REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1004/2026-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Marini Kapikul, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog CB zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21. i 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-839/2026 od 19. svibnja 2026. nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice OKDO u Zagrebu OB, optuženog CB, branitelja optuženika, odvjetnika Marka Markića, 3. srpnja 2026., objavio je, a 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Optuženi CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŠB i PB, rođene C, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], pozive prima kod kćeri CBV na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom OŠ, zaposlen na građevini sa primanjima od oko 1.500,00 eura, razveden, otac četvero djece, od toga jedno maloljetno u dobi od 9 godina, vlasnik kuće u [adresa], prekršajno kažnjavan, kazneno osuđivan

k r i v  j e

što je

dana 24. travnja 2026. oko 13,30 sati, u Zagrebu, na adresi [adresa], tijekom verbalnog sukoba s ocem ŠB kojemu je svojim vozilom zablokirao ulaz u dvorište, razbacivao kante za smeće te šakama lupao po automobilu ŠB, u nakani zastrašivanja imenovanog, rekao mu: „Ubit ću te, zaklat ću te, sve ću uništiti i zapaliti“, optužujući ŠB da je kriv za njegove rastave braka te mu govorio „jebem ti majku“, kojim cjelokupnim ponašanjem je kod ŠB izazvao osjećaj straha za vlastitu sigurnost i život,

d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25. – dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

za koje se na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA u trajanju 1 (JEDNE) GODINE i 4 (ČETIRI) MJESECA.

II/ Na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 57. stavka 6. KZ/11. optuženom CB

OPOZIVA SE uvjetovani dio iz djelomične uvjetne osude izrečene presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1575/2025 od 2. listopada 2025., pravomoćnom 25. studenoga 2025. za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. te se iz citirane presude

uzima kao UTVRĐENA KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE i 2 (DVA) MJESECA

pa se na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11. u vezi sa člankom 51. stavcima 1. i 2. KZ/11 i člankom 53. KZ/11. optuženi CB

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA u trajanju 2 (DVIJE) GODINE i 4 (ČETIRI)

MJESECA.

III/ Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom CB se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2026. pa nadalje.

IV/ Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 80,00 eura koji je trošak dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog CB stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženi CB izjavio je da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom pa je sukladno članku 417.a ZKP/08. odmah iznosio svoju obranu, ali nije pristao na prijedlog sankcije državnog odvjetnika.

2.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi na početku dokaznog postupka i odgovarajući samo na pitanja svojeg branitelja optuženik je naveo da priznaje počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, iako se ne sjeća točnih riječi koje je izrekao ocu, pri čemu navodi da je moguće da mu je izrekao inkriminirane riječi. Ističe da je u vrijeme događaja bio pod znatnim utjecajem alkohola te da on i njegov otac od ranije imaju turbulentan odnos. Navodi da je toga dana između njih došlo do svađe zbog korištenja dvorišta. Sjeća se da je ocu rekao da to ne smije raditi te da je pritom psovao. Na posebno pitanje branitelja okrivljenik je naveo da je njegov otac inače nasilna osoba, sklona konzumaciji alkohola, te da je ranije prekršajno kažnjavan.

2.2. U svojoj obrani tijekom prethodnog postupka optuženik je naveo kako je toga dana imao neke obveze u gradu, trebao je pokupiti neki alat sa servisa, te nakon što je to obavio je došao kući, trebao je to sve istovariti iz auta, međutim nije mogao ući od očevog auta, pa je parkirao pod kutom od 45 stupnjeva, odnosno zatvorio je jedan i drugi auto, za što navodi da je bilo na dvije minute, dok nije izvadio alat iz auta. Poslije je normalno parkirao auto i nije ničim smetao izlasku iz dvorišta. Njegov je otac tog dana nešto betonirao po dvorištu i kada je došao on je prao miješalicu i tu prljavu vodu je bacio na beton. Ništa mu ružno tada nije rekao, samo mu je rekao da takvo što ne radi. S ocem ne komunicira, izbjegava ga. Nije mu psovao, niti fizički nasrnuo na njega. Negira da bi mu prijetio. Živi u svojoj kući koja je u dvorištu gdje se nalazi kuća u kojoj živi njegov otac. Nakon toga je otišao u svoju kuću, koja se nalazi na istom dvorištu i tamo je bio do sljedećeg dana. Ništa se nije posebno događalo dok policija nije došla po njega jer otac je sve prijavio tek sljedeći dan, a to je učinio namjerno. Poštovao je ranije izrečenu mjeru opreza koju je imao u odnosu na oca, a ona je ukinuta kada mu je izrečena djelomična uvjetna osuda. Naime, otac zna da je on pod uvjetom i pokušava sve učiniti da ga makne. Dok je mjera bila na snazi, dvije godine, on se iste uredno pridržavao, živio je kod kćerke u Velikoj Gorici. Otac je konfliktna osoba i u zavadi je sa svim članovima uže i šire obitelji. Predmetne zgode nije bio u alkoholiziranom stanju jer ima mjeru liječenja i iste se pridržava.

2.3. Iz ovakve obrane optuženika na raspravi proizlazi da njegovo priznanje nije potpuno i u cijelosti sukladno pribavljenim dokazima pa će u nastavku biti presude biti analizirani svi dokazi te obrazložena odluka o kaznenoj odgovornosti optuženika, a ne samo odluka o kazni i troškovima kaznenog postupka kako predviđa članak 417.a stavak 4. ZKP/08.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju, osim u dijelu koji se odnosi na obavijesne razgovore s građanima (list 10 - 12 spisa), fotografija zapriječenog puta po okrivljeniku (list 24 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenog CB sukladno članku 208.a ZKP/08 s pripadajućom audio-video snimkom ispitivanja od 26. travnja 2026. (list 26 – 28 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika CB s pripadajućom audio-video snimkom ispitivanja od 26. travnja 2026. (list 42 – 45 spisa), medicinska dokumentacija za žrtvu ŠB iz koje proizlazi da isti boluje od ovisnosti o alkoholu.

3.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠB na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2026. (list 62-63 spisa).

3.2. Nadalje, na temelju članka 430. ZKP/08. pročitani su i pregledani prekršajni nalozi PP Ivanić Grad od 5. 12. 2017. i 6. 10. 2008., te rješenje I PP Zagreb kojim se oštećeniku izriče zabrana upravljanja motornim vozilom svih kategorija od 22. 02. 2011., presuda Prekršajnog suda u Zagrebu od 17. 08.2014. iz koje proizlazi da je oštećenik prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu ovdje optuženika, presudu Prekršajnog suda u Zagrebu protiv oštećenog ŠB zbog prometnog prekršaja., presuda Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. rujna 2014. zbog prekršaja oštećenika počinjenog na štetu supruge PB, presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. 07. 2024. protiv žrtve ŠB, presuda Prekršajnog suda u Zagrebu od 02.09.2014. također protiv žrtve ŠB, te rješenje OGS u Zagrebu od 14.11.2024. o razvodu braka ŠB i PB kao i izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika koji je ispitan na raspravi.

4. Ispitan u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Zagrebu 18. svibnja 2026. u prisutnosti optuženika i branitelja (listovi 62 -63 spisa) žrtva ŠB naveo je kako se dana 24. travnja 2026. negdje oko 13,30 sati nalazio na adresi stanovanja u [adresa] i tu je nešto betonirao. U jednom trenutku, pojavio se njegov sin, ovdje okrivljeni CB, koji je došao sa svojim osobnim automobilom te se parkirao na ulazu u dvorište i čim je izašao iz automobila vidio je da je on pod utjecajem alkohola. Počeo je vikati na njega da on tu nema što raditi, da je to sve njegovo i da će ga zaklati, da će sve uništiti i zapaliti. Naveo je kako se prestrašio jer to nije bio prvi put da ga tako napada. Prije nekih četiri mjeseca ga je napao s nožem, što je on prijavio, ali ne zna što je s tim postupkom, zna da su mu bile izrečene mjere zabrane približavanja. Nadalje je naveo da dok je on tako vikao na njega, počeo mu se približavati i on je gledao kako bi uzeo lopatu s kojom je radio da bi se obranio, ali se nije snašao, tako da je pobjegao u kuću i tu se zaključao. Vidio je kasnije da je okrivljenik otišao u svoju kuću koja se nalazi u istom dvorištu malo dalje od njegove kuće, možda desetak metara. Bio je prestrašen zbog toga, ali se nije usudio izaći van, dok s druge strane nije bio u mogućnosti telefonirati obzirom da ne može pričati preko telefona jer se služi uređajem koji stvara glas zbog operacije grla koju je imao. Nadalje je naveo kako mu je CB u jednom trenutku dok se kretao prema svojoj kući kako bi pobjegao od njega psovao na način da mu je „jebao majku“, galamio je da je on kriv što se on rastao od pet žena s kojima je bio u vezi. Nadalje je istaknuo kako je po dvorištu pobacao kante za smeće te je lupao sa šakama po njegovom autu. Još u jednom trenutku je tražio da mu da ključeve od svog automobila jer je u toj galami u nekom trenutku negdje ili bacio ključeve ili su mu ispali. Isto tako je naveo da dok se sve to događalo je vidio svoju bivšu suprugu koja je bila nekih tri kuće dalje u kući u kojoj stanuje njegova kćerka O. Njegova supruga PB, s kojom je razveden već dulje vrijeme je bila kod O i čuvala je njezino dijete. Vidio je da je supruga na katu kuće te da je gledala kroz prozor prema njima i misli da je ona sve vidjela i čula što se dogodilo. Međutim, kasnije nije razgovarao sa svojom bivšom suprugom u vezi toga. Nadalje je naveo da nakon što se zaključao u svoju kuću, nije prošlo puno vremena kada mu je na vrata pozvonila O koja je došla s posla. Pitao ju je što treba, ona mu je rekla da joj da ključeve od Tomislavovog auta. Na to joj je on odgovorio da nema ključeve i da ne zna gdje ih je CB bacio dok je galamio po dvorištu. Nije vidio da bi O prethodno bila kod CB, no vjerojatno su oni na neki način komunicirali. Izašao je van iz kuće i tada je vidio ključeve koji su se nalazili na haubi od njegovog auta te ih je dao O koja je onda otišla. Nadalje, istaknuo je kako nije mogao tada ići na policiju jer se bojao CB i bio je uznemiren, pa je to učinio tek sljedeći dan i tamo je donio svoju pisanu izjavu. Nakon toga više sina nije vidio. Isto tako, naveo je kako mu je okrivljenik tom prigodom više puta psovao majku, rekao mu je da jebe mater i sestrama i svima i zaprijetio mu je da će ga zaklati, te je doslovce još rekao da će ga ubiti. Istaknuo je također da okrivljenik je ranije kršio mjere opreza jer ga je uznemiravao i parkirao pred ulazom u dvorište i tome slično.

5. Iz prekršajnog naloga PP Ivanić Grad od 5. prosinca 2017. i 6. listopada 2008. proizlazi da je žrtva ŠB proglašen krivim zbog upravljanja osobnim automobilom pod utjecajem alkohola, dok iz rješenja I PP Zagreb od 22. veljače 2011. proizlazi da je žrtvi ŠB izrečena zabrana upravljanja motornim vozilom svih kategorija.

5.1. Iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 17. kolovoza 2014. proizlazi da je oštećenik prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu ovdje optuženika.

5.2. Iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 18. studenoga 2010. proizlazi da je oštećeni ŠB proglašen krivim zbog prometnog prekršaja, a iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. rujna 2014. proizlazi da je oštećenik proglašen krivim zbog prekršaja počinjenog na štetu bivše supruge PB.

5.3. Rješenjem OGS u Zagrebu od 14.11.2024. razveden je brak ŠB i PB, a presudama Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2024. i 2. rujna 2014. žrtva ŠB proglašen je krivim za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu bivše supruge PB.

6. Glede ocjene izvedenih dokaza, za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom (budući da stranke nisu niti osporavale vjerodostojnost iste te su se suglasile s izvođenjem svih dokaza).

6.1. Istinitim i uvjerljivim je cijenjen i iskaz oštećenika – žrtve ŠB kao neposrednog očevica inkriminiranog događaja koji je dan na dokaznom ročištu na kontradiktoran način u prisutnosti optuženika i njegova branitelja te zastupnika optužbe.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje.

7.1. Analizirajući obranu optuženika kako u prethodnom postupku tako i na raspravi te u postupku izvedene dokaze, bilo je nesporno da je inkriminirane zgode između optuženika, koji je bio u alkoholiziranom stanju i žrtve, njegova oca, došlo do verbalnog sukoba zbog načina parkiranja vozila optuženika i od ranije poremećenih obiteljskih odnosa.

7.2. S druge strane, tijekom postupka bilo je sporno, a s obzirom na optuženikovu obranu, izvedene dokaze na raspravi te činjenični opis kaznenog djela je li optuženik postupao na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret i time ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., odnosno je li izgovorio oštećeniku inkriminirane riječi „Ubit ću te, zaklat ću te, sve ću uništiti i zapaliti“ i time izazvao osjećaj straha za vlastitu sigurnost i život bliske osobe, tj. svojeg oca.

8. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je utvrdio analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.

9. Sud je svoju odluku o dokazanosti optužbe temeljio primarno na analizi i dovođenju u međusobnu vezu iskaza optuženika i žrtve koji se u spornim okolnostima razilaze jer različito opisuju dinamiku događaja i izrečene riječi inkriminiranog dana.

10. Pritom je sud iskaz oštećenika ocijenio detaljnim, istinitim i vjerodostojnim, zaključujući da isti reflektira stvarni događaj i da nije posljedica neosnovanog terećenja optuženika dok je obrana optuženika pak ocijenjena istinitom isključivo o nespornim činjenicama, a o spornim činjenicama neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti.

10.1. Naime, iz stanja spisa i analize obrane optuženika tijekom prethodnog postupka i iskaza oštećenika proizlazi da je uzrok njihova sukoba bio način parkiranja automobila od strane optuženika koji je došao do kuće na adresi svog prebivališta i prebivališta njegova oca blokiravši svojim vozilom ulaz u dvorište pri čemu je došlo do verbalnog sukoba između optuženika i oštećenika kojom prilikom je optuženik počeo vikati na oštećenika te mu između ostalog izrekao i inkriminirane riječi razbacivajući kante za smeće i udarajući po automobilu oštećenika jer je smatrao da je oštećenik kriv za prekide njegovih ranijih ljubavnih veza.

11. Kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren, a što znači da je relevantna stvarna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje i uznemiravanje. Riječi ‘’Ubit ću te, zaklat ću te, sve ću uništiti i zapaliti“, po ocjeni ovog suda su takve da su ozbiljne i objektivno prikladne da izazovu osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, ne samo kod oštećenika, nego i kod svakog prosječnog čovjeka.

12. Stoga ovaj sud izvan svake sumnje nalazi dokazanim da su se u inkriminiranom postupanju optuženika ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

13. Glede subjektivne komponente kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, optuženik je tempore criminis bio ubrojiv jer njegova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju, bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je postupao u sferi izravne namjere. Time je po ocjeni ovoga suda optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela za koje je i proglašen krivim.

14. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio i razmatranju vrste i mjere kazne pri tome se rukovodeći kriterijima koje propisuje KZ/11., dakle svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te općim pravilom o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom valja napomenuti kako je djelo počinjeno u vrijeme važenja aktualnog KZ/11. pa sud nije utvrđivao blaži zakon za optuženika.

15. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja. Za kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. zapriječena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

15.1. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio optuženikovu višestruku kaznenu osuđivanost presudama ovog suda pretežito za kazneno djelo prijetnje (u čak pet navrata), pri čemu posljednja pravomoćna presuda datira s 25. studenog 2025., dakle pet mjeseci prije počinjenja ovog kaznenog djela, a ovo djelo je počinjeno u roku provjeravanja uvjetovanog dijela iz te djelomične uvjetne osude. Nadalje, otegotnim je uzeto da je jedno od kaznenih djela iz spomenute posljednje pravomoćne osuđujuće presude, i to isto kazneno djelo prijetnje počinjeno upravo na štetu iste žrtve, optuženikova oca što ukazuje na svojevrsnu sklonost optuženika ka činjenju kaznenih djela prijetnje naspram vlastitog oca. Otegotnim je cijenjeno i njegovo protupravno ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela te njegova prekršajna kažnjavanost i to između ostalih i zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (2023.) i prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (2024.), dakle s obilježjem nasilja. Olakotnim je pak cijenjen višegodišnji narušeni odnos optuženika s njegovim ocem na što upućuju i dokazi izvedeni u ovom postupku, odnosno pročitana prekršajna presuda od 17. kolovoza 2014. kojom je oštećenik proglašen krivim za prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu optuženika.

16. Kako je optuženiku u ovom postupku izrečena kazna zatvora dulja od jedne godine, sud je sukladno obligatornoj odredbi članka 58. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 57. stavka 6. KZ/11. opozvao uvjetovani dio iz ranije djelomične uvjetne osude izrečene ovosudnom presudom, broj K-1575/2025 od 2. listopada 2025., pravomoćnom 25. studenoga 2025. za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. te je iz citirane presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca pa je optuženik na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca uz primjenu odredbe članka 53. KZ/11. kojom je propisano kada se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela izreći jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbe članka 51. KZ/11. koja se sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora.

17. Imajući u vidu sve navedene okolnosti sud nalazi da je u konkretnom slučaju optuženika svrsishodno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, odnosno na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca nakon opoziva djelomične uvjetne osude, a koju kaznu smatra primjerenom stupnju krivnje i utvrđenim otegotnim i olakotnim okolnostima. S obzirom da su prema optuženiku ranije izricane uvjetne, bezuvjetne i djelomične uvjetne osude koje očigledno nisu polučile svoju specijalnopreventivnu svrhu, a radi se o istom kaznenom djelu na štetu iste žrtve zbog kojeg je već pravomoćno presuđen, dok je ovo djelo počinjeno za vrijeme roka provjeravanja uvjetovanog dijela djelomične uvjetne osude, ovaj sud smatra da primjena bilo koje druge sankcije u konkretnom slučaju, ili blaže kazne zatvora, pogotovo imajući u vidu vrstu kaznenog djela, ne bi bila primjerena te se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići samo ovako izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora.

18. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

19. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom CB je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2026. pa nadalje.

20. Glede odluke o troškovima postupka, s obzirom da je optuženik proglašen krivim, to mu je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 80,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

21. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

SUTKINJA

Marina Kapikul

.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. OKDO u Zagrebu

2. Optuženi CB – putem Zatvora u Zagrebu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Marko Markić

4. Oštećenik ŠB – nakon pravomoćnosti