Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1189/2023-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić odvjetnici u Splitu, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 03. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.709,75 EUR bruto zajedno s pripadajućom: zakonskom kamatom koja na iznos od 50,16 EUR koja teče od 15. rujan 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 82,40 EUR koja teče od 15. listopad 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 78,82 EUR koja teče od 15. studeni 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 78,66 EUR koja teče od 15. prosinac 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 74,20 EUR koja teče od 15. siječanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 81,18 EUR koja teče od 15. veljača 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 84,89 EUR koja teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 84,89 EUR koja teče od 15. travanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 80,74 EUR koja teče od 15. svibanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 81,18 EUR koja teče od 15. lipanj 2019 zakonskom kamatom koja na iznos od 76,27 EUR koja teče od 15. srpanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 84,87 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 75,86 EUR koja teče od 15. rujan 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 86,56 EUR koja teče od 15. listopad 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 82,95 EUR koja teče od 15. studeni 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 82,80 EUR koja teče od 15. prosinac 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 78,65 EUR koja teče od 15. siječanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 80,96 EUR koja teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 88,67 EUR koja teče od 15. ožujak 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 82,76 EUR koja teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 80,31 EUR koja teče od 15. svibanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 31,97 EUR koja teče od 15. lipanj 2020. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 1.859,20 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu od 21.08.2023.godine navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Zavodu za urologiju. Navodi da joj je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Ističe da je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad da joj od strane tuženika nije evidentiran i isplaćen. Nadalje se navodi da je odredbom iz čl. 28.st.8.KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je Zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koja ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, ističe se da mu se ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Odlukom tuženika od 28.12.2022.g. je utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Navodi se da prema tome, tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Nadalje, da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti Covid- 19. Vlada RH da je na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a kojom je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g. Međutim, da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, što ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, da sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i da sukladno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navodi se da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid nagradu, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 19.03.2026.godine (list 175- 179 spisa), a kojim potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u iznosu od 1.709,75 Eur-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16.02.2024. (list 12-14 spisa) navodi da osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari od strane tužiteljice, te osporava osnov i visinu potraživanja. Nadalje, u podnesku tuženika od 02.12.2024. se navodi u odnosu na primopredaju službe ističe da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, ali da je netočno da tužiteljica svaki radni da u trajanju od 30 minuta vrši primopredaju službe. Nadalje, u odnosu na covid nagradu tuženik navodi da tužiteljica nije nikad dobila pisani nalog tuženika i da nije na niti jedan način bila upućena u Respiratorno-intezivistički centar na Križinama pa da istu u tom smislu ne pripada pravo na isplatu covid nagrade. Također tuženik navodi da covid nagrada nije plaća i da ne dospijeva mjesečno. Istaknut je i prigovor presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom osnovu u predmetu ovog suda Pr-63/20.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za ožujak 2016.godine (list 4 spisa); Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa); Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid- 19 od 07.12.2020.godine (list 8 spisa); naloga vezano za radnicu FJ (list 64 spisa); odluke o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 19.03.2020. (list 65-66 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 67 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 68 spisa); Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 81-83 spisa); te svjedokinje EJ (list 85-87 spisa); platnih lista te plana rada i evidencija o vremenu (list 121-124 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 128-138 spisa);

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice za razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2024. s osnova razlike manje isplaćene plaće s osnova primopredaje dužnosti te posljedično neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje. Budući iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 128-138 spisa) proizlazi da je vještakinja uvidom u predmetni spis utvrdila da je tužiteljica bila u radnom odnosu do 13.05.2020.godine budući je kao promatrano utuženo razdoblje i uzela razdoblje od 01.08.2018.godine do 13.05.2020.godine pa da iz tog razloga nije ostvarila posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid-19 u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Iz navedenog razloga tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom, a sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja ne potražuje više covid nagradu već isključivo dug po osnovi primopredaje službe u iznosu od 1.431,99 Eur-a i dug po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 277,76 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.709,75 Eur-a.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice te nalaza i mišljenja Centra za vještačenja da je ista radila kod tuženika kao medicinska sestra na Zavodu za urologiju do 13.svibnja 2020.godine, a kad je otišla u mirovinu, a koja činjenica odlaska u mirovinu 13.05.2020.godine proizlazi iz evidencija o radnom vremenu za 2020.godinu.

7. Među strankama je sporno pripada li tužiteljicu pravo na isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine s osnova primopredaje dužnosti , te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje po tim osnovama, te da li je osnovan prigovor presuđene stvari istaknut u podnesku tuženika od 02.12.2024. godine . Tužiteljica je nesporno zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, budući je ista na ročištu od 17.ožujka 2025.godine potvrdila činjenicu da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari., a čime su otklonjeni svi prigovori u pogledu punomoći koju je ista izdala navedenoj odvjetnici i koja prileže spisu (list 5 spisa).

8. Neosnovan je i prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut u podnesku tuženika od 02.12.2024. Naime uvidom u predmet broj Pr-63/2020, a koji je postao pravomoćan 22.09.2021. te je postao ovršan 08.10.2021. proizlazi da se ne radi o istovrsnoj pravnoj stvari, te samim time pravomoćno presuđenoj stvari (članak 333. stavak 2. ZPP-a). Naime, uvidom u predmet Pr-63/2021 je razvidno da je ovaj sud u tom predmetu dosudio tužiteljici presudom Pr-63/2020 od 06.rujna 2021. s osnova razlike manje isplaćene naknade bruto plaće vezano za neisplaćenu naknadu za otežane uvjete rada, te iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, a za razdoblje od 14.01.2015.godine do 13.05.2020.godine iznos od 264,78 kuna sa pripadajućom kamatom. Obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o potraživanju neisplaćene razlike plaće s osnova primopredaje dužnosti , te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje s osnova tih potraživanja, a u predmetu Pr-63/2020 je riječ o sasvim drugom pravnom osnovu potraživanja tad jasno proizlazi da je neosnovan u cijelosti prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u ovom postupku.

9. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice, a koja se odnosi na plaću tužiteljice za ožujak 2016. (list 4 spisa) nedvojbeno proizlazi da navedena obračunska lista ne sadržava podatke o isplatama s osnova primopredaje dužnosti.

10. Iz pregledanog Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

11. Iz pregledane Odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147- 01/GB-22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. UJ, dr. sc. IJ, ČJ, mag.med.techn., VJ dipl. iur, te LJ, univ.spec.ecc.

12. Tužiteljica u iskazu na ročištu od 17.03.2025.godine (list 81-83 spisa) navodi da je ona otišla u mirovinu 13. ili 14. svibnja 2020. a da je do tog trenutka ista radila na Zavodu za urologiju kao medicinska sestra. Nadalje navodi u pogledu vremena kad se na urologiji dok je radila kao medicinska sestra odvijala primopredaja dužnosti ista navodi da je imala primopredaju i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni te da joj je jutarnja smjena trajala od 7:00 do 14:00 i od 14:00 do 21:00 navečer, a da je primopredaja uvijek bila na početku jutarnje smjene i na početku popodnevne smjene. Tužiteljica navodi da joj je primopredaja dužnosti trajala u prosjeku do 20 minuta. Nadalje navodi da se sve što se radilo u primopredaji na urologiji u periodu kad je ona tamo radila upisivalo u bilježnice koje su bile na odjelima i to svaki dan, a da se primopredaja osobi koja preuzima smjenu prenosila i usmenim putem. U odnosu na činjenicu što se sve to prenosilo u primopredaji dužnosti ista navodi da je to bilo sve što je bilo vezano za specifičnosti liječenja svakog pacijenta. Navodi da nije upoznata s činjenicom da li je tuženik u utuženom periodu upisivao sate provedene u primopredaji svojih djelatnika u evidencije rada. Također tužiteljica navodi da ona ne zna da bi ijedna posebna osoba bila zadužena od strane poslodavca da vodi i organizira sistem predaje dužnosti na Zavodu za urologiju. Tužiteljica navodi da ona nije radila sa covid pacijentima na navedenom odjelu Zavoda za urologiju budući da u periodu do njenog odlaska u mirovinu još uvijek nije bila niti službeno proglašena covid pandemija, a da je ona kako je navela otišla u mirovinu 13. ili 14. svibnja 2020. Naposljetku, tužiteljica ističe da su se jutarnja i popodnevna smjena u jednom cijelu preklapale i to u periodu od 14:00 do 15:00 sati.

13. Iz iskaza saslušane svjedokinje EJ (list 85-87 spisa) danog na ročištu od 23.lipnja 2025.godine proizlazi da je svjedokinja od 20. veljače 2024. u mirovini, a da je do tada radila na Klinici na urologiju, te ista navodi da je radila kao medicinska sestra. Navodi da je tužiteljica u utuženom periodu od 1.8.2018. do 30.09.2024. radila na Klinici za urologiju kao medicinska sestra. Navodi da se na tom odjelu radi u turnusima 12-24-12-48 ali da se često događa da se mora doći raditi iz noćne u dnevnu smjenu i dnevne u noćnu smjenu iz razloga što nedostaje osoblja. Navodi da je radno vrijeme od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00, te ističe da ne može sto posto biti sigurna kako je tužiteljica radila jer da je ista jedno vrijeme radila i ambulantno, te ističe da ne zna da li je ista radila u turnusima. Također ističe da nije upoznata s činjenicom je li tužiteljica radila primopredaju dužnosti na Klinici za urologiju. Svjedokinja nadalje navodi da misli da tužiteljica nije radila u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama sa covid pacijentima. Ističe također da se ne može izjasniti o tome da li je tužiteljica na Klinici za urologiju radila s covid pacijentima i da li je takvih pacijenata bilo na ovom odjelu jer da je ona jedan dio tog perioda pandemije corona virusa bila na bolovanju. U odnosu na turnusni rad na Klinici za urologiju ista je navela da se u pravilu do 19.00 sati radi redovan posao i da se potom sestre nađu u sestrinskoj sobi gdje kreće obavljanje primopredaje dužnosti. Ista navodi da sestre koje rade u intenzivnoj njezi da one primopredaju dužnosti vrše na način da idu od kreveta do kreveta pacijenta i kolegici koja je došla u smjenu izlažu sve što je vezano za zdravstveno stanje tog pacijenta dok sestre koje rade na odjelu da one ispred sebe imaju plan i raspored rada te na takav način iz tih podataka vrše primopredaju, te da također u toj primopredaju izlažu sestri koja dolazi u smjenu sve što se događalo vezano za nekog pacijenta. Navodi da predmetna primopredaja traje u pravilu 30 minuta, a da može trajati čak i duže u zavisnosti od zdravstvenog stanja pacijenta na odjelu. U odnosu na činjenicu da li su se vodile pisane zabilješke vezano za primopredaju, ista navodi da su ranije imali bilježnicu primopredaje, a kasnije da se vodio i pisani dio - elektronski kompjuterski i usmena primopredaja. Navodi da ne rade sve medicinske sestre u turnusima, jer da ima jedan broj sestara na odjelu koje rade samo jutarnju smjenu. Također ista ističe da postoji organizacija radnog vremena na način da se radi 8 sati ujutro i 8 sati popodne te da se znalo događati da iz jutarnje smjene neka sestra radi popodne zbog nedostatka osoblja, a da se podjednako znalo pozvati i sestre koje rade u turnusu da zbog nedostatka osoblja dođu raditi u popodnevnu smjenu. U odnosu na činjenicu u kojem se trenutku vrši pisana primopredaja službe, odnosno u kojem se trenutku bilježe pisani podaci primopredaje svjedokinja navodi da se pisani dio primopredaje vrši pred kraj radnog vremena, a da je znalo biti situacija da se nekad pisani dio pisao i nakon izvršene usmene primopredaje jer da nisu stizali drugačije. Svjedokinja navodi da primopredaju vrši samo sestra koja radi u turnusima dok da primopredaju ne vrše sestre koje rade samo ujutro ili samo popodne. U odnosu na činjenicu da li se ista sjeća da li je bilo koja od njenih kolegica bilo da radi jutarnju smjenu, popodnevnu smjenu, dežurstvo, turnus, otišla sa svog radnog mjesta, a da nije kolegicu obavijestila o tome što je čeka ili otišla točno na kraj radnog vremena, ista odgovara da teško da itko odlazi ranije s radnog mjesta prije isteka radnog vremena, a ako mora iz nekog opravdanog razloga otići ranije, da se onda pozove osoba koja dolazi u smjenu da ranije dođe preuzeti smjenu i istu se izvještava o tome što se do tada radilo u smjeni.

14. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

15. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

16. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 13.05.2020.godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe , temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

17. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku radnog vremena. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na sve navedeno potrebno je istaći da je tuženik dostavio ovom sudu, a sukladno nalogu ovog suda sa ročišta od 23.06.2025.godine kao prilog uz svoj podnesak od 12.07.2025..platne liste i evidenciju sati za utuženo razdoblje od 01. kolovoza 2018.godine do 13.svibnja 2020.godine, a koje činjenice je utvrdio i Centar za vještačenja u svom nalazu i mišljenju. Iz iskaza saslušane tužiteljice te pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u ovom predmetu nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je kao utuženo razdoblje u ovom postupku uzeto razdoblje od 01.08.2018.godine do 13.05.2020.godine budući je tužiteljica na Zavodu za urologiju prema zaključnom dijelu nalaza i mišljenja Centra za vještačenja radila kod tuženika do 13.05.2020.godine jer je tada i prema onome što je navela u svom iskazu otišla u mirovinu, a koju činjenicu stranke u postupku ne osporavaju. U navedenom utuženom razdoblju od 01.08.2018.godine pa sve do 13.05.2020.godine tuženik nije evidentirao, obračunavao niti plaćao primopredaju dužnosti pa u tom smislu istu nije uopće evidentirao, obračunavao ni plaćao tužiteljici radne sate provedene u primopredaji dužnosti premda iz iskaza tužiteljice u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 01.08.2018.godine pa sve do 13.05.2020.godine kad je otišla u mirovinu redovito obavljala primopredaju dužnosti i to usmenu i pismenu primopredaju na početku jutarnje smjene koja počinje od 7,00 sati i traje do 14,00 sati, te na početku popodnevne smjene koja počinje od 14,00 sati i traje do 21:00 sati. Navedeno je razvidno i iz stranice 4. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 4 spisa), a gdje vještakinja Ines Lozić navodi referirajući se na odjel Zavoda za urologiju na kojem je tužiteljica radila da ''generalno počevši od siječnja 2023.godine tuženik je vršio obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe, te je za one osobe kojima je radio obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom obračunavao i iskazivao u Evidencijama rada završetak rada za do 30 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa. '' Upravo je iz navedenog očitovanja vještakinje Ines Lozić (Centar za vještačenja) u nalazu i mišljenju razvidno da je tuženik medicinskim sestrama koje su obavljale primopredaju službe na Zavodu za urologiju, a koje su bile u radnom odnosu, za razliku od tužiteljice koja je u svibnju 2020. otišla u mirovinu počeo obračunavati primopredaju službe tek od 01.01.2023.'' Navodi vještakinje Ines Lozić iz nalaza i mišljenja se potvrđuju i proizlaze i iz pregledane odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) budući tuženik tek tom odlukom definirao pojam primopredaje dužnosti te paušalno odredio da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intezivnog liječenja 30 minuta, a iz čega proizlazi da tuženik nije ovom odlukom odredio trajanje primopredaje službe prema stvarno odrađenim satima primopredaje službe svakog od djelatnike već je samo odredio paušalno njeno trajanje, a u navedenoj odluci tuženika se navodi da se ista primjenjuje tek od 01.01.2023.godine. U navedenom smislu navedena odluka tuženika od 28.12.2022.godine se niti ne odnosi na razdoblje rada tužiteljice kod tuženika budući je tužiteljica završila s radom kod tuženika znatno prije donošenja ove odluke i to 13.05.2020.godine. Također ovo je razvidno i iz pregledanih platnih lista te plana rada i evidencija o radnom vremenu za 2020.godinu, a koje su priložene uz podnesak tuženika od 12.07.2025.godine (list 94-124 spisa) iz kojih je razvidno da tuženik u njima nije uopće evidentirao radne sate koje je tužiteljica provela u primopredaji službe budući navedene evidencije ne sadrže rubriku primopredaje dužnosti, a u planu rada i evidencijama o radnom vremenu za 2020.godinu je uredno zabilježeno da je tužiteljica 13.05.2020.godine otišla u mirovinu, koju činjenicu stranke ne osporavaju. Iz iskaza saslušane svjedokinje EJ jasno proizlazi da primopredaju dužnosti na Zavodu za urologiju i to usmenu i pismenu nisu vršile jedino medicinske sestre koje su radile samo u jutarnjoj smjeni ili samo u popodnevnoj smjeni, dok proizlazi da su primopredaju dužnosti vršile medicinske sestre koje su radile u turnusima kao i medicinske sestre koje su radile i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni. Budući je tužiteljica radila prema svom iskazu i u jutarnjoj smjeni sa radnim vremenom od 7:00

– 14:00, a i u popodnevnoj od 14:00 do 21:00 sat tada jasno proizlazi da je ista prema onome što je istakla svjedokinja EJ radila obavljala primopredaju dužnosti kako je tužiteljica i navela na početku jutarnje smjene i na početku popodnevne smjene a kad je prenosila osobi koja dolazi u smjenu sve o zdravstvenom stanju pacijenata. Što se tiče trajanja primopredaje službe iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prosječno, a ne točno vrijeme primopredaje službe na Zavodu za urologiju trajalo 20 minuta, dok iz iskaza saslušane svjedokinje EJ koja je također radila kao medicinska sestra na Zavodu za urologiju proizlazi da primopredaja službe i na odjelu i na intezivnoj skrbi, traje u pravilu 30 minuta, a da može trajati i duže u zavisnosti od zdravstvenog stanja pacijenta. Imajući u vidu iskaze tužiteljice i navedene svjedokinje EJ nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je u pravilu primopredaja na Zavodu za urologiju trajala 30 minuta i duže, a ako je trajala kraće onda je to bilo u prosjeku 20 minuta.

18. Iskaz tužiteljice kao i svjedokinje EJ u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u utuženom razdoblju od 01.08.2018.godine do odlaska u mirovinu 13.05.2020.godine na Zavodu za urologiju i to i u jutarnjoj smjeni od 7,00 do 14,00 i u popodnevnoj smjeni od 14,00 – 21,00 sat. Tužiteljica prema svom iskazu i iskazu svjedokinje EJ nije radila sa covid oboljelim pacijentima ni u Respiratorno- intezivističkom centru na Križinama ni na samom odjelu Zavoda za urologiju budući je ista otišla u mirovinu 13.05.2020.godine, a tad prema iskazu tužiteljice još nije bila službeno ni proglašena pandemija corona virusa. U tom pravcu tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 19.03.2026.godine (list 175-179 spisa) u skladu sa nalazom i mišljenjem Centra za vještačenja i više ne potražuje naknadu plaće s osnova neisplaćene covid nagrade, budući ni vještvo Centra za vještačenja u svom izračunu ne sadrži obračun covid nagrade, a što je razvidno i iz stranice 3. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 131 spisa) u kojem je razvidno da vještakinja navodi da je tužiteljica otišla u mirovinu prije stupanja na snagu Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19, a slijedom čega tužiteljica ne ostvaruje pravo na navedenu covid nagradu. U odnosu na primopredaju dužnosti iz iskaza tužiteljice i svjedokinje EJ jasno proizlazi da su na Zavodu za urologiju primopredaju dužnosti obavljale redovito pored medicinskih sestara koje rade u turnusima 12-24, 12-48 i medicinske sestre koje su obavljale primopredaju dužnosti i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni, a budući je tužiteljica rad obavljala i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni tad proizlazi da je ista obavljala primopredaju dužnosti na opisani način kako je istakla na početku jutarnje smjene u 7,00 i na početku popodnevne smjene u 14,00 sati.

19. Iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te je naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to tek od 01.siječnja 2023.godine a istu određuje paušalno, a ne prema stvarno utvrđenim satima primopredaje i to u trajanju od 20 minuta za odjele, a 30 minuta za odjele intezivne njege bez da utvrđuje stvarne sate odrađene u primopredaji službi, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije obračunavao sate primopredaje dužnosti u utuženom razdoblju od 01.01.2018.godine do njenog odlaska u mirovinu 13.05.2020. iako je ista primopredaju dužnosti morala obavljati i redovno je obavljala, a što proizlazi iz njenog iskaza i iskaza svjedokinje EJ na opisani način. I iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 4 spisa) proizlazi da je tuženik tek počevši od 01.01.2023.godine djelatnicima Zavoda za urologiju vršio obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe i da je djelatnicima koji su odrađivali primopredaju počevši od tada prikazao kao vrijeme primopredaje službe u evidencijama radnih sati u trajanju od 30 minuta. Budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da tuženik u utuženom razdoblju koje je predmet ovog postupka 01.08.2018.godine do 13.05.2020.godine unatoč tome što iz iskaza tužiteljice i EJ proizlazi da je tužiteljica vršila i morala na Zavodu za urologiju obzirom na način svog rada i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni vršiti primopredaju dužnosti i da nije smjela napustiti radno mjesto bez da izvrši primopredaju isti u evidencijama o radnom vremenu nije u tom razdoblju evidentirao, obračunavao ni plaćao tužiteljici sate primopredaje jer nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu budući u istima nisu evidentirani sati koje je tužiteljica nedvojbeno provela u primopredaji dužnosti, isti je postupio protivno odredbi članka 5. Zakona i radu i odredbama spomenutog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) pa je na tuženiku u tom smislu teret dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. Zakona o radu (''NN'' 93/14) budući je u slučaju spora u vezi sa radnim vremenom ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5.stavka 1. ovog Zakona na propisani način teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu. Tuženik neosnovano ističe u postupku da obzirom da tužiteljica nije radila u turnusu da nema iz tog razloga pravo na isplatu primopredaje dužnosti. Naime, spomenutom odredbom članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nije nigdje propisano da se primopredaja dužnosti odnosi isključivo na rad u turnusu, a navedeno nije definirano ni Zaključkom sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.02.2023.godine već je samo definirano najduže vrijeme trajanja primopredaje i kad se primopredaja službe smatra prekovremenim radom. Tuženik ničim nije dokazao suprotno tvrdnjama tužiteljice i svjedokinje EJ da tužiteljica obzirom na radno vrijeme kod tuženika u jutarnjoj smjeni od 7,00 do 14,00 i u popodnevnoj smjeni od 14,00 do 21,00 sat nije radila i da nije bila dužna vršiti primopredaju službe. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje EJ koja u iskazu decidirano navodi da medicinske sestre koje rade i ujutro i popodne, u dežurstvu, u turnusu ne odlaze sa radnog mjesta dok ne dođe osoba koja treba preuzeti smjenu, te da se tu osobu obavezno izvještava o svemu što se događa u smjenu, a da jedino sestra koja radi samo ujutro ili samo popodne nema obvezu vršenja primopredaje dužnosti na Zavodu za urologiju, a što se ne odnosi na tužiteljicu budući je ista radila prema svom iskazu i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni te je i u jednoj i u drugoj smjeni na početku iste obavljala primopredaju dužnosti u pravilu u trajanju od 30 minuta. U navedenom smislu budući tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljici isplatio 1.431,99 Eur-a s osnova neplaćene primopredaje dužnosti i posljedično naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje u iznosu od 277,76 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.709,75 Eur-a tužiteljica osnovano potražuje navedeni utuženi iznos s osnova neplaćene primopredaje dužnosti i naknade za godišnji odmor i bolovanje u utuženom iznosu od 1.709,75 Eur-a.

19. Radi utvrđivanja visine predmetnog potraživanja s osnova covid nagrade i primopredaje službe izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o. Split (vještakinja Ines Lozić).

20. Iz pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) (list 130-150 spisa) proizlazi da je vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja koristila obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) i evidencije o radnom vremenu, koje sadrže točan podatak o početku i završetku radnog vremena, za razdoblje od 01.08.2018. do 29.02.2020. godine. Iz zaključnog dijela nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do zaključno 13.05.2020.godine, te je u tom smislu vještvom obuhvaćeno kao utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 13.05.2020.godine, a kad prema iskazu tužiteljice u ovom postupku proizlazi da je ista išla u mirovinu. . Napominje se u vještvu da evidencije o radnom vremenu, koje je tuženik dostavio na zahtjev vještaka, ne sadrže datum sačinjavanja ni potpis radnika i ovlaštene osobe. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da budući je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do 13.05.2020.godine, a kad je ista prema svom iskazu otišla u mirovinu da ista shodno tome nije ostvarila posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid-19 u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. S obzirom da je u dijelu utuženog razdoblja službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, navodi se da će vještak inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Nadalje, vještakinja ističe da je uvidom u raspoloživu dokumentaciju razvidno da se tužbenim zahtjevom navodi da tužiteljica potražuje iznos po osnovi naknade za primopredaju službe 30 minuta nakon završetka radnog vremena. Uzevši u obzir navedeno, pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja za primopredaju službe, odnosno da je tužiteljica nakon završetka radnog vremena ostala raditi 30 minuta dulje, te da bi rad iznad 8 sati dnevno predstavljao prekovremeni rad, navodi se da je u Tabeli 1. da se daje obračun neisplaćene naknade za primopredaju službe. Ističe se da je generalno, počevši od siječnja 2023.g. tuženik vršio obračune koji se dovode u vezu s primopredajom službe te da je, za one osobe kojima je radio obračune, a koji se dovode u vezu s primopredajom, obračunavao i iskazivao u Evidencijama rada završetak rada za do 30 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa. Također se navodi da je vještakinja izvršila uvid u Evidencije o radnom vremenu tužiteljice za svaki dan utuženog razdoblja, utvrdila broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu te izvršila obračun naknade za primopredaju službe pod pretpostavkom da je ista rađena svakog dana neovisno o obliku rada (smjena ili turnus). Izračun naknade za primopredaju službe da je izvršen na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun da je vrijednost osnovne plaće. Naime, za svaki mjesec da je utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada, te da su uzeti u obzir dani iz Evidencija rada kada bi tužitelj, nakon radnog vremena, izvršio primopredaju. Ističe se da je vještak izračune izvršio na način da je za svaki dan kad je tužiteljica radila obračunao 30 minuta te je u slučaju, da je na evidencijama rada iskazano vrijeme koje se dovodi u vezu s primopredajom, uzeo u obzir prethodno obračunato te neovisno o odjelu, jedinici, na kojem je tužiteljica radila u utuženom razdoblju, da je vještak utvrdio razliku do 30 minuta, a koja da nije bila obračunata i prethodno plaćena. Vještakinja je istakla u vještvu i da se naknade plaća za godišnji odmor i bolovanje izračunavaju na bazi prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca odnosno od 01.05.2022. Navedene izračune je vještakinja prikazala u Tablicama koje prileže vještvu. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da po osnovi primopredaje službe, a pod pretpostavkom da je tužiteljica svakog radnog dana ostala raditi 30 minuta dulje za razdoblje od 01.08.2018. do 13.05.2020.godine tužiteljicu pripada iznos od 1.431,99 Eur-a, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe da iznosi 277,76 Eur-a, te da u tom smislu ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunate primopredaje službe iznosi 1.709,75 Eur-a (Tabela 4. stupac 4. ).

21. Ovaj sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i logičnim nalaz i mišljenje Centra za vještačenja budući je isti sačinjen sukladno nalogu ovog suda i radnopravnoj dokumentaciji koju je u spis za potrebe vještva dostavio tuženik. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju Centra za vještačenja podneskom od 19.03.2026.godine. Tuženik nije isticao primjedbe na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja već je samo na ročištu od 13.lipnja 2026.godine punomoćnica tuženika istakla da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužiteljice od 19.03.2026.godine, a u odnosu na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja je navela sa iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nije radila u turnusima pa da joj iz tog osnova ne pripada naknada za primopredaju, a u odnosu na covid nagradu da je nesporno da ista u utuženom razdoblju nije radila sa covid pacijentima pa da treba odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

24. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni ukupni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.709,75 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja i to petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

25. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik je istoj dužan sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a naknaditi parnične troškove. Tužiteljica je popisala troškove u podnesku od 19.03.2026.godine, te dodatno na ročištu od 03.lipnja 2026.godine. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 10.09.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 04.12.2024.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 17.03.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 23.06.2025.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 25.02.2026.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 20.03.2026.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 19.03.2026.godine u iznosu od 75 bodova, zastupanja na ročištu od 03.lipnja 2026.godine; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 637,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.275,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 318,75 Eur-a ukupno iznosi 1.593,75 Eur-a, te što uz zatražene troškove vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 1.859,20 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u toč. II izreke presude. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.859,20 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 26.09.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 17.03.2025..godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u ovom predmetu kao i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova, a s čime se može smatrati da joj je za primitak parničnih troškova na ovom ročištu u predmetnoj pravnoj stvari izdala specijalnu punomoć za primitak parničnih troškova. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Također punomoćnica tuženika se na ročištu od 03.lipnja 2026.godine se neosnovano protivila djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, potrebno je istaći da tužiteljica u predmetnom postupku nije djelomično povukla tužbu niti smanjila tužbeni zahtjev. Tužiteljica je po nalogu suda najprije postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 10.09.2024..godine (list 30-33 spisa), a kojim je na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće potraživala ukupan iznos od 1.480,00 Eur-a. Podneskom od 19.03.2026..godine (list 175-179 spisa) kojim je konačno uredila tužbeni zahtjev potražuje iznos od ukupno 1.709,75 Eur-a. U predmetnom slučaju se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe u vidu smanjenja tužbenog zahtjeva, već je razvidno da je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev. Naime, iz ranije postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 10.09.2024. je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ista je po nalogu suda sa postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 10.09.2024. godine potražujući iznos glavnice od ukupno 1.480,00 Eur- a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 10.09.2024. godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek po nalogu ovog suda sa ročišta od 23.06.2025. dostavio obračunske liste plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenja temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova primopredaje dužnosti te naknade za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je citiranim podneskom od 19.03.2026. godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Budući tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom u konačnici potražuje veći iznos sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenje u odnosu na svoj raniji tužbeni zahtjev od 10.09.2024. godine ne radi se o smanjenju tužbe (djelomičnom povlačenju zahtjeva), kako to ističe tuženik već o povećanju-preinaci tužbenog zahtjeva iz istog činjeničnog osnova, a kojoj se preinaci tuženik ne može protiviti (članak 191.stavak 2. ZPP-a). Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te sad iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 19.03.2026.. godine konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja. Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

U Splitu, 03. srpnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici - po punomoćnici

2/ tuženiku – po punomoćnici

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte