REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5505/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zdenko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 58, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak za 2021. godinu, 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/702, URBROJ: 513-04-24-2 od 4. studenoga 2024.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti rješenje o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2022- 002/11144, URBROJ: 513-07-01-04/22-01 od 6. prosinca 2022.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/22- 01/702, URBROJ: 513-04-24-2 od 4. studenoga 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2022-002/11144, URBROJ: 513-07-01-

04/22-01 od 6. prosinca 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim privremenim poreznim rješenjem tužitelju je utvrđen za 2021. godinu porez i prirez na dohodak od dividende u visini naznačenoj u izreci, uz određenje da je dužan uplatiti isti u roku od 15 dana od primitka rješenja (točke I. i II.). Istim rješenjem utvrđuje se da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata, a da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke III. i IV.).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da se u konkretnom predmetu radi o poslovnom odnosu tužitelja koji je nastao temeljem sklopljenog Ugovora sa bankom Credit Suisse AG iz Ženeve, Švicarska, Ugovor o otvaranju računa i/ili računa čuvanja broj O517-895976-0 dana 24.03.1998. godine, a da sukladno navedenome Ugovoru obaveza plaćanja poreza na dividende za osporeni iznos potiče od navedenog pravnog posla (Ugovora) a odnosi se na prinos od dividende ostvarenog putem posla kojeg u ime tužitelja obavlja banka Credit Suisse AG ili njihov agent.

3.1. Pojašnjava da temeljem Ugovora koji ima zaključen sa bankom Credit Suisse Ag i temeljem Općih uvjeta koji su sastavni dio navedenoga Ugovora iz čl. 9 jasno proizlazi obveza banke da u ime klijenta ( ovdje tužitelja ) izvrše plaćanje poreza i naknade i to način na da će se navedeni iznos automatski odbiti sa računa klijenta, a što je i ovdje bio slučaj u pogledu plaćanja poreza na dividendu za 2021. godinu. Pri tome tužitelj dostavlja kao dokaz i dopis banke od 08.04.2022. godine, a iz kojeg dopisa jasno proizlazi da je banka u ime tužitelja kao klijenta na ime poreza na dividende za 2021. godinu u cijelosti platila porez i to u iznosu od 272.767,47 kuna.

3.2. Tužitelj navodi da je uz navedeni dopis od 08.04.2022. banka dostavila i Izvješće za porezne svrhe, a temeljem kojeg Izvješća je točno vidljivo u kojem iznosu i za koje zemlje je navedeni porez zadržan i potom plaćen u ime tužitelja. I sam tužitelj je stoga, a radi pojašnjenja plaćenih poreznih obveza angažirao poslovnog savjetnika koji je izračunao točan iznos isplaćenih poreza na ime dividenda za 2021. godinu, a koje izvješće se dostavlja kao dokaz uz tužbu.

3.3. Ističe kako dostavljena dokumentacija dokazuje da je uredno platio porez na dividende za 2021. godinu i to putem banke na način da mu je iznos poreza uzet prilikom transakcija za svaku zemlju zasebno od strane banke tj. njihovog agenta, te mu je poslije uplaćen neto iznos na njegov račun.

3.4. Poziva se na odredbe Ugovora sa Švicarskom od 01.01.2000. godine kojim je Republika Hrvatska preuzela obvezu da ne može dvostruko oporezivati, pa slijedom navedenoga ne postoji niti pravno uporište za pobijano rješenje tuženika.

3.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je na ročištu dana 12. lipnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

7. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

Od dokaznog prijedloga za saslušanjem, tužitelj je na raspravi odustao.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko privremeno porezno rješenje doneseno u postupku po podnesenom obrascu INO-DOH poreznog obvenika 26. siječnja 2022. u kojemu je iskazan primitak od dividende ostvaren u Švicarskoj u iznosu od 1.785.713,30 kn, te uplaćeni porez i prirez u inozemstvu u iznosu od 272.767,47 kn. Porezno tijelo obrazlaže da je uz INO DOH porezni obveznik priložio potvrdu švicarske financijske institucije CREDIT SUISSE i potvrdu CREDIT SUISSE banke o zadržavanju poreza za 2021. godinu u kojima je iskazan navedeni primitak od dividende i uplaćeni porez i prirez plaćen u inozemstvu. Tijelo obrazlaže da je iz potvrde o zadržavanju poreza za 2021. utvrđeno da se iznos od 272.767,47 kn odnosi na poreze koji su odbijeni pri izvoru, odnosno da je njih platio dužnik ili platni agent u zemlji porijekla plaćanja prije nego što su dividende isplaćene na račun poreznog obveznika. Pozivom na odredbe članka 80. stavka 3. i članka 81. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 33/20 i 138/20, dalje: Zakon), tijelo zaključuje da budući da porezni obveznik nije dostavi potvrdu inozemnog poreznog tijela ili za to ovlaštene osobe države u kojoj je ulaganje obavljeno i iz koje se isplaćuju dividende, ne može se uračunati porez koji je porezni obveznik platio u inozemstvu u tuzemni porez na dohodak.

11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim u bitnome navodeći kako nesporno proizlazi da tužitelj nije priložio niti posjeduje potvrdu inozemnog poreznog tijela ili za to ovlaštene osobe o uplaćenom porezu u inozemstvu, kako dopis CREDIT SUISSE BAK od 8. travnja 2022. koji prileži bez ovjerenog prijevoda na hrvatski jezik ne može predstavljati vjerodostojnu dokumentaciju u smislu dokaza da je u inozemstvu platio porez na ostvareni dohodak od dividende. Tijelo smatra kako se u slučaju da je porez plaćen od strane banke, u ime banke ili platnog agenta prije nego su dividende isplaćene tužitelju, ne bi moglo smatrati kako je porezni obveznik podmirio u inozemstvu porez na dohodak budući u opisano slučaju on to nije napravio već banka, slijedom čega niti nema potvrde švicarskih poreznih tijela o porezu plaćenom u inozemstvu na isplaćenu dividendu.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno u pitanje, zbog povreda odredaba postupka zbog kojih se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

13. Naime, obrazloženje rješenja tuženika izneseno u osporenom rješenju sud za sada ne može prihvatiti valjanim.

14. Ocjena tuženika da se dopis CREDIT SUISSE BANK od 8. travnja 2022. ne može smatrati vjerodostojnom dokumentacijom u smislu dokaza o plaćenom porezu u inozemstvu zbog činjenice da je dostavljen bez ovjerenog prijevoda, a bez da je tužitelju dana mogućnost dostaviti prijevod, povreda je na štetu tužitelja.

15. Naime, člankom 6. stavkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 2/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ) propisano je da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa.

15.1. Prema stavku 2. članka 6. OPZ-a porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

15.2. Prema stavku 5. članka 6. OPZ-a ako porezni obveznik predaje ispravu na stranom jeziku i pismu koje nije u službenoj uporabi kod poreznog tijela, porezno tijelo odredit će rok u kojem će porezni obveznik dostaviti ovjereni prijevod isprave na hrvatski jezik i latinično pismo.

15.3. Prema stavku 6. članka 6. OPZ-a ako porezni obveznik ne dostavi ovjereni prijevod iz stavka 5. ovoga članka u određenom roku, porezno tijelo prevest će isprave o trošku poreznog obveznika.

16. Iz dostavljene dokumentacije spisa tuženika nije razvidno da je u postupku prije donošenja rješenja porezno tijelo postupilo sukladno citiranim odredbama članka 6. stavka 5. i 6. OPZ-a.

17. Nadalje, zaključak tuženika prema kojemu se ne može smatrati da je porezni obveznik podmirio u inozemstvu porez na dohodak jer je to u učinila banka ili agent, pa da slijedom toga nema niti švicarskih poreznih tijela o plaćenom porezu u inozemstvu na isplaćenu dividendu, sud ne može prihvatiti valjanim obrazloženjem, u smislu ocjene žalbenih navoda, u konkretnoj situaciji u kojoj tužitelj dostavlja dokumentaciju kojom dokazuje da je uplatu poreza u njegovom ime (povezivanjem sa poreznim brojem tužitelja) izvršila banka, odnosno agent sukladno odredbama sklopljenog ugovora s tom institucijom.

18. Stoga, uvidom u obrazloženje rješenja tuženika utvrđeno je da isto nije sastavljeno na način kako je odredbama članka 189. stavka 1. OPZ-a kojim je propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, te ako drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da je pobijani porezni akt nezakonit, poništit će porezni akt i samo riješiti stvar i članka 98. stavka 5. ZUP-a koji se primjenjuje supsidijarno u skladu s člankom 4. OPZ-a, kojim je propisano što se sadrži obrazloženje rješenja, jer isto ne sadrži očitovanje o istaknutim žalbenim prigovorima.

19. Naime, pravna zaštita podnošenjem pravnih lijekova, žalbe na prvostupanjsko rješenje, odnosno podnošenje tužbe i pokretanje spora radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke upravnog tijela kojom je odlučeno o pravu ili pravnom interesu stranke može se učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede razloge za to rješenje. Bez upućenosti u razloge onemogućeno je ili bitno otežano korištenje pravne zaštite, a pored navedenog obrazloženje određenog rješenja učvršćuje načelo zakonitosti te se upravo preko toga dijela rješenja utvrđuje da li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i postupalo tako da u vođenju postupka omogući stranci lakše ostvarenje i zaštitu svojih prava.

20. Niti paušalno obrazloženje tuženika kako je u postupku utvrđeno da se iznos od 272.767,47 kn odnosi na poreze koji su odbijeni pri izvoru, odnosno da je njih platio dužnik ili platni agent u zemlji porijekla plaćanja prije nego što su dividende isplaćene na račun poreznog obveznika, sud ne može prihvatiti valjanim, budući da tijelo ne iznosi razloge, pozivom na odredbe mjerodavnih propisa kojima je uplata dužnog poreza (u ime poreznog obveznika) uvjetovana prethodnom isplatom dividende na račun poreznog obveznika.

21. Ističe se da je tužitelj uz tužbu dostavio dokumentaciju na koja se u tužbi poziva. Tuženik je navedenu dokumentaciju zaprimio zajedno s tužbom, na istu se nije očitovao u odgovoru na tužbu, pa je time postupio protivno odredbi članka 48. stavak 3. ZUS-a kojim je propisano da se u odgovoru na tužbu tuženik treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, a dužan je priložiti i sve dokaze kojima raspolaže. Nadalje, na zakazanu raspravu tuženik nije pristupio pa je time propustio pred sudom iznijeti razloge na kojima temelji svoje rješenje, te se valjano očitovati na dokaze tužitelja, budući da su oni izostali u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu.

22. Imajući u vidu da osporeno rješenje sadrži nedostatke koji sprječavaju ocjenu njegove zakonitosti sud je prihvatio osnovanima navode tužbe.

23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, te se isto ne može ocijeniti zakonitim.

24. Na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. i II. izreke. U postupku nakon ove presude tuženik će donijeti novo rješenje o žalbi tužitelja imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesene u presudi, te će novu odluku valjano obrazložiti u skladu s citiranim odredbama na način da se očituje kako na žalbene, tako i na navode (također i dokaze) koje je tužitelj isticao tijekom ovog spora.

25. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe člana 147. stavka 1. ZUS-a. Tom je odlukom propisano da stranka koje izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga kako je usvojen zahtjev tužitelja za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora osnovan, a tuženik mu je dužan nadoknaditi opravdane troškove.

26. Sud je cijenio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova za radnje poduzete po opunomoćeniku i to za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u zatraženom iznosu od po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi ukupno 1.250,00 eura. Zahtjev je sukladan odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) kojom je pravo na naknadu troškova u upravnom sporu propisano Tbr. 27/1. i 2., Tbr.54. Tarife (vrijednost boda od 2,00 eura) dok je pravo na PDV propisano Tbr. 46. Tarife (po važećim propisima, odnosno 25%).

Stoga je odlučeno kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a)

Protiv ove presude u dijelu pod točkom III. izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Zdenko Gecaj, Zagreb, Palmotićeva 58

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV, uz spis

3. U spis