R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-51/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja JANAF d.d., OIB: 89018712265, iz Zagreba, Miramarska cesta 24, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović iz Zagreba, protiv tuženika EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi uknjižbe prava služnosti, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tuženika GĆ, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon javne objave presude, 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj, JANAF d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265, Rješenjem Općine Slavonski Brod, Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove, broj: 02-UP/I-2300/1977 od dana 11. srpnja 1978. godine, stekao pravo služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru od pet metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije, i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Oranica Dvorina, površine 920 čhv, kao poslužnoj nekretnini u vlasništvu tuženika, EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu upis prava služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru od pet metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije, i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Oranica Dvorina, površine 920 čhv, kao poslužnoj nekretnini u vlasništvu tuženika, EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da naknadi tužitelju JANAF d.d., OIB: 89018712265, iz Zagreba, Miramarska cesta 24, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 788,09 eur (slovima: sedam stotina osamdeset osam eura i devet centi) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem, poslovni broj Z-7590/2023-2, od 28. kolovoza 2023. godine, pred naslovnim Sudom pokrenut pojedinačni ispravni postupak na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], točnije zemljišnoknjižnoj čestici br. 611/11, u naravi Oranica Dvorina, koja se nalazi u vlasništvu EĆ, ovdje tuženika, a sve povodom prijedloga tužitelja za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka od 09. svibnja 2023. godine. Naime, tužitelj je svojim prijedlogom zahtijevao da nadležni sud donese rješenje kojim se ispravlja zemljišnoknjižno stanje na način da se u teretovnici navedenog uloška, na predmetnoj čestici, u korist predlagatelja (ovdje tužitelja), izvrši upis uknjižbe prava služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru od pet metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije, i to prema kopiji katastarskog plana s ucrtanom trasom naftovoda. No naslovni je Sud, nakon ročišta održanog u prostorijama Općine Garčin dana 14. prosinca 2023. godine, a na kojem se tuženik, putem svog punomoćnika, izričito protivio uknjižbi služnosti (unatoč činjenici da mu je poznato da cjevovod prolazi predmetnom nekretninom), donio Rješenje, poslovni broj Z-7590/2023-8 od 18. prosinca 2023. godine, kojim odbija prijedlog tužitelja za predmetnim upisom, nalaže zabilježbu odbijenog prijedloga kao i brisanje zabilježbe pokretanja i otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka. Sud dalje, u točki 7. obrazloženja potonjeg rješenja navodi kako je pojedinačni ispravni postupak nesporni izvanparnični postupak, kao i da činjenica da se upisani vlasnik po punomoćniku izričito protivi upisu prava stvarne služnosti u korist predlagatelja, ukazuje na postojanje očitog prijepora između stranaka. Obzirom da se protiv odluke zemljišnoknjižnog suda, donesene na raspravi za ispravak, ne može uložiti žalba, tužitelj je primoran svoje pravo ostvariti u parnici. Stoga isti unutar zakonskog roka, određenog člankom 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 63/19, 128/22, 155/23, dalje u tekstu: ZK), podnosi ovu tužbu kako bi ishodio ispravak zemljišnih knjiga, na način da se u iste upiše pravo stvarne služnosti u korist tužitelja. Tužitelj prvenstveno ističe kako je tuženik u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, upisan kao vlasnik u 1/1 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Oranica Dvorina, površine 920 čhv, što ga nužno čini pasivno legitimiranim u ovo predmetnom postupku, koji se vodi povodom tužbe za ispravak. Dodatno, za potrebe ovog postupka, tužitelj ukazuje na promjene u režimu vlasničkih odnosa, koje su nastale u razdoblju od postavljanja naftovoda sve do danas, ponajprije iz razloga što sadašnji vlasnik, ovdje tuženik, nije bio vlasnik predmetnih čestica u vrijeme donošenja rješenja iz točke IV. ove tužbe, odnosno u vrijeme početka projekta izgradnje naftovoda, obzirom da je isti vlasništvo predmetne nekretnine stekao tek Ugovorom o kupoprodaji od dana 01. listopada 2012. godine, ovjerenim pod poslovnim brojem OV-6955/2012 i OV-6956/2012. Naime, iz rješenja proizlazi kako je tadašnji vlasnik, koji se usuglasio s činjenicom ograničenja prava vlasništva kroz osnivanje prava stvarne služnosti u korist tužitelja, kao što je to pobliže opisano u točki IV., bio PĆ, [adresa]. Navedeno potvrđuje povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za zk. č. br. 611/11 (zk. ul. [broj ZK uloška]) kao i za zk. č. br. 611/3 (sada zk. ul. [broj ZK uloška]). Tužitelj naglašava kako pitanje vlasničkih odnosa čestice 611/3 razmatra ponajprije iz razloga što se VĆ u spomenutom rješenju navodi kao vlasnik i 611/11 i 611/3. Pa je tako, u drugom odjeljku povijesnog prikaza za zk. č. br. 611/11 navedeno sljedeće cit.; Temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 01. rujna 2007. br. Ov-14337/07 i dvije preslike osobnih iskaznica otpisuje se besteretno sa A čk. br. 611/3, te se pripisuje u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] ove katastarske općine na ime i vlasništvo ĐĆ ([adresa]), [adresa], dok je u drugom odjeljku povijesnog prikaza za zk. č. br. 611/3 navedeno cit.; Temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 01. rujna 2007. br. Ov-14337/07 i dvije preslike osobnih iskaznica pripisuje se na A čk. br. 611/3, besteretno otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] ove katastarske općine sa imena i vlasništva ŽĆ (E), [adresa]. Dakle, iz tužitelju dostupne građe proizlazi kako je BĆ u vrijeme izgradnje naftovoda bio jedini i punopravni vlasnik zk. č. br. 611/11 i 611/3, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. Isti je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao 29. lipnja 1973. godine, sklopivši ugovor o kupoprodaji s ranijim vlasnikom, nakon čega je sa sadašnjim vlasnikom, EĆ, u odnosu na 611/3 sklopio ugovor o darovanju, nakon čega je ta čestica otpisana u drugi uložak, dok je za preostalu česticu 611/11 s BĆ sklopio gore navedeni ugovor o kupoprodaji. Tužitelj dalje ističe kako je Rješenjem Općine Slavonski Brod, Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove, broj: 02 -UP/I- 2300/1977 od dana 11. srpnja 1978. godine, u postupku ustanovljenja prava stvarne služnosti (nepotpune eksproprijacije) radi izgradnje Jugoslavenskog naftovoda na području Općine Slavonski Brod, dano odobrenje tadašnjem društvu “Jugoslavenski naftovod” – Poduzeće za transport nafte – u osnivanju, kao tužiteljevom predniku, ujedno i investitoru izgradnje predmetnog naftovoda na dionici Zadubravlje-Vrpolje, da na području Općine Slavonski Brod, odnosno njoj pripadajućih katastarskih općina (prema postojećem nacrtu trase) postavi naftovod. U tu je svrhu dana 11. listopada 1978. godine Republički sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove izdao Građevinska dozvola broj [broj dozvole]. U točki I. Rješenja navedene su čestice svake pojedine općine koja se nalazi na pravcu pružanja naftovoda, u odnosu na koje se dozvoljava postavljanje naftovoda, pa su tako na stranicama od 2. do 5. Rješenja navedene čestice katastarske općine [katastarska općina], među kojima i predmetna čestica, br. 611/11, čime je faktički utvrđena nepotpuna eksproprijacija na istoj. Rješenjem je dalje određeno kako će se naknadno ishoditi upis prava služnosti izgradnje i održavanja naftovoda na nekretninama koje su pojedinačno navedene u točki I. Rješenja, a sve s obzirom da su stranke, odnosno ondašnji vlasnici nekretnina, nisu protivili ustanovljenju prava služnosti radi izgradnje i održavanja predmetnog naftovoda, a koji evidentno prelazi preko njihovih nekretnina. Međutim, kako predmetno rješenje do danas nije provedeno u zemljišnim knjigama, tužitelju je potrebno ishoditi upis prava stvarne služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda, koje mu temeljem Rješenja i pripada, a sve obzirom da je stvarno stanje potpuno drugačije nego je bilo u vrijeme donošenja spomenutog Rješenja, uslijed niza promjena koje su u međuvremenu nastale u okviru vlasničkih odnosa. Tužitelj smatra bitnim naglasiti kako je predmetno Rješenje doneseno u postupku nepotpune eksproprijacije, odnosno izvlaštenja, koji je proveden u skladu s odredbama Zakona o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ br. 12/57, 53/62, Službeni list SFRJ br. 13/65, 5/68, 7/68, 11/68, 30/68, 32/70, Narodne novine br. 52/71, 10/78, dalje u tekstu: Zakon o eksproprijaciji), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 1/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: Zakon o vlasništvu). Naime, spomenutim Zakonom o eksproprijaciji, a koji je bio na snazi u vrijeme obavljanja pripremnih radnji izgradnje naftovoda, točnije čl. 4. istog, određeno je kako se postupkom nepotpune eksproprijacije ustanovljava služnost na zemljištu i zgradi, a u odnosu na koji sukladno čl. 24. Zakona, društveno-politička zajednica, radna ili druga samoupravna organizacija, društveno-politička organizacija ili udruženje građana podnese prijedlog za eksproprijaciju, a što je ovdje i bio slučaj. Pravni je prednik tužitelja dana 01. srpnja 1977. godine podnio zahtjev Općinskom sekretarijatu, ondašnjem tijelu upravne vlasti, za ustanovljenje prava služnosti polaganja naftovodnih cijevi na zemljišnoknjižnim česticama koje su se, prema stanju zemljišnih knjiga, nalazile na planiranoj trasi naftovoda, uz koji je priložio sve potrebnu dokumentaciju, među kojima i rješenje Izvršnog vijeća Sabora kojim se utvrđuje opći interes za izgradnju Jugoslavenskog naftovoda, a kako je to propisano čl. 26. Zakona o eksproprijaciji. Nakon provedenog postupka, Općinski sekretarijat udovoljio je postavljenom zahtjevu i donio predmetno Rješenje o usvajanju prijedloga nepotpune eksproprijacije, a temeljem kojeg tužitelj zahtjeva upis, odnosno uknjižbu prava stvarne služnosti. Dodatno, u pogledu upisa predmetnog prava, tužitelj ističe kako je čl. 66. Zakona o eksproprijaciji, propisano da će se uknjižba gore osnovanog prava na ekspropriranoj nekretnini izvršiti ako korisnik eksproprijacije, u ovom slučaju tužitelj, pored drugih isprava, podnese sudu rješenje o naknadi, kao i potvrdu banke da je izvršio svoje obaveze u pogledu u pogledu namirenja naknade za ekspropriranu nekretninu. Pitanje naknade za ekspropriranu nekretninu, na koje je ovdje potrebno odgovoriti, kako bi se, prema odredbama spomenutog zakona, izvršila uknjižba stečenih prava u postupku eksproprijacije, uređeno je glavom V. Zakona o eksproprijaciji. Pa je tako odredbama navedene glave propisano da se naknada u slučaju nepotpune eksproprijacije određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljene služnosti smanjena vrijednost zemljišta, a koji se točno utvrđuje u posebno opisanom postupku iz čl. 58. Zakona o eksproprijaciji. U konkretnom slučaju, pravni je prednik tužitelja s tadašnjim posjednikom predmetne nekretnine, UĆ, **.**.1979. potpisao Sporazum o naknadi štete. Navedenim je sporazumom utvrđeno da je izgradnjom jugoslavenskog naftovoda na dionici Bosanski Brod-Pančevo unutar radnog pojasa od osamnaest metara oštećeno zemljište i postojeće kulture na predmetnoj nekretnini te se istim pravni prednik tužitelja obvezao na ime naknade za uništenu kulturu i smanjenu vrijednost zemljišta isplatiti iznos od 3.398,15 tadašnjih dinara, u roku od petnaest dana od potpisivanja Sporazuma. Dodatno, tužitelj ističe kako je Jugoslavenski naftovod u cijelosti postupio sukladno odredbama Sporazuma i isplatio UĆ, kao korisniku, utvrđenu naknadu, a što potvrđuje Popis uputnica br. 14/H Službe društvenog knjigovodstva u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj od 17. rujna 1979. godine (gdje je isti zaveden pod brojem 8.) Stoga je sada tužitelju, a koji u potpunosti udovoljava pretpostavkama za upis stečenog prava služnosti, određenim Zakonom o eksproprijaciji, u primarnom cilju osiguranja uspješnog funkcioniranja djelovanja infrastrukture od općeg interesa, kao i zaštite jasno postojećeg prava služnosti, odnosno zaštite načela povjerenja u zemljišne knjige, potrebno provesti predmetni upis, sve iz razloga što je riječ o stjecanju prava stvarne služnosti nad predmetima upisanim u javne knjige. No opreza radi, tužitelj smatra bitnim naglasiti kako je isti, u međuvremenu, pravo stvarne služnosti stekao i temeljem zakona, odnosno dosjelošću, sukladno odredbama čl. 228. Zakona o vlasništvu, uzimajući u obzir tijek vremena od postavljanja naftovoda do danas. Naime, pravni prednik tužitelja je odmah po pravomoćnosti predmetnog Rješenja, dakle potkraj 1978. godine, a koja je sukladno čl. 33. Zakona o eksproprijaciji preduvjet stjecanja posjeda eksproprirane nekretnine, započeo s postavljanjem naftovoda, ponajprije iz razloga što je riječ o projektu od neizmjernog značaja, kao i činjenice da je riječ o energetskoj infrastrukturi, čije je postavljanje bilo od općeg interesa, a čije je daljnje održavanje i osposobljavanje za rad od neizmjerne važnosti za Republiku Hrvatsku. Iz navedenog jasno proizlazi kako je tužitelj u posljednjih četrdeset godina uredno izvršavao sadržaj stvarne služnosti, na način da je od trenutka započinjanja projekta sve do danas, po potrebi, pregledavao trasu, redovno održavao, uklanjao drveće i/ili drugo raslinje koje može ugroziti cjevovod, popravljao naftovod sa svim pripadajućim podzemnim instalacijama, kao i otklanjao štetne posljedice ukoliko bi iste nastale. Da je tome tako, odnosno da je tužitelj uistinu pošteno izvršavao sadržaj služnosti, te da se takvom postupanju vlasnici ni posjednici nisu protivili, već su istog svojevoljno izvještavali o eventualnim promjenama ili ograničenjima prava vlasništva na zemljištu, potvrđuje i činjenica da je tužitelj u više navrata isplaćivao naknadu za štetu nastalu uslijed održavanja infrastrukture, među ostalim i posjedniku, a čim se potonji usuglasio. Stoga, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da je postavljanje naftovoda započelo prije više od četrdeset godina, tužitelj ističe kako je isti stekao pravo stvarne služnosti i putem dosjelosti, a sve iz razloga što je udovoljeno odredbama Zakona o vlasništvu, a koji kao uvjete stjecanja prava služnosti određuje najmanje dvadeset godina izvršavanja posjeda stvarne služnosti, koje k tome mora biti pošteno i vršeno uz suglasnost vlasnika, odnosno ne smije biti izvršavano zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Slijedom navedenog, a sve s obzirom da je tužitelju potrebno ishoditi ispravak zemljišnih knjiga, na način da se u iste upiše pravo stvarne služnosti osnovano Rješenjem Općine Slavonski Brod, Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove, broj: 02-UP/I-2300/1977 od dana 11. srpnja 1978. godine, u postupku ustanovljenja prava stvarne služnosti (nepotpune eksproprijacije) radi izgradnje Jugoslavenskog naftovoda na području Općine Slavonski Brod, tužitelj je predložio da naslovljeni Sud nakon provedenog postupka donese presudu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da preko nekretnine koja je u njegovom vlasništvu upisana u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] prolazi naftovod koji je postavljen 70-tih godina prošlog stoljeća međutim do danas niti sadašnji vlasnik niti njegov otac koji je bio prethodni vlasnik nisu na ni na koji način primili nikakvu naknadu za isto. Tuženik ističe kako je čl. 66. Zakona o eksproprijaciji propisano da će uknjižba prava na ekspropriranoj nekretnini izvršiti ako korisnik eksproprijacije, u ovom sluča ju tužitelj, pored drugih isprava, podnese sudu rješenje o naknadi, kao i potvrdu banke da je izvršio svoje obveze u pogledu namirenja naknade za ekspropriranu nekretninu. Odredbama istog Zakona uređeno je i da se naknada u slučaju nepotpune eksproprijacije određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljene služnosti smanjena vrijednost zemljišta, a koji se točno utvrđuje u posebno opisanom postupku iz čl. 58. Zakona o eksproprijaciji. Takav postupak u konkretnom slučaju nikada nije poveden niti su tadašnji vlasnik, otac tuženika, a niti tuženik ikada dobili Zakonom predviđenu naknadu. Tužitelj u svojim navodima govori o Sporazumu o naknadi štete od 26. srpnja 1979. godine kao o toj vrsti naknade iz čl. 58. Zakona o eksproprijaciji što ona nije. Naime, u konkretnom sporazumu je navedeno da se radi o naknadi za uništenu kulturu i smanjenu vrijednost zemljišta te da će se isplati iznos od 3.398,15 tadašnjih dinara. Piše: „, 1. Uništena kultura: krumpir, kukuruz i 4 šljive, te 2. Smanjena vrijednost zemljišta: oštećenost strukture tla zbog ugaženosti strojevima, troškovi dubokog oranja, gnojidbe i nadosijavanja." Nitko nikada nije isplatio naknadu jer se radi o građevinskom zemljištu na kojem se više ništa ne smije graditi zbog naftovoda, a niti saditi određene kulture. Prije više od 10 godina tuženiku je nuđeno 1.300,00 kuna koji nikako nisu bili primjereni i koje vlasnik nije želio prihvatiti, potpisati niti uzeti. Unatoč tome, što niti tuženiku, a niti njegovom ocu, prethodnom vlasniku nije nikada ponuđena realna naknada, konstantno se vrši pritisak da dopuste upis uknjižbe prava služnosti. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio da naslovni sud usvajajući navode iz odgovora na tužbu, odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i istog obveže da tuženiku naknadi primjerenu naknadu nakon čega bi tuženik dozvolio upis uknjižbe prava služnosti te da plati troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka obavljen je očevid na licu mjesta 12. rujna 2024., zatim je provedeno geodetsko vještačenje po vještaku Mariu Tomiću te je izvršen uvid u dokumentaciju (strana 97 spisa) o izvršenim isplatama CĆ k. o. [katastarska općina].

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Nesporno je među parničnim strankama da preko nekretnine koja je u vlasništvu tuženika, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], prolazi naftovod koji je postavljen 70-ih godina prošlog stoljeća.

6. Sporno je da li je isplaćena naknada tuženiku ili njegovom predniku za postavljanje naftovoda.

7. Uvidom u podatke o isplati naknade na strani 97. spisa iz kojih je vidljivo da je u k. o. [katastarska općina], UĆ [adresa] isplaćeno 3.398,15 dinara. Dakle, sud je utvrdio da je prednik tuženika primio naknadu za postavljanje naftovoda preko čestice koja je predmet ovog postupka.

8. Pri obavljenom očevidu 12. rujna 2024. na kč. br. [katastarska čestica] oranica Dvorina, površine 920 čhv, utvrđeno je da je predmetna čestica u naravi bašča, a oko nje su također s obje strane bašče. Na trasi naftovoda nema objekata niti u zaštitnom prostoru.

9. Iz Nalaza i mišljenja geodeta vještaka Maria Tomića utvrđeno je da je prema nalogu suda pristupio identifikaciji nekretnina za koje tužitelj traži uknjižbu prava služnosti i utvrdio da na licu mjesta postoje oznake naftovoda te da trasa naftovoda presijeca parcelu k. č. [katastarska čestica] (kopija plana PRILOG 1 Nalaza i mišljenja) pravac istok

- zapad te zauzima prostor od 5 m sjeverno i južno u površini 135 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (PRILOG 2 Nalaza i mišljenja). Vještak je izvršio identifikaciju te nakon obilaska terena i ustanovio sljedeće. Tužitelj predlaže da se upise pravo služnosti preko k. č. [katastarska čestica] oranica Dvorine sa 920 čhv u vlasništvu tuženika upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (PRILOG 2 Nalaza i mišljenja). Pravac protezanja naftovoda tj. os i pripadajući zaštitni pojas od 5 m sjeverno i južno od trase prikazane su na kopiji plana (PRILOG 3 Nalaza i mišljenja) i orto foto kopiji (PRILOG 4 Nalaza i mišljenja). Na skici izmjere je prikazana os naftovoda sa pripadajućim zaštitnim pojasom (PRILOG 5 Nalaza i mišljenja).

9.1. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan, sukladan pravilima znanosti i vještine.

10. Obzirom da tuženik nije u odgovoru na tužbu niti sporio činjenicu da je na spornoj čestici 1970-ih godina postavljen naftovod, valjalo je utvrditi kao u izreci sukladno članku 218. i 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZVDSP).

11. Tuženik nije pristupio na ročište radi saslušanja te je na taj način pokazao nezainteresiranost za vođenje ovog postupka te za dokazivanje tvrdnji iz odgovora na tužbu, glede navoda da nije izvršeno plaćanje za korištenje nekretnine, a ovaj sud cijeni da to ni nije bitno za odluku o glavnoj stvari u ovom postupku.

12. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 788,09 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od jednokratne nagrade prema Tbr.7.točka 2.OT 500,00 eur +125,00 eur PDV, ukupno 625,00 eur, zatim sudska pristojba na tužbu 53,09 eur i sudska pristojba na presudu 110,00 eur.

13. Stoga je riješeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 3. srpnja 2026.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.