REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-205/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja REAL ESTATE ENTERPRISE d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 09548419273, kojeg zastupa Sandra Pleše, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, protiv tuženika TEPIH-CENTAR d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, OIB: 82118227192, kojeg zastupa Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, Marka Marulića 13, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zastupnice po zakonu tužitelja LC, punomoćnika tuženika, odvjetnice Franke Vugec, zamjenice punomoćnika tuženika i zastupnice po zakonu tuženika ĐC, dana 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Lade Draškić, Zagreb, Frane Petrića 1, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1011/2024 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-73445/2024) od 17. listopada 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 70.925,68 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 5.627,72 EUR od 9. kolovoza 2023. do isplate,

- 9.450,00 EUR od 9. rujna 2023. do isplate,

- 9.450,00 EUR od 11. listopada 2023. do isplate,

- 9.450,00 EUR od 8. studenog 2023. do isplate,

- 9.450,00 EUR od 9. prosinca 2023. do isplate,

- 9.450,00 EUR od 8. veljače 2024. do isplate,

- 9.450,00 EUR od 10. ožujka 2024. do isplate,

- 2.623,95 EUR od 10. travnja 2024. do isplate,

- 806,86 EUR od 13. travnja 2024. do isplate,

- 1.265,03 EUR od 2. svibnja 2024. do isplate,

- 3.012,63 EUR od 2. svibnja 2024. do isplate,

- 3,13 EUR od 2. svibnja 2024. do isplate,

- 674,24 EUR od 11. svibnja 2024. do isplate,

- 154,31 EUR od 3. lipnja 2024. do isplate,

- 57,81 EUR od 3. lipnja 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje za razdoblje do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.172,50 EUR s zateznim kamatama od 17. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Lade Draškić, Zagreb, Frane Petrića 1, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1011/2024 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-73445/2024) od 17. listopada 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 526,05 EUR s zateznim kamatama od 10. travnja 2024. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.716,25 EUR s zateznim kamatama od 3. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.021,25 EUR s zateznim kamatama od 3. srpnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Lade Draškić, Zagreb, Frane Petrića 1, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 1011/2024 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-73445/2024) od 17. listopada 2025., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da su stranke 15. prosinca 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora (dalje u tekstu. Ugovor o zakupu) temeljem kojeg je tuženik koristio poslovni prostor u trgovačkom centru u vlasništvu tužitelja. Zbog izrazito nepovoljnih okolnosti da je promet u trgovini tuženika drastično pao, zbog čega je tuženik trpio gubitke te su zbog toga stranke 30. lipnja 2022. sklopile Aneks Ugovoru o zakupu (dalje u tekstu: Aneks) kojim su razmjerno snizile visinu zakupnine za prvu i drugu godinu zakupa. Tijekom 2022. i 2023. da su stranke usmeno dogovorile da će tuženik i nakon 1. srpnja 2023. plaćati sniženu zakupninu u iznosu od 2,00 EUR/m2, sve dok se ne pronađe odgovarajući manji prostor u sklopu centra. Takav usmeni dogovor da je u cijelosti izvršavan, budući da je tuženik plaćao tu sniženu zakupninu, a tužitelj je istu primao bez prigovora, čime da je usmeni dogovor konvalidirao, u smislu odredbe čl. 286. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO). Zbog nemogućnosti pronalaska manjeg prostora, tuženik da je napustio predmetni prostor početkom travnja 2024., a nakon toga da je tužitelj jednostrano izdao račune za zakupninu u visini od 5 EUR/m2 te u ovom postupku potražuje tu razliku, između plaćene zakupnine u visini od 2 EUR/m2, koja je usmeno dogovorena te zakupnine u iznosu od 5 EUR/m2 koja je navedena u pisanom Ugovoru o zakupu. Osim toga, da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu za režijske troškove koji su nastali nakon što je tuženik već napustio predmetni prostor. Stoga da tuženik u cijelosti osporava utuženo potraživanje, po osnovi i visini.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da nije postojao nikakav usmeni dogovor o sniženju zakupnine za treću i ostale godine zakupa te da se na visinu zakupnine u tom razdoblju imaju primijeniti odredbe Ugovora o zakupu prema kojima je zakupnina u tom razdoblju iznosila 5 EUR/m2. Tužitelj da je tuženiku izašao u susret i snizio zakupninu isključivo za drugu polovicu prve godine zakupa te za drugu godinu zakupa te su stranke u tom smislu sklopile Aneks, a da je tužitelj imao namjeru sniziti zakupninu i za ostale godine zakupa, da bi to učinio u pisanom obliku, kao što je to činio i do tada. Ukazuje na odredbu čl. 18.2. Ugovora o zakupu prema kojoj zakupnik prima na znanje da zaposlenici zakupodavca nisu ovlašteni zakupniku odobravati dodatna prava, oslobađati ga obveza ili ugovarati druge izmjene tog ugovora. U skladu s time, da se bilo kakva e-mail korespondencija koju je tuženik vodio s zaposlenicima ne može tumačiti kao postizanje dogovora oko sniženja zakupnine, pri čemu da iz e- mailova koje je dostavio tuženik to niti ne proizlazi, već proizlazi da tuženik nije pravovremeno plaćao zakupninu. Osim toga, da je tuženik za siječanj 2024. platio puni iznos zakupnine u visini od 15.750,00 EUR, koji iznos se dobije primjenom ugovorenih 5 EUR/m2, slijedom čega da je sam tuženik tim postupkom priznao da nije postojao usmeni dogovor oko daljnjeg sniženja zakupnine. Što se tiče potraživanja po osnovi naknade režijskih troškova, ističe da je zapisnik o primopredaji poslovnog prostora potpisan 5. veljače 2024., kada je tuženik i napustio predmetni prostor te da je u tom zapisniku vidljivo stanje brojila električne energije (1.932.179 kWh) i klima komora (923.682 kWh), koje stanje da se poklapa s onim navedenim na utuženim računima, kao da si režijski troškovi obračunavani sukladno odredbi čl. 5. Ugovora o zakupu te da je vidljivo da su računi za režijske troškove u travnju 2024. znatno niži od prethodnih računa, budući da je u tom mjesecu tuženik koristio prostor samo 5 dana. Iz svakog računa da je vidljivo na koji način je vršen obračun i primjenom kojih parametara. Stoga da se od tuženika potražuje naknada za troškove samo za stvarnu potrošnju nastalu njegovim korištenjem predmetnog prostora.

4. Tuženik navodi da su tijekom trajanja Ugovora o zakupu, od prosinca 2021. do kraja kolovoza 2023., izvođeni radovi na pristupnoj prometnici trgovačkom centru, zbog čega je došlo do smanjenja broja kupaca u predmetnom trgovačkom centru i posljedičnog pada prometa tuženika. Stoga da je sukladno odredbi čl. 12. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine, broj: 125/2011., 64/2015., 112/2018., 123/2024., dalje u tekstu: ZZKP), uslijed obavljanja radova na javnim površinama koje su zakupnika djelomično ograničavali u obavljanju poslovne djelatnosti, on bio dužan plaćati zakupninu umanjenu za 30%. Upravo zbog toga da je tuženik od tužitelja zatražio zadržavanje postojeće visine zakupnine, na što da su predstavnici tužitelja usmeno pristali. Ističe da je i Aneks sklopljen s retroaktivnim učinkom, dakle, da je sklopljen 30. lipnja 2022., s primjenom od 1. srpnja 2021., čime su stranke dale pisani oblik prethodno postignutim usmenim dogovorima, slijeodm čega da je tuženik očekivao da će se na isti način postupiti i u konkretnom slučaju.

5. Tužitelj naglašava da u ovom postupku potražuje zakupninu za razdoblje od kolovoza do prosinca 2023. te od veljače do travnja 2024. (zakupninu za siječanj 2024. da je tuženik platio), a da su radovi na javnoj prometnici trajali od 16. prosinca 2021. do srpnja 2023., dakle, da su isti završili prije utuženog razdoblja, slijedom čega da nema osnove za sniženje zakupnine u omjeru od 30% niti pozivom na odredbu čl. 12. ZZKP-a.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 14. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora u objektu pod nazivom Mall Osijek sklopljen 15. prosinca 2020. između tužitelja (tadašnje tvrtke Nekretnine Istok d.o.o.) kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika s prilozima (list 45. – 64. spisa), Aneks 1 Ugovoru o zakupu poslovnog prostora u objektu pod nazivom Mall Osijek (list 65. – 67. i 116. – 118. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 68. – 75. spisa), tužiteljeva kartica partnera (list 94. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 95. spisa), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora oznake G.010 od 5. travnja 2024. (list 119. – 120. spisa), utuženi računi tužitelja (list 121. – 135. spisa), ispisi novinskih članaka s www.sib.net.hr (list 144. – 146. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 147. – 162. spisa), dopis Porezne uprave od 6. svibnja 2026. s prilozima (list 171. – 178. spisa), saslušan je svjedok JC (list 180. – 181. spisa) te zastupnica po zakonu tužitelja LC (list 182. – 183. spisa) i zastupnica po zakonu tuženika ĐC (list 183. – 184. spisa).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u prevladavajućem dijelu osnovan.

8. Predmet spora jest naplata zakupnine i režijskih troškova za poslovni prostor u trgovačkom centru u Osijeku naziva Mall Osijek i to zakupnine za razdoblje od kolovoza do prosinca 2023. te od veljače do travnja 2024., a režijskih troškova (plina, struje i vode) za razdoblje od veljače do travnja 2024.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor temeljem Ugovora o zakupu i njegova Aneksa te da je isti napustio 5. travnja 2024., kao i da je platio dio zakupnine u utuženom razdoblju, a da tužitelj u ovom postupku potražuje razliku do iznosa koji je ugovoren pisanim Ugovorom o zakupu.

10. Sporno je da li su stranke usmenim putem izmijenile pisani Ugovor o zakupu po pitanju visine zakupnine u utuženom razdoblju, na način da su istu snizile te da li se od tuženika potražuje naknada režijskih troškova za razdoblje u kojem on više nije koristio predmetni prostor, dakle, za potrošnju koja nije njegova.

11. Prema odredbi čl. 221.b ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

12. Za utužene račune koji prelaze iznos od 1.320,00 EUR sud je pribavio podatke o odbitku pretporeza od Porezne uprave te iz njenog dopisa od 6. svibnja 2026. proizlazi da je tuženik po svim tim računima koristio pravo na dobitak pretporeza, dok za ostale račune, koji glase na niže iznose, postoji presumpcija o odbitku pretporeza, jer tuženik, iako upozoren od strane suda, nije u roku od 8 dana dostavio isprave iz kojih bi se moglo utvrditi da li je to pravo korišteno (čl. 221.b st. 2. i 4. ZPP-a).

13. Dakle, presumira se da utuženo potraživanje postoji, međutim, tuženiku je dopušteno dokazivati protivno, slijedom čega je proveden daljnji dokazni postupak.

14. Ugovor o zakupu sklopljen je na razdoblje od 5 godina i 6 mjeseci s početkom od najkasnije 1. siječnja 2021. (preambula i čl. 3. Ugovora o zakupu).

15. Zakupnina je ugovorena za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. u iznosu od 1,50 EUR/m2 uvećano za PDV, a za razdoblje do 1. srpnja 2021. kako slijedi:

- za prvu godinu (od 1. srpnja 2021. do 1. srpnja 2022.) – za prvih 6 mjeseci (od 1. srpnja do 31. prosinca 2021.) u iznosu od 1,00 EUR/m2 uvećano za PDV, a za drugih 6 mjeseci (od 1. siječnja od 30. lipnja 2022.) u iznosu od 3,00 EUR/m2 uvećano za PDV,

- za drugu godinu (od 1. srpnja 2022. do 1. srpnja 2023.) u iznosu od 4,00 EUR/m2 uvećano za PDV,

- za treću godinu (od 1. srpnja 2023. do 1. srpnja 2024) u iznosu od 5,00 EUR/m2 uvećano za PDV,

- za četvrtu godinu (od 1. srpnja 2024. do 1. srpnja 2025.) u iznosu od 6,00 EUR/m2 uvećano za PDV,

- za petu godinu (od 1. srpnja 2025. do 1. srpnja 2026.) u iznosu od 6,50 EUR/m2 uvećano za PDV,

- od šeste do desete godine u iznosu od 6,50 EUR/m2 uvećano za PDV ili 5% neto prometa (čl. 4. Ugovora o zakupu).

16. Aneksom Ugovora o zakupu izmijenjena je odredba čl. 4.2. Ugovora o zakupu na način da je snižena zakupnina za drugih šest mjeseci prve godine zakupa, dakle za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., tako da se ista više ne plaća u iznosu od 3,00 EUR/m2 uvećano za PDV, već u iznosu od 2,00 EUR/m2 uvećano za PDV. Te je snižena za drugo godinu zakupa s 4,00 EUR/m2 na 2,00 EUR/m2 uvećano za PDV (čl. 2. Aneksa).

17. Nakon toga više nije bilo pisanih izmjena Ugovora o zakupu, slijedom čega je tuženik, prema sadržaju pisanog Ugovora o zakupu, u utuženom razdoblju, koje odgovara trećoj godini zakupa, trebao plaćati zakupninu u iznosu od 5,00 EUR/m2 uvećanom za PDV, a kako prostor oznake G.010 kojeg je koristio tuženik ima površinu od oko 2.520,00 m2 (čl. 1.1. Ugovora o zakupu), to znači da je mjesečno trebao plaćati zakupninu u iznosu od 12.600,00 EUR uvećano za PDV, dakle, 15.750,00 EUR.

18. Zakupnina se je plaćala u roku od 15 dana od primitka računa za tekući mjesec (čl. 4.3. Ugovora o zakupu).

19. Osim toga, tuženik se je obvezao plaćati režijske troškove u visini njegove stvarne potrošnje, s time da je utvrđeno da je predmet zakupa opremljen individualnim brojilima za dio režijskih troškova (grijanje, električna energija, voda) za koje su se računi ispostavljali zakupodavcu pa je ugovoreno da će zakupodavac iste prefakturirati zakupniku u visini stvarnih troškova u omjeru površine predmeta zakupa , dok će ostale troškove za koje će se računi ispostavljati izravno zakupniku, zakupnik plaćati izravno njihovim isporučiteljima (komunalna i vodna naknada, telefon i sl.) (čl. 5. Ugovora o zakupu).

20. U pogledu toga nije bilo nikakvih izmjena Ugovora o zakupu.

21. Iz zapisnika o primopredaji poslovnog prostora oznake G-010 od 5. travnja 2024., u kojem se, između ostalog, utvrđuje da je tuženik s tim danom predao prostor natrag tužitelju, utvrđuje se i stanje brojila električne energije – 1.932.179 kWh, stanje brojila klima komora (3.2 i 3.1) – 323 682 kWh, stanje brojila chillera – 292 170 kWh, stanje kalorimetra – 1.174.500 mWh te stanje brojila za vodu – 821 m3.

22. Iz utuženih računa proizlazi da se od tuženika potražuje naknada za potrošnju plina u veljači i ožujku 2024., da se na svakom od tih računa nalazi početno i završno stanje brojila (kalorimetra) te se tuženiku obračunava potrošnja prema utvrđenoj razlici stanja, po cijeni po kojoj je i tužitelju isporučitelj plina obračunao taj energent (0,07594 Eur/kWh odnosno 0,07597 EUR/kWh), s time da je na računu za ožujak 2024. kao završno stanje brojila iskazano upravo ono koje se navodi u zapisniku o primopredaji od 5. travnja 2024. – 1.174.500 kWh.

23. Stoga je očito da je tuženiku potrošnja plina obračunata prema stvarnoj potrošnji, isključivo za razdoblje dok je bio u predmetu zakupa te prema ugovorenoj cijeni.

24. Nadalje, iz utuženih računa proizlazi da se od tuženika potražuje naknada za potrošnju električne energije, općenito i za klima komore, za ožujak i travanj 2024. I u tom slučaju se na svakom od računa nalazi početno i završno stanje brojila električne energije te se tuženiku naplaćuje potrošnja prema utvrđenoj razlici između ta dva stanja, po cijeni i modelu po kojoj je i tužitelju isporučitelj električne energije obračunao taj energent, s time da je na računima za travanj 2024. kao završno stanje brojila iskazano upravo ono koje se navodi u zapisniku o primopredaji od 5. travnja 2024. – za općenito brojilo električne energije – 1.932.179 kWh, a za brojilo za klima komore – 323.682 kWh.

25. Za napomenuti je da su računi za potrošnju električne energije za ožujak 2024. iznosili 3.012,63 EUR (općenito potrošnja) i 1.265,03 EUR (klima komore), dok su za travanj 2024. iznosili 154,31 EUR i 57,8 EUR, iz čega je vidljivo da se potrošnja električne energije odnosi samo na onih 5 dana u travnju 2024. tijekom kojih je tuženik koristio predmetni prostor.

26. Stoga je očito da je tuženiku i potrošnja električne energije obračunata prema stvarnoj potrošnji, isključivo za razdoblje dok je bio u predmetu zakupa te prema ugovorenoj cijeni.

27. Naposljetku, iz utuženih računa proizlazi da se od tuženika potražuje naknada za potrošnju vode u ožujku 2024., s time da se na računu navodi početno stanje i završno stanje, koje odgovara onom iz zapisnika o primopredaji (821 m3) te je za utvrđenu razliku (1 m3) tuženiku obračunata potrošnja prema cijeni po kojoj je tužitelju isporučitelj vode izvršio naplatu.

28. Stoga je očito da je tuženiku i potrošnja vode obračunata prema stvarnoj potrošnji, isključivo za razdoblje dok je bio u predmetu zakupa te prema ugovorenoj cijeni.

29. Slijedom navedenog, neosnovano je osporavanje tuženika u odnosu na utuženo potraživanje naknade stvarnih režijskih troškova korištenja predmetnog poslovnog prostora.

30. U odnosu na zakupninu, tužitelj potražuje samo razliku između plaćenog iznosa i iznosa koji je bio ugovoren pisanim Ugovorom o zakupu, a za travanj 2024. razmjerno razdoblju korištenja (tako to proizlazi iz dostavljenog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja).

31. Dakle, tužitelj za kolovoz 2023. potražuje zakupninu u preostalom iznosu od 5.627,72 EUR (od obračunatog iznosa od 15.750,00 EUR tuženik je platio 10.122,28 EUR), za razdoblje od rujna do prosinca 2023. te veljače i ožujka 2024. tužitelj potražuje po 9.540,00 EUR mjesečno (od obračunatih 15.750,00 EUR tuženik je patio 6.300,00 EUR) te za travanj 2024. tužitelj potražuje 3.150,00 EUR.

32. Ugovorom o zakupu je ugovoreno na koji način i iz kojih razloga svaka strana ima pravo jednostrano raskinuti ugovor odnosno isti otkazati.

33. Iz isprava u ovom spisu i ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi da je predmetni Ugovor o zakupu jednostrano raskinut niti otkazan uz poštovanje ugovorene procedure, već proizlazi da je isti sporazumno raskinut najkasnije s danom izlaska tuženika iz predmetnog prostora, 5. travnja 2024. (ugovori propisanog oblika mogu se raskinuti sporazumom u bilo kojem obliku – čl. 288. ZOO-a).

34. Stoga tužitelj ne može za travanj 2024. potraživati naplatu cijele mjesečne zakupnine u iznosu od 15.750,00 EUR, na koji iznos glasi račun za taj mjesec, već samo njen razmjerni dio. Budući da travanj ima 30 dana, a tuženik je prostor koristio 5 dana, to bi trebao platiti 5:30=0,16666 ili 16,66% ugovorene mjesečne zakupnine odnosno 2.623,95 EUR, a ne 3.150,00 EUR koliko to od njega potražuje tužitelj prema dostavljenom izvatku iz poslovnih knjiga.

35. To sve vrijedi ako se na ugovorni odnos stranaka ima primijeniti visina zakupnine kako je ugovorena pisanim Ugovorom o zakupu.

36. Naime, prema tvrdnji tuženika, Ugovor o zakupu je usmeno izmijenjen te je zakupnina za utuženo razdoblje (treću godinu zakupa) snižena s prethodno ugovorenih 5,00 EUR/m2 na 2,00 EUR/m2 te ukazuje na odredbu čl. 12. ZZKP-a o pravu na umanjenje zakupnine za 30% u slučaju obavljanja javnih radova koji ograničavaju poslovnu djelatnost zakupnika.

37. Ugovor o zakupu poslovnog prostora mora biti sklopljen u pisanom obliku, u protivnom je ništetan (čl. 4. st. 3. i 4. ZZKP-a).

38. Zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora (čl. 286. st. 2. ZOO-a).

39. Ali su pravovaljane kasnije usmene pogodbe kojima se umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana (čl. 286. st. 4. ZOO-a).

40. Pisana forma ugovora o zakupu poslovnog prostora nije propisana samo u interesu ugovornih strana, već i radi zaštite trećih osoba koje sudjeluju u pravnom prometu nekretnina (zakup se može upisati u zemljišne knjige samo ako je sklopljen u pisanom obliku; novi vlasnik ima prema zakupniku ista prava i dužnosti kao i raniji vlasnik s kojim je sklopljen ugovor o zakupu do isteka tog ugovora, koja prava i dužnosti se ne bi mogla dokazati bez pisane forme ugovora o zakupu; pisana isprava služi Poreznoj upravi kao temelj za kontrolu obračuna poreza na dohodak ili dobit zakupodavca i sl.), slijedom čega eventualna naknadna usmena pogodba kojom su predmetne stranke umanjile tuženikovu obvezu po pitanju plaćanja zakupnine ne bi bila valjana.

41. Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo (čl. 294. ZOO-a).

42. Tako tuženik tvrdi da je usmeni sporazum o izmjeni pisanog Ugovora o zakupu konvalidirao, jer su ugovorne strane ispunile u cijelosti obveze koje su proizlazile iz te usmene izmjene, konkretno, tuženik je platio tužitelju zakupninu u usmeno sniženom iznosu.

43. Međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti da je postojao usmeni sporazum o sniženju zakupnine, dakle, nije postojao sporazum koji bi mogao konvalidirati.

44. Tako iz dostavljene e-mail korespondencije proizlazi da je tuženik poslao tužitelju molbu da se i za treću godinu zakupa, koja započinje 1. srpnja 2023. (e-mail je poslan 26. svibnja 2023.) zadrži postojeća visina zakupnine (dakle, 2,00 EUR/m2), umjesto da se primijeni ugovorena zakupnina od 5,00 EUR/m2 uvećano za PDV, međutim, nema dokaza da je tužitelj na tu molbu pristao.

45. Štoviše, zaposlenik tužitelja ĆC podsjeća tuženika da imaju potpisani obvezujući ugovor te da mora plaćati barem onaj nesporni dio zakupnine i režije, koji dug da raste, a ostalom da se tek razgovara (e-mail od 22. studenog 2023. te 17. siječnja 2024.).

46. Iz toga ne proizlazi da je tužitelj bio suglasan da tuženik ne plati ostatak do ugovorenog iznosa zakupnine, već da je htio od tuženika ishoditi bilo kakvo plaćanje, bez da se je odrekao prava potraživati naplatu cjelokupnog ugovorenog iznosa.

47. Sud je saslušao svjedoka JC, zaposlenika tuženika koji je sudjelovao u predmetnoj e-mail korespondenciji. Isti je iskazao da je bio zaposlen kod tuženika do siječnja 2025. te je u tom razdoblju sudjelovao na sastancima na kojima se je pregovaralo o sniženju zakupnine za 3. godinu zakupa zasnovanog temeljem predočenog mu Ugovora o zakupu od 15. prosinca 2020. Konkretno da je razgovarao s MC i osobom imena ĆC te im je rekao da je promet tuženika u tom prostoru jako loš, da je općenito financijska slika loša i da će tuženik morati izaći iz tog prostora ako se nešto ne promijeni. Taj prostor da je tuženiku bio prevelik te mu je trebao manji prostor i tuženik je htio da se zakupnina snizi na iznos koji je vrijedio u prvih 6 mjeseci ugovora o zakupu odnosno na iznos od 2 EUR po m2 uvećano za PDV. Tvrdio je da je postigao dogovor s MC i osobom imena ĆC da će zakupodavac pronaći manji prostor za tuženika, a do tada da tuženik može plaćati 2 EUR po m2 uvećano za PDV. Dakle, njemu da je rečeno da će takvo sniženje zakupnine biti odobreno sve do tuženikovog prelaska u manji prostor, s primjenom od 1. srpnja 2023. Nakon što mu je pročitan e-mail od 22. studenog 2023. kojeg je njemu poslao ĆC, a u kopiji se nalazi MC, a u kojem ĆC piše da bi Tepih centar d.o.o. trebao sukladno dogovoru podmirivati barem onaj nesporni dio zakupnine i režija te je upitan zašto se spominje nesporni dio, odnosno da li to znači da je postojao i sporni dio zakupnine, svjedok je odgovorio da je ĆC upotrijebio taj izraz zato što u tom trenutku nije imao formalni dokument ispred sebe, a pod formalnim dokumentom podrazumijevao je odobrenje koje bi u tom trenutku bilo knjiženo u sustavu ili potpisani aneks ugovora o zakupu. MC da je bio menadžer trgovačkog centra Mall Osijek te je on po mišljenju svjedoka bio ovlašten samostalno dogovarati sniženje zakupnine, budući da je tuženik prethodno s njime bio dogovarao sniženje koje je naknadno bilo odobreno. Direktorica zakupodavca da se je uključila na sastanke tek negdje u studenom 2023. i svjedok nije mogao izjaviti da je direktorica izričito potvrdila da je dogovoreno smanjenje zakupnine, ali da je to svejedno bilo prethodno dogovoreno s MC. Odgovarajući na pitanja tužitelja svjedok je naveo da je on dogovorio sklapanje Aneksa Ugovora o zakupu upravo s MC te da se je i prije potpisivanja Aneksa kojim je snižena zakupnina ista već plaćala u tom sniženom iznosu sukladno postignutom usmenom dogovoru, samo što je tužitelj izdavao račune na puni iznos, a nakon što je potpisan Aneks tužitelj je izdao odobrenje temeljem kojeg su prethodno izdani računi stornirani za iznos koji je premašivao zakupninu iz Aneksa. Tvrdio je i da je dobio e-mail u kojem se tuženika poziva da podmiri troškove popravka agregata, režijske troškove i zakupninu u iznosu od 2 EUR po m2 uvećano PDV što je smatrao pisanom potvrdom usmenog dogovora.

48. Zastupnica po zakonu tužitelja LC u svom iskazu navodi da ona nije bila od početka uključena na sastancima koji su vođeni između predstavnika tužitelja i tuženika vezano za molbu tuženika da mu se za 3. godinu zakupa odobri sniženje zakupnine. MC da je kao menadžer centra bio ovlašten pregovarati s zakupnicima te čuti njihove želje i potrebe, ali da je konačnu odluku donosila uprava društva tužitelja te je u konkretnom slučaju moralo doći do pisane izmjene ugovora o zakupu, a kako do toga nije došlo, da nema govora o tome da je među strankama usmeno postignut sporazum o sniženju zakupnine. Napomenula je da je za prethodno razdoblje, zbog izgradnje pristupne ceste, na zahtjev tuženika, tužitelj pristao jednom pisano izmijeniti ugovor o zakupu i sniziti zakupninu za to razdoblje, ali ne i za buduće razdoblje te da je sam tuženik predložio skalabilnu zakupninu koja je u konačnici unesena u ugovor o zakupu. ĆC da je diplomirani pravnik koji nije bio ovlašten samostalno dogovarati sniženje zakupnine, već bi on po njenom nalogu izrađivao pisani ugovor o zakupu i njegov aneks, nakon što bi bio obaviješten da je postignut dogovor, a kojeg u konkretnom slučaju nije bilo. U odnosu na e-mailove ČC u kojima se spominje "nesporni iznos zakupnine" navela je da taj termin nije značio da je postignut usmeni dogovor po pitanju visine zakupnine, već da se tuženik poziva platiti iznos za koji on smatra da bi trebao platiti, a da će se ostatak eventualno regulirati kasnije ako se postigne dogovor, a u konkretnom slučaju da dogovora oko sniženja nije bilo. Tužitelj da je uvijek izdavao račune sukladno važećem ugovoru, a da je nakon sklapanja pisanog Aneksa izdano računovodstveno odobrenje.

49. Zastupnica po zakonu tuženika ĐC u svom iskazu navodi da je bila prisutna na sastanku na kojem je bila prisutna i LC na kojem da je tuženiku izričito rečeno tuženiku da može za poslovni prostor u trgovačkom centru Mall Osijek plaćati zakupninu od 2 EUR po m2 sve dok se tuženiku ne nađe manji prostor. Da se je radilo o sastanku od 9. studenog 2023., nakon kojeg je tuženik sastavio promemoriju u kojoj se navodi što je dogovoreno, a koja promemorija da je poslana i tužitelju te da tužitelj na istu nije imao nikakvih prigovora. Što se tiče potpisivanja pisanog aneksa ugovora o zakupu naglasila je da je tužitelj bio svjestan da je sam trgovački centar pred kolapsom, da su zakupnici napuštali poslovne prostore, a tuženik da je bio daleko najveći zakupnik, s obzirom da je njegov prostor u prizemlju zauzimao površinu od 2.520 m2, a radovi na pristupnoj cesti da su se prolongirali i trajali su sve do listopada 2023. što da je značajno utjecalo na posjećenost trgovačkog centra. S obzirom da je tuženik već imao prethodno iskustvo s tužiteljem da je dobio odobrenje za cijelu 2022. tek u prosincu 2022., iako je sam pisani Aneks potpisan 30. lipnja 2022., tuženik je bio uvjeren da će mu tužitelj dati odobrenje i za 2023., iako u tom trenutku formalni aneks nije bio potpisan. Navela je da je tuženik i prije sklapanja Aneksa od 30. lipnja 2022. i nakon toga, sve do odobrenja u prosincu 2022., knjižio račune tužitelja u punom iznosu na koji su bili izdani te koristio pravo na odbitak PDV-a po istima, iako je faktično plaćao zakupninu u sniženom, usmeno dogovorenom iznosu. Nakon izdanog odobrenja tuženik da je izvršio korekciju PDV-a po ulaznim računima. Sve te račune da je tuženik plaćao u rokovima dospijeća. Navela je da nije imala razloga sumnjati da MC i ĆC nisu ovlašteni u ime tužitelja dogovoriti sniženje zakupnine za predmetni prostor, budući da je MC bio glavni pregovarač u ime tužitelja i kada se dogovarao ulazak tuženika u predmetni poslovni prostor te kod svih izmjena detalja vezanih za taj poslovni prostor.

50. Sud nije saslušao svjedoka MC, jer navedeni svjedok (iz opravdanih razloga) nije pristupio na ročište koje je bilo određeno radi njegovog saslušanja, a odlučne sporne činjenice je bilo moguće utvrditi iz preostalih dokaza.

51. Iskazi svjedoka JC i zastupnice po zakonu tuženika ĐC nisu uvjerljivi u dijelu u kojem isti tvrde da je s MC dogovoreno usmeno sniženje zakupnine za treću godinu zakupa, dakle, za utuženo razdoblje.

52. Prije svega, svjedok L tvrdi da je dobio e-mail u kojem se tuženika poziva, između ostalog, da podmiri zakupninu u iznosu od 2 EUR po m2 uvećano za PDV što je smatrao pisanom potvrdom usmenog dogovora. Da takav e-mail postoji, tuženik bi sigurno ga dostavio, kao što je dostavio i ostale e-mailove u kojima se tako nešto ne navodi.

53. Nije uvjerljivo da su svjedok JC ili zastupnica po zakonu tuženika postigli dogovor oko sniženja zakupnine s MC, jer bi onda tako nešto bilo vidljivo iz dostavljene e-mail korespondencije, a nije, već iz iste proizlazi da je tužitelj teretio tuženika za iznos zakupnine prema potpisanom ugovoru, upravo u tom iznosu je tužitelj izvršio knjiženja tuženikove obveze te su i zaposlenici tužitelja međusobno komunicirali da upravo tako knjiženi dug predstavlja stvarni dug tuženika.

54. Iako je svjedok JC poslao MC i AC promemoriju sa sastanka od 9. studenog 2023., u kojoj se, između ostalog, navodi ''fakturira se do kraja godine po 5 eura po m2 (plaćamo po 2 eura po m2)'', tako nešto nije potvrđeno s tužiteljeve strane.

55. Štoviše, u kasnijoj e-mail korespondenciji od 22. studenog 2023. i 17. siječnja 2024., vođenoj između ĆC i JC (u kopiji se nalaze OC i EC) izričito proizlazi da se tužitelj drži ''potpisanog obvezujućeg ugovora'' te da tuženik mora plaćati barem onaj za njega nesporni dio zakupnine i režije, a koje očito nije plaćao odnosno plaćao je s značajnim zakašnjenjem, dok se ovaj sporni dio ''rješava''.

56. Dakle, jedino što proizlazi iz takve e-mail korespondencije jest da su stranke pregovarale oko daljnjeg sniženja zakupnine, ali da dogovor nije postignut, zbog čega je tuženik bio dužan tužitelju platiti zakupninu u iznosu koji je ugovoren pisanim Ugovorom o zakupu.

57. U svjetlu toga neuvjerljivi su i navodi zastupnice po zakonu tuženika ĐC da je tuženiku na sastanku od 9. studenog 2023. izričito rečeno da do preseljenja u manji prostor može plaćati 2 EUR/m2, osobito kada se uzme u obzir njen dopis od 10. travnja 2024., naslovljen ''Plan otplate dospjelih dugovanja'', u kojem ne spominje nikakav postignuti dogovor, već moli tuženika da obračuna tužitelju zakupninu za drugu polovicu 2023. po cijeni od 2 EUR/m2, koliko je iznosila ugovorena zakupnina za prvu polovicu 2023., odnosno da mu izda odobrenje za razliku od 3 EUR/m2 u ukupnom iznosu od 45.360,00 EUR uvećano za PDV, budući da mu je tužitelj fakturirao zakupninu u iznosu od 5 EUR/m2 uvećano za PDV, dok će zakupninu za 2024. tuženik platiti ''u cijelosti po ugovorenoj cijeni od 5 eura po m2'', ali moli da mu se odobri plaćanje u 4 rate (list 158. – 159. spisa).

58. Tužitelj niti na tu zamolbu nije odgovorio potvrdno, već je zastupnica po zakonu tužitelja LC podsjetila tuženika na njegove obveze navedene u zapisniku o primopredaji od 5. travnja 2024. (list 160. spisa).

59. To što su stranke jednom prethodno ispregovarale i dogovorile izmjenu Ugovora o zakupu i istu provele sklapanjem pisanog Aneksa, a da je prethodno tuženik postupao na isti način kao i u konkretnom slučaju, dakle, da je plaćao zakupninu u sniženom iznosu i čekao je da tužitelj pristane na to sniženje, nije stvorilo poslovnu praksu temeljem koje je tuženik mogao opravdano očekivati da će tužitelj ponovno postupiti na isti takav način.

60. Bez suglasne volje obje ugovorne strane nema izmjene Ugovora o zakupu, a u konkretnom slučaju je u potpunosti izostala takva volja tužitelja.

61. Dakle, Ugovor o zakupu nije usmeno izmijenjen po pitanju visine zakupnine za treću godinu zakupa (utuženo razdoblje), budući da nije postignut usmeni sporazum pa isti nije mogao niti konvalidirati.

62. Drugo je pitanje sniženja zakupnine po odredbi čl. 12. ZZKP-a.

63. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZZKP-a za vrijeme trajanja radova na javnim površinama zbog kojih zakupnik nije mogao koristiti poslovni prostor, zakupnik nije dužan plaćati zakupninu.

64. Ako je zakupnik zbog radova na javnim površinama djelomično ograničen u obavljanju poslovne djelatnosti, za vrijeme trajanja tih radova zakupnik je dužan plaćati zakupninu umanjenu za 30% (čl. 12. st. 3. ZZKP-a).

65. Sve i kada bi se uzelo da je tuženik zbog radova koji su se obavljali na javnoj prometnici koja je ujedno bila i pristupna cesta prema trgovačkom centru Mall Osijek u kojem se je nalazio predmet zakupa bio ograničen u obavljanju poslovne djelatnosti, budući da je kupcima bilo otežano pristupjeti njegovoj trgovini, što se je očitovalo u padu tuženikovog trgovinskog prometa, a time i dobiti, takvo ograničenje je prestalo prije treće godine zakupa, dakle, prije utuženog razdoblja.

66. Naime, iz ispisa novinskog članka objavljenog na mrežnoj stranici www.sib.net.hr dana 14. prosinca 2021. pod naslovom ''Zatvara se Čepinska, radovi će trajati do srpnja 2023. godina'', kojeg tuženik dostavlja kao dokaz trajanja radova, na kojem ispisu je rukom napisano ''16.12.2021. – 07.2023. … trajanje radova'' proizlazi da su radovi na javnoj prometnici trajali do kraja srpnja 2023., kada je Ugovor o zakupu bio u drugoj godini za koje je tuženiku odobreno sniženje zakupnine i potpisan je Aneks, međutim, u ovom postupku utuženo je razdoblje od kolovoza 2023., za treću godinu zakupa.

67. Stoga tuženiku ne pripada sniženje zakupnine za utuženo razdoblje niti temeljem odredbe čl. 12. st. 3. ZZKP-a.

68. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju platiti utužene račune za režijske troškove (plin u veljači 2024. u iznosu od 806,86 EUR, električna energija u ožujku 2024. u iznosu od 1.265,03 EUR i 3.012,63 EUR, voda za ožujak 2024. u iznosu od 3,13 EUR, pin za ožujak 2024. u iznosu od 674,24 EUR te električna energija u travnju 2024. u iznosu od 154,31 EUR i 57,81 EUR) te račune za zakupninu za kolovoz 2023. u preostalom iznosu od 5.627,72 EUR, za razdoblje od rujna do prosinca 2023. te za veljaču i ožujak 2024. u preostalim iznosima od po 9.450,00 EUR te za travanj 2024. u razmjernom iznosu od 2.623,95 EUR (a ne u potraživanom iznosu od 3.150,00 EUR), dakle, dužan mu je platiti ukupno 70.925,68 EUR pa je u tom dijelu valjalo održati na snazi platni nalog, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 71.451,73 EUR, za iznos od 526,05 EUR s zateznim kamatama od 10. travnja 2024., valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

69. Na dosuđene pojedinačne iznose tuženik je dužan platiti zatezne kamate od prvog dana nakon dana dospijeća navedenog na tim računima, a to je 15. dan od dana njihova izdavanja, kojeg dana ih je tuženik očito zaprimio, što je u skladu s odredbama Ugovora o zakupu (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

70. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

71. Stoga je i u pogledu zateznih kamata, njihovog tijeka i stope, valjalo održati na snazi platni nalog.

72. Budući da je tužitelj gotovo u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, odnosno nije uspio tek u razmjerno neznatnom dijelu u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi (uspio je s 70.925,68 EUR/71.451,73 EUR=0,99263, dakle, u omjeru od 99,26%, što znači da nije uspio u omjeru od 0,74%), to mu naknada troškova ovršnog i parničnog postupka pripada u cijelosti, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

73. Tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 1.347,50 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/) i za javnobilježničku naknadu u iznosu od 825,00 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku /Narodne novine, broj: 9/2021., 18/2022., 154/2022./), dakle, ukupno mu pripada 2.172,50 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024./) po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za izvanugovorna potraživanja.

74. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi i po pitanju troškova ovršnog postupka.

75. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 71.451,73 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troška za podnesak od 2. ožujka 2026. u iznosu od 1.347,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 1. travnja 2026. u iznosu od 1.347,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 14. travnja 2026. u iznosu od 673,75 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 25. svibnja 2026. u iznosu od 1.347,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 4.716,25 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude (čl. 151. st. 3. ZPP- a) do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za izvanugovorna potraživanja.

76. Tužitelju ne pripada naknada za podnesak od 20. svibnja 2026., budući da isti po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (tužitelj bespotrebno ukazuje sudu na pravne posljedice iz odredbe čl. 221.b ZPP-a, nakon što je sud pribavio podatke o odbitku pretporeza po utuženim računima).

77. Stoga je preko iznosa od 4.716,25 EUR do zahtijevanog iznosa od 6.737,50 EUR, za iznos od 2.021,25 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

78. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku