REPUBLIKA HRVATSKA

P-587/2024-38

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu MATEŠA & KAPITAN d.o.o., Zagreb, Ulica Silvija Strahimira Kranjčevića 11, radi isplate iznosa od 3.538,72 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane 20. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja TĆ i punomoćnice tuženika TĆI, danom objave 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 iznos od 1.769,26 eura (slovima: tisuću sedamsto šezdeset devet eura i dvadeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 4. lipnja 2021. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.769,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2021. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. ožujka 2024. navodi da se 24. ožujka 2021. u 22:05 sati na 280. km + 100 m autoceste A1, općina Benkovac, dogodila prometna nezgoda na način da je oštećenik OĆ svojim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], putujući iz smjera Zadra prema Splitu naletio na divljač koja je pretrčavala kolnik uslijed čega je oštećeno vnjegovo ozilo. U vrijeme štetnog događaja je društvo Hrvatske autoceste d.o.o. imalo sklopljenu policu osiguranja s tužiteljem, dok je Hrvatski lovački savez s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za sve štete od naleta divljači na području RH. Po prijavi štete tužitelj je 2. lipnja 2021. na račun obrta " [obrt]", uz suglasnost oštećenika OĆ, isplatio iznos od tadašnjih 26.662,50 kn, što sada čini iznos od 3.538,72 eura. Tužitelj navodi da za navedenu štetu solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem te pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste, a da je oštećenik može ostvarivati od oba solidarna dužnika odjednom ili od svakog samostalno, a dužnik koji je namirio štetu može u regresnoj parnici zahtijevati od drugog dužnika da mu naknadi štetu koju je za njega platio. Tužitelj pojašnjava da je Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja imao je kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štete od naleta vozila na divljač na području RH, a kojom policom su obuhvaćena lovačka društva koja su članice saveza, a otvorenim lovištem STANKOVCI koje se nalazi s obje strane dijela autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja upravlja Lovačko društvo ZEC Stankovci, i kao takvo je član Lovačkog saveza Zadarske županije, dok je Lovački savez Zadarske županije, članica je Hrvatskog lovačkog saveza, što proizlazi iz čl. 11. Statuta Lovačkog saveza Zadarske županije, a što je obuhvaćeno navedenom policom osiguranja od odgovornosti. Stoga budući da je za štetu odgovoran osiguranik lovačkog društva odnosno tuženik, tužitelj na temelju odredbe čl. 1063. i čl. 1064., u skladu s odredbom čl. 1109. ZOO-a predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.538,72 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 27. lipnja 2024. tuženik priznaje da je sa Hrvatskim lovačkim savezom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, no tuženik osporava da je do nastanka štetnog događaja nastalo na način kako to opisuje tužitelj, jer da divljač koju je navodno udario oštećenik, kao niti životinjska dlaka nisu pronađeni. Tuženik pojašnjava da se uvidom u potvrdu policije ne može sa sigurnošću utvrditi koja životinja je izazvala štetni događaj, a obzirom na to da je navedena potvrda sastavljena isključivo na temelju izjave vozača pa da se u nedostatku materijalnih dokaza ne može utvrditi da bi u konkretnom slučaju bilo propusta na strani osiguranika tuženika, odnosno da bi šteta na vozilu osiguranika tuženika nastala uslijed naleta divljači. Tuženik navodi da iz dostavljene dokumentacija nije vidljiva dinamika nastanka štetnog događaja, odnosno navedene okolnosti iz kojih bi proizlazio je li nesreću bilo moguće izbjeći. Stoga tuženik osporava nastanak štetnog i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Tuženik pojašnjava da je vozač sukladno čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, a što je u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja propustio. Tuženik osporava i uzročno posljedičnu vezu budući da nije dokazana štetna radnja osiguranika tuženika, a koja bi bila u uzročnoj vezi s oštećenjima na predmetnom vozilu, pojašnjavajući da je iz potvrde MUP-a razvidno da tragovi divljači nisu izuzeti i slani na vještačenje kako bi se moglo utvrditi radi li se o divljači ili o nekoj drugoj domaćoj životinji, kao niti da je ikakva životinja uopće pronađena. Isto tako, tuženik navodi da prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja se eventualno nađe na cesti odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Stoga smatra da iz citirane odredbe Zakona o lovstvu proizlazi da je bitna pretpostavka za odgovornost lovoovlaštenika za štetni događaj ta da je isti nastao zbog provođenja lova, a budući da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu navedeno ne proizlazi, smatra da nema ni odgovornosti osiguranika tuženika. Činjenica da je vozilo naletjelo na divljač (a koja činjenica je ovdje također sporna) sama po sebi ne dovodi do odgovornosti lovoovlaštenika za naknadu štete. Tuženik stoga smatra da u konkretnom slučaju nedostaje bitna pretpostavka odgovornosti osiguranika tuženika, a riječ je o aktivnostima usmjerenima na obavljanje lova. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Podneskom od 23. travnja 2025. tužitelj je, očitujući se na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, naveo da odgovornost tuženika kao osobe koja gospodare lovištima i načela na kojima se ta odgovornost zasniva pored Zakonom o lovstvu i dalje kao objektivna odgovornost uređena općim propisima obveznog prava (čl. 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima) i da u konkretnom slučaju, pojava divljači na cesti, predstavlja opasnu stvar za vozača te da tuženik u predmetnom štetnom događaju odgovara po načelu uzročnosti odnosno objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju, jer divljač koja je istrčala na javnu cestu predstavlja opasnu stvar, a da se lovačko društvo ove odgovornosti može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, krivnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

4. Na pripremnom ročištu od 5. svibnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

5. Podneskom od 19. siječnja 2026. tužitelj se očitovao na dostavljeni Nalaz i mišljenje prometnog vještaka, navodeći da isti ne stavlja primjedbe ni prigovore.

6. Podneskom od 17. veljače 2026. tuženik se očitovao na dostavljeni Nalaz i mišljenje prometnog vještaka, navodeći da isti ne stavlja primjedbe. Tuženik ukazuje na odredbu čl. 13. Zakona o lovstvu kojom je propisano kako granice lovišta moraju biti uočljive, a određuju se, ovisno o prirodnoj cjelini, ekološkim, geografskim i drugim uvjetima, obalnim pojasom mora i autocestama koje sprječavaju prirodnu migraciju dlakave divljači. Stoga tuženik smatra da autocesta sukladno zakonu ne može predstavljati lovište. Tuženik ukazuje i kako je društvo Hrvatske autoceste d.o.o. društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste A1, ukazuje ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi autoceste ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za što po načelu predmnijevane krivnje odgovara društvo Hrvatske autoceste d.o.o. (članak 1045. ZOO-a) i to po načelu presumirane krivnje, a ne odgovara tuženik. Tuženik smatra da se radi o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta odnosno o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/6264/2014 od 4. ožujka 2015.) Hrvatske autoceste d.o.o. kao društvo koje upravlja autocestom (i za isto prima naknadu) bilo je u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu što su isti propustili učiniti, a čime je osiguraniku tužitelja nastala šteta, za koju nikako nije i ne može biti odgovoran ovdje tuženik. Tuženik smatra da je do štete došlo zbog propusta u održavanju opreme autoceste, jer se na cesti nalazila divljač, pri čemu šteta niti djelomično nije nastala radnjom oštećenika, to tuženik navodi da se sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO-a, oslobađa odgovornosti za predmetni šetni događaj, jer je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe društva Hrvatske autoceste d.o.o., a koju štetu on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Opisani propust osobe koja je zadužena za upravljanje i održavanje autoceste lovoovlaštenik nije mogao ukloniti ili spriječiti jer to nije njegova obveza već je to zakonska obveza društva Hrvatske autoceste d.o.o. pa primjenom odredbe članka 50. Zakona o cestama kojom je uređena odgovornost za štetu koja potječe od divljači koja se nalazila na autocesti (a ne odgovornost za štetu koju počini divljač u smislu odredbe članka 80. Zakona o lovstvu,) u opisanom predmetu ne postoji odgovornost lovoovlaštenika, odnosno ovdje tuženika, kao osiguravatelja.

7. Na ročištu za glavnu raspravu od 20. svibnja 2026. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u potvrdu policije (list 7-8 spisa), u tužiteljev odštetni zahtjev (list 9-10 spisa), u prijavu štete sa preslikom vozačke dozvole i prometne dozvole (list 11-14 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 15-16 spisa), u tužiteljev prvi naknadni izvid štete sa fotografijama vozila (list 17-20 spisa), u račun autoservisa ANTE (list 21 spisa), u zbrojni nalog za prijenos (list 22 spisa), u izjavu – punomoć OĆ (list 23 spisa), u policu osiguranja od odgovornosti (list 24-25 spisa), u tužiteljeve uvjete za osiguranje od odgovornosti (list 26-32 spisa), u opće uvjete za osiguranje imovine (list 33-38 spisa), u ispis o dospijeću i zatvaranju premije po polici (list 39 spisa), u kartu lovišta (list 40-41 spisa), u statut Hrvatskog lovačkog saveza i statut Lovačkog saveza zadarske županije (list 42-81 spisa), u regresni zahtjev (list 82 spisa), u obavijest o regresnom zahtjevu (list 83-84 spisa), u policu osiguranja Hrvatskog lovačkog saveza (list 91-92 spisa), u sudsku praksu (list 93-94 spisa), u dopis Lovačkog društva ZEC Stankovci (list 124 spisa), u dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva uz presliku karte (list 125-128 spisa), u zapisnik o očevidu (list 132-134 spisa), čita se zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka OĆ pred Općinskim sudom u Splitu (list 138-139 spisa), u situacijski plan (list 149 spisa) te u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. Ante Zečića (list 156-160 spisa).

9. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146./2025.; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Predmet spora je tužiteljevo regresno potraživanje imovinske štete u iznosu od 3.538,72 eura, nastale dana 24. ožujka 2021. kada je na kolnik autoceste A1 došlo do naleta divljači na vozilo kojim je upravljao OĆ, reg. oznake [registarska oznaka]. Dakle, radi se o regresnom zahtjevu za naknadom štete tužitelja kao osiguravatelja Hrvatskih autocesta d.o.o. koji je po osnovi osiguranja isplatio štetu oštećeniku, a koji iznos potražuje od tuženika kao osiguratelja Hrvatskog lovačkog saveza, kao solidarnog dužnika.

11. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, činjenica nastanka štetnog događaja niti činjenica da je tužitelj oštećeniku isplatio iznos od 3.538,72 eura na ime naknade štete na vozilu.

12. Između stranaka sporna je dinamika nastanka štetnog događaja i odgovornost, odnosno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" 84./2011., 18./2013., 22./2013., 54./2013., 148./2013., 92./2014. i 110./2019. , dalje u tekstu: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a odredbom čl. 50. st. 2. ZC-a da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Nadalje, Odredbom čl. 81. st. 3. podstavak 4. ZC-a propisano je da predmet poslovanja društva Hrvatske autoceste d.o.o. uz ostalo čini i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. toga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama, a poslove održavanja koji, uz ostalo, čine predmet njegova poslovanja, a koji poslovi održavanja javnih cesta, prema čl. 26. toga Zakona, obuhvaćaju i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnju.

14. Odredbom čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33./2005., 64./2005., 155./2005., 14./2011. i 25./2015., dalje: Pravilnik) je propisano da zaštitne žičane ograde jesu: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, dok je čl. 94. Pravilnika propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: a) autoceste, b) brze ceste, c) ostale ceste prema potrebi. Isto tako je člankom 78. točkom 1. Pravilnika određeno da su zaštitne žičane ograde tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa: od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

15. Odredbom čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" 90./2014., dalje: POC), propisano je da su upravitelji cesta obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

16. Iz odredbe čl. 3. st.1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" 75./2014., u nastavku POJC), proizlazi da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama. Isto tako je odredbom čl. 10. POJC-a propisano da se ophodnja u pravilu na autocesti i brzoj cesti obavlja svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata, a iz čl. 12. POJC-a proizlazi da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica u duljini do 50 km prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati.

17. Dakle iz navedenih odredbi Zakona o cestama i Pravilnika jasno proizlazi dužnost Hrvatskih autocesta d.o.o. da postave i održavaju zaštitne ograde na predmetnoj autocesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači i da osiguravaju ophodnju cesta.

18. Nadalje, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99./2018., 32./2019. i 32./2020. dalje u tekstu: ZL-a) propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Isto tako, odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

19. Člankom 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005. i 41./2008. 125./2011., 78./2015., 29./2018. i 126./2021; dalje u tekstu: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

20. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Odgovornost po osnovi krivnje naziva se i subjektivnom odgovornošću, a u našem pravu prihvaćeno je načelo presumirane krivnje. Međutim, Zakon o obveznim odnosima, pored odgovornosti po osnovi krivnje, sadrži i odredbe o odgovornosti po kriteriju uzročnosti. Kod odgovornosti po kriteriju uzročnosti štetnik odgovara u okolnostima kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Štetnik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Izvan načelne odredbe članka 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, odgovornost po kriteriju uzročnosti uređena je člankom 1063. do 1080. ZOO-a.

21. Između stranaka nije sporno da se sa obje strane autoceste na kojoj se odvio predmetni štetni događaj nalazi lovište Stankovci kojom upravlja Lovačko društvo "Zec" Stankovci. Lovački savez Zadarske županije je član Hrvatskog lovačkog saveza i kao takav je obuhvaćen policom osiguranja od odgovornosti.

22. Uvidom u Zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova Rep. Hrvatske, PU Zadarske, Postaja prometne policije Zadar broj 211-04/21-O/2351 od 31. ožujka 2021. i Potvrdu utvrđeno da je dana 24. ožujka 2021. u 22:05 sati, na kolniku autoceste broj 1 na 280 kilometru + 100 metra dogodio štetni događaj naletom na divljač (koja je uklonjena s kolnika, a vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] se pomaklo na zaustavnu liniju), da u događaju nije bilo ozlijeđenih osoba i da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača OĆ, dok je uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrđeno da vozač OĆ nije bio pod utjecajem alkohola, a da je odgovornoj osobi pravne osobe Hrvatske autoceste d.o.o. zbog izazivanja prometne nesreće izdan obvezni prekršajni nalog.

23. Iz dopisa Lovačkog društva Zec Stankovci utvrđeno je da se na dan štetnog događaja nije provodio lov.

24. Na traženje suda policijska postaja Zadar dostavila je dokumentaciju prometne nesreće – Potvrdu i Zapisnik o očevidu, skicu mjesta događaja s CD-om (fotodokumentacija)

25. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja i visine štete zamolbenim putem proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OĆ te je proveden dokaz prometnim vještačenjem.

26. Svjedok OĆ je u svom iskazu naveo da se štetni događaj dogodio noću i da je nekih 30 metara ispred njega, s njegove desne strane, na kolnik izletio čagalj kojeg je udario svojim prednjim desnim dijelom vozila, a čagalj je potom uginuo. Iskazao je da je vozio brzinom od oko 100 km/h jer da se tek bio uključio na autocestu, a da je zbog mraka učio životinju kada je već bila preblizu vozila pa da je njegovo kočenje bilo kratko. Na mjesto događaja je došla policija. Na vozilu su nastala oštećenja prednjeg dijela vozila, prednji branik, vezni lim, hladnjak u visini od oko tadašnjih 30.000,00 kuna.

27. U tijeku postupka provedeno je prometno vještačenje radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu po vještaku Anti Zečiću. U nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2026. (list 215 do 220 spisa) vještak navodi da se nezgoda dogodila oko 22:05 sati, u noćnim satima, bez rasvjete, kolnik je bio ravan i suh i prometnom signalizacijom je ograničenje brzine bilo 130 km/h. Na temelju podataka iz policijskog spisa, materijalnim tragovima na kolniku i nastalim oštećenjima na vozilu vještak je utvrdio da došlo do naleta vozila marke VW POLO koje vozilo je svojim prednjim donjim više lijevim na istrčalu divljač s lijeve strane zapadne strane kolnika autoceste A1 u desnom prometnom traku, a usred naleta divljač je na mjestu uginula. Vještak navodi da vozač vozila VW POLO prije naleta na divljač nije poduzeo intenzivno kočenje i da se zbog nedostatka materijalnih dokaza ne može utvrditi njegova brzina kretanja, no uzimajući u obzir nastala oštećenja na vozilu, vještak navodi da je evidentno da je divljač istrčala na kolnik s lijeve strane kolnika u smjeru kretanja vozila Polo, koje se kretalo desnom prometom trakom. Vještak pojašnjava da obzirom na širinu zapadne strane kolnika autoceste od 7,60 m, da je divljač prešla put od najviše 4,0 m udaljenosti od razdjelnika zapadne do istočne strane kolnika, zaštitne metalne odboje ograde, gdje je mogla biti uočena, za što joj je bilo potrebno pri prosječnoj brzini kretanja takve vrste divljači od oko 25-30 km/h oko 0,5 sekundi, dok je potrebno vrijeme za reakciju vozača i djelovanje kočionog sustava bilo 0,8 sekundi, slijedom čega vozač nije imao tehničkih mogućnosti za izbjegavanje istrčale divljači na kolnik i na taj način izbjeći štetni događaj. Na temelju podataka iz policijskog spisa, nastalih oštećenja na vozilu koja su navedena u izvidima šteta i računu autoservisa ANTE broj 59/POSL1/1 od 24. svibnja 2021. u kojem je vozilo popravljeno, vještak je utvrdio da visina štete na vozilu iznosi 3,538,72 eura (s PDV-om).

28. Slijedom navedenog, vještak je iznio mišljenje da je vozilo oštećenika OĆ svojim prednjim lijevim dijelom vozila naletjelo na istrčalu divljač uslijed čega je divljač uginula na mjestu događaja, a s obzirom na vrijeme koje je bilo potrebno za reakciju vozača i djelovanje kočionog sustava, vozač nije imao tehničkih mogućnosti za izbjegavanje istrčale divljači na kolnik i tako izbjeći štetni događaj Na vozilu je nastala materijalna šteta u visini od 3.538,72 eura.

29. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Zečića.

30. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Zečića prihvaća u cijelosti, budući sud nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno te u skladu s pravilima znanosti i vještine.

31. Dakle, provođenjem prometnog vještačenja sud je neprijepornim utvrdio da je vozilo oštećenika OĆ naletjelo na istrčalu divljač i da on nije imao tehničkih mogućnosti zaustaviti svoje vozilo i tako izbjeći taj nalet. Stoga nema krivnje vozača za predmetnu prometnu nezgodu budući isti nije mogao izbjeći štetni događaj.

32. Kao što je naprijed navedeno, nastanak štete na vozilu oštećenika OĆ je u uzročno-posljedičnoj vezi s naletom vozila na divljač. Međutim, sama činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je u žičanoj ogradi postojala rupa ili procjep ili da zaštitna ograda nije bila pravilno održavana, odnosno postavljena. To iz razloga jer ukoliko je žičana ograda pravilno postavljena i održavana, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na kolniku autoceste. Tužiteljev osiguranik odgovara trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi pretpostavljene krivnje temeljem čl. 1045. ZOO-a upravo iz razloga što je propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na valjani način jer se divljač našla na kolniku autoceste. Ovdje se napominje da tužitelj nije tvrdio niti dokazivao bilo koju činjenicu vezano za stanje i održavanje zaštitne ograde autoceste od strane njegovog osiguranika Hrvatskih autocesta d.o.o. . Budući da tužitelj nije dokazao da je šteta nastala bez krivnje njegovog osiguranika, koji dakle nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj cesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta kojima je namijenjena, odnosno da na njoj nije osigurao siguran promet. Također odgovora i sukladno odredbi čl. 50. stavka 2. ZC-a, kojom je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta, o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

33. Isto tako, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

34. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

35. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. -1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

36. Dakle, ovaj sud je utvrdio da za nastanak štete na vozilu oštećenika postoji odgovornost osiguranika tužitelja Hrvatskih autocesta d.o.o. (jer je očito bilo propusta u održavanju zaštitne ograde kada se na kolniku autoceste našla divljač) i da postoji i odgovornost osiguranika tuženika Hrvatskog lovačkog saveza koji za štete od divljači kao opasne stvari odgovara po kriteriju uzročnosti i za kojeg je (a nakon provedenog prometnog vještačenja) utvrđeno da nema ekskulpacijskih razloga kojima se mogao osloboditi od takve odgovornosti. Stoga za nastalu štetu na vozilu postoji odgovornost i tužiteljeva osiguranika i tuženikovog osiguranika s utvrđenom omjerom odgovornosti od 50% svaki.

37. Prema odredbi čl. 1107. st. 1. ZOO-a za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (čl. 1109. st. 1. ZOO-a).

38. Kao što je naprijed navedeno, između stranaka je nesporno da je tužitelj na račun oštećenika isplatio iznos od 3.538,72 eura. (Zbrojni nalozi za prijenos od 2. lipnja 2021. na listu 22 spisa), sve prema izvidu štete broj ST13/2100213 i Naknadnom izvidu štete (list 15-16 spisa) i računu izdanom od strane obrta [obrt] broj 59OLS1/1 od 24. svibnja 2021. i koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom. Tuženik tijekom postupka nije osporavao takav način isplate. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka proizlazi da je na vozilu oštećenika nastala šteta u visini od 3.538,72 eura. Međutim, uzimajući u obzir da je tužitelj na ime naknade štete osiguraniku GĆ isplatio iznos od ukupno 3.538,72 eura, a uzimajući u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti od 50%, tužitelj od tuženika kao solidarnog dužnika ima pravo regresno potraživati polovinu isplaćenog iznosa, odnosno 1.769,26 eura.

39. Dakle, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da je 24. ožujka 2021. došlo do štetnog događaja naletom divljači na vozilo oštećenika OĆ i da postoji uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja za koji su suodgovorni osiguranik tužitelja i osiguranik tuženika, svaki u omjeru od 50%. Obzirom da je tužitelj oštećeniku isplatio imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 3.538,72 eura, a obzirom na utvrđen omjer njegove suodgovornosti od 50%, tužitelj ima pravo od tuženika kao solidarnog dužnika regresno potraživati iznos od polovine tog isplaćenog iznosa što iznosi 1.769,26 eura. Stoga je tuženik na temelju čl. 1107. i čl. 1109. ZOO-a. kao solidarni dužnik obvezan tužitelju platiti iznos od 1.769,26 eura na ime naknade štete koju je tužitelj platio oštećeniku.

40. Odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Kako tuženik po dospijeću utužene tražbine istu nije platio, dužan je platiti i zatezne kamate od nastanka štete odnosno od prvog slijedećeg dana od kada je tužitelj izvršio plaćanje (tužitelj je izvršio plaćanje 2. lipnja 2021.), s time da tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od 4. lipnja 2021..

41. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Stavkom 8. istog članka propisano je da je referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a stavkom 9. je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja. Dakle, za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Pojašnjava se da se odluka o visini stope zatezne kamate primjenjuje propisana stopa za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

42. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, stranke su podjednako uspjele u sporu stoga je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove te je tako riješeno u stavku II. izreke presude.

U Karlovcu, 3. srpnja 2026.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2

2. Tuženiku po punomoćnici Sanji Nevešćanin Mateša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu MATEŠA & KAPITAN d.o.o., Zagreb, Ulica Silvija Strahimira Kranjčevića 11