Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: K-21/2026-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Pražetina Kaleb, predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Ingrid Korenčić i Zvonka Zime, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Radinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VC, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-95/2025 od 2. prosinca 2025., nakon održane javne rasprave 20. svibnja 2026., 12. lipnja 2026. i 3. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenice ŽDO u Zagrebu VCN, optuženika osobno, braniteljice optuženika Đurđice Kos, odvjetnice u Zagrebu, dana 3. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

optuženi VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŠC i HC, rođenog **.**.1988. u mjestu Gujirat, Pakistan, s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite "Porin", Zagreb, Sarajevska cesta 41, državljanin Pakistana, neoženjen, bez djece, građevinski radnik, nepismen, bez imovine, bez primanja, osuđen presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici br. K-14/2020 od 9. lipnja 2021., pravomoćnom 20. siječnja 2022., na kaznu zatvora u trajanju 3 godine zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. KZ/11., sada u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

I. što je:

dana 2. lipnja 2025. oko 15,00 sati u [adresa], nakon što je sa žrtvom EC putem mobilnog telefona kratko komunicirao vezano za njezino zapošljavanje te nakon što ju je odveo na razgovor za posao konobarice u lokalu „Klara“ na adresi [adresa], sa imenovanom se vratio u kuću u kojoj neprijavljeno boravi gdje mu je žrtva RC rekla da želi otići i pronaći drugi smještaj, u nakani da je onemogući u slobodi kretanja, zaključao je ulazna vrata kuće, a ključ skrio tako da ga žrtva nije mogla pronaći, nakon čega je u nakani da protivno njezinoj volji s njom izvrši više spolnih odnosa, najprije je gurnuo na krevet i rekao joj da nigdje ne može ići, skinuo joj hlače i gaće do koljena, čemu se PC opirala, vrištala te ga udarala nogama, govorila mu da je ne ubije i molila da joj ne učini neko zlo, na što joj je govorio da ne vrišti jer je tamo nitko neće čuti, nakon čega je od imenovane tražio da se skine do gola što je imenovana u strahu i učinila, a kada je pokušala uzeti svoj mobilni telefon, iz ruke joj ga je uzeo te je pobrisao sve poruke koje su njih dvoje međusobno izmijenili, nakon čega je tražio da ga oralno zadovolji što je PC u strahu i učinila na način da je njegov spolni organ stavila u usta te ga oralno zadovoljavala oko 30 minuta, nakon čega ju je ponovno gurnuo na krevet, na silu je rukama raširio njezine noge te iako se tome fizički opirala te mu ponovno govorila da to ne želi, svoje spolovilo je stavio u njezino i tako s njom obavio spolni odnos, nakon čega ju je još jednom zastrašio rekavši joj da je u svojoj domovini nekog ubio, a tijekom noći s 2./3. lipnja 2025. sa žrtvom obavio još dva vaginalna spolna odnosa pri čemu se RC u strahu da je ne ubije nije opirala ni vrištala, tijekom čega je u jednom navratu pokušao spolovilom penetrirati u njezin anus pa kako mu je žrtva rekla da ima zdravstvenih problema s rektumom, od navedenog je odustao, nakon čega je žrtvi tijekom jutra dozvolio da se svojim roditeljima javi sa svojeg mobilnog telefona, što je žrtva iskoristila te sišla u prizemlje kuće, gdje je pokušala pronaći ključ ulaznih vrata kako bi napustila kuću, u čemu nije uspjela jer je ključ sakrio, ali se porukom sa svojeg mobilnog telefona javila ŠCN od kojeg je zatražila pomoć pa kada su na navedenu adresu po dojavi došli djelatnici policije, pobjegao je kroz prozor kuće,

- dakle, uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju i drugoga protupravno zatvorio i držao ga zatvorenim s ciljem da ga prisili da što trpi,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje – opisano u članku 153. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 153. stavku 2. KZ/11. i kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode iz članka 136. stavaka 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 136. stavku 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.

III. na temelju članka 153. stavka 2. KZ/11. optuženom VC se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) GODINA

na temelju članka 136. stavka 2. KZ/11. optuženom VC se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

pa se na temelju članka 51. KZ/11. optuženi VC

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

6 (ŠEST) GODINA I 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VC se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju 5. lipnja 2025. pa nadalje.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi VC oslobađa se obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog VC zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanja iz članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv osobne slobode

– protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavaka 1. i 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.

2. Pozvan očitovati se o osnovanosti optužbe, optuženi VC je naveo da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. Tijekom ovog postupka, u dokaznom je postupku sud u svojstvu svjedoka ispitao svjedoke TC (list 276 spisa) i ŠCN (list 277 spisa), a na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka OC (list 118 spisa) i svjedokinje JC (list 119 spisa). Na temelju članka 292. stavka 6. ZKP/08. na raspravi je reproducirana snimka iskaza žrtve LC s dokaznog ročišta održanog 17. listopada 2025. (list 134 spisa).

3.1. Nadalje, na temelju članka 430. ZKP/08. pregledana je i pročitana dokumentacija koja prileži spisu predmeta, i to: izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Sektora krim policije, Odjela za potrage, Policijske uprave zagrebačke, broj:

511-19-41/3-K-73/2025 od 5. lipnja 2025. (list 4-7 spisa), službena zabilješka o dojavi uz izvješće djelatnika policijske postaje Sv. Ivan Zelina, PUZ-a od 3. lipnja 2025. (list 10-11 spisa), zapisnik o očevidu, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, Sektora krim policije PUZ-a, broj: 511-19-15/1-41-K-73/25 od 3. lipnja 2025. (list 14-16 spisa), kriminalističko tehničkog izvješće (list 17 spisa), povijest bolesti Kliničkog bolničkog centra "Zagreb", Klinike za ženske bolesti i porode na ime LC od 3. lipnja 2025. (list 20 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 5. lipnja 2025.(list 28 spisa) i zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PP Sveti Ivan Zelina, PUZ-a broj: 511-19-41/3-K-73/25 od 10. studenoga 2025. uz izvješće od 26. studenog 2025. (list 159 – 172 spisa), pročitan je Izvadak iz kaznene evidencije optuženika (list 267 spisa) te je ispitan optuženik (list 286-287 spisa).

4. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je optuženik sa žrtvom EC komunicirao putem mobilnog telefona vezano za njezino zapošljavanje, da ju je odveo na razgovor za posao konobarice u caffe bar „Klara“, i s njom bio u kući u kojoj neprijavljeno boravi, gdje su imali oralni spolni odnos i da je nakon dolaska policije pobjegao kroz prozor kuće.

4.1. Sporno je, je li optuženik žrtvu onemogućio u slobodi kretanja, zaključavanjem ulaznih vrata kuće i skrivanjem ključa, je li i kada, protivno njezinoj volji izvršio s njom oralni i više vaginalnih spolnih odnosa.

5. Optuženi VC je u obrani potvrdio da je imao sa žrtavom seksualne odnose prvog dana su se našli u periodu od ujutro do popodne. Opisuje njihov zajednički odlazak u caffe bar, gdje ga je čekala dok je on otišao u trgovinu nešto kupiti za jelo, za koje vrijeme ona nije tražila pomoć. Rekao joj je da može ići nazad u 5 sati popodne, što je ona odbila jer bi morala osobi iz Kine koja ju je zaposlila platiti 5.000 eura na ime naknade jer je posao napustila. Na njegovo inzistiranje, rekla je da će otići ako joj on (optuženik) plati 1.000 eura na što nije pristao. Nakon toga je žrtva rekla da će onda otići ujutro te su zajedno popili kavu. Pobjegao je po dolasku policije jer je lagao da ima dokumente. Objašnjava da je žrtva mogla tražiti pomoć da je htjela jer su večer prije dolazili ljudi koji su skupljali otpad, cijelo vrijeme je bila na telefonu, nije joj ništa uzeo na silu niti primijenio prema njoj fizičku silu, nije ju ograničio u kretanju. Opisuje da je ona inicirala seksualni odnos te ga je oralno zadovoljavala, a vaginalni odnos nisu imali, iako je on isti pokušao ostvariti.

5.1. Dodaje da su policijski djelatnici po dolasku rekli da je razlog njihovog dolaska informacija da je netko nekoga oteo, a objašnjavajući koji bi bio motiv žrtve da ga neosnovano prijavi naveo je da ga zapravo nije ona prijavila policiji, već osobe kojima je smetalo da on posreduje u zapošljavanju V, obzirom je i žrtva iz Nepala što proizlazi iz iskaza svjedoka ispitanih na raspravi. Nema reguliran status u Republici Hrvatskoj, nema radnu dozvolu niti jedan dokument. Imao je iskaznicu tražitelja azila koju mu je policijski inspektor uzeo.

6. Iz iskaza žrtve LC je utvrđeno da je kontaktirala optuženika radi pronalaska radnog mjesta te se našla s njim u kući na lokaciji koju joj je poslao oko 8,30 ili 9,00 sati, a ona i optuženik su se iz kuće udaljili oko podneva. Otišli su do caffe bara na razgovor o njenom radnom mjestu, ali zbog nepoznavanja hrvatskog jezika nije mogla raditi na tom radnom mjestu. Rekla je optuženiku da će naći smještaj u hostelu i pronaći drugi posao, koji je odgovorio da će otići u kuću po njene stvari i nešto pojesti nakon čega će ju odvesti do autobusne stanice. Po povratku u kuću, nakon ručka, kada je htjela otići, optuženik je rekao da ne može otići, gurnuo ju je na krevet i pokušao skinuti hlače, zbog čega je počela vrištati i udarati ga stopalima, ali se nije uspjela obraniti jer je jači od nje. Glasno je vrištala, na što je optuženik rekao da ju nitko ne može čuti, i na silu joj je skinuo hlače. Vrištala je, govorila mu je da je ne ubije te ga molila da joj ne naudi i da joj ne učini ništa nažao. Tražio ju je da se skine što je ona u strahu učinila. Htjela je uzeti svoj mobitel u čemu ju je spriječio, tražio je da ga otključa, nakon čega je izbrisao sve poruke koje su međusobno razmijenili, pa tako i poruku sa lokacijom tako da se ne bi znalo gdje se ona kritične zgode nalazila. Naredio joj je da ga zadovoljava rukama i ustima. Oralno ga je zadovoljavala oko 30 minuta, a bilo je oko 15,00, 15,30 sati, a zatim je, iako se ona protivila, htio s njom imati vaginalni odnos, bila je uplašena te je pristala govoreći „dobro, samo jednom, molim te pusti me“, a tada joj je na silu raširio noge. Nakon toga joj je rekao da je nekog u svojoj domovini ubio. Iako joj je rekao da će ju pustiti i odvesti na autobusnu stanicu, gurnuo ju je na krevet, legao na nju te su imali spolni odnos koji je trajao nekih 15 – 20 minuta. Kad se htjela obući, rekao joj je da se ne smije obući do pet sati. Ponovo mu je u 17,00 sati rekla da mora otići u hostel na što je odgovorio da ne odlazi i da će joj on pronaći drugi posao. Bilo joj je jasno da ju ne želi pustiti, uplašila se, bojala se ako pokuša pobjeći, da bi ju mogao uhvatiti, spriječiti u tome te joj učiniti nešto još gore. Prije svakog spolnog odnosa je koristio kondom.

6.1. Opisuje da je u jednom trenutku uspjela otići u donji dio kuće te je pokušala izaći na glavna vrata, koja su bila zaključana. Nakon toga se vratila i dopisivala sa svog mobilnog telefona, s tim da je bila je u strahu i nije mogla reći što joj se zaista događa pa je svojim roditeljima napisala da je sve u redu. Inzistirao je da spava s njim u krevetu do sutra, i onda, iako nije željela s njim spolne odnose, tijekom noći je još dva puta imao spolni odnos s njom i to oko 23,00 sata i u sitne noćne sate. Nije koristio silu, već je ona u strahu dopustila da dođe do spolnih odnosa. Sutradan ujutro je putem aplikacije Tik-tok kontaktirala nepalskog influencera moleći ga za pomoć te su nastavili kontaktirati putem WhatsApp aplikacije kada mu je rekla sve što joj se događa. Tražio ju je da mu pošalje adresu na kojoj se nalazi, kojom nije raspolagala jer joj je optuženik sve izbrisao sa mobitela. On je kontaktirao ljude iz nepalske zajednice u Hrvatskoj te je jedan stariji član te zajednice pozvao djelatnike policije. Dok je tražila ključeve stana, našla je jednu kuvertu na kojoj je vidjela adresu pa je tom čovjeku poslala fotografiju te kuverte, i on joj je rekao da će nešto poduzeti te da ne pokušava ništa da se ne bi dovela u još težu poziciju. Otprilike nakon sat i pol u kuću su došli policijski djelatnici kojima je rekla da joj treba pomoć te ispričala što joj je optuženik učinio.

6.1.1. O ovom događaju nije ni sa kim razgovarala jer je osjećala veliku sramotu, a danas osjeća veliku tugu. Iako je za vrijeme dok je bila na balkonu i uočila neke ljude ispred kuće, nije zatražila pomoć, jer se bojala, a i ne govori hrvatski jezik. Bilo ju je strah pozvati pomoć jer se bojala da bi optuženik došao i ubio ju.

6.2. Iz iskaza svjedoka SC je utvrđeno da ga je kontaktirao prijatelj, ŠCN iz [adresa] kojeg zove NC , koji je inače predsjednik neprofitne organizacije "Nonresident nepalis workers in Croatia", jer da mu se za pomoć obratila državljanka Nepala, koja mu je rekla da je zatočena i da je neki Š siluje. Kako on (ŠCN ) ne govori hrvatski jezi, zamolio ga je da o tome obavijesti djelatnike policije, što je i učinio, s tim da je žrtva poslala adresu na kojoj se nalazi sa koverte koju je uslikala.

6.3. U svim bitnim okolnostima suglasno iskazuje svjedok ŠCN pojašnjavajući da je 3. lipnja 2025. oko 10,00 sati putem aplikacije WhatsApp zaprimio poruku LC, jer ju je muška osoba koja joj je obećala pronaći posao zatočila, otela, zaključala u sobu i zlostavlja ju, te mu je poslala lokaciju na kojoj se nalazila. Kontaktirao je prijatelja SC te suglasno navedenom svjedoku opisuje daljnje postupanje u vezi kontakta policijskih djelatnika i pomoći žrtvi.

6.4. Razlike u iskazima svjedoka SC i ŠCN se odnose na činjenicu je li ĆC direktno mobitelom kontaktirao sa žrtvom i kome je i na koji način ista poslala podatke o adresi na kojoj se nalazi.

6.5. Svjedok ŠCN je naveo je da mu je žrtva dostavila adresu na kojoj se nalazi putem opcije "Moja lokacija" na aplikaciji putem koje su komunicirali, a osporava da mu je poslala fotografiju kuverte s adresom mjesta gdje se nalazi, a misli da je žrtva s ĆC direktno komunicirala.

7. Na okolnost neposredne komunikacije sa žrtvom, ĆC je naveo da mu je u 9,03 sati ujutro ŠCN proslijedio fotografiju koju je njemu prethodno poslala žrtva sa slikom kuverte na kojoj je bila naznačena adresa gdje se žrtva nalazi, a nije ostvario neposredan kontakt sa žrtvom.

8. Njegov iskaz je suglasan sadržaju službene bilješke o dojavi Policijske postaje Sveti Ivan Zelina od 3. lipnja 2026., iz koje proizlazi da je dana 3. lipnja 2026. u 10:36 sati ĆC dojavio da je predstavnik udruge za zaštitu prava nepalskih državljana te da ima saznanja da na adresi [adresa] državljanin Indije ima zatočenu državljanku Nepala, nakon čega su na mjesto događaja u 10:40 sati upućeni policijski službenici. Iz izvješća nadalje proizlazi da je istog dana u 11,15 sati dolaskom na mjesto događaja zatečena državljanka Nepala RC, dok je optuženik iskočio je kroz prozor i pobjegao.

9. Svjedok OC nema saznanja o spornim okolnostima jer se radi o poznaniku optuženika kojemu je iznajmio kući u [adresa], kao niti svjedokinja JC vlasnica caffe bara " H" koja je iskazivala o okolnostima dolaska optuženika sa žrtvom u njen lokal.

10. Iz zapisnika o očevidu od 3. lipnja 2026., je utvrđeno da su policijski djelatnici PP Sveti Ivan Zelina zatekli žrtvu u jednokatnoj obiteljskoj kući na adresi [adresa], da je na katu kuće u spavaćoj sobi na krevetu pronađena odjeća žrtve LC, na podu sobe su pronađena tri dijela omota od kondoma, a u prizemlju kuće, u kuhinji, među smećem, dva omota od kondoma, jedno papirnato pakiranje za kondome i četiri korištena kondoma unutar kojih se nalazi tekući sadržaj.

11. Iz povijesti bolesti za žrtvu IC od 3. lipnja 2026., u bitnome proizlazi da je vanjsko spolovilo uredno, kao i rodnica i nema slobodne tekućine u zdjelištu.

12. Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske postaje Sveti Ivan Zelina od 10. studenoga 2025. i izvješće od 26. studenog 2025., potvrđuju komunikaciju između optuženika i žrtve u periodu od 30. svibnja 2025. od 11.22.53 sati do 04.06.2025. u 07.01.07 sati, a pregledom pohranjenih sadržaja na mobilnom uređaju pronađena je fotografija putovnice žrtve, kao i fotografija stražnjice od žrtve LC.

13. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu i razgledanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer sadržaj iste nije doveden u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, niti su stranke osporavale istinitost i vjerodostojnost tih dokaza. Nadalje, iskaze svjedoka ĆC, ŠCN, OC i JC sud je ocijenio istinitima jer su dani jasno, potpuno i određeno te se međusobno nadopunjuju, pri čemu navedeni svjedoci nisu ni na koji način osobno zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka.

14. Analizirajući obranu optuženika, sud je istu ocijenio nevjerodostojnom, neuvjerljivom te usmjerenom k izbjegavanju kaznene odgovornosti. Suprotno tome, iskaz žrtve LC sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, uvjerljiv i potvrđen drugim izvedenim dokazima. Naime, iskaz žrtve u svim bitnim okolnostima vezanim za počinjenje kaznenih djela potvrđuju iskazi ispitanih svjedoka ĆC i ŠCN, kao i materijalni dokazi u spisu.

15. Tako iz, u bitnim dijelovima suglasnih, iskaza svjedoka ĆC i ŠCN proizlazi da se žrtva obratila za pomoć putem mobitela svjedoku ŠCN, navela da ju je optuženik zaključao u kući i da ju zlostavlja, nakon čega je poslala adresu na kojoj se nalazi te je ĆC pozvao policiju. Navedeni iskazi svjedoka u potpunosti potvrđuju iskaz žrtve s dokaznog ročišta u kojem je detaljno opisala način na koji je tražila pomoć , što je rezultiralo dolaskom policije na mjesto događaja.

16. Okolnosti u kojima se razlikuju iskazi svjedoka SC i ŠCN ne odnose se na odlučne činjenice ( je li žrtva neposredno kontaktirala SC, je li obavijestila o adresi na kojoj se nalazi putem opcije „Moja lokacija“ , ili slanjem fotografije koverte sa naznačenom adresom) niti dovode u sumnju zaključke o istinitosti njihovih iskaza u odnosu na činjenice koje se tiču razloga zbog kojih je žrtva tražila pomoć i zbog čega su intervenirali policijski djelatnici. Naime, nije odlučno kome je konkretno žrtva i na koji način (slanjem fotografije ili dijeljenjem lokacije) dala informaciju o adresi na kojoj se nalazi, niti je životno da se svjedoci do u detalja sjećaju načina i vremena komunikacije sa žrtvom. Naime, predmetni svjedoci suglasno iskazuju o sadržaju navoda žrtve o okolnostima zbog kojih je ona tražila pomoć policije, kao i o činjenici da je policija reagirala povodom prijave podnesene u ime osobe kojoj se žrtva obratila za pomoć.

17. Uz to, samo postupanje optuženika prilikom dolaska policijskih službenika na mjesto događaja kada je isti pobjegao na način da je iskočio kroz prozor s južne strane kuće koji se nalazi na visini oko 4 metra, a što proizlazi iz izvješća Policijske postaje Sveti Ivan Zelina od 3. lipnja 2026., upućuje na to da je optuženik u potpunosti bio svjestan svog protupravnog postupanja zbog čega je pobjegao.

18. Obrana optuženika nevjerodostojna je i u dijelu u kojem navodi da su svjedoci ĆC i ŠCN njega prijavili, a ne žrtva neposredno, kako bi mu se osvetili što ih nije poslušao, već je nastavio dalje tražiti poslove E. Naime, iz iskaza navedenih svjedoka, koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, proizlazi da isti optuženika nisu poznavali od ranije, pa se stoga ne može raditi ni o kakvoj "osveti" optuženiku jer isti nisu ni mogli znati čime se optuženik bavi. Dakle, obrana optuženika i u tom je dijelu nelogična i dana u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti.

19. Povrh toga, optuženikova obrana nije konzistentna jer u prvom dijelu iskaza navodi da je sa žrtvom imao seksualne odnose prvog dana kad su se našli od ujutro do popodne, dok nastavno navidu da su imali samo oralni odnos, koji je prema navodima optuženika inicirala žrtva, a nisu imali vaginalni odnos, iako je optuženik to pokušao.

20. Iskaz žrtve o spolnim odnosima potvrđuje materijalna dokumentacija u spisu predmeta. Naime, iz zapisnika o očevidu proizlazi da su u kuhinji, među smećem, pronađena četiri korištena kondoma unutar kojih se nalazi tekući sadržaj, što pak potvrđuje navode iz iskaza žrtve da je optuženik koristio kondom prije svakog spolnog odnosa. Osim toga, u mobitelu optuženika pronađena je fotografija gole stražnjice žrtve LC. Stoga ni u tom dijelu nije uvjerljiva obrana okrivljenika kada je naveo da u cijelom periodu nije sa žrtvom imao vaginalni spolni odnos. S druge strane, žrtva je uvjerljivo opisala inkriminirane događaje i njezin iskaz je sadržajno dosljedan, logičan i vjerodostojan.

21. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno da je do počinjenja inkriminiranih kaznenih djela došlo nakon što se optuženik sa žrtvom vratio iz caffe bara gdje ju je odveo radi razgovora za posao, a što proizlazi iz detaljnih i uvjerljivih navoda žrtve koje sud prihvaća istinitima.

22. Uz to, iz iskaza žrtve, je utvrđeno da je optuženik žrtvu onemogućio u slobodi kretanja, na način da je zaključao vrata kuće, a ključ sakrio tako da ga žrtva nije mogla pronaći, izbrisao joj je poruke iz mobilnog telefona u kojima je bila vidljiva lokacija na kojoj su se nalazili, pa žrtva nije mogla pobjeći.

23. Iz iskaza žrtve dalje proizlazi, a koji i u tom dijelu sud u cijelosti ocjenjuje istinitim, da je optuženik žrtvu najprije gurnuo na krevet i rekao joj da nigdje ne može ići, skinuo joj hlače i gaće, čemu se žrtva opirala, vrištala te ga udarala nogama, govorila mu da je ne ubije i molila da joj ne učini neko zlo, na što joj je govorio da ne vrišti jer je tamo nitko neće čuti, nakon čega je od nje tražio da se skine do gola što je ista u strahu i učinila.

24. U odnosu na daljnju dinamiku događaja za istaknuti je da optuženik u svojoj obrani ni ne osporava da je sa žrtvom ostvario oralni spolni odnos, međutim, obrana optuženika da je žrtva inicirala taj odnos, odnosno da je isti bio dobrovoljan krajnje je neživotna i neuvjerljiva, a u konačnici opovrgnuta životno logičnim i uvjerljivim tvrdnjama žrtve koja je opisala okolnosti koje su prethodile oralnom spolnom odnosu, odnosno njezino opiranje, vrištanje, udaranje optuženika nogama te prisilu optuženika prema njoj, guranje na krevet, skidanje hlača i gaća i njegovu izjavu da ju ionako nitko ne može čuti kad vrišti.

25. Nadalje, na temelju detaljnog iskaza žrtve utvrđene su daljnje inkriminirane radnje optuženika. Tako je optuženik, nakon oralnog spolnog odnosa, žrtvu ponovno gurnuo na krevet, na silu je rukama raširio njezine noge te iako se tome fizički opirala te mu ponovno govorila da to ne želi, svoje spolovilo je stavio u njezino i tako s njom obavio spolni odnos, nakon čega ju je još jednom zastrašio rekavši joj da je u svojoj domovini nekog ubio, a tijekom noći s 2./3. lipnja 2025. sa žrtvom je obavio još dva vaginalna spolna odnosa, pri čemu se žrtva RC u strahu da je ne ubije nije opirala ni vrištala, tijekom čega je u jednom navratu pokušao spolovilom penetrirati u njezin anus pa kako mu je žrtva rekla da ima zdravstvenih problema s rektumom, od navedenog je odustao.

26. Navedenom je za dodati da okolnost da se žrtva spolnim odnosima tijekom noći s 2./3. lipnja 2025. nije fizički opirala ne utječe na zaključak o nepostojanju pristanka na spolne odnose sa strane žrtve. Opisano postupanje žrtve posljedica je učinka prethodnog ponašanja optuženika, osobito imajući u vidu vremenski kontinuitet između primjene sile i onemogućavanja izlaska iz kuće i spolnih odnosa. Dakle, žrtva je prethodno utvrđenim postupanjem optuženika nedvojbeno dovedena u stanje straha i neizvjesnosti od daljnje agresije optuženika uslijed kojeg je bila bespomoćna i objektivno onemogućena fizički se suprotstaviti daljnjim spolnim odnosima. Stoga ti odnosi nedvojbeno nisu odraz samostalne i slobodne volje žrtve koja je upravo uslijed prethodno navedenog bespogovorno radila što joj je optuženik nalagao.

27. Slijedom svega prethodno navedenog, utvrđeno je da je protupravno oduzimanje slobode žrtve bilo u funkciji izvršavanja nasilnih spolnih odnosa, a samim time i da je optuženik žrtvi oduzeo slobodu kretanja i držao ju zatvorenom u kući s ciljem da ju prisili na spolne odnose, pri čemu je žrtvi sloboda kretanja bila onemogućena u periodu nešto kraćem od 20 sati.

28. Prethodno navedena utvrđenja, a osobito ona da spolni odnosi žrtve i optuženika nisu bili dobrovoljni, već su posljedica prethodno primijenjene sile, po ocjeni suda nisu dovedena u sumnju ni tvrdnjama obrane da žrtva nije zatražila pomoć od ljudi koji su sakupljali otpad, da je cijelo vrijeme bila na telefonu s nekim u kontaktu i razgovarala sa svojom obitelji i dečkom. Naime, sud smatra da je u konkretnom slučaju nužno imati u vidu okolnosti u kojima se žrtva nalazila. Prije svega, žrtva se našla u stranoj zemlji i različitom govornom području od njezinog, a optuženik je svojim postupcima kod žrtve stvorio osjećaj bespomoćnosti, straha, stresa i neizvjesnosti za njezin vlastiti život. Stoga, ostanak žrtve, i to u zaključanoj kući, ne ukazuje na dobrovoljnost ostanka u zaključanoj kući, a time ni na dobrovoljnost spolnih odnosa. Navedeno tim više ako se imaju u vidu i okolnosti pod kojima je žrtva u konačnici uspjela dozvati pomoć. Naime, sud prihvaća kao istinite i detaljne navode žrtve iz kojih proizlazi da je, nakon što joj je optuženik tijekom jutra dozvolio da se javi svojim roditeljima sa svojeg mobilnog telefona, zatražila pomoć od nepalskog influencera u Hrvatskoj putem Tik-tok, a potom i Whatsapp aplikacije, koji je kontaktirao ljude iz nepalske zajednice u Hrvatskoj (svjedoka ŠCN). Iskaz žrtve, kao što je već navedeno, potvrđen je iskazima svjedoka ŠCN i ĆC, što je prethodno već obrazloženo. Dakle, žrtva je već u prvom trenutku kada se očito osjećala dovoljno sigurno, u odsustvu optuženika, zatražila pomoć od nepalskog državljanina, odnosno osobe koja je iste nacionalnosti kao i žrtva i koja govori jezikom koji žrtva razumije.

29. Iako optuženik u svojoj obrani poriče počinjenje kaznenih djela navodeći da ga je žrtva tražila 1.000,00 eura da bi otišla, na što on nije pristao jer nije imao novaca, a koja obrana nema ni logičkog ni materijalnog uporišta u dokazima u spisu , potrebno je naglasiti da sud smatra kako u postupku nije utvrđen niti jedan razlog zbog kojeg bi žrtva lažno teretila optuženika za opisano postupanje. Tim više što ista nije opisala neki "jednostavni" spolni odnosi bez pristanka, već je iskazivala o dugotrajnom i višekratnom spolnom nasilju optuženika nad njom u duljem vremenskom periodu od popodneva 2. lipnja 2025. oko 15,00 sati te tijekom noći 2./3. lipnja 2025. Nije logično, niti životno prihvatljivo da bi žrtva do u detalje opisala događaje od 2. i 3. lipnja 2025., a da se isti zaista nisu dogodili, a oni su uostalom potvrđeni iskazima svjedoka ŠCN i ĆC te materijalnim dokazima u spisu.

30. Slijedom svega prethodno navedenog, utvrđeno je da žrtva spolne odnose ne samo da nije inicirala, već iste nije ni željela, dakle isti nisu odraz samostalne i slobodne volje žrtve, već su posljedica primjene izravne sile optuženika kojima je žrtva dovedena u stanje straha, neizvjesnosti i bespomoćnosti uslijed kojega je bila onemogućena fizički se suprotstaviti spolnim odnosima i prisiljena bespogovorno raditi sve što joj je optuženik nalagao. Upravo navedeno po ocjeni suda i objašnjava zašto kod žrtve nisu, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije za žrtvu, utvrđene ozljede genitalne regije. Stoga izostanak tih ozljeda ne isključuje da su spolni odnosi izvedeni suprotno volji žrtve i ne dovodi u sumnju prethodno navedena utvrđenja suda da su spolni odnosi obavljeni uz uporabu sile.

31. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je optuženik poduzeo sve inkriminirane mu radnje kojima je i ostvario objektivna obilježja kako kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. i 2. KZ/11. (kada žrtvu sprječava da svojevoljno napusti kuću na način da istu zaključa i sakrije ključ i drži ju u kući gotovo 20 sati s ciljem da ju prisili na spolne odnose), tako i objektivna obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11.

31.1. Odbijen je prijedlog obrane za ponovnim neposrednim ispitivanjem žrtve LC, a sve na temelju članka 292. stavka 6. ZKP/08., jer je žrtva ispitana na dokaznom ročištu u nazočnosti obrane, pa se sukladno članku 292. stavku 6. ZKP/08., a s obzirom na to da je riječ o žrtvi kaznenog djela protiv spolne slobode, ponovno ispitivanje može provesti samo iznimno, ako to sud ocijeni potrebnim, što u ovom predmetu nije slučaj jer su sve osporene okolnosti na koje ukazuje obrana razjašnjene provedenim ispitivanjem svjedoka, odnosno na temelju pročitane dokumentacije tijekom dokaznog postupka. Nadalje, na temelju članka 421. stavka 2. ZKP/08. odbijeni su dokazni prijedlozi obrane, i to provođenje psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve kao nevažan, jer su sve relevantne okolnosti vezane za vjerodostojnost iskaza žrtve i njezino psihičko stanje utvrđene iz provedenih dokaza, a posebno iskaza ispitanih svjedoka i povijesti bolesti žrtve, i ispitivanje nepalskog influensera kao neodređen i nevažan s obzirom da sud uopće ne raspolaže imenom niti adresom navedene osobe, a ispitivanjem istog, a imajući u vidu dokaze izvedene u tijeku dokaznog postupka, ne bi se utvrdila niti jedna nova odlučna činjenica.

32. Nadalje, a u odnosu na subjektivna obilježja optuženiku inkriminiranih kaznenih djela za istaknuti je da je optuženik već radnjom sprječavanja žrtve da izađe iz kuće na način da je zaključao vrata i sakrio ključ kako ga žrtva ne bi pronašla ostvario objektivna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode jer je žrtvi oduzeo slobodu kretanja, a upravo je to i htio, nedvojbeno svjestan da ista želi otići i da ne postoji pravi temelj za njezino zadržavanje, te je s ciljem ostvarivanja spolnih odnosa držao žrtvu u predmetnoj kući protivno njezinoj volji, i to u trajanju preko 19 sati, u kojem vremenu žrtvi nedvojbeno ograničava, pa i oduzima slobodu kretanja. Povrh navedenog, žrtva je evidentno cijelo vrijeme pod određenom vrstom kontrole optuženika. Pritom takva optuženikova namjera protupravnog oduzimanja slobode žrtvi, iako u funkciji ostvarenja kaznenog djela silovanja, nije njegov sastavni dio. Osim objektivnog, u ponašanju optuženika ostvaren je i subjektivni element kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. i 2. KZ/11. jer je on, znajući da svaka osoba ima pravo na slobodu kretanja, tu slobodu žrtvi oduzeo ne dopuštajući joj da napusti kuću, a upravo je to i želio i postupao je u želji počinjenja djela s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, svjestan protupravnosti svog ponašanja, pri čemu njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje, te nisu utvrđeni ispričavajući razlozi. Stoga su u odnosu na ovo kazneno djelo u ponašanju optuženika ostvareni svi sastojci krivnje iz članka 23. KZ/11. Posljedično navedenom, sud je optuženika proglasio krivim za navedeno kazneno djelo.

33. U odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela silovanja za istaknuti je da se upravo iz vrste i brojnosti radnji počinjenja djela ogleda optuženikova , i to izravna namjera prvog stupnja da to djelo počini. Tako je optuženik nad žrtvom bez njezinog pristanka izvršio više nasilnih spolnih odnosa, oralnih i vaginalnih, koje je žrtva bila prisiljena učiniti. Tim radnjama primjene sile optuženik kod žrtve stvara takav osjećaj straha da se ista na kraju prestala fizički opirati višekratnim spolnim odnosima. Dakle, sve navedene radnje su bile sredstvo ostvarenja optuženikova krajnjeg cilja, a ujedno i ukazuju na svijest i volju optuženika da skrši otpor žrtve kako bi ju seksualno iskoristio i zadovoljivo svoj spolni nagon, te je kod njega prisutna intelektualna i voljna sastavnica izravne namjere. Pri realizaciji svog cilja, u kojem je i uspio, optuženik je bio svjestan protupravnosti svojih postupaka. Naime, optuženik je osoba čije intelektualno funkcioniranje nije dovedeno u pitanje, pa stoga nema dvojbe da je isti znao da je njegovo postupanje zabranjeno. Navedeno tim više ako se ima u vidu da je isti žrtvi, a kako to i proizlazi iz njezinog iskaza, rekao da ne vrišti jer je ionako nitko ne može čuti te što je optuženik prilikom dolaska policijskih službenika na mjesto događaja pobjegao, što svakako ne bi činio da nije bio svjestan i protupravnosti svojih postupaka, a kod optuženika nisu utvrđeni ispričavajući razlozi. Slijedom navedenog, a uvažavanjem činjenice da je optuženik ubrojiv, u njegovu postupanju su se pored objektivnih ostvarila i sva subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., za koje je također proglašen krivim.

34. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kazne i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11., dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom je sud na optuženika primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela dakle Kazneni zakon ("Narodne novine", broj:

125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.), sukladno članku 3. stavku 4. KZ/11. jer Kazneni zakon ("Narodne novine", broj: 136/25.), a s obzirom na jednako propisane kazne, nije blaži za počinitelja.

35. Dakle, odlučujući o vrsti i visini kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske pril ike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

36. Na strani optuženika sud nije našao olakotnih okolnosti.

36.1. S druge strane, sud je na strani optuženika otegotnim cijenio jačinu ugroze zaštićenog dobra oba kaznena djela koja je pojačana, a s obzirom inkriminiranu, a dokazanu i prethodno opisanu težinu, broj, vrstu i trajanje radnji kojima je ostvario obilježja predmetnih kaznenih djela. Tako je u odnosu na kazneno djelo silovanja, sud kao otegotno cijenio visok intenzitet primjene sile i kriminalnog ponašanja optuženika na štetu žrtve koja se opirala, a optuženik je nad njom obavio više spolnih odnosa tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Osim navedenog, optuženiku je otegotnim cijenjen i visok stupanj upornosti i kriminalne volje u počinjenju kaznenog djela silovanja. Naime, optuženik je uporabom sile, nakon što je žrtvi prethodno oduzeo slobodu, grubo povrijedio njezinu spolnu slobodu, tjelesni i psihički integritet te ljudsko dostojanstvo. Nadalje, otegotnom je cijenjena i činjenica da je optuženik ranije pravomoćno osuđen zbog istog kaznenog djela. Naime, optuženik je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: K-14/2020 od 9. lipnja 2021., preinačenom u odluci o kazni presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj: I Kž - 230/2021-9 od 20. siječnja 2022., proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine. Dakle, optuženiku je za isto kazneno djelo već izrečena višegodišnja bezuvjetna kazna zatvora, koju je optuženik i izdržao, a koja očito na optuženika nije ostvarila svrhu specijalne prevencije i odvratila ga od činjenja kaznenih djela jer vrlo brzo nakon izlaska iz zatvora, čini novo kazneno djelo silovanja . Upravo suprotno, optuženikovo kriminalno postupanje je u progresiji jer isti proširuje dijapazon kaznenih djela kojima se bavi čineći i kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode. Stoga je evidentno da činjenje kaznenih djela predstavlja stil života optuženika i njegov obrazac ponašanja.

37. Prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode sud je imao u vidu da je optuženik oštećenici onemogućio slobodno kretanje i raspolaganje vlastitom voljom te ju zadržao protivno njezinoj volji u vremenskom periodu od gotovo 20 sati, čime je teško povrijedio njezino ustavno pravo na osobnu slobodu. Sud je posebno cijenio da ovo djelo nije predstavljalo izolirani događaj, već je bilo sredstvo kojim je optuženik stvorio uvjete za počinjenje kaznenog djela silovanja, zbog čega ukupna kriminalna količina njegovog postupanja dob iva dodatnu težinu.

38. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne propisane za predmetna kaznena djela, te polazeći od stupnja krivnje optuženika sud je u konkretnom slučaju optuženiku za kazneno djelo silovanja utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest godina, a za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, te ga primjenom odredbi o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato i vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 5. lipnja 2025. pa nadalje.

39. Sud je prilikom izricanja jedinstvene kazne, primjenom članka 51. KZ/11., ocijenio počiniteljevu ličnost i sva počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti. Optuženik je pravomoćno osuđivana osoba zbog kaznenog djela silovanja, a unatoč tome ponovno je počinio istovrsno kazneno djelo na štetu druge žrtve, također strane državljanke, uz istodobno počinjenje kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode. Dakle, optuženik čini dva kaznena djela s elementima nasilja na štetu iste žrtve. Takvo ponašanje ukazuje na izrazitu kriminalnu upornost, visok stupanj kriminalne volje, odsutnost bilo kakvog odvraćajućeg učinka ranije izrečene kazne te izrazito nepovoljnu prognozu njegovog budućeg ponašanja. Sud stoga zaključuje da ukupnost počinjenih kaznenih djela, promatrana u međusobnoj povezanosti, zajedno s ocjenom optuženikove ličnosti, opravdava izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci. Ocjena je ovog suda da će se upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci konačno u odnosu na optuženika postići specijalna prevencija i odvratiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, ali da će ovakva kazna ostvariti i svrhu generalne prevencije, odnosno utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

40. Konačno, sud je optuženika na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice jer je isti bez imovine, zaposlenja i primanja, a u slučaju pravomoćnosti presude predstoji mu izdržavanje višegodišnje kazne zatvora te je evidentno da troškove kaznenog postupka niti može, niti će moći podmiriti bez ugroze svoje egzistencije.

41. Slijedom svega ranije navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Pražetina Kaleb

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke, branitelj i oštećenica imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.