REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. Povrv-190/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Ulica Frana Folnegovića 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika MENOTTES J.D.O.O., OIB: 80029560616, Zdihovo 50, 10450 Jastrebarsko, radi isplate novčanog iznosa od 885,65 eur, nakon održane i zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika 27. svibnja 2026., na ročištu za objavu i uručenje presude 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I) Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba, posl.br. Ovrv-697/2025, UPP/OS-Ovrv-23/2025 od dana 3.2.2025. kojim je naloženo ovršeniku MENOTTES J.D.O.O., OIB: 80029560616, ZDIHOVO 50, 10450 Jastrebarsko, da ovrhovoditelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Ulica Frana Folnegovića 1, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 3709627;P-U049324, namiri tražbinu u iznosu od 885,65 EUR uvećanu za zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 7,50 EUR od 01.03.2023.,

• na iznos od 7,50 EUR od 30.03.2023.,

• na iznos od 7,50 EUR od 03.05.2023.,

• na iznos od 46,86 EUR od 30.05.2023.,

• na iznos od 32,56 EUR od 01.07.2023.,

• na iznos od 36,13 EUR od 01.08.2023.,

• na iznos od 36,13 EUR od 31.08.2023.,

• na iznos od 125,56 EUR od 30.09.2023.,

• na iznos od 71,90 EUR od 31.10.2023.,

• na iznos od 46,86 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 57,60 EUR od 04.01.2024.,

. na iznos od 54,02 EUR od 31.01.2024.,

• na iznos od 25,39 EUR od 01.03.2024.,

• na iznos od 54,02 EUR od 30.03.2024.,

• na iznos od 46,86 EUR od 01.05.2024.,

• na iznos od 46,86 EUR od 30.05.2024.,

• na iznos od 57,60 EUR od 29.06.2024.,

• na iznos od 75,48 EUR od 30.07.2024.,

• na iznos od 49,32 EUR od 31.08.2024.,

pa do isplate, zajedno sa nastalim ovršnim troškom u iznosu od 212,50 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II) Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. srpnja 2026. do isplate, obračunatim po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, zatražio određivanje ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika, u postupku pred javnim bilježnikom, a uz prijedlog je dostavio izvadak iz otvorenih stavki (stanje na dan 15. prosinca 2024.) na kojem zasniva utuženo potraživanje (list 16 spisa).

2. Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik (ovršenik) tuženik je izjavio prigovor u kojem je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti, navodeći da je ovrhovoditelj (tužitelj) propustio utvrditi stvarno vlasništvo vodoopskrbnog priključka i korisnika usluge. Ističe da tuženik na temelju sporazumnog raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora nije korisnik prostora, do datuma korištenja poslovnog prostora na adresi [adresa] i to od 27. siječnja 2023. Ističe da je tužitelj propustio za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 1. srpnja 2024. dostaviti bilo kakvu ispravu ili opomenu o navedenom dugovanju tuženiku kao i to da tuženik nije zaprimio račune na ime predmetne tražbine.

3. Postupajući po prigovoru tuženika, sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 11. travnja 2025. čini nespornim da je tuženik do 27. siječnja 2023. koristio javnu uslugu opskrbe i odvodnje na predmetnoj adresi, no smatra da se tuženik i nakon toga dana ima smatrati korisnikom , jer je u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o vodnim uslugama bio dužan u roku od 15 (petnaest) dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu tužitelju kao isporučitelju. Poziva se na Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga te ističe da je nova vlasnica nekretnine tek 27. siječnja 2025. obavijestila tužitelja da je došlo do ugovora o raskidu te je tužitelj s danom 1. siječnja 2025. izvršio promjenu korisnika. Navodi da je sve račune tuženiku slao običnom poštom.

5. Sud je kod takvog činjeničnog stanja utvrdio da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 145/25.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 885,65 eur.

6. Odredbom čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. U predmetnom slučaju ne radi se o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

7. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s odredbom čl. 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud je i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Nadalje, u skladu s odredbom čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

8. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP -a), donio je odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave). Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to je sud utvrdio da se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

9. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP -a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: Izvadak iz poslovnih knjiga (list 16 spisa), Sporazumni raskid (list 24 spisa), e-mail korespondenciju, Zahtjev za promjenu korisnika te otkaz ugovora o zakupu prostora (list 41-44 spisa).

10. Sud je u obrazloženju naveo da Zakon o vodnim uslugama („Narodne novine“ br. 66/2019) u odredbi čl. 39. propisuje da je prethodni korisnik vodne usluge dužan roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik (st. 1.). Prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga.(st.2.)

11. U skladu s odredbom čl. 4. st. 2. općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga za slučaj promjene vlasništva dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodne usluge sve dok isporučitelju vodne usluge ne dostavi dokumentaciju o promjeni statusa korisnika s očitanim stanjem vodomjera, s kojim stanjem i datumom očitanja se mijenja status korisnika, odnosno, do kraja tekućeg mjeseca, tj. obračunskog razdoblja. Za obveze nastale u razdoblju od promjene vlasništva do promjene kod isporučitelja vodnih usluga, potrošač i novi vlasnik solidarno odgovaraju.

.

12. Tužitelj svoje potraživanje zasniva na navedenim odredbama mjerodavnog prava i tvrdi da nije došlo do prijave promjene korisnika u propisanom roku od 15 dana pa je stoga unatoč tome što je tuženik do 27. siječnja 2023. koristio javnu uslugu opskrbe i odvodnje na predmetnoj adresi tuženik i nakon toga dana presumirani korisnik jer je u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o vodnim uslugama bio dužan u roku od 15 (petnaest) dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu tužitelju kao isporučitelju.

13. No, tuženik je osporio da bi zaprimio račune kojima ga se tereti na plaćanje utuženog iznosa, a tužitelj te račune nije dostavio sudu kako bi se utvrdila istinitost njegove tvrdnje, da su računi uistinu dostavljani tuženiku, a kako bi sud mogao utvrditi tko je na njima naveden kao dužnik, što je u ovom postupku sporno. Tužitelj nadalje nije naveo na koju adresu je dostavljao račune, jer je to morao činiti na adresu sjedišta tuženika koji je trgovačko društvo, a ne na adresu predmetnog prostora.

14. Sud je zaključio da ako tuženik nije zaprimio račune, nije ih mogao ni podmiriti, niti ih provesti kroz svoje poslovne knjige, a također ih nije mogao niti osporiti. Sud je istaknuo da je teret dokazivanja u ovom postupku na tužitelju koji je morao dokazati postojanje odlučnih činjenica na razini pretežite vjerojatnosti da bi uspio u sporu. Slijedom navedenih utvrđenja, sud je po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir priložene pisane isprave, zaključio da tužitelj nije dostavio predmetne račune tuženiku pa ih stoga nije ovlašten potraživati u ovom postupku. Slijedom navedenih utvrđenja, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, poslovni broj Ovrv-697/2025, UPP/OS—23/2025.

15. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tužitelja ukinuo predmetnu prvostupanjsku odluku, u bitnome navodeći da za odluku o obvezi plaćanja utužene naknade nije odlučno je li tuženik primio račune. Obveza plaćanja naknade za opskrbu vodom ne nastaje na temelju računa, već na temelju zakona, u smislu odredbe 37. odnosno, u okolnostima na koje se poziva tužitelj – kod promjene korisnika u smislu odredbe članka 39. Zakona o vodnim uslugama. Činjenica primitka računa kao poziva na plaćanje, neovisno o tome što je tuženikova obveza plaćanja isporučene vode nastala po samom zakonu, utječe na zakašnjenje dužnika, odnosno početak tijeka zateznih kamata na glavnicu. Kako zbog pogrešnog tumačenja odredbe članka 39. Zakona o vodnim uslugama odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a iz spisa proizlazi da podnesak tužitelja od 11. travnja 2025. nije dostavljen tuženiku kako bi se mogao očitovati sukladno odredbi članka 461.a ZPP-a, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica kao i predložiti održavanje usmene rasprave, drugostupanjski sud je pobijanu odluku ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku tužitelj je dostavio račune, koje je prethodno propustio dostaviti, zbog čega je prethodno odbijen sa tužbenim zahtjevom. Ovaj sud pri tom ističe da, protivno navodima drugostupanjskog suda, tužitelj nije odbijen s tužbenim zahtjevom isključivo zbog toga što nije dokazao da bi dostavio račune tuženiku, već i zbog toga što sud nije mogao utvrditi tko je na računima naveden kao dužnik, niti na koju adresu su računi dostavljani, a što je u ovom postupku sporno.

17. Ovaj sud smatra da tuženik, kao trgovačko društvo, mora imati pravni temelj za provođenje računa kroz svoje poslovne knjige, a pri tom smatra da primitak računa ne utječe na tijek zatezne kamate jer je dospijeće obveze naznačeno na svakom računu

18. Sud je uvidom u račune (list 111-148 spisa) utvrdio da je na njima kao dužnik naznačen ovdje tuženik pa je tužitelj dokazao osnovanost i visinu utuženog potraživanja. U ostalom dijelu, sud ostaje kod prethodnog obrazloženja koje na ovom mjestu izostavlja kao suvišno.

19. Kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu utuženog potraživanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog u cijelosti.

20. U skladu s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22.,156/22. i 155/23; dalje: ZOO) svaki sudionik obveznopravnog odnosa dužan je ispuniti preuzetu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

21. Radi se o jednom od osnovnih načela obveznih odnosa iz kojeg izvire ovlaštenje strane koja je bila vjerna ugovoru, da od druge strane tužbom zahtijeva prisilno ispunjenje obveze, što obuhvaća i plaćanje zatezne kamate u slučaju da se obveza ne ispuni pravovremeno.

22. Na temelju odredbe članka 29. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određuje se u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a (ostali odnosi).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP - a. Tužitelju koji je uspio u sporu, priznat je trošak parničnog postupka s osnove zastupanja po odvjetniku. Trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 138/23). Vrijednost predmeta spora je 885,65 eur. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

24. Trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja na ročištu od 25.3.2026. i 27.5.2026., svaka radnja u iznosu od 93,75 eur (Tbr. 9.2. Tarife) i sastava podneska od 11.4.2025. u iznosu od 187,50 eur (Tbr. 8. t.1. Tarife), troška sastava žalbe u iznosu od 234,26 eur (Tbr. 10.t.1.Tarife) što zajedno se troškovima sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 80 eur i troškovima sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eur, iznosi priznatih 729,08 eur

25. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 13. travnja 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate

(čl. 151. st. 3. ZPP-a)

26. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 3. srpnja 2026.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).