REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-98/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Ivana Dunger Dalbello, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba, Zagreb, Heinzelova 88, OIB: 44879111575, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju ĐH, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika, 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BH koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Grada Zagreba isplatiti tužitelju BH ukupan iznos od 10.693,76 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos po dospijeću kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 101,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.03.2018. do isplate,

- za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 94,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.04.2018. do isplate,

- za mjesec travanj 2018. godine iznos od 97,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.05.2018. do isplate,

- za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 95,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.06.2018. do isplate,

- za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 101,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.07.2018. do isplate,

- za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 109,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.08.2018. do isplate,

- za mjesec veljaču 2022. godine iznos od 120,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.03.2022. do isplate,

- za mjesec ožujak 2022. godine iznos od 117,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.04.2022. do isplate,

- za mjesec travanj 2022. godine iznos od 119,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.05.2022. do isplate,

- za mjesec svibanj 2022. godine iznos od 132,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.06.2022. do isplate,

- za mjesec lipanj 2022. godine iznos od 134,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.07.2022. do isplate,

- za mjesec srpanj 2022. godine iznos od 107,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.08.2022. do isplate,

- za mjesec veljaču 2025. godine iznos od 68,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.03.2025. do isplate,

- za mjesec ožujak 2025. godine iznos od 57,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.04.2025. do isplate,

- za mjesec travanj 2025. godine iznos od 73,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.05.2025. do isplate,

- za mjesec svibanj 2025. godine iznos od 72,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.06.2025. do isplate,

- za mjesec lipanj 2025. godine iznos od 72,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.07.2025. do isplate,

- za mjesec srpanj 2025. godine iznos od 66,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.08.2025. do isplate,

- za mjesec kolovoz 2025. godine iznos od 68,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.09.2025. do isplate,

- za mjesec rujan 2025. godine iznos od 69,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.10.2025. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."

II Odbija se zahtjev tužitelja BH za naknadu troška postupka u iznosu 2.081,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. siječnja 2023. navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača u djelatnosti sanitetskog prijevoza te da mu tuženik u razdoblju od 1. prosinca 2015. nadalje nije isplaćivao plaću sukladno poslovima koje je radio na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza, a koje je zapravo obavljao za radno mjesto medicinskog tehničara i zdravstvenog radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, za koja radna mjesta je predviđen viši koeficijent. Budući da je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaće po navedenim osnovama, pogrešno je obračunao naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 11. svibnja 2026. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa 10.693,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano citiranim podneskom od dospijeća do isplate uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 27. siječnja 2023. navodi da je tužba nepodobna za raspravljanje jer u istoj nije postavljen konkretan tužbeni zahtjev u pogledu iznosa visine novčane tražbine koja se tužbom potražuje, kao glavne stvari i sporednih tražbina te da nisu navedene konkretne činjenice i dokazi na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, da nisu ispunjene pretpostavke za dopustivost stupnjevite tužbe niti se tužba tužitelja takvom može smatrati pa predlaže odbaciti tužbu. Nadalje osporava osnovanost tužbe navodeći da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu za obavljanje poslova vozača u djelatnosti sanitetskog prijevoza, koje poslove je tužitelj, sukladno članku 2. sklopljenog ugovora o radu, bio dužan obavljati savjesno, stručno i sukladno opisu poslova utvrđenog aktom i uputama poslodavca, u skladu s naravi i vrstom posla, da opis poslova vozača u djelatnosti sanitetskog prijevoza tijekom trajanja radnog odnosa tužitelja nije ni u jednom dijelu mijenjan, da je temeljna radna obveza vozača u djelatnosti sanitetskog prijevoza upravljati sanitetskim vozilom u svrhu obavljanja usluge sanitetskog prijevoza osoba koje su stabilnog zdravstvenog stanja, da tužitelj ne precizira u čemu se sastojalo navodno obavljanje poslova radnog mjesta medicinskog tehničara i zdravstvenog radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti tijekom utuženog razdoblja, a za koje je predviđen viši koeficijent, da je nejasno koje bi poslove tužitelj na radnom mjestu vozača u djelatnosti sanitetskog prijevoza mogao obavljati, a da oni stvarno predstavljaju poslove medicinskog tehničara ili drugog zdravstvenog radnika, kada on nema kompetencije za njihovo obavljanje, dakle ne zna ih i ne smije obavljati niti mu je tuženik ikada naložio obavljanje takvih poslova, da se jedini posao koji je tužitelj stvarno obavljao odnosi na uslugu prijevoza pacijenta na način da upravlja sanitetskim vozilom, a u slučaju pacijenata koji su ograničeno pokretni, uloga drugog vozača u timu svodi se isključivo na obavljanje posla prenošenja i pratnje pacijenta, da za vrijeme prijevoza pacijenta vozač nije dužan ni na koji način u medicinskom smislu nadzirati pacijenta niti mu je dopušteno ili naloženo pružati pacijentu ijedan element zdravstvene skrbi, a tužitelj u tužbi niti ne tvrdi da mu je tuženik naložio obavljanje tih poslova za koje nema kompetencije, da kada bi zaista bili istiniti navodi tužitelja da je u utuženom, višegodišnjem razdoblju tužitelj, kao kontinuiranu djelatnost, obavljao poslove medicinskog tehničara, takvim bi postupanjem tužitelja, dakle, liječenjem ili nekim drugim vidom pružanja medicinske pomoći od strane osobe koja za to nema propisanu stručnu spremu, a tužitelj je nedvojbeno nema, bila ostvarena obilježja kaznenog dijela nadriliječništva, da se djelatnost tuženika obavlja sukladno propisanim smjernicama i algoritmima, izdanim od Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu i Ministarstva zdravstva, kako bi svi postupci i okruženje u pružanju zdravstvene zaštite osigurali odgovarajuće ishode skrbi i zbrinjavanja pacijenata, ističe da, ne samo vozači, već i medicinski tehničari, dakle zdravstveni profesionalci koji rade u djelatnosti sanitetskog prijevoza ne smiju i svakako nisu dužni obaviti uslugu sanitetskog prijevoza ukoliko je stanje pacijenta takvo da zahtijeva hitnu medicinsku skrb, koju pružaju za to posebno osposobljeni timovi u skladu s propisanim algoritmima postupanja, da tuženik nije ovlašten čak ni zdravstvenom profesionalcu naložiti obavljanje poslova koji premašuju njegove kompetencije. Slijedom svega navedenog predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate. Tuženik je podneskom od 2. svibnja 2025. istaknuo prigovor zastare.

3. Budući da je tužitelj podneskom od 11. svibnja 2026. povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 21. svibnja 2026.

4. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu da je tužba tužitelja nepodobna za raspravljanje jer u istoj nije postavljen konkretan tužbeni zahtjev u pogledu iznosa visine novčane tražbine koja se tužbom potražuje, kao glavne stvari i sporednih tražbina, te da nisu navedene konkretne činjenice i dokazi na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, navodi se kako su isti, prema ocjeni ovog suda neosnovani. Naime, uvidom u tužbu tužitelja utvrđeno je da je ista razumljiva i sadrži sve što je potrebno da bi se u vezi s njom moglo postupati, sukladno odredbi članka 106. ZPP i članka 186. ZPP.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem evidencija radnog vremena (list 6-49, 447-481 spisa), disponentskih lista (list 50, 53-54 spisa), naloga za sanitetski prijevoz osiguranih osoba (list 51-52 spisa), mjesečnih rasporeda rada (list 56-59, 125-446 spisa), prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (list 60-63 spisa), Cjenika usluga (list 72-73 spisa), obračunskih lista za isplatu plaća tužitelja, saslušani su svjedoci SH (list 101-102 spisa), NH (list 102 spisa), ŽH (list 104-105 spisa), tužitelj BH (list 105 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak (list 488-500, 528-529 spisa).

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće između plaće koja mu je u razdoblju od veljače 2018. do rujna 2025. isplaćena za radno mjesto vozača u djelatnosti sanitetskog prijevoza (za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu s tuženikom) i plaće za radno mjesto medicinskog tehničara, za koje poslove tvrdi da je u utuženom razdoblju obavljao.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača u djelatnosti sanitetskog prijevoza.

9. Sporno je u ovom predmetu je li tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove koji spadaju u opis posla medicinskog tehničara te ima li pravo na isplatu razlike plaće koja je predmet ovog spora.

10. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

11. Iz iskaza svjedoka SH i ŽH u bitnome proizlazi da su (bili) zaposleni kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza, da su, zajedno s tužiteljem, uz poslove svog radnog mjesta obavljali i poslove medicinskog tehničara, da su radili u timu od ukupno dvoje ili troje radnika, da su obavljali poslove medicinskog tehničara kada bi bili u timu s vozačem npr. davanje kisika, imobilizacija lomova, saniranje ozljeda, preuzimanje pacijenta, ispunjavanje dokumentacije, postavljanje nazalnih katetera, vođenje intravenoznih kanila, da su u tu svrhu zaduživali torbu medicinskog tehničara, a samo vozilo je sadržavalo medicinsku opremu, da kada su radili u timu s tužiteljem vidjeli su da tužitelj obavlja poslove medicinskog tehničara kao što su davanje kisika, saniranje ozljeda, postavljanje nazalnog katetera.

12. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka SH i ŽH budući da su iskazivali uvjerljivo.

13. Iz iskaza svjedoka NH proizlazi da je, kao rukovoditelj vozačkog sektora i tehničke službe kod tuženika, bio zadužen za sastavljanje rasporeda za vozače, koji su prema putnom nalogu liječnika opće prakse bili dužni odvesti pacijenta od točke A do točke B, da su pacijenti bili medicinski zbrinuti, ali zbog akutnog ili stalnog stanja nisu bili pokretni, da nikada nije dao nalog da vozač obavlja poslove medicinskog tehničara, da timove formira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a koji tim će izaći po pozivu određuje disponent koji sastavlja disponentsku listu.

14. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka NH u dijelu u kojem navodi da su radnici zaposleni na radnom mjestu vozača kod tuženika bili dužni samo odvesti pacijenta od točke A do točke B jer je isto u suprotnosti s iskazima svjedoka SH i ŽH, kojima je sud u cijelosti povjerovao, i iskazom tužitelja, kojem je sud u tom dijelu povjerovao. Sud je povjerovao iskazu svjedoka NH u preostalom dijelu budući da je iskazivao uvjerljivo.

15. Iz iskaza tužitelja BH u bitnome proizlazi da je zaposlen kod tuženika od 2013. na radnom mjestu vozača, da je kao vozač obavljao poslove potpisivanja naloga za vozilo, tehničkog pregleda vozila i transporta, a kao medicinski tehničar poslove postavljanje kisika, stavljanje nosnog katetera, preuzimanje torbe s medicinskom opremom, ispunjavanje dokumentacije, upisa pacijenta, predaje pacijenta liječniku uz obavijest što je pacijentu, da je poslove vozača radio pola vremena, a poslove medicinskog tehničara drugu polovicu radnog vremena, da je na disponentskim listama bio upisan kao vozač kada je radio kao vozač, a kao medicinski tehničar kada je obavljao poslove medicinskog tehničara.

16. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da je u utuženom razdoblju pola radnog vremena proveo na poslovima vozača, a drugu polovicu radnog vremena na poslovima medicinskog tehničara jer isto ne proizlazi iz iskaza svjedoka SH i ŽH, kojima je sud u cijelosti povjerovao, niti iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu.

17. Sud je u preostalom dijelu povjerovao iskazu tužitelja budući da je iskazivao uvjerljivo te u suglasnosti s iskazima svjedoka SH i ŽH, kojima je sud u cijelosti povjerovao.

18. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak.

19. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje od 17. studenog 2025. proizlazi da prema dokumentaciji u spisu nije moguće utvrditi je li tužitelji i koliko vremena (cijelo utuženo razdoblje ili samo pojedine dane u mjesecu) eventualno radio na radnom mjestu tehničara jer iz mjesečnih rasporeda rada za razdoblje od listopada 2021. nadalje ne proizlazi da bi tužitelj radio na radnom mjestu tehničara, dok iz rasporeda rada za prosinac 2019. i siječanj 2020. proizlazi da je tužitelj raspoređen na radno mjesto tehničara, da je zbog navedenog u nalazu obračunata razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario da je u cijelom utuženom razdoblju radio kao medicinski tehničar i plaće koju je ostvario, da je na osnovi podataka iz nalaza vještakinja mišljenja da razlika plaće između plaće koja bi tužitelju bila obračunata primjenom parametara za izračun plaće medicinskog tehničara za sve odrađene sate i plaće koja mu je obračunata u razdoblju od 1. siječnja 2016. od 30. rujna 2025. iznosi 21.387,51 EUR bruto.

20. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

21. Podneskom od 12. siječnja 2026. tuženik je prigovorio citiranom nalazu i mišljenju sudske vještakinje u bitnome navodeći da je nalaz i mišljenje sudske vještakinje izrađen bez pravne i činjenične osnove te s prekoračenjem zadanog zadatka.

22. Očitujući se na prigovore tuženika, sudska vještakinja Lidija Tkalec Gradinščak je na ročištu održanom 21. svibnja 2026. navela da je podatke o koeficijentu i dodacima tužitelja za radno mjesto medicinski tehničar uzela prema navodima tuženika o iznosima istih, da evidencija rada koja je dostavljena u spis ne sadrži podatke o radnom mjestu tužitelja, a u spisu se nalaze rasporedi rada za dio spornog razdoblja koje je dostavio tuženik iz kojeg proizlazi da tužitelj nije trebao raditi na radnom mjestu medicinskog tehničara te rasporedi za dva mjeseca spornog razdoblja (prosinac 2019. i siječanj 2020.) koje je dostavio tužitelj, iz kojih proizlazi da je isti naveden kao medicinski tehničar, da je tuženik cijelo sporno razdoblje obračunao plaću tužitelja za radno mjesto vozača, a s obzirom da iz cjelokupne dokumentacije u spisu nije jasno, odnosno ne može se utvrditi na kojem radnom mjestu je tužitelj zaista i radio, a tužitelj potražuje plaću za cijelo sporno razdoblje za radno mjesto medicinskog tehničara takav izračun je sačinjen u nalazu.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju u spisu. Prema ocjeni ovog suda, sudska je vještakinja usmeno na ročištu održanom 21. svibnja 2026. otklonila sve prigovore tuženika.

24. Budući da je tijekom postupka iz iskaza svjedoka SH, ŽH i tužitelja BH te dokumentacije koja je priložena spisu (list 56-57 spisa) utvrđeno da je tužitelj neke radne dane obavljao poslove medicinskog tehničara, a s obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu (tako u odlukama Revr-704/2014 od 2. prosinca 2014., Revr- 925/2017 od 2. svibnja 2018., Rev-3629/2019 od 18. svibnja 2022., Rev-2088/2019 od 13. srpnja 2022., Rev-3371/19 od 12. rujna 2024.), prema ocjeni ovog suda tužitelj bi imao pravo na isplatu razlike plaće isplaćene za radno mjesto vozača u djelatnosti sanitetskog prijevoza i plaće za radno mjesto medicinskog tehničara za one dane/sate kada je obavljao poslove tog radnog mjesta.

25. Iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis po nalogu suda i traženju sudske vještakinje nije utvrđeno je li tužitelj i koliko vremena obavljao poslove medicinskog tehničara.

26. Tužitelj, nakon dostave zatražene dokumentacije od strane tuženika podneskom od 2. svibnja 2025., koja mu je dostavljena 21. svibnja 2025., a prije provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu nije obavijestio sud da tuženik eventualno nije dostavio svu dokumentaciju potrebnu za izradu nalaza i mišljenja. Tužitelj nije ni po dva naloga suda (list 119 i 482 spisa) dostavio obračunske liste za isplatu plaća tužitelja za utuženo razdoblje, već je podneskom od 30. travnja 2025. naveo da se u spisu nalazi sva dokumentacija na temelju koje je moguće učiniti obračun potraživanja tužitelja. Sud je rješenjem od 26. rujna 2025. poslovnog broja Pr-98/2023-29 dao nalog sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak za izradu pisanog nalaza i mišljenja na temelju dokumentacije u spisu, što je ista i učinila, s tim da je sudska vještakinja od tuženika pribavila obračunske liste tužitelja za utuženo razdoblje, koje tužitelj nije po dva naloga suda dostavio u spis iako nije prethodno naveo da iz nekog razloga njima ne bi raspolagao. Nadalje, tužitelj po primitku nalaza i mišljenja sudske vještakinje nije predlagao eventualnu dopunu nalaza i mišljenja zbog nedostatne dokumentacije na temelju koje je sudska vještakinja izradila nalaz i mišljenje, već je podneskom od 11. svibnja 2026. uskladio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje polovicu iznosa utvrđenog nalazom i mišljenjem sudske vještakinje.

27. Uzimajući u obzir shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da u slučajevima kada poslodavac ne vodi ispravno evidenciju radnog vremena ili postoji sumnja u vjerodostojnost iste, da je radno vrijeme dozvoljeno dokazivati i na drugi način (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i rješenje Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.), prema ocjeni ovog suda tužitelj je bio dužan u ovom postupku materijalnim ili personalnim dokazima određeno dokazati koje je dane obavljao poslove medicinskog tehničara.

28. Budući da iz iskaza svjedoka SH, ŽH te tužitelja BH nije moguće utvrditi koje je dane tijekom utuženog razdoblja tužitelj radio poslove medicinskog tehničara, da iz dokumentacije koju je tijekom postupka u spis dostavio tuženik ne proizlazi da je tužitelj obavljao poslove medicinskog tehničara, da tužitelj prije ili nakon provođenja financijskog vještačenja nije predlagao dostavu daljnje dokumentacije od strane tuženika iz koje bi isto bilo moguće utvrditi, prema ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao koje je radne dane obavljao poslove medicinskog tehničara da bi mu za iste mogla biti dosuđena razlika plaće koju ovom tužbom potražuje.

29. Napominje se da iz rasporeda rada za prosinac 2019. i siječanj 2020. (list 56, 59 spisa) proizlazi da je tužitelj u tom razdoblju bio raspoređen na radno mjesto tehničara, međutim za predmetno razdoblje tužitelj ovom tužbom ne potražuje razliku plaće.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

31. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, sud nije razmatrao prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

32. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

33. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu 2.081,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.

34. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku