REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1184/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vandi Mostovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje, Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362 kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 2. lipnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenicu punomoćnika tuženika, dana 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska

24, OIB: 52848403362 isplatiti tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 5.792,11 EUR sa tijekom zateznih kamata kako slijedi:

- iznos od 3.552,82 EUR od dana 21.04.2023.g.,

- iznos od 200,00 EUR od dana 30.11.2020.g.,

- iznos od 1.000,00 EUR od dana 30.06.2022.g.,

- iznos od 66,36 EUR od dana 30.08.2022.g.,

- iznos od 50,00 EUR od dana 18.01.2023.g.,

- iznos od 50,00 EUR od dana 23.01.2023.g.,

- iznos od 50,00 EUR od dana 27.01.2023.g.,

- iznos od 50,00 EUR od dana 08.02.2023.g.,

- iznos od 50,00 EUR od dana 13.02.2023.g.,

- iznos od 50,00 EUR od dana 17.02.2023.g.,

- iznos od 323,07 EUR od dana 05.04.2023.g.,

- iznos od 349,86 EUR od dana 04.05.2023.g.

pa sve do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362 isplatiti tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime dospjelih zateznih kamata iznos od 1.783,85 EUR zajedno sa tijekom zateznih kamata tekućim od 3.10.2025.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana".

III Odbija se zatezna kamata na dosuđeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.552,82 eura za period od 19.10.2021. do 20.04.2023.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva određena podneskom od 14. travnja 2026. kao svrsishodna.

II Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska

24, OIB: 52848403362 nadoknaditi tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 3. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 30.11.2020. oko 6,00 h u Zagrebu, na adresi [adresa], kod poslodavca INA maloprodajni servisi d.o.o. ozlijeđen za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu konobara na način da se prilikom pripremanja terase poskliznuo i pao uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede. Poslodavac tužitelja je u trenutku nastanka štetnog događaja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00049314 radi čega tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika. U predmetnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda trpio je fizičke bolove i strah, a zadobivene ozljede smanjile su njegovu opću životnu i radnu sposobnost zbog čega trpi duševne boli te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj se u cilju mirnog rješenja obratio tuženiku odštetnom zahtjevom dana 19.10.2021., međutim tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu stoga je tužitelj radi zaštite svojih prava prisiljen ustati tužbom. Tužitelj stoga potražuje od tuženika naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha.

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka potražuje naknadu štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Uz to tužitelj potražuje i imovinsku štetu na ime izgubljene zarade kao iznosa koji odgovara razlici naknade koju je primao za razdoblje bolovanja i plaće koju je uobičajeno dobivao. Tužitelj potražuje materijalnu štetu s osnova uništenja mobitela marke Apple Iphone 8 prema računu br. 2760/ZG08/362 plaćen ukupno 955,60 eura. Kako je u trenutku nastanka štetnog događaja mobitel koji je bio uništen bio star 3 godine tužitelj s naslova pretrpljene imovinske štete potražuje paušalan iznos od 200,00 eura. Tužitelj nadalje potražuje i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za cijelu 2021. godinu jer je zbog štetnog događaja i dugotrajnog bolovanja koje je trajalo neprekidno više od dvije godine nije bio u mogućnosti po povratku s bolovanju 4. siječnja 2023. iskoristiti godišnji odmor za cijelu 2021. a obzirom na odredbu čl 84. st. 4. ZR-a.

Tužitelj potražuje i troškove liječenja prema preslikama računa koje je dostavio u spis u ukupnom iznosu od 366,36 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka čini nespornim da je INA maloprodajni servis d.o.o. na dan nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom Osiguranja od odgovornosti broj 1307-00049314, te temeljem navedene činjenice čini nespornom svoju pasivnu legitimaciju. Tuženik čini nespornim da je dana 30.11.2020. tužitelj pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca INA maloprodajni servis d.o.o. te time i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Tuženik čini nespornim dio naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime neimovinske štete i nenovčane imovinske štete u iznosu od 2.787,18 Eur/21.000,00 kn, a koji je isplatio tužitelju. Isplatom nespornog iznosa tuženik je naknadio štetu tužitelju u cijelosti. Tuženik navodi da je tužbeni zahtjev postavljen u prevelikom iznosu s obzirom na ozljede koje je zadobio tužitelj, a koje se mogu utvrditi temeljem tužbi priležeće medicinske dokumentacije. Tuženik u cijelosti osporava potraživanje tužitelja s osnova imovinske štete radi uništenog mobitela jer tužbi ne prileži niti jedan dokaz da je u predmetnom štetnom događaju uništen mobitel niti se navode činjenice koje bi govorile u prilog te tvrdnje. Tuženik osporava i potraživanje tužitelja s osnova naknade za neiskorišteni godišnji odmor. U prvom redu to potraživanje nije u skladu s pozitivnim propisima jer tužitelj nema pravo na godišnji odmor za 2021.jer je prema navodima tužbe čitavu tu godinu bio nesposoban za rad. U slučaju da postoji pozitivan propis koji bi mu davao to pravo tada ga je tužitelj trebao ostvariti na račun poslodavca a ne ovdje tuženika, jer policom osiguranja od odgovornosti koju su sklopili poslodavac tužitelja INA maloprodajni servis d.o.o i tuženik nisu pokrivene neisplate plaće i naknade plaće, niti tužitelj tvrdi da je to potraživanje pokušao ostvariti od poslodavca. Tuženik osporava utuženi tijek zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu jer iz tužbe i priloga uz tužbu proizlazi da je liječenje tužitelja trajalo znatno duže od 19.10.2021 .Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom

preko isplaćenog iznosa, te obveže tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 7 – 10 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja te izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 11 – 98 spisa), obračune plaća (list 99 – 114 spisa), ugovori o radu (list 115 – 116 spisa), računi za plaćanje privatnih medicinskih usluga (list 117 – 123 spisa), Kolektivni ugovori za INA maloprodajni servisi d.o.o. (list 124 – 162 spisa), Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti tuženika (list 168 – 172 spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine tuženika (list 173 – 177 spisa), polica osiguranja od odgovornosti (list 186 spisa), provedeno nje medicinsko vještačenje po vještacima prof. dr. sc. Božidar Šebečić, kirurgu i dr. sc. SI, neurologu (list 191 – 196 spisa), te su vještaci i usmeno saslušani. Sud je tijekom postupka saslušao i tužitelja kao stranku u postupku.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem istog u podnesku od 14.travnja 2026. ocijenivši isto svrsishodnim za rješenje ovog spora. Naime, iako se tuženik protivio takvoj preinaci, sud je temeljem odredbe čl.190 st 3 ZPP-a navedenu preinaku dopustio. Tužitelj povisuje tužbeni zahtjev pozivajući se na visoka inflatorna kretanja u Republici Hrvatskoj, a sud smatra, posebno imajući u vidu opravdanost takve tvrdnje tužitelja, da bi uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, okolnosti da se tuženik se o navedenom očitovao podneskom od 20. svibnja 2026. kao i da zbog preinake nije došlo do odugovlačenja postupa, a niti potrebe za daljnjim raspravljanjem, da je za razrješenje spornog odnosa među strankama bilo svrsishodno da se o navedenom zahtjevu u cijelosti odluči u ovom postupku. Sud smatra i da se ovom odlukom nije narušilo niti načela kontradiktornosti jer je u svom podnesku tuženik objasnio zašto smatra da je takav tužbeni zahtjev previsoko postavljena preinaka nesvrsishodna.

6. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika kao osiguravatelja poslodavca tužitelja.

Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju s naslova povrede prava osobnosti iznos od 2.878,18 eura.

Nije sporno da je tuženik tijekom postupka tužitelju isplatio iznos od daljnjih

8.402,37 eura od čega se:

- iznos od 4.800,00 eura odnosi na daljnju naknadu neimovinske štete te imovinske štete tuđe pomoći i njege

- iznos od 3.602,37 eura odnosi na imovinsku štetu izgubljene zarade za razdoblje od studenoga 2021. do prosinca 2022.

Nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, osnov i visina izgubljene zarade, nije sporno ni visina naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

Sporna je visina tužbenog zahtjeva te osnov tužbenog zahtjeva s osnova naknade plaće temeljem neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021., osnov i visina imovinske štete s osnova plaćenih pregleda u privatnim klinikama te osnov i visina imovinske štete s osnova uništenog mobilnog uređaja, kao i visina tuđe pomoći i njege.

7. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Božidaru Šebečiću i dr. SI. Vještaci u nalazu i mišljenju navode da je tužitelj u štetnom događaju od 30. studenoga 2020. kada je pao za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu konobara zadobio prijelom prijelom kirurškog vrata i velikog tuberkula desne nadlaktice s manjim pomakom ulomaka velikog tuberkula i djelomični razdor tetive mišića supraspinatusa. Liječen je imobilizacijom ramena Desaultovim zavojem 4 tjedna i nakon toga imobilizacijom ruke još dva tjedna u trokutastoj marami.

Liječenje tužitelja je trajalo dugo, proveo je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 21.04.23.

Prijelom velikog tuberkula je zarastao uz manji pomak ulomaka a što je dovelo do pojave sindroma sraza desnog ramena. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja prijeloma kod tužitelja se razvila početna artroza desnog ramena (opis MR ramena od 14.04.2022.), prisutna je umjerena slabost desne ruke, tužitelj ima bolove u ramenu kod poslova koji zahtijevaju dizanje i nošenje tereta, bolove kod promjene vremena, povremeno ima bolove i u mirovanju, noću tijekom spavanja. Kretnje u ramenu su bolne, ograničene u srednjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 15% uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli.

Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno (dugotrajno liječenje). Zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

Tzv. primarni strah (u trenutku životne ugroze i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja) bio je kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica (do smirivanja akutnih simptoma i prilagodbe na novonastalo stanje): jakog intenziteta trpio je 2 dana, srednje jakog intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 30 dana (kumulativno). Tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni glede mogućih daljnjih posljedica ozljeđivanja po zdravlje i ishod liječenja trajao je još oko 2 mjeseca.

Tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna (imobilizacija desne ruke), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Prema preslici zdravstvenog kartona tužitelj je u periodu od 01.12.2020. do 04.01.2023. bio na bolovanju zbog povreda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju. Prema Izvješću o trajanju bolovanja, na bolovanju je bio sve do 28.04.2023. god. Budući je sve do navedenog datuma provodio liječenje ozljeda iz štetnog događaja, smatraju da je sve do 28.04.2023. bio na bolovanju zbog ozljeda na radu. Troškovi liječenja iz privatnih zdravstvenih ustanova nisu opravdani jer je sve zdravstvene usluge potrebne za liječenje mogao dobiti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om na teret zdravstvenog osiguranja.

8. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik prigovorio ocjeni smanjenja životne aktivnosti od 15% kao i činjenici da su vještaci napravili nalaz i mišljenje s nepotpunim zdravstvenim kartonom tužitelja. Tuženik također prigovara i navodu vještaka da je privremena nesposobnost za rad radi ozljede na radu trajala do 28. travnja 2023. a imajući u vidu da je liječničko povjerenstvo dana 4. siječnja 2023. jednoglasno odlučilo da su ispunjeni uvjeti za prestanak privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 4. siječnja 2023.Očitujući se na prigovore tuženika vještaci su iste otklonili jer je naknadno u spis dostavljen zdravstveni karton tužitelja od 9. svibnja 2007. koji je bio potpun a vještaci nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja utvrđuju da nema elemenata koji bi utjecali na njihovu procjenu trajnih posljedica. U odnosu na prigovor tuženika o procjeni duljine privremene nesposobnosti za rad a uzevši u obzir okolnost da je 1. travnja 2023. povjerenstvo zatvorilo bolovanje s osnova ozljede na radu vještaci navode da je samo bolovanje zaključeno na kontrolnom pregledu liječnika obiteljske medicine tek 28. travnja 2023. dakle nakon što je povjerenstvo zaključilo bolovanje. Obzirom da isto se odnosi za fizikalnu terapiju i pregled ortopeda u tom periodu, što je utvrđeno uvidom u zdravstveni karton a isto je indicirano bolovima u desnom ramenu koji su posljedica prijeloma iz predmetnog štetnog događaja smatraju da je navedeno bolovanje uzročno-posljedično vezano uz posljedicu iz štetnog događaja. U odnosu na ocjenu smanjenja životne aktivnosti a odnosu na tvrdnju tuženika kako je tužitelj u dva navrata odbio operacijsko liječenje, vještak je utvrdio da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj odbio operativno liječenje već da je operacija preporučena i to nakon dvije godine što bi moguće dovelo do boljeg funkcionalnog statusa ali i do mogućih komplikacija i pogoršanja. Vještak je pojasnio i utvrđenje da je tužitelj zadobio djelomični razdor tetive mišića utvrđujući da je ista utvrđena UZV-om desnog ramena, dok okolnost da na magnetskoj rezonanci nije evidentirana pripisuje mogućnosti greške samog uređaja, a sve to stavljajući u korelaciju s kliničkom slikom pri pregledu tužitelja koju upućuju na rupturu tetive koja je navedena u posljednjem nalazu magnetske rezonance kao i u nalazu ortopeda.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isto dano detaljno obrazloženo i u skladu s pravilima struke a sud nije našao neke nelogičnosti i odstupanja u odnosu na prilazeću medicinsku dokumentaciju. Vještak je nalaz izradio temeljem pregleda tužitelja, uvida u zdravstveni karton i medicinske dokumentacije koja prileži spisu. Vještaci su u svom usmenom obrazloženju dali jasne razloge za visinu ocjene smanjenja životne aktivnosti , otklonili su prigovor uvida u djelomični zdravstveni karton (naknadnim uvidom u isti), kao i razloge zašto je bolovanje tužitelja do 28. travnja 2023. u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Vještaci su dali jasne razloge iz kojih proizlazi da postupanje tužitelja gdje nije obavio preporučenu operaciju nakon dvije godine liječenja, nije doprinijelo samoj visini štete u pogledu trajnih posljedica jer okolnosti takve odluke dvije godine nakon štetnog događaja i provedenog liječenja mogu dvojako utjecati na zdravlje tužitelja. Konačno vještaci su i dali uvjerljive razloge za objektivizaciju utvrđene ozljede u vidu rupture tetive. Slijedom navedenog sud je u cijelosti prihvatio njihovo pismeno i usmeno obrazloženje zdravstvenog statusa tužitelja a ni stranke nisu imale prigovora nakon usmenog obrazloženja koje su dali vještaci.

10. Člankom 1100 st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, a ukoliko nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, s tim da će se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli, straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojene s njezinom naravi i društvenom svrhu. Člankom 19. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da svaka pravna i fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod kojima se podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i drugo.

11. S obzirom na opseg smanjenja životne aktivnosti i njenu trajnost (15%), u kojem omjeru će u budućnosti tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a posebice uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj rođen 1979. te će još dugi niz godina osjećati trajne posljedice, kao i da obzirom na posljedice koje trpi u vidu umjerene slabosti desne ruke, bolova u ramenu kod poslova koji zahtijevaju dizanje i nošenje tereta, bolova kod promjene vremena i povremenih bolova u mirovanju te kretnji u ramenu koje su bolne i ograničene, tužitelju smislu čl. 1100 ZOO-a pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.600,00 eura.

12. S obzirom na duljinu i intenzitet fizičkih bolova (jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno zbog dugotrajnog liječenja), lokalitet ozljeda (desna nadlaktica) te popratne tegobe u vidu fizikalne terapije, imobilizacije, ovaj sud smatra da mu u smislu čl. 1100 ZOO-a po toj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 eura.

13. S obzirom na trajanje i intenzitet straha (primarni strah je bio jakog intenziteta i kratkotrajan (u trenutku samog događaja). Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 30 dana kumulativno, pa ovaj sud smatra da mu u smislu čl. 1100 ZOO-a po toj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura.

14. Što se tiče tuđe pomoći i njege, ista je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju bila potrebna 4 sata dnevno 4 tjedna (imobilizacija desne ruke), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sat dnevno 4 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično (navedeno je potvrđeno i iskazom tužitelja) dakle tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna sveukupno 308 sati. Sud je za ocjenu visine sata tuđe pomoći i njege uzeo cijene pružanja takve pomoći u trenutku presuđenja imajući u vidu prebivalište tužitelja ([adresa]), odnosno prema neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružena bila sposobna pružiti takvu pomoć, sud smatra da mu pripada iznos od 1.540,00 eura (5,00 eura po satu).

15. Slijedom navedenog tužitelju zbog povrede prava osobnosti imajući u vidu sve gore navedene okolnosti slučaja kao i inflatorna kretanja (zbog čega je posljedično i donijeta odluka 2020. o promijeni Orijentacijskih kriterija), pripada zbog povrede prava osobnosti iz čl 19. ZOO-a cjelokupni zatraženi iznos od 11.140,00 eura. Kako je među strankama nesporno da je tužitelj tuženiku prije i tijekom postupka isplatio s ovog osnova 2.878,18 eura u mirnom postupku i 4.800,00 eura na ime naknade imovinske i neimovinske štete naslova tuđe pomoći i njege (dana 28. kolovoza 2025.) to mu je valjalo dosuditi daljnji iznos od 3.552,82 eura.

16. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate, sud utvrđuje da je ista dosuđena na gore navedeni iznos na temelju čl. 29. st. 1. i čl. 1103. ZOO-a, teče od dana stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja, odnosno od 21. travnja 2023., kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka. Sud pritom primjećuje da je tužitelj podneskom od 17. rujna 2024. pravilno postavio zahtjev za isplatu zatezne kamate od dana stabilizacije zdravstvenog stanja, u skladu s nalazom vještaka. Međutim, nakon što mu je isplaćen daljnji iznos od 8.403,37 eura, tužitelj je podneskom od 3. listopada 2024. izmijenio svoj zahtjev na način da ponovno potražuje zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, čime je u biti preinačio tužbeni zahtjev povećanjem visine potraživanja. Istodobno u točki II. tužbenog zahtjeva traži isplatu uglavničene kamate, smatrajući da zatezna kamata ponovno teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate, uz daljnju zateznu kamatu na tako uglavničeni iznos od dana podnošenja navedenog podneska.Takav zahtjev sud smatra neosnovanim. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju šteta je nastala tek dovršetkom liječenja i stabilizacijom zdravstvenog stanja tužitelja, zbog čega je njegova tražbina dospjela tek toga dana, pa mu od toga dana pripada i pravo na zateznu kamatu. Budući da je tužitelj zatražio isplatu kamate u apsolutnom iznosu od 1.783,85 eura, a takav zahtjev nije osnovan, sud je isti u cijelosti odbio jer nije mogao razdvojiti iznos dijela kamate na koju tužitelj ima pravo, a to je od 21. travnja 2023. kada mu je šteta nastala do 28. kolovoza 2025 kada mu je isplaćen iznos glavnice.

17. U odnosu na izgubljenu zaradu;

Tužitelj potražuje naknadu štete s osnove izgubljene zarade, i to kao razliku između plaće koju bi ostvarivao da nije bilo štetnog događaja i naknade plaće koju je primao za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, sve na temelju odredbi članka 1095. Zakona o obveznim odnosima. Tijekom postupka tuženik je tužitelju po toj osnovi isplatio iznos od 3.602,37 eura za razdoblje od studenoga 2021. do prosinca 2022., zbog čega je tužitelj za navedeni iznos smanjio tužbeni zahtjev. Preostali iznosi od 323,07 eura i 349,86 eura, koji se odnose na razliku između plaće i naknade plaće za mjesece ožujak i travanj 2023., dosuđeni su u cijelosti, budući da je tuženik navedeni dio zahtjeva učinio nespornim kako po osnovi tako i po visini. Na dosuđene iznose tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svake pojedine plaće, odnosno od dana kada bi plaća bila isplaćena za ožujak i travanj 2023. godine, pa do isplate, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu odgovarajuće ispravio godinu od koje potražuje tijek zatezne kamate za ovaj vid štete.

18. U odnosu na imovinsku štetu s osnova uništenog mobilnog uređaja;

Uvidom u račun koji prileži na listu 67 spisa sud je utvrdio da je tužitelj 24. prosinca 2017. kupio mobilni uređaj marke iPhone 8 po cijeni od 7.200,00 kn. Štetni događaj zbio se 30. studenoga 2020. godine. Tužitelj je u svom iskazu, koji je sud prihvatio kao životno logičan, uvjerljiv i vjerodostojan, naveo da se u trenutku pada mobilni uređaj nalazio u džepu pregače koju je zaduživao kao konobar. Prilikom pada na kamene ploče došlo je do oštećenja mobilnog uređaja. Naveo je da su oštećeni zaslon i matična ploča, zbog čega popravak nije bio ekonomski opravdan jer bi njegov trošak premašio vrijednost samoga uređaja. Visinu nastale materijalne štete sud je utvrdio primjenom članka 223. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu protek vremena od nabave uređaja do nastanka štete, nabavnu cijenu mobilnog uređaja, njegovu starost i amortizaciju te činjenicu da je uređaj uslijed oštećenja postao nepopravljiv odnosno da popravak nije bio ekonomski isplativ. Polazeći od svih navedenih okolnosti, sud ocjenjuje da pravičnu naknadu za pretrpljenu materijalnu štetu predstavlja iznos od 200,00 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zatezna kamata od dana nastanka štete, odnosno od 30. studenoga 2020. godine pa do isplate, sukladno odredbi članka 1086. Zakona o obveznim odnosima.

19. U odnosu na troškove liječenja;

Tužitelj osnovano potražuje naknadu troškova privatnog liječenja kao imovinske štete u smislu članka 1095. Zakona o obveznim odnosima. Iz njegovog iskaza proizlazi da se na pregled i fizikalnu terapiju u javnom zdravstvenom sustavu čekalo približno dva mjeseca, odnosno i dulje, zbog čega nije mogao ostvariti pravodobno liječenje na teret HZZO-a. Stoga se odlučio na liječenje u privatnoj poliklinici T zdravstveni centar, gdje je prethodno obavljen specijalistički ortopedski pregled kojim je indicirana fizikalna terapija, nakon čega je provedena i sama fizikalna rehabilitacija. Tužitelj je pojasnio da je prethodno koristio i fizikalnu terapiju u javnom sustavu, zbog čega može usporediti kvalitetu pružene zdravstvene usluge. Naveo je da je u privatnoj ustanovi imao individualizirani pristup, primijenjene su dodatne terapijske metode poput kinesiotapinga te su korišteni suvremeniji terapijski uređaji. Također je iskazao da su mu nakon završetka fizikalne terapije u javnom sustavu preporučili nastavak liječenja, ali uz ponovno čekanje na termin, zbog čega je, radi nastavka pravodobne rehabilitacije i otklanjanja posljedica ozljede, pristupio privatnom liječenju. Uvidom u račune priložene spisu utvrđeno je da se isti odnose na pregled ortopeda kojim je indicirana fizikalna terapija te na troškove provedene fizikalne terapije. Slijedom navedenog, riječ je o potrebnim i razumno opravdanim troškovima liječenja koji su bili u neposrednoj uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Sama činjenica da se određene zdravstvene usluge načelno mogu ostvariti u javnom zdravstvenom sustavu ne isključuje pravo na naknadu troškova privatnog liječenja kada zbog objektivnih lista čekanja liječenje nije bilo moguće ostvariti u medicinski opravdanom roku. Stoga sud ocjenjuje da troškovi pregleda ortopeda i fizikalne terapije u privatnoj zdravstvenoj ustanovi predstavljaju potrebne troškove liječenja u smislu čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima te ih je tuženik dužan naknaditi tužitelju. U tom smislu sud smatra da je, s obzirom na liste čekanja za fizikalnu terapiju na području prebivališta tužitelja te činjenicu da je njegovo liječenje trajalo iznimno dugo, što su utvrdili i sudski vještaci prilikom ocjene intenziteta i trajanja fizičkih bolova, tužitelj opravdano donio odluku da dio daljnjeg liječenja, zbog i nadalje prisutnih posljedica ozljede, i kvalitete koju navodi tužitelj, provede u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Visinu i tijek kamate sud je utvrdio uvidom u račune koji prileže spisu.

20. U odnosu na naknadu za neiskorišten godišnji odmor;

U odnosu na zahtjev za isplatu naknade štete s osnove neiskorištenog godišnjeg odmora, sud utvrđuje da visina same naknade među strankama nije sporna, već je sporno postoji li pravo tužitelja na isplatu iste. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se nakon završetka bolovanja 2. svibnja 2023. vratio na posao te zatražio korištenje godišnjeg odmora za 2021. godinu, no da mu je od strane poslodavca priopćeno kako je protekao rok za njegovo korištenje. U odnosu na godišnji odmor za 2022. godinu isplaćena mu je odgovarajuća naknada, dok za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. godinu nije ostvario niti korištenje odmora niti naknadu. Prema odredbi čl. 84. Zakona o radu, radnik ima pravo neiskorišteni dio godišnjeg odmora prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, dok u slučaju kada godišnji odmor nije mogao koristiti zbog privremene nesposobnosti za rad, isti ima pravo iskoristiti po povratku na rad, također najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, odnosno u slučajevima propisanim zakonom i u duljem roku. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj odmah po povratku na rad zatražio korištenje godišnjeg odmora za 2021. godinu, međutim poslodavac mu isto nije omogućio smatrajući da je protekao zakonom propisani rok. Budući da tužitelj zbog okolnosti privremene nesposobnosti za rad nije mogao koristiti godišnji odmor u vrijeme kada je to bilo moguće, a po povratku na rad zatražio je njegovo korištenje, sud smatra da gubitak prava na godišnji odmor nije posljedica njegovog propuštanja, već okolnosti na koje nije mogao utjecati. Stoga sud ocjenjuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete, kao izgubljene zarade, u visini koja nije sporna među strankama, budući da je zbog ozljede na radu i korištenja bolovanja ostao uskraćen za pravo koje mu pripada prema odredbama Zakona o radu, pri čemu navedena šteta predstavlja izgubljenu zaradu. Navedeni iznos dosuđen je sa kamatom tekućom od dana kada je tužitelj najkasnije mogao ostvariti to pravo a to je 30. lipnja 2022.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st 5. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP),. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje: OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku. Tužitelju je trošak dosuđen temeljem članka 154 st 5 ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u pogledu neznatnog dijela tužbenog zahtjeva koji se zapravo odnosi na sporedno potraživanje, kamatu. Tužitelju je dosuđen trošak za sastav

odštetnog zahtjeva od 19.01.2021. -100 bodova (Tbr 7/1), tužbe od 25.08.2023.- 100 bodova (Tbr. 7/1),podnesak od 04.10.2023. -100 bodova (Tbr 8/1),ročište od 13.05.2024. -100 bodova (Tbr 9/1),- podnesak od 05.06.2024. - 25 bodova (Tbr 8/4),- podnesak od 09.09.2024.- 25 bodova (Tbr 8/4),- podnesak od 18.09.2024.-250 bodova (Tbr 8/1),- podnesak od 02.10.2024.- 25 bodova (Tbr 8/4),- podnesak od 12.11.2024.- 25 bodova (Tbr 8/4),- ročište od 14.05.2025.- 250 bodova (Tbr 8/1),- podnesak od 03.10.2025.-100 bodova (Tbr 8/1),- podnesak od 14.04.2026. -100 bodova (Tbr 8/1),- ročište od 06.05.2026. -100 bodova (Tbr 9/1),- ročište od 01.06.2026. -100 bodova (Tbr 9/1),, što ukupno iznosi 1400 bodova, odnosno 2.800,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a iznosi 3.500,00 eura. Navedeni trošak valjalo je uvećati za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 4.000,00 eura.

22. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da podnesak od 7 srpnja 2025 nije bio neophodan u postupku jer tužitelj ponavlja navode ikoje je već iznio tijekom postupka. Sud smatra da okolnost što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Sud nije dosudio niti trošak pristupa za ročište za objavu presude temeljem iste odredbe ZPP-a jer stranka može preuzeti odluku i putem e-komunikacije. Kamata na parnični trošak dosuđena je temeljem čl. 29. st.1. ZOO.

23 . Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vanda Mostovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud, u 4 istovjetna primjerka za sud i stranke.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika