihvati njezin tužbeni zahtjev i naloži tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 90.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2018. do isplate. S obzirom na promjenu valute u RH, tužiteljica je tužbeni zahtjev specificirala podneskom od 4. travnja 2024. predlažući da sud naloži tuženoj isplatu tužiteljici iznosa od 11.945,05 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tužena Općina Baška osporava tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i to kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Tužena smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, paušalan i ničim potkrijepljen. Tužena u odgovoru na tužbu pojašnjava da se sukladno Planu upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Baška u 2017. mikrolokacija 2 (2. segment Vele plaže) proteže od zida ispod objekta "Adria" do Male Rike dok se mikrolokacija 3 (3. segment Vele plaže) proteže od Male Rike do ograde AC "Zablaće". Tužena tvrdi da se obje mikrolokacije nalaze u središnjem dijelu Vele plaže na istoj čestici te da su pozicionirani jedan do drugoga i jednako pristupačni i atraktivni. Jednakost u pristupačnosti, atraktivnosti a posljedično i prometnosti da je jasno vidljiva i u jednakoj naknadi koju tuženik potražuje od koncesionara za obavljanje djelatnosti na istima a koja iznosi 15.000,00 kn po mikrolokaciji. Tužena stoga smatra da su neosnovani navodi tužiteljice da je pretrpila štetu iz razloga što je djelatnost masaže obavljala na mikrolokaciji 2 umjesto na mikrolokaciji 3. Tužena smatra da u konkretnom slučaju ne postoji uzročno-posljedična veza između obavljanja djelatnosti na različitim mikrolokacijama i ostvarivanja iznosa prihoda po različitim mikrolokacijama. Također u odgovoru na tužbu tužena ističe da obrt tužiteljice nije sezonski već ista obavl ja djelatnost cijele godine i to na adresi sjedišta u [adresa], dok da tužiteljica obavlja usluge masaže na plaži u Baški samo za vrijeme ljetne sezone te se dakle pregled poslovnih primitaka i izdataka odnosi na ukupni godišnji prihod tužiteljice kako u Zagrebu tako i u Baški. Tužena također ističe da je prema Državnom zavodu za statistiku 2018. godina druga najbolja turistička godina u RH prema broju dolazaka i noćenja u 21. stoljeću, što se vrlo vjerojatno odrazilo i na povećanje prihoda tužiteljice u 2018. godini. Tužena također ističe i prigovor zastare ističući da je zahtjev tužiteljice za koncesijsko odobrenje za mikrolokaciju tri u 2017. odbijen 11. travnja 2017. te je istekao zastarni rok od 3 godine od odbijanja zahtjeva tužiteljice do trenutka podnošenja tužbe, te je dakle zahtjev tužiteljice kada bi i bio osnovan u zastari. Tužena stoga predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Na okolnost navoda iz tužbe, te odgovora tužene na tužbu ovaj je sud proveo dokaze uvidom u Rješenje Ministarstva mora, prometa infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/17- 05/23, Urbroj: 530-03-2-1-1-18-5 od 29. svibnja 2018. (list 6-8 spisa), Rješenje Općine Baška Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja KLASA: UP/I-342-03/17-02/39, Urbroj: 2142-03-03/1-18-9 od 20. lipnja 2018. (list 9. spisa), pregled poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti poreznog obveznika ČS ostvarenih u 2017. godini (list 10. spisa), pregled poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti poreznog obveznika ČS ostvarenih u 2018. (list 11. spisa), rješenje Općine Baška Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja KLASA: UP/I- 342-03/17-02/39, Urbroj: 2142-03-03/3-2-17-2 od 11. travnja 2017. (list 12. spisa), koncesijsko odobrenje KLASA: UP/I-342-03/17-02/40, Urbroj: 2142-03-03/3-2-17-3 od 12. travnja 2017. (list 13-14 spisa), koncesijsko odobrenje KLASA: UP/I-342-03/18-

02/8, Urbroj: 2142-03-03/3-2-18-3 od 16. ožujka 2018. (list 15-16 spisa), Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Baška u 2017. godini (list 27 -31 spisa), izvadak iz obrtnog registra za tužiteljicu (list 32. spisa), grafički prikaz segmenata Vele plaže (list 36-37 spisa), Rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/21-01/26, Urbroj: 530-03-2-1-2-22-2 od 4. ožujka 2022. (list 51-53 spisa), Rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/21-01/28, Urbroj: 530-03-2-1-2-22-2 od 19. siječnja 2022. (list 54-56 spisa), Rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/21- 01/27, Urbroj: 530-03-2-1-2-22-2 od 18. ožujka 2022. (list 57-59 spisa), Rješenje Općine Baška Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja KLASA: UP /I-342-03/21- 02/101, Urbroj: 2170-15-03-01/2-22-12 od 20. prosinca 2022. (list 74-76 spisa), te uvidom u Presudu Upravnog suda u Rijeci posl. broj 11 Us I-313/2023-9 od 5. listopada 2023. (list 78-84 spisa).

4. U tijeku dokaznog postupka proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice ČS kao i dokaz saslušanjem svjedokinje ĐS.

5. Uvidom u Rješenje Općine Baška, Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja KLASA: UP/I-342-03/17-02/39 od 11. travnja 2017. (list 12. spisa), ovaj je sud utvrdio da je odbijen zahtjev tužiteljice kao vlasnice [obrt]" iz [adresa] za davanje koncesijskog odobrenja za obavljanje djelatnosti "ugostiteljstvo i trgovina" – montažni objekt do 12m2 – masaža na morskoj obali unutrašnjim morskim vodama i teritorijalno moru RH, mikrolokacija 3 segment Vele plaže. Iz obrazloženja citiranog Rješenja proizlazi da je zahtjev tužiteljice odbijen iz razloga jer je za traženu mikrolokaciju za obavljanje iste djelatnosti izdano koncesijsko odobrenje ranije zaprimljenom zahtjevu.

6. Nadalje, ovaj je sud utvrdio da je na citirano Rješenje tužiteljica uložila žalbu nadležnom drugostupanjskom tijelu Ministarstva pomorska, prometa i infrastrukture koje je ministarstvo donijelo Rješenje KLASA: UP/II-342-22/17-05/23 od 29. svibnja 2018. kojim je rješenjem usvojena žalba tužiteljice i poništeno Rješenje Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Općine Baška KLASA: UP/I-342-03/17-02/39, Urbroj: 2142-03-03/3-2-17-2 od 11. travnja 2017. (list 6-8 spisa).

7. Iz Rješenja Općine Baška Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja KLASA: UP/I - 342-03/17-02/39 od 20. lipnja 2018. (list 9. spisa), proizlazi da je obustavljen postupak davanja koncesijskog odobrenja u 2017. pokrenut temeljem zahtjeva ČS kao vlasnice [obrt]" iz [adresa] za obavljanje djelatnosti "ugostiteljstvo i trgovina" – montažni objekt do 12m2 – masaža na morskoj obali unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru RH – mikrolokacija: 3. segment Vele plaže.

8. Kako je prethodno navedeno u tijeku dokaznog postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ĐS koja je u svojem iskazu navela kako je bila vlasnica obrta " Č" koji se bavio masažom tijela a koji je obrt egzistirao od 2017.g. do studenog 2018.g. s time da se svjedokinja nije mogla očitovati kada je njezin obrt otvoren te nije mogla sa sigurnošću navesti je li bio otvoren u vrijeme podnošenja zahtjeva Općini Baška za koncesijsko odobrenje. Svjedokinja je navela da je dobila koncesijsko odobrenje za 2017.g. za rad na Veloj plaži s time da ne zna kako se zvala lokacija a radilo se o mjestu ispred lokala "Papas". Sljedeće godine da je dobila odobrenje za rad ispred kampa "Zablaće". Svjedokinja se očitovala da je bolje i atraktivnije mjesto ispred prethodno opisanog lokala. Obje godine da je obavljala poslove masaže te je imala postavljenu drvenu konstrukciju sa zavjesom radi zaštite privatnosti klijenata. Što se tiče ostvarenih prihoda 2017.g. da joj je bila bolja u smislu ostvarenih prihoda, a moguće da je to bilo upravo zbog bolje lokacije na kojoj je radila. Godine 2017. da je imala bolji prihod ali i veće troškove jer je to godina u kojoj je otvorila obrt te se morala opremiti za obavljanje djelatnosti i plaćala je dvije radnice dok je 2018. imala samo jednu radnicu uz koju je da je i ona radila. Godine 2018. svjedokinja da je zatvorila obrt jer nije bila zadovoljna ukupnom zaradom te se zaposlila u Konzumu. Svjedokinja je navela i to da joj nitko od djelatnika Općine Baška koji odlučuju o odobrenjima za dodjelu koncesija nije u rodu, te je navela da je pravilo da tko se prvi javi za dodjelu koncesije na određenoj lokaciji da je i dobije. Lokacija na kojoj da je radila 2017.g. da je atraktivnija i preglednija jer se nalazi na jednom od ulaza u Velu plažu gdje prolazi puno ljudi i gdje je protok turista veći a mjesto da je vidljivije. Te 2017. godine svjedokinja da je radila ispred "Papasa" a tužiteljica ispred lokala "Porto", te je svjedokinja sa svoje lokacije mogla vidjeti lokaciju na kojoj je radila ČS jer je to udaljeno cca 100m prema procjeni svjedokinje , te se svjedokinja očitovala da je mjesto na kojem je ona radila nešto bolje i atraktivnije od onog na kojem je radila Tatjana Lončar 2017. godine.

9. Na ročištu za glavnu raspravu 8. listopada 2024. saslušana je i tužiteljica koja je navela da se bavi djelatnošću pružanju usluge masaže tijekom ljetnih mjeseci te da je tu djelatnost obavljala i u mjestu [adresa] u razdoblju od 2012. do 2021. Tužiteljica da se javljala na natječaje koji bi bili objavljeni te je sukladno tome dobivala mjesto gdje je pružala usluge, s time da je nekad imala jedno nekad dva ili čak tri mjesta. Što se tiče 2017.g., tužiteljica je navela da je i te godine objavljen natječaj te da je dala zahtjev za 2 mjesta s time da joj je jedan zahtjev usvojen a za drugo mjesto da je bila odbijena jer da je navodno prije nje zahtjev za to mjesto dala osoba prezimena ĐS. U to vrijeme da je bilo pravilo da tko prije preda zahtjev on dobiva to pravo ali da je u konkretnom slučaju ĐS predala zahtjev prije nego je uopće imala otvoren obrt ili firmu, zbog čega uopće nije mogla sudjelovati u tom natječaju. Tužiteljica da se žalila na odluku Općine Baška te je nadležno drugostupanjsko ti jelo ukinulo tu odluku a sve se to događalo nakon proteka ljetne sezone 2017. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako smatra da je uskraćena u svom pravu kojeg je imala s obzirom da se javila na natječaj za mjesto koje je dodijeljeno drugoj osobi zbog čega da je pretrpila štetu i traži naknadu od Općine Baška. Što se tiče same lokacije tužiteljica smatra da se radi o najboljem mjestu za tu djelatnost jer se radi o plaži gdje je ulaz i gdje je lokal i veliki promet ljudi. Tužiteljica da je u drugim ljetnim sezonama imala stolove za masažu na tom spornom mjestu te da je imala promet od oko 2.500,00-3.000,00 EUR mjesečno, te da je tako i postavila tužbeni zahtjev jer smatra da je to iznos njene izgubljene zarade. Tužiteljica je pojasnila i to da je na tom mjestu za koje nije dobila koncesiju 2017.g. inače imala troje djelatnika a da je na drugom mjestu koje je dobila 2017.g. imala samo dva djelatnika. Tužiteljica je pojasnila i to da se sporno mjesto nalazi ispred najvećeg hotela a označeno je oznakom 3 i udaljeno od mikrolokacije broj 2 oko 100 - 150m. Njezin da je obrt inače registriran za obavljanje djelatnosti tijekom cijele godine.

10. Ocjenom svih provedenih dokaza i to kako ocjenom svakog dokaza zasebno tako i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2020., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, te je stoga ovaj sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučio kao u izreci ove presude.

11. Kao prvo, ovaj je sud ocijenio neosnovanima prigovore zastare te prigovor promašene pasivne legitimacije istaknute po tuženoj u tijeku ovog parničnog postupka.

12. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO) koji članak u stavku 1. propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

13. Tužiteljica je tek donošenjem Rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/17-05/23, Urbroj: 530-03-2-1-1-18-5 od 29. svibnja 2018. saznala za štetu i osobu koja je štetu učinila, a tužbu je ovome sudu tužiteljica podnijela 28. svibnja 2021., dakle unutar zastarnog roka od tri godine.

14. Što se tiče istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije koji je prigovor također istakla tužena u tijeku ovog parničnog postupka, i taj je prigovor ovaj sud ocijenio neosnovanim.

15. Naime, tužena se poziva na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 166/2019. i 155/2023.) koji članak propisuje da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

16. Međutim, izdavanje koncesijskih odobrenja ne može se smatrati poslovima državne uprave, već je riječ o poslovima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave (gradova i općina).Koncesijska odobrenja donosi posebno Vijeće koje osniva i imenuje gradsko ili općinsko vijeće. To znači da se radi o izvršavanju lokalnih ovlasti upravljanja prostorom, a ne o poslovima koje provode ministarstva državne upravne organizacije ili uredi državne uprave. Prema Zakonu poslovi državne uprave obuhvaćaju neposredno provedbu državne politike i zakona od strane središnjih tijela državne vlasti. Izdavanje lokalnih odobrenja npr. postavljanje ležaljki i štandova na plaži, davanje koncesijskih odobrenja i sl. u sferi je lokalnog gospodarenja i komunalnog reda.

17. Dakle, kako je prethodno navedeno Rješenjem Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Općine Baška KLASA: UP/I-342-03/17-02/39, Urbroj: 2142-03-03/3-2-17-2 od 11. travnja 2017. tužiteljici je odbijen zahtjev za davanje koncesijskog odobrenja za obavljanja djelatnosti masaže na mikrolokaciji 3 segment Vele plaže, a koje je rješenje povodom žalbe tužiteljice poništeno rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/17-05/23, Urbroj: 530-03-2-1-1-18-5 od 29. svibnja 2018., nakon čega je Rješenjem istog Vijeća Općine Baška od 20. lipnja 2018. (list 9. spisa) obustavljen postupak davanja koncesijskog odobrenja u 2017. godini pokrenutog povodom zahtjeva tužiteljice uz obrazloženje da se odobrenje može temeljiti na planu upravljanja pomorskim dobrom u 2017. godini, a čije važenje je prestalo 31. prosinca 2017., te više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka.

18. Tužiteljici je dakle protupravnom radnjom tužene nastala šteta na način da je tužiteljica bila onemogućena u 2017. godini obavljati svoju djelatnost masaže na mikrolokaciji 3 segment Vela plaža, a što je direktno utjecalo na njenu imovinu.

19. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenja nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. U konkretnom slučaju tužiteljica je protupravnom radnjom tužene čije je Vijeće nezakonitom radnjom, donošenjem Rješenja koje je po žalbi tužiteljice poništeno, spriječena u povećanju svoje imovine (izmakla korist).

21. Da je mikrolokacija: 3 segment Vele plaže u mjestu [adresa] atraktivnija od drugih lokacija za obavljanje iste djelatnosti – masaže na morskoj obali potvrdila je u svom iskazu i saslušana svjedokinja ĐS kojoj je Vijeće za davanje koncesijskih odobrenja Općine Baška dalo koncesiju za 2017. godinu, upravo na toj mikrolokaciji. Naime, svjedokinja u svom iskazu pojašnjava da se radi o lokaciji ispred lokala "Papas" koja je lokacija atraktivnija, preglednija jer se nalazi na jednom od ulazu na Velu plažu gdje prolazi puno ljudi i protok turista je veći te je mjesto vidljivije u odnosu na druge lokacije. Sama svjedokinja potvrdila je da je u 2017. godini, kada je dakle obavljala istu djelatnost – masažu na morskoj obali na toj lokaciji imala bolji prihod nego sljedeće 2018. godine.

22. I tužiteljica u svom iskazu pojašnjava da je uprava ta mikrolokacija za koju je odbijena u 2017. najbolja za obavljanje djelatnosti masaže jer se radi o dijelu plaže gdje je ulaz i gdje je hotel te veliki promet ljudi.

23. Tužiteljica je pojasnila i to da je u ljetnoj sezoni na tom mjestu uobičajeno imala promet od oko 2.500,00-3.000,00 EUR mjesečno a inače se djelatnošću pružanja usluge masaže tijekom ljetnih mjeseci u Baški bavila u razdoblju od 2012. do 2021. godine.

24. I iz materijalne dokumentacije priložene u spisu – pregleda poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti ostvarenih u 2017. godini poreznog obveznika ČS (list 10. spisa), te pregleda poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti ostvarenih u 2018. istog poreznog obveznika ČS (list 11. spisa), proizlazi da je tužiteljica u 2018. godini ostvarila puno veći dohodak, točnije 162.646,25 kn, dok je u 2017. godini ostvarila dohodak od 50.871,07 kn. Ovdje valja naglasiti da je u 2018. godini tužiteljica obavljala djelatnost na dvije mikrolokacije dok je u 2017. godini obavljala djelatnost na jednoj mikrolokaciji, udaljenoj od sporne mikrolokacije za koju nije dobila koncesijsko odobrenje cca. 100-150m.

25. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti ocijenivši da se zaista radi o iznosu štete koju je tužiteljica pretrpjela nezakonitim postupanjem tužene, jer je tužiteljica dokazala da joj je nastala šteta u vidu izmakle koristi u visini koju je dokazala kako priloženim materijalnim dokazima (list 10-11 spisa) tako i iskazima saslušane svjedokinje te i same tužiteljice.

26. Naime, kada se analiziraju podaci o dohotku tužiteljice u 2017. te u 2018. godini, razvidno je da je tužiteljica u 2018. kada je djelatnost obavljala na dvije mikrolokacije ostvarila dohodak od ukupno 162.646,25 kn, što po jednoj lokaciji iznosi 81.324,12 kn, dok je u 2017. godini kada je svoju djelatnost obavljala na drugoj lokaciji tužiteljica ostvarila dohodak od 50.871,07 kn.

27. Dakle, ako se uzme u obzir da je mikrolokacija 3 segment Vele plaže atraktivnija i bolja, te je na toj lokaciji izvjesna mogućnost veće zarade kada se oduzme od iznosa od 162.646,25 kn iznos od 50.871,07 kn dobijemo iznos od 111.777,18 kn.

28. Dakle, tužiteljica je mogla ostvariti prihod čak i veći od 90.000,00 kn (11.945,05 EUR) a koji iznos tužiteljica potražuje od tužene na ime naknade štete zbog izmakle koristi koju je mogla ostvariti u 2017. godini da joj je Vijeće za davanje koncesijskih odobrenja Općine Baška dalo koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti masaže na mikrolokaciji 3 segment Vele plaže.

29. Slijedom svega navedenog kako je tužiteljica dokazala kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

30. Odluka iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužiteljici su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu 25. studenog 2021. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 26. studenog 2021. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 3. siječnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 11. travnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 4. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 5. svibnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 26. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 29. listopada 2022. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 29. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 20. listopada 2023. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 17. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR; trošak sastava podneska od 4. travnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 9. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 8. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 5. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 18. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 8. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištu 25. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014.,107/2015., 37/2022., 126/2022., 138/2023. i 107/2025.) i uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 725,00 EUR.

31. Također, tužiteljici su priznati troškovi sudskih pristojbi na Tužbu u iznosu od 82,95 EUR te na Presudu u iznosu od 239,45 EUR.

32. Dakle, tužiteljici su priznati troškovi ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.947,40 EUR koje je troškove tužiteljici dužna naknaditi tužena u roku od 15 dana.

U Krku 3. srpnja 2026.

Sutkinja

Irena Bonifačić-Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice odvj. Zvonimir Raić

2. Pun. tužene odvj. Neven Knežević

Krk, 3. srpnja 2026.