REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1688/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KŠR, državljanina Savezne Demokratske Republike Nepal, sa smještajem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Sarajevska cesta 41, kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica KŠ, radi međunarodne zaštite, 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/26-06/1240, URBROJ: 511-01-212-26-7 od 11. ožujka 2026.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Danielu Ćukušiću isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/26- 06/1240, URBROJ: 511-01-212-26-7 od 11. ožujka 2026. odbijen je kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

2.1. Tužitelj ističe da rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje te se ne može ispitati, čime je povrijeđeno njegovo pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, a pored navedenog da je tuženik postupao protivno načelu pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Takav pristup protivan je i sudskoj praksi (C-277/11, M.M.), prema kojoj tijelo mora aktivno sudjelovati u utvrđivanju činjenica i ne smije teret dokazivanja prebaciti na stranku u situacijama objektivne nemogućnosti. Postupajući na opisani način, tuženik je povrijedio i pravo tužitelja na saslušanje, koje predstavlja opće načelo prava Europske unije.

2.2. Tužitelj ističe da mu tuženik nije omogućio da se učinkovito očituje o svim relevantnim okolnostima, niti je pažljivo i nepristrano ispitao sve odlučne činjenice, osobito u pogledu aktualnog sigurnosnog stanja u Nepalu i objektivnih zapreka u pribavljanju dokumentacije, čime je pobijano rješenje doneseno protivno pravu Europske unije. Predlaže provođenje vještačenja po vještaku medicinske struke na okolnost proživljene traume uslijed međukastinskog terora i utjecaja na psihološko zdravlje tužitelja.

2.3. Napominje kako mu nije ponuđena mogućnost iskazivanja na materinjem jeziku, budući da ne vlada dovoljno jezikom na kojemu je vođen postupak, jer nije provedena nikakva provjera stvarnog stupnja razumijevanja, dok su navodne nedosljednosti u iskazu korištene kao temelj za ocjenu nevjerodostojnosti, zapravo se radi o nemogućnosti komunikacije (u Nepalu se koristi više od 120 jezika te je znanje čak i nepalskom oskudno kod dijela državljana Nepala, a odgovaranje na jeziku koji je donekle srodan jeziku koji nije materinji aplikantu dovodi postupke ovog tipa u sferu bizarnosti i nemogućnosti komunikacije).

2.4. Tužitelj ističe da su krajem kolovoza i početkom rujna 2025. godine vlasti u Nepalu zabranile korištenje 26 društvenih mreža i komunikacijskih aplikacija, što je potaknulo masovne prosvjede mladih i studenata širom zemlje. Prosvjedi su eskalirali u nasilje, korišteno je bojevo streljivo, došlo je do paljenja parlamenta, kuća političkih dužnosnika te do masovnog bijega zatvorenika iz više od 25 zatvorskih objekata. Više od 14500 zatvorenika pobjeglo je, od čega se tisuće i dalje nalaze na slobodi. Prema dostupnim izvorima, poginulo je između 51 i 76 osoba, dok je više od 1300 osoba ozlijeđeno. Nasilje je zahvatilo i najviše političke strukture, uključujući napad na dom bivšeg premijera UŠR, pri čemu je njegova supruga UŠ zadobila teške ozljede i, prema relevantnim izvorima, preminula.

2.5. Strah tužitelja od povratka osobito je bio izražen do održavanja izbora u ožujku 2026. godine, kada, prema dostupnim informacijama i recentnim iskustvima, postoji razuman i objektivno utemeljen rizik od nove eskalacije nasilja uz napomenu da je i osporavanim rješenjem utvrđeno da su u rujnu zabilježeni protesti sa smrtnim ishodima. Sukladno sudskoj praksi (K, C-465/07; Diakité, C-285/12 ), ozbiljna prijetnja može postojati i bez individualnog ciljanja, ako je razina nasilja takva da sama prisutnost civila predstavlja rizik (a u konkretnom slučaju postoji i opasnost individualnog ciljanja).

2.6. Tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti, navodi da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 , dalje: Zakon) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22 i 151/22), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona.

3.1. Tuženik ističe da tužitelj u zemlji podrijetla nije bio proganjan zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Nije utvrđeno da bi bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti da bi mogao biti, povratkom u zemlju podrijetla, izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. U Republiku Hrvatsku ušao je zakonito temeljem prethodno ishođene dozvole za boravak i rad, prije nego je ista istekla podnio je dva puta zahtjev za izdavanje nove dozvole, a oba postupka su obustavljena. Namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio je nakon što je zatečen u nelegalnom boravku, što upućuje na zaključak da institut međunarodne zaštite tužitelj koristi u svrhu reguliranja svog boravišnog statusa, a ne radi stvarne potrebe za zaštitom.

3.2. U vezi navoda o nemogućnosti izražavanja na materinjem jeziku, tuženik ističe da iz spisa proizlazi da je tužitelj uredno komunicirao na hindu jeziku, bez ikakvih teškoća, te nije ukazivao na probleme u razumijevanju ili izražavanju.

3.3. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) 3. srpnja 2026. održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora. Na temelju članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti pozvanog tužitelja, osobno radi saslušanja, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjeg dokaznog postupka.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Saslušanje tužitelja na okolnosti iz tužbe, sud nije mogao provesti budući da, iako uredno pozvan radi saslušanja, tužitelj raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno po zahtjevu tužitelja podnesenom 11. veljače 2026. (zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/1240, URBROJ: 511-01-213-26-4), a isti je odbijen nakon provedenog postupka u kojemu je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/1240, URBROJ: 511-01-212-26-6 od 25. veljače 2026.

9.1. Tuženik obrazlaže da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite tužitelju u Republici Hrvatskoj, pa u tom smislu iznosi sadržaj izjava tužitelja iz kojih proizlazi da je zemlju podrijetla napustio bez ikakvih poteškoća, koristeći se putnom ispravom, a kao razlog napuštanja zemlje podrijetla naveo je isključivo ekonomske okolnosti, u Republiku Hrvatsku stigao je prvenstveno radi pronalaska boljih ekonomskih uvjeta rada. Također je naveo da u zemlji podrijetla nije imao nikakvih problema povezanih s političkom situacijom, da mu osobno nitko nikada nije prijetio te da nikada nije bio član niti jedne političke stranke niti je bio politički aktivan, pa navedene okolnosti jasno upućuju na zaključak da razlozi napuštanja zemlje podrijetla nisu povezani s proganjanjem niti s osnovanim strahom od proganjanja iz razloga propisanih relevantnim propisima koji uređuju područje međunarodne zaštite. Slijedom navedenog tuženik zaključuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje okolnosti koje bi upućivale na osnovani strah od proganjanja ili na stvarnu opasnost od ozbiljne štete, budući da su razlozi njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku isključivo ekonomske naravi, što ne predstavlja osnovu za odobravanje međunarodne zaštite, također nije vjerojatno da bi mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik proganjanja ili ozbiljne nepravde po povratku u zemlju podrijetla.

9.2. U procjeni budućeg rizika tuženik se poziva na izvješća međunarodnih organizacija iz kojih proizlazi da je većina migranata iz Nepala spremna vratiti se svojim kućama ako im se ukaže prilika za zaposlenje , u tom smislu pokrenuta su od strane UNDP-a (United Nation Development Programme) dva projekta kako bi se otvorila nova radnu mjesta za migrante povratnike, odnosno postavljeni su temelji za dugoročni ekonomski oporavak i socijalnu koheziju migranata povratnika.

9.3. Nadalje, tuženik obrazlaže da su se u Nepalu od rujna 2025. odvijali prosvjedi protiv korupcije, koji su eskalirali 9. rujna 2025 kada su državne zgrade zapaljene . Nemiri su izbili zbog zabrane društvenih mreža. Također vlada je tu zabranu u međuvremenu povukla, a prosvjedi su se pretvorili u širi pokret protiv korupcije, pa iako su, prema nekim informacijama, desetci ljudi poginuli, a više njih i ozlijeđeno, prosvjedi su se odvijali samo na području glavnog grada, odnosno Kathmandua, gdje tražitelj ionako nije živio. Politička situacija u Nepalu se stabilizirala te nisu zabilježeni novi nemiri i prosvjedi, stoga za tražitelja ne postoji rizik od povratka. Kako je u slučaju tužitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde Uz navedeno, tužitelj nije imao problema prilikom napuštanja zemlje podrijetla, koju je prema vlastitim navodima napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom.

9.4. Zahtjev je odbijen na temelju odredbi članka 38. stavka 1. točke 5. u vezi sa člankom 20. i 21. Zakona, u ubrzanom postupku sukladno članku 41. stavku 1. točkama 1., 6. i 7. Zakona.

10. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11.1. Prema stavku 2. članka 21. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 5. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona.

12.1. Člankom 41. stavkom 1. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da je: tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva, tražitelj već duže boravio na području Republike Hrvatske i bez opravdanog razloga nije prije izrazio namjeru, te tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske (točke 1., 6. i 7.).

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

14. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na sve okolnosti i navode koje je tužitelj iznosio, a na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu te je dao obrazloženje za odluku, u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dostavljenom spisu upravnog tijela , prvenstveno navodima tužitelja koji su detaljno razmotreni i odredbama Zakona koje se u obrazloženju odluke citiraju.

15. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

16. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja da su povrijeđena načela upravnog postupka i to načelo pomoći stranci (čl. 7. ZUP-a) i načelo izjašnjavanja stranke (čl. 30. ZUP-a).

16.1. Naime, uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je postupak proveden u cijelosti u skladu s citiranim odredbama Zakona, provedena je procjena činjenica i okolnosti o kojima je iskazivao tužitelj, imajući u vidu dužnosti stranke, tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite, kao i obveze tijela koji vodi postupak. Pored navedenog, tijekom postupka provedeno je saslušanje tužitelja, bez povreda na koje ukazuje tužitelj. Zahtjev za međunarodnu zaštitu kao i zapisnik o saslušanju sastavljen je detaljno, tužitelju je omogućeno iskazivanje o svim okolnostima i činjenicama koje su bitne za odluku o zahtjevu za međunarodnom zaštitom, na sadržaj zapisnika i prevođenje tužitelj nije imao primjedbi, te je iste vlastoručno potpisao.

16.2. Nadalje, iz prethodno iznesenih razloga sud nije cijenio opravdanim prigovor tužitelja da mu nije dana mogućnost iskazivanja na materinjem jeziku, te da je zbog provođenja saslušanja kao i podnošenja zahtjeva na hindi jeziku tužitelj uskraćen u preciznosti izričaja, ili da bi se radilo o otežanoj komunikaciji i nesposobnosti izražavanja.

16.3. Naime, člankom 14. stavkom 2. Zakona propisano je da ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Budući da je tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva (zapisnik od 11. veljače 2026.) iskazao da se dobro razumije s prevoditeljem za hindi jezik, da je odgovarajući na pitanje da li govori ili razumije neki drugi jezik, odgovorio hindi i engleski, malo bengalski jezik, dok je na zapisniku o saslušanju, također odgovorio da se razumije s prevoditeljem za hindi, povrede odredaba citiranog članka sud nije našao. Pri tom se napominje da je tužitelj u postupku pred tuženikom, pa i prilikom podnošenja zahtjeva imao opunomoćenika odvjetnika, stoga niti povrede na koje ukazuje tužitelj pozivajući se na načelo pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a, sud nije našao.

16.4. Okolnosti na koje ukazuje tužitelj kada navodi da se situacija u zemlji podrijetla promijenila pri tom ističući prosvjede vezane za izbore u Nepalu kao i prosvjede nakon zabrane društvenih mreža, tuženik je uzeo u obzir, te je obrazložio razloge zbog čega isti ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, ističući činjenice koje su mjerodavne za odluku, a koje su nesporno utvrđene, da je tužitelj ekonomski migrant, da ni na koji način nije bio politički aktivan, nije javno izražavao svoje političke stavove, nije član političke stranke, nije imao problema u zemlji podrijetla zbog narodnosti, religijske pripadnosti, zbog pripadnosti političkoj stranci ili drugoj organizaciji, s vlastima ili trećim osobama, niti je bio izložen proganjanju po osnovama koje su razlog priznavanja međunarodne zaštite, da su prosvjedi koji su se nedvojbeno događali (2025.) u međuvremenu prestali, a bili su ograničeni na područje glavnog grada u kojemu tužitelj nije živio.

16.5. Navode koje je tužitelj iznosio pred tuženikom, a koje ponavlja u tužbi, prema ocjeni suda tuženik je pravilno cijenio takvima da nisu dostatni za zaključak da bi tužitelj ispunio uvjete iz odredaba članka 20. i 21. Zakona za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

17. Imajući u vidu odredbe članka 28. Zakona i dužnosti tražitelja međunarodne zaštite u postupku pred upravnim tijelom, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kada tvrdi da je teret dokaza prebačen isključivo na njega. Za ovakav zaključak nema uporišta u dostavljenoj dokumentaciji spisa tuženika i odredbama na koje se poziva i citira u osporenom rješenju upravno tijelo, a pri tom se napominje da su video zapisi (tik tok) o prosvjedima u Nepalu, bili predmet ocjene pred tuženikom u postupku koji je prethodio ovom sporu.

17.1. Tužitelj je imao mogućnost u ovom sporu predložiti izvođenje relevantnih dokaza, sukladno odredbama članka 49. stavka 4. ZUS-a kojim je propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. U konkretnom predmetu sud je prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaznog postupka njegovim saslušanjem, a koji dokaz se, s obzirom na činjenicu da tužitelj nije pristupio raspravi iako je o istoj, prema navodima opunomoćenika tužitelja na ročištu, uredno obaviješten, stoga je ne dolaskom na raspravu propustio pred sudom obrazložiti i iznijeti činjenice koje smatra relevantnima za odluku u predmetnoj upravnoj stvari, ocjene ne/osnovanosti njegova zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, koje navodi u tužbi.

17.2. Provođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke na okolnost proživljene traume uslijed međukastinskog terora i utjecaja na psihološko zdravlje tužitelja, sud nije cijenio opravdanim provoditi s obzirom na podatke spisa predmeta iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga. Izvođenje ovog dokaza sud je cijenio nepotrebnim i njegovo izvođenje neekonomičnim.

18. S obzirom na cjelokupno provedeni dokazni postupak kako u upravnom postupku tako i u upravnom sporu, prema ocjeni suda, pravilno je utvrđeno da u predmetu tužitelja nisu ostvareni uvjeti za odobravanjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Pravilan je zaključak tuženika da je tužitelj ekonomski migrant, te da mu povratkom ne prijeti rizik trpljenja ozbiljne nepravde, pa obrazloženje tuženika u kojemu su detaljno analizirane izjave tužitelja i iste dovedene u vezu sa razlozima proganjanja, a koji predstavljaju osnov priznavanja međunarodne zaštite, ne dovode do zaključka da bi tužitelju trebalo priznati međunarodnu zaštitu.

18.1. Stoga, obrazloženje tuženika i u dijelu koji se odnosi na procjenu stanja i budućeg rizika, odnosno vezano za povratak u zemlju podrijetla i eventualne probleme s kojima bi se tužitelj mogao suočiti, prihvaća i ovaj sud.

18.2. Povrede odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja sud nije našao. Obrazloženje rješenje sastavljeno je u cijelosti u skladu s odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a, a isto upućuje na rješenje kakvo je dano u izreci.

19. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

20.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

20.2. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

21. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na čl. 60. ZMPZ-a te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik), zahtjevu postavljenom u tužbi, te spisu tuženika priloženom obrascu zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

21.1. Iz podataka zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema imovine i ne raspolaže novčanim sredstvima potrebnima za podmirenje troškova upravnog spora, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, kako je navedeno pod točkom II. izreke.

21.2. Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a, stoga je riješeno kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. Odvjetnik Daniel Ćukušić, e-komunikacija

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis